Obrazovanje kod kuce ili "obr. na drug. nacin"-1

Citiraj:

---

valjda svi koji su nezadovoljni sustavom a svakodnevno salju dijete u njega (bilo u jaslice ili faks) moraju dobro sami sebi izracionalizirati zasto to rade tako

---

to je i osoban izbor, ali i izbor koji je debelo socijalno uvjetovan, tj. nije lako u drustvu u kojemu 90 i nesto posto zaposlenih zena se vraca u placeni posao, nakon porodiljskog, ostati doma s djecom i napustiti posao. to je stvar identiteta, spolnog, profesionalnog, cak i identiteta sto to znaci biti dobra majka.

Citiraj:

---

negdje sam procitala da je u tijeku najveci eksperiment u povijesti covjecanstva - djecu od 6mj. odgajaju ustanove, tek za nekih 30-tak god. znati cemo gdje nas to vodi. i to je tocno, ne znamo sto ce se desiti s tom generacijom koja je prerano i predugo bila u institucijama.

---

ovdje je 6 tjedana sve ucestalija pojava, a 3 mjeseca poprilicno rasireno (jer placeni porodiljski na 90 posto place traje 6 tjedana, nakon 3 mjeseca je uravnilovka za sve 100 funti tjedno, sto i nije nesto , ako si city buisniss woman i zaradjujes tjedno barem 5-6 puta vise...)

Citiraj:

---

isto tako sklonija sam djelovati u sustav, traziti i kopati bolje, te ga nadopunjavati kroz individualni rad sa djetetom.

---

iz istog razloga bih ja, ako se preselim u Hrvatsku, trazila legalizaciju HE i flexi skolovanja (dva dana tjedno ide, tri dana ne ide...), ovo sto ivarica planira :)

Citiraj:

---

stavljati usporedbe potrebe djeteta po rodjenju i potrebe djeteta kasnije dobi su mi suvise nerelane, dijete treba roditelje na razlicite nacine u 3 danu, 3 godini, 13 godini i 33 godini zivota.

---

je li mislis na moju poredbu o bolnickom i kucnom porodu? to je bila ilustracija za to kako se nesto sto je postalo nuzno (radjanje u bolnici), uredjuje da lici na ono sto je izvorno bilo (kod kuce)
Skole, a jos vise vrtici su vrlo moderni fenomen. Nisu vrtici nastali iz prepoznate potrebe da je vazno da se djeca socijaliziraju, niti su obavezne skole nastale iz prepoznate potrebe ljudi da uce i da se intelektualno razvijaju. Postoje dobri ekonomski razlozi za otvaranje prvih vrtica, a skolski programi u Engleskoj sve vise , po zargonu i sadrzaju, nalikuju na promidzbene pamflete firmi svih velicina (ovo ce se laa lii svidjati... :) teorija zavjere velikog i malog biznisa!)

Vrlo je "udobno" , u prevladavajucoj ekonomiji, institucionalizirati dijete na 9 sati dnevno , 5 dana u tjednu i tako godinama. Nije internat, ali nije ni puno dalje od toga. Roditelji mogu zaradjivati da bi opet mogli zadovoljiti sve percipirane (nametnute) potrebe (mislim da su to realne potrebe)
Potrebno je svima, i onima koji se slazu i onima koji se ne slazu sa sustavom, dobro izracionalizirati takvu situaciju, da bi mogao i dalje sretno zivjeti u njoj. Jedan nacin je reci da im se tamo bolje zadovoljavaju rastuce potrebe, unatoc cinjenici da vecina njih urla kada ih se prvi puta ostavi same u vrticu. Recimo da im se i zadovoljavaju, ali sto ako se time zakidaju u zadovoljavanju nekih drugih potreba, ili , sto, kako si ostavila otvorenim kao mogucnost, te se potrebe mogu zadovoljiti u okviru drustva, izvan institucija.
Zasto onda ne trazimo druge nacine funkcioniranja brige o djeci, obavljanja poslova itd.... Zato jer to nije ekonomski isplativo prema prevladavajucem ekonomskom modelu. Ali bi bilo onda dobro reci da je to mozda vazan razlog zasto se otvaraju jaslice za 6mjesecne ili 6tjedne bebe ili zasto su skole obavezne.
Da bi roditelji mogli biti dobri gradjani i stvarati bogatstvo nacije, a njihova djeca da jednoga dana to isto (poslusno)nastave.

Flo, nemoj ovo uzeti osobno. Samo me inspiriralo za neke moje frustracije glede psiholoskih teorija u sluzbi ekonomije.

slične stavove sam čitala u Ishmaelu i ostalim knjigama istog autora

saradadevii, :love:

Citiraj:

---

kako si opravdavate to da su djeca u nstitucijama a osobno u dubini duse s time niste zadovoljni

---

Ne uspijevam si opravdati. Nesretna sam zbog toga i valjda i zato stalno lijecim kompleks da sam losa mama.

HS tema dana - zasto porod boli i sta se dogadja u porodu. Od prekjucer i Mozart i njegova Carobna frula - stigla nam je igrica.

Lalo, za moj dan moze malo joge i meditacije, onda mozemo djir po trznici malo pricati o vocu i povrcu i ribama/mesu, doma mozemo zajedno kuhati ili klinci mogu dobiti svaki svoju piramidu od kartona i izrezane slike klope pa slagati piramidu prehrane uz pricu o hrani, poslije rucka, izlet na selo, modeliranje u blatu (moze i crtanje slova u blatu i igra na slovo, na slovo).

Sto se tice manje grupe roditelja i osnivanja skole... kad sam ja ono predlozila da se organiziramo u zajednicu tipa Farme Ine May Gaskin? :lol:

Moja mama je mene pustala svako malo kod kuce (po dan-dva, nikad to nisam trazila na ispite ili ispitivanja), kad bi joj rekla da mi je stvarno skroz puna kapa skole i nastavnika. I opravdavala mi to. Ja nemam neko strasno visoko misljenje o sebi, ali odgovornost prema radu i poslu koji preuzmem, imam, i to veliku.

