Šaljemo vam puno :* da se ta strahota više nikada ne ponovi !!!!
Printable View
Šaljemo vam puno :* da se ta strahota više nikada ne ponovi !!!!
Tratinčice, ovo sve što prolazite je grozno. Znam kako ti je jer smo MM i ja već 2 mjeseca u strahu. Naš Karlo je prije 2 mjeseca, točnije 25.02. imao konvulzije i ja sam ostala sama s njim dok se to dogodilo i stvarno se nesmijem toga niti sjetiti kako je bilo jer mi odmah pozli. Od tada smo već 3 puta bili s njim u bolnici. On već kod temperature 38,5 izgleda grozno, a kod 39 već počne plavit tako da su nam u bolnici rekli, i u otpusno pismo napisali da kod temp 38,5 rektalno da mu damo odma klizmu pa ibuprofen jer na lupocet ne reagira. Evo sad je opet pod temperaturom i osjećam se grozno, a najteže je njemu. Umirem od straha. Nekako mi je lakše kad mu dam klizmu (5mg) i onda ide skidanje temp sa ibuprofenom al on počne djelovat tek nakon sat vremena tako da za to vrijeme ga kupam i stavljam mu obloge. Karlo je sad star 14 mjeseci i kako je krenulo, dr.su nam rekli da to tako može bit do 5. godina života. Nemogu te utješit jer ni sama neznam sebi pomoći al znam samo da radi njih, naših dečkića moramo bit jake. nama je to počelo kad se Karlo s godinu dana cjepio MoPaRu cjepivom i tada obolio od meningitisa, pa pneumokok, onda je u bolnici pokupio rota virus pa adenovirozu i eto sada opet neka viroza al sada bar znamo da će ić operirat treću mandulu (naručeni za operaciju u 5.mj) pa se to sve možda onda smiri. Držte se.
cure držim fige da malecki ozdrave i da se ne ponavljaju konvulzije :love2:
nina2 i sve ostale mame, hvala na podrsci...ne preostaje nam nista drugo nego biti hrabre i izgurati sve to.nina znam kako ti je, grc ce malo popustit s vremenom...na pocetku skoro uopce nisam spavala pa s vremenom to popusti malo....najgore mi je kad kao sinoc pocnem u glavi razvijat kojekakve paranoje. ma bit ce sve OK, moj djecak je velik i zdrav i prekrasan....samo, nisam ni u snu sanjala da cu jednom cekati da sto prije navrsi tu magicnu petu godinu.
inace, cekam kontrolu i razgovor s neuropedijatricom. mislim da cu ipak poci za zagreb i pitat cu je da li ona preporucuje da uradimo ipak mri. (da umirim ovog zlocestog u glavi)
phenobarbiton - za sada primjecujem da jako cvrsto spava i popodne odvali i do 3 h sto je prije bilo prakticki nemoguce, spavao bi max 1,5 h...takoder ima periode u kojima je izrazito nemiran...ne nevaljao nego kad vidim da ne moze stajati na mjestu...prije nego sto sam to uspjela spomenuti pedijatrici sama mi je navela kao nuspojavu uzimanja tog lijeka.
a sad idem. djecarac se budi i zaista ne stignem ni virnut na forum sto se dogada...
Tratinčice, jako mi je žao da su se konvulzije ponovile. Znam što to znači i kako ti je. I mene je uvijek strah, a posebno kad nisam uz njega. A da stvar bude gora, razboli se svaki puta kad me nema. A samo sam ja od svih bila uz njega sva tri puta. Čini mi se da ću, ako to doživim još samo jednom, skrenuti pameću, a s druge strane, ako se mora opet dogoditi, radije bih sama bila uz njega nego daleko. I ja, kao i ti, brojim dane do petog rođendana, a on je još dosta daleko.
Kad su se nama konvulzije dogodile prvi puta, rekli su nam da će mu dati profilaksu ako se pojave tri puta. Međutim, ipak ništa nismo dobili jer je doktorica zaključila da su to prejaki lijekovi za dijete s urednim EEG-om. S lijekom bih barem možda bila malo mirnija, ali bih se grizla što mu uništavaju jetru, pa ni sama ne znam koje je zlo gore. Ali ako misliš da trebate drugo mišljenje, preporučam dr. Cvitanović u Vinogradskoj. Poznta stručnjakinja, vrlo draga žena. Sigurna sam da će te umiriti. Koliko je to moguće. Ako trebaš broj telefona ili štogod, javi.
