Printable View
moja svekriva nikad, ali nikad nije ušla u sobu dok sam kupala malu. nikad ju nije uzela hraniti, nikad ju nije uzela šetati, nikad ju nije presvukla, ništa !!! a živjeli smo s njima 9 mjeseci. onda smo se odselili 500 km dalje. sada se samo čuju, a kad se vide onda se znaju prošetati.
kad smo im saopćili da čekao drugu bebu nije ni okom trepnula, nije nas ništa pitala, ponašala se kao da nismo ništa ni rekli.
oba puta sam se osjećala grozno
Moja svekrva živi 6 km od nas, a unuku nije nikad ni vidjela. Toliko nas je maltretirala već od početaka naše veze jer nismo htjeli živjeti s njih 7 u kući (3 obitelji, mi bi bili četvrta) da smo se riješili mučenja već i prije nego sam trudna ostala.
Nitko nam ne pomaže...moji su daleko, svekrvu nismo vidjeli godinama, nekad nam je teško, ali bar imamo svoj mir.
Moji su super, ne miješaju se, poštuju nas i bili bi sretni da smo si bliže no da smo kojim slučajem svekrvi na dohvat ruke ne bi nam bilo lako.
Grcamo u minusima, podstanari smo, a mogli smo trpjeti sve i svašta i živjeti s njima u kući. Hvala, ali ne hvala. MI smo ovako sretniji :heart:
Zavisi kakvi su vam inače odnosi. Mi živimo u podstanarstvu, ali su opet kad se R rodila, pošto je prvo unuče sa obje strane, svi visili kod mene. Dobro, nisu mi otimali dijete, ali su je htjeli: buditi, nosati, postavljali pitanja kad ću prestati dojiti da je mogu hraniti na bočicu, planirali "lijepe supice kad joj bude 3 mjeseca", donosili plazmu, keksolino, htjeli u šetnju, otimali ručke od kolica, dolazili bez najave i poziva u svaka doba,...
Jedan dan, kad mi je stvarno dodijalo lijepo sam pozvala sebi mamu ( nisu ni moji bili bolji) i svekrvu, skuhala kafu i očitala bukvicu: da mi ne pomažu, da dijete neće jesti supice, da neće ići spavati kod njih dok ne bude htjela, i konačno da su dosadne, ako hoće pomoći nek kuhaju i peru veš :evil:
Začudo nije bilo ljutnje, a ne moram ti reći koliko je bilo bolje poslje.
Sad kad je promjena sezone nabacim šta sve trebam kupiti za R, tu i tamo neko se volontira da kupi dio stvari i super mi je. Ako radim neka velika spremanja onda ih zovem da dođu po nju i vode je u šetnju, posjećujemo se idalje normalno, ma ljepota.
Želim ti reći da prvo sama odlučiš što točno želiš, dogovoriš se s TM, sačekaš da dijete zaspe i dan kad su svi raspoloženi, najaviš "bitan" razgovor, sjedneš i polako, uz puno onoga "vi meni pomažete, ali" ; "puno mi znači kad, ali" " to je vaše unuče, ali moje dijete", "mi smo zakonski odgovorni za njega",....
Izvini na dugom postu
Evo me opet, e jesam i dosadna
Ako ti je baš puno nezgodno raspravljati se ili očekuješ veće probleme nakon toga, probaj poslje sljedećeg posjeta pedijatru ustvrditi da je dijete nezvozno zbog nepostojanja dnevnog rasporeda i izvjesi ga na vidnom mjestu, naravno sve "po preporuci pedijatra". Ono 6:00 dojenje u privatnosti "da bolje napreduje", 7-9 spavanje, 9-10 igranje,... i odredi im termin koji je njihov.