Btw, gdje je to Iv napisala da Ivar povremeno nece ici u skolu? Link, pliz.

nemam pojma gdje je napisla, ali je ostalo upecatljivo :lol:

S. nema frke - nisam ni ja daleko od tih razmisljanja :) (a i inace volim raspravljati) ono sto ja zelim je da se te institucije stvarno usmjere prema djeci i da nesto sto je nuznost zivota koji zivimo postavimo sto je bolje moguce. ako netko smatra da je HS najbolji put za dijete onda bi im to moralo biti omoguceno - ali...ja bih uvela i nekakav sustav kontrole...

npr.
znam za jedne roditelje u Ceskoj, gdje su zbog prirode posla (pola godine tamo, pola ovdje) isli na soluciju HS - tamo su pravila da osoba koja provodi HS mora imati VSS i dijete polaze drzavne ispite znanja... znaci ipak program je propisan, neki uvjeti koje HS ucitelj mora imati su propisani... mozda da se ne desi da dijete na kraju zna samo jogu ili tai chi (jesam vam rekla da od 9 mj. zajedno sa mojom majkom idemo na tai chi)... :lol:

BB - porod/menstruacija...Mozart (hocu i ja igricu)- plese neki svoj balet uz babyM. i ponosni smo sto ga prepoznaje... skoro pa smo u istom filmu ;) "razredu", a i slovo na slovo nam ide...pocela je analizu...

odgovornost - bitno je drugacije dopustiti djetetu koje je nekoliko god. vec u skoli pa mu bude dosta i pretesko od djeteta koje tek krece u sustav...

Ivka i sloboda zivljenja :lol:

Al nije za svakog HS, niti je HS tako jednostavan kao sto mozda u prvi cas izgleda. HS je cjelodnevno zanimanje.

Niti bi to bilo tako jednostavno kao sto je organiziranje grupe roditelja da se zamijenjuju, npr. po principu svaki dan drugi roditelj dok su ostali na poslu.

Prvo sto se ipak mora napraviti neki program. Drugo sto ga se treba medusobno uskladit. Trece sto se za izvedbu programa treba pripremati, cesto svakodnevno.

I onda jos imas cijelu lepezu pristupa HS-u (od skroz slobodnjackog do "skole" u dnevnom boravku).

A ako nemas mrezu druge djece koja su HS onda postoji jako velika sansa za usamljenost - i djeteta i roditelja. Ne toliko pomanjkanja socijalizacije vec bas usamljenost, ona bolna teska usamljenost.

HS je super opcija za neku djecu (i roditelje - jer mora se ici u paru), al za mnoge nije.

A kaj se institucionaliziranja klinaca tice u smislu skolovanja, ne vidim to obavezno kao negativni razvoj sistema.

Prije "institucionalizacije" (oliti skola i vrtica) klinci nisu imali bolje obrazovanje, vecinom nisu imali nikakvo, osim ako pod obrazovanje ne smatras kopanje po poljima, hranjenje pajceka, dostavu novina (i samo to).

"Institucionalizacija" nam je omogucila ovo danas visoko obrazovano drustvo.

Mozemo je maknuti al onda mormao prihvatiti i nizu (opcu) obrazovanost. Sto je OK ako se tako odlucimo kao drustvo.

ne znam koja će to državna škola tolerirati povremene izostanke?

ancica-zato bih ja neku kontrolu...

ja sam za opciju što tko radi sebi radi,ne kažem da su državne,a bogme i privatne škole savršene i jedini izbor ......

ja npr u obitelji imam dovoljno stručnjaka ,a fala bogu i sama nešto znam,da ako sad zapnem Marko može ići na državnu maturu sa 14,no baš i ne vidim svrhu toga osim da se hvalim kak imam naobraženog klinca

ja ću ostat pri svome državna plus majčina škola,pa ću za 20 tak godina vidjet rezultate svog eksperimenta

javim vam,ako će forum još postojati

flo, evo za primjer kako je to regulirano u Alberti, Kanadi (u Kanadi je obrazovanje provincijska odgovornost pa se pravila razlikuju od provincije do provincije, Albertu stavljam samo kao primjer): http://www.qp.gov.ab.ca/documents/Re...sbn=0779748387

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

Ivka i sloboda zivljenja :lol:

---

sto se smijes? :)

nespretno je ispalo smijala sam se ovome

Citiraj:

---

ali ne mogu sad nastaviti jer imam problem i sa slobodom vs odgovornoscu.
naime 5 ljudova mi dolazi za sat vremena u stan a odgovorna kakva jesam ne mogu im priustiti da dozive slobodu u kojoj zivim[code] nadam se da te nisam povrijedila :? [/code]

---

jos jedna stvar me muci - to je dupliciranje uloga u HS - roditelji su i ucitelji...ja osobno s tim imam problema, i tesko mi je kad je princeza ratnica samnom na mojem turbo childfriendly poslu, jer se moram shaltati iz uloge u ulogu, i njoj bude tesko kad od mene ocekuje da budem mama, a ja moram odraditi nesto iz svoje prof. uloge. Kako to u HS ide?

iz linka vidim da ima dosta odredjenja i pracenja...

super mi je interesantna ova tema, ali moram pakirati :/ , jer sutra idemo na more. (jupi :) (nadam se da cu je u kolovozu kad se vratim jos pronaci na forumu, jer sam sad samo preletjela napisano)

moj kolega sa posla je sa skupinom prijatelja koji su svi stanovali u blizini organizirao malu skolu u kojoj su poducavali ucitelji skupa sa roditeljima.
njegova iskustva su vrlo pozitivna.
gimnaziju su doduse nastavili u drzavnoj skoli, jer je daljnja organizacija bila prekomplicirana.

ps. ovo ivaricino malo u skolu, malo ne, me stvarno zaintrigiralo.

Meni ovo što Ančica piše zvuči jako razumno. Uopće nemam dileme da HS može biit fantastičan, ali zaista mislim da je to velik trud, da je potrebno puno znanja i umjetnosti i da defitivno moraš biti osoba za to. Al onda se opet vračam na ono da to što ja mislim o tome je čisto palamuđenje jer u uvijetima gdje to nije opcija nisam ozbiljno o tome ni razmišljala.