Tratinčice, tek sada sve ovo čitam :( Strašno je to što prolazite. Obavite sve moguće i nemoguće preglede, barem da vidite ima li uzroka koji mozda negdje čuči ili ne, da budeš mirna (koliko toliko). Malom mišu :love: :heart:
postala sam na ovoj temi davne 2006. godine... kao da sam predosjećala da ću se jednom susresti s tom grozotom.Citiraj:
Ineska prvotno napisa
i jesam.
Tara ima malo manje od 13 mjeseci i evo u ponedjeljak je imala febrilne konvulzije. Mislila sam da će mi umrijeti na rukama :cry: to je strašno...
u 18 sati je imala 38 i rekla sam da ću pričekati još malo za čepić, u 18.30 temperatura je bila 38.8, stavila sam joj Lupocet a u 19.45 je došlo do konvulzija...
Još uvijek je u bolnici, konvulzije se nisu ponovile jer ni temperatura nije više rasla, Kažu da ima herp-anginu.
NADAM SE da se taj horor više neće ponoviti ali ne vjerujem u to...
Kad izađemo iz bolnice idemo na razgovor kod pedice koja će nas uputiti šta i kako...
Ajoj Ineska :(
Držite se, a Tari šaljem puse :love:
Ineska, strašno! :( Držim fige da je to bio prvi i zadnji put. :love:
:love: :*Citiraj:
Dijana prvotno napisa
uh, ne volim vidjeti da je tema opet aktualna...Ines :heart:
novosti od nas: vec dva puta bili smo na pregledu kod dr. Sabola koji mu je terapiju promijenio u apilepsin kapljice. 1.put nepravilnosti na eeg-u (pogresna terapija, hvala bogu da sam posla po drugo misljenje) za vrijeme spavanja, 2.put normalan eeg....10.10og smo opet naruceni i tada bi trebalo biti sve u redu i poceli bi ukidati terapiju...
Ineska, žao mi je. Držite se, cure. :love:
Ineska.... držite se :love2:
cure moje, ne znam šta da vam kažem, i dalje sam u šoku...
evo kako je to bilo kod nas, citiram svoj post sa jednog drugog foruma:
kako dalje... bojim se :(Citiraj:
evo mene samo na kratko...
Tara je i dalje u bolnici, možemo biti s njom od 6 ujutro do cca 22 sata, po noći ne daju :evil: :cry:
Šta da vam kažem, mislila sam da će mi dijete umrijeti na rukama...
Šta je bilo? Ja ću u natuknicama, profesorice hrv ovo ne čitajte :)
u pon oko 18.30 dala sam joj Lupocet jer je imala 38.8 (a u 18 sati je imala 38 ), oko 19.45 sjedila je na podu, pogledam ju a ona: ukočen, mrtav pogled u stranu sa poluizvrnutim zjenicama i ritmičko "štucanje" tj grčenje cijelog tijela.
Histerično ju dižem s poda, urličem, ona na meni visi, ne reagira na ništa, trčim po portunu i urličem, muž za mnom, nina ostala sama doma, izlazim na cestu (u muževim boksericama) i vičem susjedima nek mi idu gore po ninu i nek ju čuvaju, urličem šta da radim, muž ne zna koji je naš auto, sjedamo u auto i di sad, idemo na kantridu, ona i dalje mrtvo tijelo sa grčevima, praznim i beživotnim pogledom, počela joj pjena na usta, vičem i plačem dijete mi umire, samo čekam kad će izdahnuti, šta joj je, Tara šta ti je, ljubavi mamina, gužva na cesti, muž trubi, prestiže, ja plačem i grčevito ju držim, mislim i na Ninu jer ostavili smo ju doma, nemam mobitel, torbe, knjižice ništa...samo malo tijelo u mojim rukama visi :cry: :cry: a kantrida je daleko...
Sad sam opet počela plakati...
Nastavimo, nakon cca 7-8 minuta osjećam kao da se tijelo malo opušta i mislila sam da je umrla, urličem i treskam ju a ona počinje plakati i ja počinjem plakati jer ona je živa, dolazi k sebi...
ulijećemo na hitni, muž nastavlja doma po Ninu, Tara povraća, litre i litre izlaze iz nje, čim sam rekla da je imala febrilne konvulzije nastala je strka panika, brzo nas primaju, ja se izvinjavam šta sam boksericama (kao da je to jako važno), pregledavaju ju, došla je k sebi, plače, ona plačeee, ja plačem od sreće jer dijete mi je živo...
To je u kratko...
