Printable View
Za moju mlađu u vrtiću vaspitačica kaže: ona je ko pahuljica!
Generalno, nije fan velikog društva, nepoznatih ljudi, ljubopitivih komšinica...
U igraonicu kad odemo na neki rodjendan, po pola sata neće ni jaknu da skine.
Slobodna je u svojoj kući, kod bake, u dvorištu ispred zgrade gde smo stalno.
Meni je to simpatično, a simpatična mi je bila i starija seka, koja je sa svakim nalazila zajednički jezik.
U vrtić ide od jeseni, nije se još opustila, ali računam najmlađa je u grupi, ima vremena.
Meni je zanimljivo kako se moje dijete ponaša prema istim ljudima vani i u kući.
Imamo staru susjedu koja je simpatična, ali pomalo gruba u svom ophođenju. No, voli Mašu i ova to osjeti. No, zanimljivo je kako s njom hoće komunicirati kada smo kod kuće, a neće kada smo vani. Odnosno, nije da neće nego kao da ju zeza.
DAnas mi u bašči, i to susjedinoj. Susjeda dođe, sjedne do nas, a ova moja zagnjurila glavu meni u krlilo, neće ju ni pogledati. Onda je krenula navlačiti kapu na oči i cijelo se vrijeme cerka, kao, namjerno ignroriam babu. Nije joj dopustila ni da ju dirne, nije htjela odgovarati napitanja, ali ne šutnjom i sramežljivošću, nego baš odbrusi NE! Eto, to baš nsiu odlike sramežljivog djeteta...tko zna što je u njezinoj glavici.