Što se tiče slobode u polaženju škole. Ivka ti misliš pravdati njegove nedolaske ili misliš reći učiteljicu da ga odgajaš slobodno. Ovo drugo mi se čini skroz OK, i nadam se da će ti uspjeti. Ovo prvo po meni ima jedan vrlo konkretan problem, a to je da se djetetu jako direktno pokazuje da u učiteljicu nemamo povjerenja i da je izmotavanje OK. U tom smislu mi je jasno ono da sloboda i odgovornost ne idu zajedno.


Dosta često sam razmišljala o tim neopravdanim i opravdanim satima. U zadnjih par mjeseci sam se naslušala priča o roditeljima koji ne upisuju djecu u školu, koji se ne oglašavaju na pozive isl. Vjerovali mi ili ne još uvijek smo populacija u kojoj bez obavezne škole, dolazi do velikog pada pismenosti i stupnja obrazovanja. Zalaganje za fleksibilizaciju škole u tom smislu (ne mislim na HE već dolazi tko hoće kad hoće) bi moglo biti opasno. Možda griješim, ne znam, ovo je samo razmišljanje, nisam puno o tome čitala/razmišljala

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

ne opravdavam si, nesretna sam zbog tog.
i cinim najvise sto mogu (bar se tjesim tako), ne ide u vrtic svakodnevno, niti ce u skolu (vec su vas zgrozili moji stavovi o tom).

---

:shock: :roll: :shock: :roll: mene fakat zanima kak ti to mislis izvesti :?
i sto mislis kako ce to sto bi ivar dva dana isao u skolu, a 3 ne bi uticati na ostale djake u njegovom razredu te nejgove ucitelje/a i fakat ne znam jel postoji javna skola u HR koja bi ti "dva dana idem u skolu, a 3 nejdem", tolerirala

mislim, sto bi se desilo kada bi se svi djaci tako ponasali?
kako bi se provodio plan i program?
i vrtic nikako ne mozes uspredjivati sa skolom - jer vrtic nije obavezan, a skola je

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Btw, gdje je to Iv napisala da Ivar povremeno nece ici u skolu? Link, pliz.

---

evo tu je, crno na bijelo

Citiraj:

---

cinim najvise sto mogu (bar se tjesim tako), ne ide u vrtic svakodnevno, niti ce u skolu (vec su vas zgrozili moji stavovi o tom).

---

to bi se u Engleskoj zvalo flexi schooling, s time da bi trebla dobiti odobrenje skole unaprijed.

Negdje se spomenulo na topicu kako je institucionalizacija djece svojevrsni eksperiment, u tome kako je upitno kakav će trag to ostaviti na djecu.

Nije li HE također neka vrsta eksperimenta?

Sreće moja da mene moji roditelji nisu sami podučavali u svemu, moja tolerancija i pogled na šareni svijet bi bili bitno drugačiji. Nisu moji roditelji loši, naprotiv, oni meni najbolji na svijetu ali kao roditelji, ne kao učitelji, njihov pogled na različitosti je blago rečeno staromodan i grez. Da su mi potpuno kroz HE usadili svoje stavove, moj Marko ne bi rastao na način na koji raste.

Zar nisu te HE mini zajednice, s obzirom da su prilično zatvorene, raj za zlostavljače? (najčešći zlostavljači djeteta su upravo iz djetetove najuže obitelji). Što zatvorenija sredina u kojoj dijete živi, to je manja mogućnost da se će zlostavljanje prepoznati i da će se zlostavljanje zaustaviti.

Sori, ali ja nemam neko visoko mišljenje o zapadnom svijetu, pa ako gledam na njih kao društvo sa HE, nisu me dojmili.

Ono o čemu flo piše, osnivanje škola od strane roditelja, kao korak po korak, e to je nešto drugo. To mi se jako sviđa.

bila je ovdje jednom rasprava na radiju o tome je li fleksi dobro ili nije dobro i misljenje nekih strucnjaka je bilo otprilike ovakvo kao Mukicino, kako ce se provoditi plan i program, tj. kako ce dijete biti sposobno to pratiti ako nema kontinuitet itd.... Medjutim, identificiran je i problem toga da su ucenici bili "zavidni" fleksijima, svi bi se u hrpama njima pridruzili, sto bitno narusava socijalnu kontrolu i red u skolama.

Iskustva vecine fleksija pokazuje da, nakon nekog vremena, ili potpuno napuste skolu ili se vrate u nju (rjedje)

Citiraj:

---

Saradadevii prvotno napisa

to bi se u Engleskoj zvalo flexi schooling, s time da bi trebla dobiti odobrenje skole unaprijed.

---

to mi se čini super, i to je neki smjer u kojem bi se moglo ići. na taj način bi se moglo razlikovati ekipu koja zanemaruje djecu i oni zbog toga ne polaze školu i onih koji žele odgojiti "slobodnu" djecu a ipak odgovornu ;)