Muž je išao doma po Ninu, bila je vani sa susjedima, odveo ju je mojima.
Prvo šta je rekla tati kad ga je vidjela bilo je: Nisam ja Taru gurnula srce moje malo, ona je mislila da je ona kriva, da smo ljuti :cry: Tu noć se popiškila u krevet i jednom tijekom dana u gaće... Srce mi se para kad pomislim na Ninu...
Danas nam je u posjetu donjela 3 papira sa naslikanim letećim konjima, ribicama, sunce, more i na svakom papiru velikim slovima piše: MAMA I TATA JA VAS VOLIM :cry:
Evo i sad plačem, jer sam izletila iz kuće bez da sam Ninu uzela, njena mama je otišla bez nje :cry:
Tara je sada dobro, danas cijeli dan nije imala tempicu niti su se febrilne ponovile...
:(
Mišice male, i jedna i druga.
Ineska, drži se... ne znam što bih ti pametnije rekla :love:
Draga drži se! ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ :love:
:love: mislim na vas...
ineska-tako mi je žao, jadnica mala, a tek seka srce malo.
Držim fige da se više ne ponovi :love:
danas su nas pustili doma,u srijedu moramo na eeg...
uopće ne znam kako ćemo to izvesti jer ona mora spavati za taj eeg :/
dobili smo klizmicu da ju imamo za svaki slučaj i njihova preporuka je čepić Voltarena kod temperature 37.7 :unsure:
a šta ako ta temperatura nema tendenciju naglog rasta pa ju taj voltaren pothladi i opet dobije konvulzije??
ma luda sam... kod sljedeće njene temperature ja ću biti ta koja će dobiti konvulzije...
Citiraj:
Citiraj:
Ineska prvotno napisa
izmorit ćeš ju prije, a kad dođete na eeg moli da joj odmah stave kapu kak bi je ti mogla ić na miru uspavat ( ja sam svog držala na cici jer nikak drukčije nije išlo a bio je beba od par tjedana -tad sam imala sreću jer je osoblje bilo susretljivo, na drugom eeg-u u drugoj bolnici već je bilo malo teže ali nakon podužeg natezanja uspjela sam ga uspavat i sve bilo super ).
joj bože ineska srce mi je stalo dok sam čitala.Citiraj:
Ineska prvotno napisa
prestrašno.
čitam i "čujem te" kako urlaš.
ne mogu niti zamislit kako ti je prestrašno bilo :love:
ljubni puno T. :heart: i stvarno se nadam da vam se ovo više nikad neće ponovit.
p.s. za eeg: je li mora spavat od početka snimanja ili je eeg s deprivacijom spavanja?
naš 1. eeg je bio da je L. morala spavat odma na početku pregleda, a 2. je bio s deprivacijom. za oba pregleda smo bili naručeni ujutro u 8, a ja sam je probudila (imala je tada između 1,5 i 2 miseca starosti) oko 3.30-4. i držala je budnom do pregleda. prvi nam je prošao koliko toliko ok, zaspala je. ali drugi je bio prestrašan. trajao je 45 minuta i ja sam je 45 minuta u pognutom položaju nad krevetom držala u naručju da se ne bi micala. pred kraj pregleda sam ja počela plakat od bolova jer sam imala osjećaj da će mi jednostavno ispast iz ruku.
znam da će vam eeg bit skroz uredan.
btw, mi smo 1. eeg radili jer je L. zbog ostanka na neonatologiji morala napravit uzv mozga. a dr. nakon pregleda zaključila: ne vidim epileptička žarišta, pa ipak idite na eeg. hebemu mater, ja mislila crknit ću od muke. umisto da kaže: nalaze je uredan, sve je ok, ona kao da se razočarala što nije našla žarišta. na drugi eeg nas je dovela moja luda pamet i budalaštine kojim sam se bavila jer sam umislila kako lorea nenormalno trza glavom. :oops:
Ineska, prestrašno. Nadam se da vam se to nikad, nikad, ali nikad više neće ponoviti.
