Inesica prvotno napisa
ja sam jučer rasturila. i sad sam tak lijepo usporena i gladna, ma ono milina osjećaj. ko god što hoće od mene može dobiti samo da me ostavi usporenu.
jučer:
- odlopatala zemlju u vrteku pri kući (MM se malo zeznuo u mjerama)
- ipak odlučila otić na raniji termin treninga i kako sam kretala nešto kasnije, pedalirala ko blesava U .... vjetar
- na treningu testni dan i popravila svoj rezultat od prije nekih mjesec i sitno. no lako za brojku, ja bila zadovoljna što sam cijelo vrijeme držala ritam (7 minuta: burpee, box jump 40cm)
- vratila se doma bicom živa i sa većim djelom puta vjetrom u leđa. e bome sam ga zaslužila
danas nema vježbanja. 5 dana treninga i 180km biciklom je čist ok da danas mogu zujat. i sutra više manje. planiram zaletit se na jedan krug po šumi (6,5km) gdje ili samo hodam ili kombiniram hodanje/trčanje/neki trening. sutra bi samo malo trčala da vidim jesu li potkoljenice došle sebi. i prošetala se. i onda na 'veliki' vrt što već treba
i sljedeći tjedan ispočetka, u planu 2x bicikl umjesto 3
koja se dotakla ovisnosti o vježbanju
mamice, ti si se krenula navlačit, jel'da?
ja bi valjda mogla slobodno započet sa 'dobar dan. moje ime je ines(ica) i ovisnica sam o vježbanju već neko vrijeme i ne želim se izlječit'
ok, ja imam dva elementa o kojima sam ovisna. 3 zapravo:
- jako volim pokret, odnosno tijelo u pokretu. volim osjetit kad koji mišić radi, kad ne odradi kako treba pa ić popraviti. 100% uživam u onim krajnjim točkama kod vježbi, pokreta. recimo, kad trčiš pa prođeš cilj, burpee onaj skok kad se izduži tijelo, naskok na nešto pa kad amortiziraš i zaustaviš se, bilo kakvo podizanje nečega kad završiš pokret i stabiliziraš tijelo.... eto, to su mi gušti. i preduvijet za njih je dobra forma izvođenja vježbi i zato ja znam neki put drvit po njoj
- jako volim osjećaj u vježbanju kad dođeš do točke da ti tijelo daje signale za otkazivanje ali ti ga i dalje možeš gurat. i guraš. uf, toga nema puno i često ali je odlično. ne smije niti biti često jer to nisu zone koje su za svaki dan. pregoriš ako je prečesto.
- jako volim osjećaj nakon vježbanja. ovo danas u jutro recimo. i moji doma isto vole taj moj osjećaj. inače ludim po kući. volim kad me pokret uništi više nego pi.darije koje nam se gomilaju kroz život. neki put mi se čini kako time zeznem i sve te gluposti, brige. moja kontrola! ako me nešto treba uništiti onda ću ja odabrati što će to biti.
cure sa malom djecom. to je jedna skroz druga dimenzija. konstantno žongliranje vremenom i mogućnostima. znam. ja ne vježbam od sad. kad sam krenula, najmlađa mi je bila mala. sad više nije i mogu skoro što hoću. sve tri su dovoljno velike da mogu svašta iskemijat. školarkama se škola posložila u isti turnus, aktivnosti su u našem malom gradu i to bitno olakšava cijelu priču. i ovo razdoblje mi traje negdje do jeseni. onda će biti možda malo drugačije ali se i dalje nadam kako ću uspjet kemijat još jednu godinu. e onda, ne znam što me čeka. ali sad kad imam priliku, koristim je maksimalno. najbedastiji osjećaj je kad skužiš propuštenu priliku. e pa, ovo sad ne puštam kud god da vodi. tako da, djeca rastu, životne obaveze se mjenjaju, samo treba iskoristit priliku za ono što nam je važno. OK, neki put treba i malo promjenit tok i vodu natjerat na svoj mlin. za što god da nam je bitno.