MInnie, nije HE eksperiment, jer je postojao od "pamtivijeka", oduvijek su ljudi ucili u okviru svoje obitelji, sela itd... zajednice. Moja baba, koju ja svako malo spomenem, ima cetiri razreda pucke skole, a bogme svasta zna. Druga pokojna baba, nije se znala ni potpisati, sto se akademskih znanja tice, ali je bogme isto svasta znala. (ovo nije argument za nepismenost, samo hocu reci kako ljudi uce, sa skolom ili bez, da joj je ikada trebalo, naucila bi pisati i citati). Prije bi se moglo reci da su skole eksperiment, jer su relativno novi izum (osobito obavezne skole). Dijete uci, stavio ga u jaslice od prve godine ili ga nikada ne stavio u nikakvu instituciju. Kako god bilo, dok je u drustvu s drugim ljudskim bicima, nesto ce nauciti. Ono sto je meni neprihvatljivo je to sto se obrazovanje izjednacilo sa skolovanjem, a mogucnost HE ugrozava taj stav jer kaze da je obrazovanje, i to dobro obrazovanje, vrlo cesto i bolje obrazovanje za doticno dijete, ne treba imati veze sa skolom.
Sada, sam naziv home education zavarava jer je odmah asocijacija da je dijete kod kuce s jednim roditeljem, da je to zatvorena zajednica itd... To nema veze sa stvarnoscu roditelja i djece koje ja poznajem ili cija iskustva citam, ukljucujuci moje osobno iskustvo. Radi se o obrazovanju koje ukljucuje "druge" nacine obrazovanja, a ne skolu. Na primjer, HE imaju cesto vrlo zivahan drustveni zivot (socijalizacija s ljudima razlicite dobi, ukljucujuci i vrsnjake). To je moguce jer postoje lokalne grupe, tipa Otherwise club, koji postoji u jednom dijelu Londona. Moj lokalni je isto prilicno aktivan, ali mi (od silnih vlastitih aktivnosti) nismo jos se uspjeli s njima povezati). Recimo, normalno je da se sastaju barem 1 put tjedno i rade nesto zajedno (plivanje, art and craft, odlazak u muzej itd...) Buduci da ne postoji vezanost za skolu i praznike, moguce je putovati u bilo koje doba i na licu mjesta uciti o povijesti, zemljopisu itd... Moguce je imati posebnu poduku u necemu sto je specijalizirano (npr. sviranje , ples, tkanje na tkalackom stolu, strani jezik, ono sto prosjecan skolarac radi kao dodatak nakon iscrpljujuceg dana punog ostalih obaveza).
Sto Ancica rece, to nije za svakoga (iako Illich i Holt misle da bi moglo biti), ja mislim da je presudan interes i stih roditelja.
Nacini sprovodjenja su toliko razliciti da kazu da postoji toliko metoda koliko ima HEova, od potpuno strukturiranog prenosenja ucionice u vlastitu kuhinju do potpuno slobodarskog tipa zvanog Unschooling ili autonomous learning ili child led learning. U posljednjem razgovoru s jednom HE mamom, rekla mi je da ona samo radi sebe same inzistira na strukturi 1i pol do 2 sata dnevno klasicnog ucenja. Dakle, to radi da bi se osjecala dobro i misli da to njezinoj kceri nije potrebno, ali je njoj potrebno (da ima mirnu savjest da nesto radi). Taj se stav toliko cesto moze cuti, Chrisova mama je rekla da je ona pocela s takvim pristupom , jer se bojala da joj nesto ne promakne, ali da nije dugo trajalo, jer su se decki pobunili i htjeli raditi sto su sami htjeli i kada su htjeli.

[quote="flower"]jos jedna stvar me muci - to je dupliciranje uloga u HS - roditelji su i ucitelji...ja osobno s tim imam problema, i tesko mi je kad je princeza ratnica samnom na mojem turbo childfriendly poslu, jer se moram shaltati iz uloge u ulogu, i njoj bude tesko kad od mene ocekuje da budem mama, a ja moram odraditi nesto iz svoje prof. uloge. Kako to u HS ide?[quote]

to ne treba tako biti, tj. ti joj ne trebas biti uciteljica, nego recimo, starija osoba koja neke stvari zna pa joj mozes pomoci da i ona sazna.
Puno predrasuda o HE se vrti oko toga da u HE roditelj poducava dijete. To ne treba biti tako i u stvarnosti uglavnom nije. Netko je na pocetku spomenuo da prepusta kvalificiranima da rade svoj posao. Ovdje se radi o drugacijem pogledu na ucenje; ucis stalno i od svakoga, na razlicite nacine. Nije potreban ekspert da dijete nauci citati, pisati, racunati, osnovna znanja o prirodi i drustvu itd... ono sto je u okviru osnovnoskolskog obrazovanja, osobito prva cetiri razreda osnovne skole, je nesto sto svaki prosjecni roditelj zna,. Ako nesto ne znas ili ne razumijes zasto je tako, lako pronadjes izvore koji ti pomognu. Dakle, nema autoriteta koji sve zna pa prenosi, nego istrazivanje, preispitivanje itd... Naravno, nije to za svakoga, osobito ne za roditelja koji se zeli baviti necim drugim u zivotu.

Tu učenje u okviru sela najčešće je značilo učenje da biti drugačiji nije prihvatljivo, da su različitosti nepoželjne, selo je imalo svoja društvena pravila ponašanja, a to nisu modeli koje želimo prenijeti na svoju djecu... Nije tu bilo ni u od učenja kakvog ti spominješ, djeca su se nakon osnova iz pisanja, čitanja i matematike uglavnom sama snalazila dalje. O nasilju nad djecom, koje je bilo općeprihvaćeno, da i ne govorim. Roditelji su crnčili, djeca bila prepuštena više manje sama sebi. Da li su iz takvog učenja izašli ljudi kakvima bi mi htjeli da naša djeca postanu? Opet, nemam dobro mišljenje o ljudima koji su svoje svjetonazore stvarali na takvim počecima. Nisam rasla slobodno i nesputano i jer tako nisu rasli ni moji roditelji, a ni njihovi: njihove zajednice ih tome nisu učile. Iz te, nekadašnje verzije HE, ne vidim puno pozitivnoga. U stvari, jako malo. Ne uspijevam povući paralelu ondašnjeg HE i ovog sadašnjeg kojeg ti opisuješ, pa ga i dalje smatram eksperimentalnim.

Btw, pišem isključivo o sredini u kojoj sam ja odrasla, možda su nečija iskustva drugačija.

Pisala si o flexi školovanju: na kraju veći dio djece napusti školovanje. Prati li itko takvu djecu, mijenjaju li oni svijet ili su marginalizirani?

Mislim da je svaki oblik školovanja na jedan način eksperimentalan, u nekom vremenu i u nekom društvu. Čini mi se da se mi nekad previše opterećujemo sa traženjem starog, provjerenog recepta.

Ja želim za svoje dijete veću slobodu nego ju je iti jedan njegov predak imao. Niti jedan stari recept mi neće previše pomoći u tome, od svakog ću vjerojatno moći iskoristiti nešto, ali ne previše. Tako gledam i na školovanje, niti jedan sistem mi nije bajan. A najviše od svega bojim se samih ljudi, previše smo nasilno i loše društvo. Mislim da za HE modele treba imati neko povjerenje u ljude, meni tog povjerenja fali.

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Al nije za svakog HS, niti je HS tako jednostavan kao sto mozda u prvi cas izgleda. HS je cjelodnevno zanimanje..

---

je, cjelodnevno i nije jednostvno, ali je bas rewarding!

Citiraj:

---

Niti bi to bilo tako jednostavno kao sto je organiziranje grupe roditelja da se zamijenjuju, npr. po principu svaki dan drugi roditelj dok su ostali na poslu.
Prvo sto se ipak mora napraviti neki program. Drugo sto ga se treba medusobno uskladit. Trece sto se za izvedbu programa treba pripremati, cesto svakodnevno.

---

program nije nuzan ili moze biti vrlo labav, recimo ja pokrivam povijest, strane jezike, materinji i drustvene znanosti, a ti matematiku, znanost, tehnologiju i IT . Izvedba programa je isto skolski pristup. Ne treba postojati, ali cim je grupa veca, osobito ako nisu tvoja djeca, potreba za nekom vrstom strukture i kontrole se javlja.
zato sam ja napustila ideju kooperativa , osim kooperativa s muzem.

Citiraj:

---

A ako nemas mrezu druge djece koja su HS onda postoji jako velika sansa za usamljenost - i djeteta i roditelja. Ne toliko pomanjkanja socijalizacije vec bas usamljenost, ona bolna teska usamljenost.

---

prije sam mislila da bi to bio problem npr. u Hrvatskoj, cak da i HE postane legalna opcija, da zbog pomanjkanja ljudi koji to rade, oni koji rade bi bili izolirani. Osim toga, muzeji, knjiznice, plivalista, igraonice, izvanskolski tecajevi i aktivnosti itd... su malo drugaciji nego ovdje.
Sve vise mi se cini da to i nije toliko vazno, osobito kada jos uvijek postoji jutarnja i poslijepodnevna nastava; na taj nacin uvijek se neka djeca nalaze izvan skole sa kojima se moguce druziti. Ovdje, zbog univerzalne nastave od 9-3, sve je pusto tijekom dana (HE obitelji dobiju iskaznicu za dijete na kojo pise da ne markira , nego da je HE, ako je na ulici u doba kada bi trebao biti u skoli)

Citiraj:

---

A kaj se institucionaliziranja klinaca tice u smislu skolovanja, ne vidim to obavezno kao negativni razvoj sistema.
Prije "institucionalizacije" (oliti skola i vrtica) klinci nisu imali bolje obrazovanje, vecinom nisu imali nikakvo, osim ako pod obrazovanje ne smatras kopanje po poljima, hranjenje pajceka, dostavu novina (i samo to). "Institucionalizacija" nam je omogucila ovo danas visoko obrazovano drustvo. Mozemo je maknuti al onda mormao prihvatiti i nizu (opcu) obrazovanost. Sto je OK ako se tako odlucimo kao drustvo

---

ja nisam za to da se ukinu skole i vrtici. imaju svoj razlog zasto su se razvili takvi kakvi jesu i taj razlog, cak ako mislim da bi ga bilo dobro ukloniti, ne moze nestati samo tako.
Ono sto me smeta je uzdizanje intitucija kao najboljih i iskljucivih modela obrazovanja (zdravstvene skrbi, socijalne skrbi itd..)
One imaju svoju funkciju, tj. imale su svoju funkciju u razvoju moderne drzave, i svega dobroga sto je ona dala, nasuprot, recimo, predmodernom drustvu (gdje su djeca nepismenih ostajala nepismena i bavila se okopavanjem i pajcekima cijeli zivot) ali su se , prema mojem misljenju, malo povampirile i stvorio se drugi problem. Imamo vise obrazovano drustvo koje nije proporcionalno slobodno (mentalno, ako ne i fizicki) i proporcionalno sretno. Institucije su postale vaznije od onih za ciju su se dobrobit izvorno utemeljile. Prve bolnice za radjanje djece utemeljile su se za siromasne (posrnule) zene koje su bile ili beskucnice ili su im kucni uvjeti bili takvi da im je bilo tesko tamo roditi. Buduci da su bile uboge, nisu se imale gdje prati pa su cesto imale usi, ukljucujuci usi na spolnim dlacicama, pa su doktori u takvim ustanovama uveli obavezno brijanje prije poroda. To je imalo smisla. Kako se od toga doslo do danasnje nemogucnosti da se uopce rodi kod kuce, jer je to opasno i da se rutinski brije, iz tko zna kojeg dubioznog razloga, to je interesantno i zabrinjavajuce.

Citiraj:

---

Mislim da za HE modele treba imati neko povjerenje u ljude, meni tog povjerenja fali.

---

s ovim se jako slazem. povjerenje je vazno. cini mi se da neka drustva imaju ili barem dopustaju si vise povjerenja od drugih drustava. Svaka drzava s tradicijom jace centralne vlasti (drzava blagostanja) ili elementima totalitarizma, ima manje povjerenja prema svojim gradjanima. Zato se HE odrzalo u vecoj mjeri u drustiva koji imaju liberalniju politicku tradiciju i manje centraliziranu drzavu. Engleska je dobar primjer, nema ni naznake takve kontrole kao sto je u Canadi. Roditelj nije duzan podnositi izvjestaje niti itko moze testirati dijete. Moguce je samo nesto napraviti, ako se podnese prijava da dijete ne dobiva nikakvo obrazovanje.

HE u ovom smislu u kojemu ja pricam je postojao i prije. Npr, poznati engleski filozof John Stuart Mill (19 st.) je imao samo kucno obrazovanje svojega tate do 16. godine, kada se upisao na fakst.
O repliciranju postojecih stavova, prenosenja dogma predaka itd... vrlo slicno se radi kroz obavezno skolovanje ciji je program uvijek propisan od strane odredjene politicke opcije. Npr. puno nas je slusalo marksizam u srednjoj, dva puta tjedno, a ja sam bogme i na faksu, prve dvije godine. Djeca imaju sada neobavezno obavezan vjeronauk, o ratu u devedesetim se uci na jedan osobit nacin kao sto se o drugom svjetkom ratu prije ucilo samo na jedan osobit nacin itd...mene je moje neformalno skolovanje poducavalo da je reci nekome da je peder uvreda, tj. da je biti peder stvar za ismijavanje, da su cure u pubertetu kao Zagrebacka mljekara...Predrasude, ogranicavanja, kondicioniranja su jos uvijek s nama, nisu nestale uvodjenjem obaveznog skolovanja.
Ja dozvoljavam mogucnost da je ono odigralo jednu pozitivnu ulogu u odredjenom trenutku povijesti, ali da sada treba ustupiti mjesto obrazovanju bilo koje vrste.
O zlostavljanjima....bilo ih je, ima ih, bit ce ih; u obitelji, izvan, u institucijama. Mislim da mogucnost HE ne bi bitno utjecalo na postotak. Mogu postojati kontrolne sluzbe, ali ne previse kontrolne, jer neki roditelji biraju HE upravo zbog toga da se djetetov razvoj i znanja ne kontroliraju. Dakle, drzavni ispiti za HE djecu bi bili potpuni promasaj. Ali , ispit za upis u srednju skolu ili faks, sasvim prihvatljivo.

Citiraj:

---

Pisala si o flexi školovanju: na kraju veći dio djece napusti školovanje. Prati li itko takvu djecu, mijenjaju li oni svijet ili su marginalizirani?

---

postoje neka istrazivanja, uglavnom nema losih ocjena cijelog fenomena, barem u Engleskoj. Broj HE raste iz godinu u godinu iako je tesko reci koliko je djece tako skolovano (jer ovdje nije obavezno prijaviti HE). Sve vise je to opcija na koju su roditelji prisiljeni zbog neprilagodbe skoli ili posebnih potreba ili problema u ponasanju kada je dijete u skoli, nego ideoloskih razloga.
Neke info o tome, sto se Engleske tice, mogu se naci na Education Otherwise stranicama
http://www.educationotherwise.com/index.htm

ili stranica autora spomenutog zbornika o iskustvima HE razlicitih obitelji
http://www.free-range-education.org.uk/

http://www.freedom-in-education.co.uk/

s ove posljednje kopiram

My Personal Experience of Home-Education

I have made the following notes in response to enquiries from people asking me what my own philosophy is with regards to home-education. I am pretty sure that I don't have one but you can judge for yourself...

My wife and I have home-educated our three children, who are now aged 20, 16 and 15, for the past eleven years.

For me there has only been one really significant issue to contend with throughout this time - and that is the amount of time that I could make available to spend with them.

I have always found that once I give my children my undivided attention (as opposed to my just being around the house and doing other things), everything else takes care of itself i.e. we work out between us what they want to do: whether we work from books, play games, go out for the day or whatever.

Over the years the amount of time that I have been able to spend with my children has fluctuated enormously. There have been times when I have had a full-time job: these are times during which we have enjoyed a measure of financial stability but my wife was then at home with the children all the time - which was too much - and I hardly ever seemed to see them at all - which was not enough.

Generally I have tried to be at home at least some of the time and in recent years I have made a point of being at home with them for three weekday mornings per week. This has meant me having to do part-time and temporary work and not having much of a career, and this is the issue which I believe to be at the heart of the whole debate about education: spending time with your children nearly always conflicts with the demands of work - work just isn't a family-friendly activity, whether you are a man or a woman.

The compensation is that I have a better relationship with my children.

Our own children went to a Steiner school before we started to home-educate. It was only a matter of a few days from when they definitively left school to when the atmosphere in the house returned to how it had been before any of them started having to go out every day: they began to get on with each other again.

We didn't have any pre-determined ideas about how home-education should be done but we were obviously influenced by our previous experiences. Our time at the Steiner school meant that we were not too bothered about whether or not they were able to read at any particular age; Lin taught them to write with beautiful handwriting- when they wanted to learn - and we got a lot of books out of the library.

Our three children have always done things differently from each other - they now play different musical instruments, study different languages, have different styles of drawing, read different sorts of books and have different interests - but we still always spend a few hours per day working together and all discussing the various things that we are doing.

Some things come easier than others: drawing, painting, playing musical instruments, studying history, literature, geography and languages are all things that we do all the time. Using computers and modern technology also fits in well with working at home.

Maths and Science are not so straightforward. Basic arithmetic is alright because it arises in practical situations but we have never been able to really engage with advanced mathematics - I am hoping that this will come later (I have taught mathematics but my own interest in the subject did not start until I was about thirty).

Eleven years is a long time and we haven't spent all of it reading books. A few years ago one of us (we're not sure who) came up with the idea of making puppets and touring Europe with a puppet show. We bought a book, wrote a script, made some puppets, made a stage, put on a performance - revised the script, made some more scenery, put on another performance - revised the script again etc. etc.

Eventually we did have two plays that we could take on tour - round Brittany, to Paris and round the South of France. It took about three years from having the idea to actually fulfilling it, which taught us a lot.

Eight years ago we moved to Brittany. We bought some land and thought that we could build a house together. In practice I built the house pretty much on my own - its not that the others didn't want to help but that building turned out to be something that children cannot do. The garden, on the other hand, is something that they can do and to which we dedicate more and more time. In terms of education, a garden teaches more important lessons than anything else - and can have the added advantage of looking beautiful, producing food and keeping you healthy.

I have learnt a lot since we decided to stop sending our children to school. In the early days I worried about them making friends, about whether they would cover all the subjects, about exams, about University, about the law, about money - about pretty much everything - but time passed and nothing awful happened. It's surprising how many issues resolve themselves if you just leave them alone.

I don't believe that anyone really thinks that they have been the perfect parent and this applies to people who home-educate just as much as it does to those who don't.

However, all the children that I know who have been home-educated do have an exceptionally good relationship with their parents - whether they've just been home educated for a few months or for a few years - and that does strike me as being very valuable.

In fact my experiences of the past eleven years have altered my perceptions of a lot of things: I am not too worried about my children getting qualifications and passing exams - I feel that I can trust them to do what's best for themselves; I'm not too worried about them finding careers - I'd rather they took their time and waited until they found something that they really wanted to do; and I feel that by teaching them I have acquired a lot of new skills myself and I have gained a much more optimistic view on life.

If anyone reading this article is considering educating their children at home I would recommend it without hesitation.