Ajme grozote.Isčitala sam topic od početka do kraja i ne mogu ni zamisliti kako ste se osjećale dok su vam djeca bila u takvom stanju.A ovo u vezi spuštanja temp.,sad sam u još većoj panici jer ja svom moram davati Voltaren na sve preko 39,budući da mu ibuprofen u ikakvoj kombinaciji s ičim uopće ne djeluje.Pa je dr rekla da će ipak morati s voltarenom.Mislim da sam trebala preskočiti ovaj topic
Citiraj:
Citiraj:
Trina prvotno napisa
x
cure :love:
lory, nemam pojma kakav eeg će joj raditi...
rekla je sestra da bi morala spavati, znači onda valjda taj bez deprivacije :/
šta to traje po 45 min? :shock: pa hebate ona i ako spava po danu spava po 20 min u potpunoj tišini... joj već vidim da ćemo kampirati tamo :roll:
Mi smo nedavno radili EEG, stave djetetu kapicu na glavu i onda ga uspavaš. Posrećilo nam se što je termin bio baš nekako u vrijeme redovnog spavanja pa nije bilo problema. Sestra je bila ok, ostavila nas same i rekla da ju zovemo kad maleni zaspi. Samo snimanje je trajalo 20tak minuta i nalaz je bio dobar. Sigurna sam da će i kod vas sve biti ok. Šaljem veliki zagrljaj podrške jer konvulzije stvarno izgledaju dramatično, ja se doslovno počnem tresti svaki put kad se toga sjetim. I neprestano mu provjeravam temperaturu (ljubim u čelo, stavljam dlan…), ne mogu si pomoći.Pri svakoj temperaturi se užasno uspaničim u strahu da se opet ne ponovi. Također smo dobili klizme i savjetovali su nam skidati temp pri 37,9 i to paracetamolom, ako ne pomogne onda ibuprofenom. Želim da vam se ne ponovi… :love:
napokontu hvala :* :heart:
napokontu, sad sam pročitala vašu priču o konvulzijama šta si pisala u 2.mjesecu i sva sam se naježila :nope:
je li to tada bila trodnevna groznica?
A jesu li vam se konvulzije ponovile još koji put do sada?
Šest dana bolnice, nakon svih mogućih pretraga dijagnoza je bila virusna upala grla. Od tada se nisu ponovile i iskreno se nadam da neće. Stvarno se divim roditeljima koji to prožive po nekoliko puta i znaju se nositi s tim...Zadnjih mjeseci je imao temperaturu dva,tri puta, ali uspjeli smo ju sniziti bez problema. Čim vidim da mi je sumnjiv mjerim digitalnim za uho, zatim potvrdim običnim živinim. Stalno sam „u pripravnosti“ i zasad funkcionira. MM kaže da pretjerujem u brizi, možda je nekad i u pravu, ali drugačije ne mogu.
ajde super da se nije taj užas ponovio, a to je zato jer su temperature bile normalne (može biti i visoka ali glavno da ne raste naglo)
ja se ježim trodnevne groznice jer djeca sklona konvulzijama u trodnevnoj ih dobiju...
Nina mi je imala trodnevnu sa godinu i 3 mjeseca, trajala je 4 dana, temperatura svakih 3 sata se penjala na 40 (i to u roku 15 minuta bi skočila sa 37.5 na 40) straaašno ali fala bogu nije imala konvulzije.
A sada još sa Tarom moramo proći tu šugavu trodnevnu :nope:
nama su sada rekli da je bila herpangina... čitam po netu da inače traje 4-6 dana a nama je trajala 1.5 :? super...hm šta bi bilo da je dulje trajala,da li bi bio još koji napad??
malo proučavam po netu koji je dobar digitalni toplomjer za uho...tako da joj mogu po noći dok spava izmjeriti turu ako mi je sumnjiva (pogotovo po zimi kad ima duge rukave)...
joj ne zna... prva sljedeća temperatura i mene će infarkt strefit...
ineska :love: (sva sam se naježila čitajuči)~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da se nikada ne ponovi.
što se tiče dig toplomjer za uho ja imam zepterov i mogu ti reći da njega ne kupuješ, jednostavno nisam zadovoljna, nije pouzdan, svaki put druga temp...drži se i ljubi ljepotice. :*
Ineska jeste radili EEG? Kako je prošlo? Nadam se da je malena dobro. :heart:
Ajme Ineska, draga....što te snašlo?! Plakala sam čitajući tvoj post...
