Printable View
Zenta :) ma kuzimo se, ja sam malo iskarikirala. :P
Zaista je sve drugacije kad se beba rodi. Sve se nekako poslozi na svoje mjesto, MM i ti cete naci drugacije nacine da budete povezani (ti ces sjediti na njemu i dojiti bebu ako ti to bas nesto znaci ili biti zaljepljena za njega ledjima i dojiti bebu ili ce beba biti u sredini, kad malo naraste, a vi cete se preko nje gledati zacudjeno kako vam je uspjelo stvoriti toliko predivno bice.) Vidjet ces i sama. :)
Mi bi se isto upisali u sretnu AP obitelj!
AP je najprirodniji i najinstinktivniji način roditeljstva, koji od malenih beba stvara sigurne i sretne male ljude. Evo, moj Mark je skoro 7 mjeseci, jako rijetko plače (samo ako je jako umoran ili jako gladan) i svi koji ga upoznaju za njega kažu da je jako dobra i sretna beba.
Ja mislim da je naš način odnošenja prema njemu, a to je prvenstveno taj da ga poštujemo kao osobu koja je došla u našu obitelj i taj da odgovaramo na njegove potrebe iz njega napravio takvu sigurnu bebu koja vjeruje da je svijet lijepo i sigurno mjesto. :D
Searsa sam čitala još u trudnoći i oduševio me, pa mi je njegova knjiga o djetetu bila logičan nastavak toga. Sve što piše zvuči logično i poklapa se s mojim stavovima.
AP roditeljstvo je i za mene jedino prihvatljivo. Žao mi je jedino što okolina to puno puta ne razumije...
Jedino mislim da nije bitno da li beba spava s roditeljima u istom krevetu ili je u svom krevetiću tik do roditeljskog kreveta. Važno je da je u neposrednoj blizini roditelja kako bi joj odmah pružili sve što joj treba: i ciku, i dodir, i šapat, i tihu pjesmicu za laku noć... :P
Pozdrav svim AP-ovcima :wink:
i mi se prijavljujemo da smo AP. nismo ni znali da jesmo dok nisam došla na ovaj forum. dojimo na zahtjev od prvog dana i borimo se s okolinom radi toga. nemamo dudu i također se borimo s okolinom. spavamo zajedno i opet borba. dojili isključivo do 5. mjeseca i borili se s okolinom.
imam veliku potporu u MM i mislim da je to jako bitno da majka ima potporu u nekoj bliskoj osobi. naš Sami je sretna, zdrava, stalno nasmijana bebica, istražuje okolinu, nikad ne cmizdri jer se nosi i doji kad poželi i MM i ja smo presretni što smo AP :D
Lijep je hrvatski naziv: povezano roditeljstvo. Moram priznati da me malo ljuti što ga se uopće ne koristi.
I mi smo povezani jer slijedimo i svoje i djetetove unutrašnje želje. Mislim da sam i ja odgajana više-manje povezano i znam da mi je to kasnije tijekom moga razvoja puno značilo. A znači mi i danas.
Povezano roditeljstvo je zaista lijep naziv. :D
Nego...mi imamo dudu. Nekako mi je promaklo da je Sears protiv dude?
U to vrijeme mi je to bilo draze nego prsti i sve drugo sto je poceo trpati u usta iako sam prije uvijek mislila kako mome djetetu nece trebati duda.
Nikad ne reci nikad.
I mi smo imali dudu. Pa nije on protiv dude ili sam ja sto propustila? Mislim, znam da nije ni za nju ali mi se cini da nije ni protiv.
vezano za dudu, ja ne mislim da se tu radi o nekoj zabrani dude, nego više o stavu okoline u smislu: "samo mu uvali dudu usta i neće ti tražiti siku svako malo". naš mališa je volio vrištati i ciktati od dragosti u jednom periodu i to ga je oduševljavalo (a i nas). reakcije okoline su bile: "stavite mu dudu usta pa nek ne vrišti toliko." naš odgovor je bio: "stavite čepiće u uši pa vam neće smetati". :wink:
Ja sam se konzultirala na nekoliko strana, jer sam vidjela da Marku nesto fali, a ciku bi uzeo samo kad je bio gladan i prije spavanja. Svi su mi rekli da je sad u oralnoj fazi i da je duda sasvim ok. Nismo je naravno koristili kao "cep" da mu zacepimo usta, on je ionako sam izvadi kad mu ne pase.
Ne znam je li tema još uvijek aktualna, ali moram i ja nešto reći. I ja sam, kao i većina vas, za AP čula na Rodi, pročitavši one tekstove i, naravno, zaključila da je to to, da se i mi tako ponašamo i da mi je to najnormalniji i jedini prihvatljivi način roditeljstva za nas. Mislim da je to fantastično i zgražam se nad roditeljima koji provode neke stroge odgojne mjere s oštrim kaznama, gdje se zna kad i koliko puta na dan se jede, ide se svako malo u kut ili se ne gledaju crtići ako dijete nešto zgriješi, već ono za vrijeme crtića sjedi u kuhinji dok tata i mama gledaju crtić. Katastrofa! Dobro, svako zna svoje. Ne bih to baš htjela osuđivat jer ne dam ni da se meni miješaju u odgoj, ali to mi je strašno. Što ima ljepšeg nego kad imaš sigurno i samopouzdano dijete, makar još bila mala 7-mjesečna beba koja ti se tako sretno nasmije kad odmah odgovoriš na njen plač kad se probudi u noći. Rečenica tipa - navikla se na to da odmah doletiš - mi je koma. Pa i želim da se navikne na to da ću odmah doći kad me pozove, da ću odmah biti tu za nju čim me zatreba. Nadam se da ću tako odgojiti jedno sretno, samopouzdano i veselo dijete i da ćemo razviti lijep odnos s njom. Također, nema dudicu. Mislila sam, dat ćemo joj ako će tražiti, ali nisam joj je htjela odmah otpočetka gurati u usta. Nije mi je teško dojiti kad god traži, makar to bilo i samo maženje. Ponekad joj treba samo utjeha i ako je nervozna uvijek se smiri na prsima. Nikad nismo imale neki kruti raspored oko jela. U početku je to bilo svaka dva sata, ponekad i češće, a s vremenom si je sama to produžila na 3-4 sata. Sama, bez nametanja si je stvorila nekakav raspored i obroka i spavanja. I mislim da je to najprirodnije. A ponavljam, nema mi ljepšeg poklona nego kad mi se široko i grleno nasmije jer ima povjerenja u mene.
Sad sam malo oduljila. Zapravo imam pitanje. Htjela bih nabaviti Searsovu "Baby Book" ili nešto slično, a ne znam gdje. Pregledala sam sve online knjižare koje znam, ali nigdje nema. Pa ako netko nešto zna, molila bih da mi javi.
Hvala
i mi se smatramo atp i super nam je, a ja moram reći jedno drugačije iskustvo s okolinom, ja sam bila jako ambiciozna mlada mama i mislila sam pola trudnoće kako ću raditi projekte u kojem mjesecu moje bebe (grozno mi je kad se toga sjetim), a onda je došlo moje čudo od djeteta i čime se rodio pogledao me kao ok ti si ta i ja sam se predala. Ali moram pohvaliti moje starce s kojima smo živjeli pikulinih prvih 6 mjeseci koji su me gledali ko da sam luda kad sam rekla da piklua mora spavati u kinderbetu (nije dugo, bio je na cici non stop i još spavamo skupa godinu dana kasnije) i koji su mi rekli da ne donosim (kršitelj koda) doma, ja sam mu dala jednu bočicu u panici da je gladan (plakao je, a ja sam mislila da je to kraj svijeta) i moj mi je muž rekao joj nemoj vidi kak je sad omamljen, a poslje cice tak ljepo gleda i mirno zaspi i ne najmanje bitna patronažna koja je imala sve informacije direktno iz švedske(šalim se) - sve po atp. Napravila sam dvije predstave u njegovoj prvoj godini, još je na cici, spava s nama i genijalan je, mislim da je atp super za mame koje vole svoj posao jer se ne radi o rasporedima koji se ne mogu uskladiti, a ljubavi su uvijek kompatibilne- naravno dok se zna tko je glavni, a to je kod nas uvijek bio i ostao gospodin pikula.Sretna sam da su svi oko mene ko iz searsa, ali i mene su morile sumnje dok ovdje na rodi nisam vidjela da sam normalna i da nas ima još. pusa i dršte se, pogotovo pred svekrvama :wink:
za AP culi na rodi, skinuli nesta Searsa sa neta i u stvari ne vidim kako bismo drugacije. tu i tamo kukali za podrskom Roda kad je boljela kicma od visenja na cici, al izdrzali bez dude, caja i sl. spavamo skupa, nosimo se stalno, cicamo kad hocemo-uspavljujemo se na cici i veli okolina da smo zaljubljeni jedno u drugo (tata kolko stigne-u vojsci je).
i kak veli ivarica, takvi smo mi. drugacije ne znamo.