Gareth Lewis

meni se sad namece pitanje - sto zelimo od djece? zapravo sto bi to bio uspjesan covjek - onaj sretan ili onaj koji ima karijeru+obitelj (s 2 djece ;) ) itd.itd. mozda kad znas cilj kojem tezis u odgoju onda ce biti lakse odabrati metodu?

i drugo - osobno se prof. mucim pitanjem kako znati da li zadovoljavamo potrebe djece ili zadovoljavamo neku nasu sliku sto bi te potrebe trebale biti... jer kako biti siguran da ce djetetu joga biti vaznija i bitnija od npr. eksperimenata s vodom ili neceg drugog... ako je odgovor da pratimdijete i dajem mu ono sto ga zanima - onda je HS pakleno tezak... odgojiteljice su u situaciji da bez plana i programa prate djecu i slazu program rada po interesu djece - educirane i one intrinzicni motivirane su na putu uspjeha...a druge :( meni je to najtezi dio price u HS...zato sam sklona da od svega u skoli zagrebe nesto (u suradnji s dobrom uciteljicom) i da mi kod kuce nadopunjujemo...

ima Ancica pravo - to je vrlo krvav posao...

a BB ako te sad muci osjecaj krivnje zamisli kad bi ti bila samo odgovorna za obrazovanje E, koliki tad osjecaj krivnje - ovako dio uvijek mzes prebaciti na vrtic/skolu ;)

neki dan sam procitala clanak u kojem kazu da postoji opravdan rizik za dijete ako je u ustanovi 10 i vise sati...

za manje od toga obitelj je jos uvijek zastitni faktor i nema bitnih razlika medju djecom - ovi u vrticu su socijaliziraniji ali se u dobi oko 9 god. zjednace s onima koji nisu isli u vrtic, bitnih razlika nema - cak ni u stupnju povezanosti s roditeljima.

Citiraj:

---

zamisli kad bi ti bila samo odgovorna za obrazovanje E, koliki tad osjecaj krivnje - ovako dio uvijek mzes prebaciti na vrtic/skolu

---

Vjecni osjecaj krivnje za nesto je moja karakteristika, tako da nema veze obrazujem li je ja ili netko treci. :)

Citiraj:

---

ako je odgovor da pratim dijete i dajem mu ono sto ga zanima - onda je HS pakleno tezak

---

Ali to i je odgovor, a ja sam se malo zezala s Lalom.
Imas sadrzaj koji zelis da ti kroz godinu ili x vremena savlada, ali postujes raspolozenje djeteta na dnevnoj bazi ili nemas rasporeda uopce i pustas interesima djeteta da vode ucenje (unscooling, e oko njega sam i ja malo skepticna iako unschooling mame tvrde da dijete uci svejedno).

Meni je vec sada muka od rasporeda, normi i planova koje (to mi je jasno) ucitelj/ca mora ispuniti/odraditi.
Ema uci kad je ona spremna, ne suradjuje uvijek (i rijetko) kad joj netko pokusa "prodati" nesto da nauci vec to radi samoinicijativno i uvijek zeli sama, bez tudjeg pokazivanja, tj. zahtijeva da ne obracamo paznju na nju dok ona sama ne trazi. Koliko ce se to (moci) tolerirati u skoli?

Zadnja stvar koju je dozvolila da je netko uci (kroz igru) bile su boje, prije x vremena. I nakon toga je ponekad pitala za koje slovo, kad ih je pocela raspoznavati.
Sve ostalo je "ucila" samoinicijativno. Nije prolazilo da mi zapocnemo pricu o bilo cemu, nego tek kad bi ona sama dosla i zatrazila.

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

meni se sad namece pitanje - sto zelimo od djece? zapravo sto bi to bio uspjesan covjek - onaj sretan ili onaj koji ima karijeru+obitelj (s 2 djece ;) ) itd.itd.

---

joj cure, nemojte opet ove stereotipe. zasto bi covjek koji ima karijeru i dvoje djece po defaultu trebao biti nesretan?
a onaj bez karijere i sa 2, 3, 4 ,5 .... bio sretan?
a onaj bez djece valjda bio promasen, ili sto?

sva istrazivanja koja su meni poznata ne pokazuju veliiku vezu stilova zivljenja roditelja i srece i uspjeha njihove djece.
pa da opet malo prelistamo juul-a. njega volim jako jos iz zato sto nikad ne podljeze onim stereotipovima, bilo rodnim, bilo nacinom zivota.

djizus koji nesporazum.
otkud to da ce ivar ici 2 dana tjedno u skolu?
:shock:

jasena, bio je pred par mjeseci neki topik gdje sam ja napisala da je ivaru 5 dana u tjednu previse vrtica i da ne ide svakodnevno i da nece ici svakodnevno ni u skolu. u vrticu je on dnevno boravio najvise 5 sati i nadam se da cemo uspjeti nastaviti tako i sa skolom, mozda jednom tjedno, dokle ide.

ne bi ja to nazvala izmotavanjem, ali vjerujem da netko moze ako nas ne pozna. ja cu reci da je on u tom smislu neprilagodjen ali da cu izabrati da ga ne prilagodjavam. i mislim da ce biti problem sa uciteljicom/pedag/ravnateljem i zato sam ga mislila upisati u privatnu skolu. ali osim sto bi trebala poceti raditi negdje nocnu jer su skolarine skupe, odgovorili su me i zbog niskih kritrija sto se tice znanja i odgovornosti. a znanje ne bi stavljala vs slobodi :)

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

nespretno je ispalo smijala sam se ovome

Citiraj:

---

ivka prvotno napisa

ali ne mogu sad nastaviti jer imam problem i sa slobodom vs odgovornoscu.
naime 5 ljudova mi dolazi za sat vremena u stan a odgovorna kakva jesam ne mogu im priustiti da dozive slobodu u kojoj zivim

---

nadam se da te nisam povrijedila :?

---

ma ne, samo mi je bilo cudno da se hihoces, a ja ne znam cemu, dal meni sputanoj i predgovornoj ovako javno ili sto. :lol:

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

meni se sad namece pitanje - sto zelimo od djece? zapravo sto bi to bio uspjesan covjek - onaj sretan ili onaj koji ima karijeru+obitelj (s 2 djece ;) ) itd.itd.

---

joj cure, nemojte opet ove stereotipe. zasto bi covjek koji ima karijeru i dvoje djece po defaultu trebao biti nesretan?
a onaj bez karijere i sa 2, 3, 4 ,5 .... bio sretan?
a onaj bez djece valjda bio promasen, ili sto?

---

a ja sam sonju skroz drukcije skuzila.
da li zelis da ti je dijete sretno, sto god njemu trebalo da je sretno (a to moze ukljucivati i karijeru i xy djece, ali ne mora, moze biti bravar ili akrobat) ili zelis da je uspjesno, a na tablici uspjesnosti drustvo ne mjeri srecu ;) (iako je sonja ne iskljucuje)

Iv, jednako smo skuzile Flo. Uostalom, netko tko je "doktorirao na Juulu" sigurno ne bi ukalupljivao ljude u stereotipe ili pausalno odredjivao sto je uspjeh/sreca i sl. :)

Citiraj:

---

ne bi ja to nazvala izmotavanjem, ali vjerujem da netko moze ako nas ne pozna. ja cu reci da je on u tom smislu neprilagodjen ali da cu izabrati da ga ne prilagodjavam. i mislim da ce biti problem sa uciteljicom/pedag/ravnateljem

---

Ja te kuzim. Meni je bilo previse. Puno previse. I mama je to prepoznala i kad bi me skuzila, pustala me doma (ne bas u prvom osnovne, od negdje petog, mozda ranije, ali se ne sjecam bas... u nizim razredima se sjecam okrutnih grupica i grupiranja, price iz prvog osnovne koju sam prodala klincima da sam svemirskim taksijem isla n amjesec (i povjerovali mi!) i atentata koji smo na sred ceste izvrsili na razrednicu iz protesta sto je upisala svog sina u nas razred).

Citiraj:

---

i zato sam ga mislila upisati u privatnu skolu. ali osim sto bi trebala poceti raditi negdje nocnu jer su skolarine skupe, odgovorili su me i zbog niskih kritrija sto se tice znanja i odgovornosti

---

Privatna skola kod nas je jedna od najnekvalitetnijih u gradu. Oni koji dijete tamo upisu, ocekuju da ce za skolarinu zauzvrat dobiti potpuno podilazenje djeci, nikakve kriterije i, ofkors, jako visoke ocjene. Bljak!

Meni je polazišta to što ne trpim rascjepkanost svog života i dana
Kad god mogu vučem djecu u kancelariju, da vide gdje sam šta radim, svoju šeficu vučem kod mene, koliko god sam mogla gurala sam se u vrtić min 15 ujuto i oko pola sata poslje posla
užasno me iritiraju pretinci, ovaj dio tvog života je za ovo a onda ćemo presjeći sjekirom pa dolazi ovaj isto tako i radni dan

ivka, morat cu te nazvat da mi detaljnije objasnis tu ideju :mrgreen:
jer ne kuzim do kraja, kada i zasto

skola je fakat svakodnevno puno kraca nego vrtic
i duljina boravka u skoli nije ono gdje je najbitnija sloboda

Citiraj:

---

renata prvotno napisa

i duljina boravka u skoli nije ono gdje je najbitnija sloboda

---

a to je netko rekao?

Citiraj:

---

meni se sad namece pitanje - sto zelimo od djece? zapravo sto bi to bio uspjesan covjek - onaj sretan ili onaj koji ima karijeru+obitelj (s 2 djece ) itd.itd. mozda kad znas cilj kojem tezis u odgoju onda ce biti lakse odabrati metodu?

---

ljudi biraju HE zbog razlicitih razloga. Moj HE student je vec niz godina u glazbenim vodama (pjevanje opere, ima ariju iz Mozartove Carobne frule kao zvucni signal na mobitelu :) . Vec ga vidim kao uspjesnog opernog pjevaca, dakle, dobra karijera, sto nije bila polazna zelja njegovih roditelja kada su krenuli u HE.
Ja sam uvijek intuitivno osjecala, jos u dobi od 15 godina kada sam prvi puta procitala Summerhill, da je nekako zdravije da covjek uci ono sto ga zanima, da su ljudi urodjeno znatizeljni i da zedj za saznavanjem je kod svakog djeteta prisutna.
Obavezna skola interferira s time, u manjoj ili vecoj mjeri. Nekome puno naskodi, nekome samo malo, tako da nije ni primjetno. Ali mislim da svima narusi tu urodjenu radoznalost, zelju za spozajom, sposobnost promisljanja. Kao da te netko veci dio djetinjstva hrani hranom koja ti tada ne odgovara (mozda bi bila ok nekom drugom prilikom), u kolicinama koje ti ne odgovaraju, u okolini koja ti ne odgovara itd...Prehrambene navike se promijene i to na gore.
Alternativa je ponuditi razlicitu hranu (za koju mislis da je dobro da bude odabrana, naravno), a pustiti dijete da bira, sto , koliko, kada. I onda slijediti njegov ritam.
Vjerujem da nije lako biti opusten u svemu tome (hoce li izabrati citanje i matematiku ili ce samo proucavati dinosaure....i do kada??), ali to je dobra lekcija za roditelje u vjezbanju povjerenja u urodjenu ljudsku sposobnost ucenja

Citiraj:

---

ali to je dobra lekcija za roditelje u vjezbanju povjerenja u urodjenu ljudsku sposobnost ucenja

---

meni ovo nije nesto sto se gasi u skoli, skola to ne potice i ako to ne poticu ni roditelji...e onda smo fakat lose...a idealno bi bilo da skola potice ucenje i rad u skladu s potrebama djeteta. No opet napominjem - najteze je pronaci prave potrebe djeteta, to prepoznati i znati kako mu udovoljiti - vau...zivotni zadatak, zato se bojim da li su svi rod. tome vicni i da li bas svi koji idu u HS avanturu mogu taj zadatak dobro odraditi. Kad imas roditelja+skolu nekako imas dva fronta, nadopunjavanje, ovako je samo jedan...bojim se jednako podlozan promasaju kao i skola. s druge strane sto je s situacijama razvojnih zadataka - gdje je umjece znati da li je sad dijete nesto spremno napraviti ili je to samo nasa fikcija i obrnuto...opet se vracamo na pocetak - nema dobrog programa, metode i sl...ima samo dobrih ucitelja (roditelja-ucitelja).