~~~~~~~~~~~~~ da se nikada više ne ponovi! Pusa tvojim curicama i tebi! :*
EEG uredan :naklon:Citiraj:
napokontu prvotno napisa
ali nije spavala jer je biserka od sestre rekla da ju prvo uspavamo pa da će ona kapu kasnije staviti... a-ha moš mislit... dijete naravno odmah zaspalo (jer smo ju držali budnom od 6 ujutro) i kad joj je ova išla stavljati kapu - hop- evo je budna. Al dobro bila je mirna... svejedno sam mislila da ćemo morati ponoviti eeg ali kažu nalaz uredan...
e sad samo treba preživit do tamo negdje njene 5-6 godine :nope:
klizmu stalno vucaram sa sobom, iz torbe u frižider pa u drugu torbu... hebate ako se (ne daj bože) konvulzije ponove (neće, neće) neću znati di mi je klizma :roll:
e da, i rekla nam je pedica da odgađamo MoPaRu do daljnjega, ajde barem nešto pozitivno u svemu tome ;)
ineska držim fige da se nikada više ne ponovi, ja sam se rasplakala dok sam čitala kaj ste prošli... :cry:
najprije tratincice hvala ti na linku..tolko sam prposurfala..a slabo nasla po forumima ljude s nazalost istim iskustvima...
e pa da vam ukratko svoju stravu i uzas ispricam..neponovilo se nikom nikad...
Patrik(ima 20 mj)je taj dan bio normalan skroz...otisli kod mojih..ucinilo mi se da malo grinta...popipam ga..mooozda malo topal...al zivahan igra se....izmjerim temp..37,9..pitam sogoricu ima li slucajno lupocet..kaze nema..uto ovaj kroz dvije min povratio...dok sam ga presvukla da idemo doma..sisla s drugog kata..stavila ga u as....upalila auto..okrenem se..ucini mi se da je zakolutao malo ocima..u sekundi pomislim spava mu se..u drugoj sekundi strava uzas i panika....odjednom fiksirao pogled prema gore...onako iz stolice uzasni trzaji nogama i rukama...dok sam izletila iz auta vrisnula mami da se trese(bila je s nama sva sreca)..ona u letu vice konvulzija...(da cula sam za to..al nisam uopce imala ideju kako to izgleda....)dok sam izletila on se vec ukocio...s takvim ukocenim pogledom...poplavile usne..oko ociju..kako sam ga izvukla..u rukama mi je ostao u istom polozaju..sjedecki..mama vikala okreni ga pazi jezik...ja od panike ga onako istresla za noge naopako...samo sam ga ispravila...uzela ga u narucje da trcim kolko me noge nose....srecom....ili bozjom rukom..neka opca ambulanta preko ceste..uletila unutra..djete u nesvijestio i bez zraka....vristim placem...izletila doktorica..jer je neka zena ispred mene trcala....i smirenim glasom mi kaze mama dobro je...dijete je prodisalo..ne boj te se..kako da se ne bojim..mali sav plav bijel i crven..strava....srecom..kazem srecom jer i ma i gorih slucajeva...trajalo je to neke 2-3min..i jos min dok je hitna dosla..zvala ambulanta pa su bili brzi...dok sam ulazila u kola hitne vec su mu dali klizmicu...obloge....zaplakao i zaspao....na hitnoj su mu u guzi izmjerili 39,4...dakle nit je to bila visoka temp..al valjda u tih 5-10 min s 37,9 na dakle 38,9 je za moje zlato bilo previse....
7 dana u bolnici..pretrage uredne ..dole dobio jednom fenobarbiton..tako nekako..od kojeg je spavao noc i pola dana..al nakon svih pretraga sve je u redu i terapije nema dok se nedajboze ne ponovi...
sve sam procitala..sve bi trebala znat kako se ponasat u buduce...al strah niko nikad nece odagnat..i stravicnog prizora djeteta u rukama..samo sam molila boga da stignem da se ne srusim..da ga stignu ozivit..bila sam sigurna da vise nije s nama...
i sada brojim dane do tog 5. rodjendana..i kad smo iz bolnice izasli..dosao kuci roto virusom i temperaturom..koja je prosla tek jucer...nadam se samo da cemo naucit zivjet s cinjenicom da se moze ponovit..iako ne mora nikad...al taj dio ne mogu uzet zdravo za gotovo....
sad pored dude boce i pelene u torbi...klizma cepic i toplomjer....:(
soo happy, žao mi je. Drži se. Nisi sama, mnogi smo to prošli. Nije lijepo niti ugodno, ali kako si sama rekla, hvala Bogu da nije ništa gore.
Pusa malcu.
Mi smo isto prošli prije deset mjeseci.
Jako dugo mi/nam je trebalo da počnemo normalno funkcionirati. Svaki Lovrin čudni pokret, trzaj, pogled... bio je znak za paniku. Prvih mjesec dana ga nisam ispuštala iz vida ni sekunde. Polako to ipak dođe na svoje.
soo_happy, ljubi malog miša!
ajme soo happy, sva sam se naježila :( i ponovo sve proživila :cry: