Printable View
Evo jedna situacija od malo prije;
ispitujem ja sina od 20mjeseci kako se zove koja figura, pa tako redom on nabraja...
Uzmem lovca, gleda ga on i nemože se sjetiti kako se zove, ja mu velim ; to je lovac,
a on kaže ; ne to je vuk!
:lol:
(a najdraža priča mu je Crvenkapica)
moja je ovo ljeto vidjela sah na kompjuteru i otada se "zalipila" za njega. ne ovaj kompjuterski nego onaj drveni. ajme satrala nas je od momenta kad bi se probudila ujutro: sah, sah, sah....na jednom mjestu di mi idemo na igraliste imaju neki penzioneri koji igraju sah, ma koje ljulje i klackalice stoji kraj njih i bleji po po ure
tata je bio sa njom kuci ovo ljeto pa je relativno dobro naucila igrati. sad ima 5 godina i moram priznat da i meni ponekad da dobro mislit ili mi odnese kraljicu. eh da moje znanje nije bas na nekom nivou, doduse i ja sam bila prvakinja skole isto zato sta se nijedna druga cura nije prijavila na turnir :lol:
ja sam uvijek za sah, ipak on razvija koncetraciju i "mozdane vijuge" ali naravno samo ako dijete izrazi zelju...
evo mi smo se i upisali u sahovski klub, jer u vrticu i bas nema kandidata za igru
I mom starijem je glavni "učitelj" (uz dedu, ali deda je u drugom gradu pa se ne vide često) bilo računalo... Mi smo pokazali kako se poredaju figure i kako se pomiču, zaista samo osnovno jer ja i ne znam više od toga, možda 2-3 klasična otvaranja.
A onda je sin krenuo u školu i sprijateljio se s dječakom koji je vrsni šahist. Tak je krenulo... Slijedeći korak - naučio je i mlađi brat (ne sjećam se da smo mlađem IKADA mi pokazali, brat mu je bio glavni učitelj).
Ne mogu reći da igraju često, ali za zimu je to divna zabava. Kultno mjesto za igranje je kvartovska knjižnica :heart: . Neki dan sam ih ostavila na sat i pol u knjižnici (bila neka predstava). Vratim se, predstava je bila gotova, a moj mlađi igra šah s prijateljem iz razreda... Dobro je! Mislim da su na ovaj "neobavezni" način naučili bolje i s više volje nego da smo ih doma više učili. Nekako su to savladali sami, a dalje je do njih.... Znaju njih dvojica ponekad doma igrati, čini mi se sve češće.
I moj malac uživa u šahu :)
Treba li djecu učiti da igraju šah?-
samo ako pokažu interes.
mene to uopće ne zanima a vidim da zasad ni moju djecu (OK - nisu imala priliku ni vidjeti kako netko igra šah - imamo ploču drvenu i figure ali ih ne zanima).
Mislim da je svako forsiranje djeteta na nekakve aktivnosti koje ih ne zanimaju - mučenje djeteta, a roditelji to čine zbog svog ega - da pokažu kako im dijete pametno. Čast izuzecima - ali znam takve roditelje- sile dijete i na jezike i brojke i šah a to što je dijete totalno nekomunikativno i ne zna za igru nema veze, po meni dijete mora biti dijete, igrat se, glupirat i veselit jer i kroz veselu igru mnogo nauče.
Opet kažem - čast izuzecima i nadarenoj djeci koja naginju nečemu ili svačemu (matem., šah, jezici, slikanje...), al ja sam majka nemajka koja da i ima nadareno dijete - trudila bih se održati u njemu što duže i onu djetinju veselu i nevinu narav. Kod mene je to na cijeni.
Samo da ponovim, ako je nekome promaklo :)
Citiraj:
Po meni je šah divna mentalna vježba, pa iako sam sama loš igrač, voljela bi dati Leoni barem šansu da provjeri je li ona nasljedila tatinu talentiranost. Ako nije i/ili ako joj se ne svidi, nikom ništa, nema forsiranja, ali bilo bi mi žao ne pokušati uopće
Ima debelih razloga zašto treba sa šahom (i ne samo šahom, ima i drugih aktivnosti te vrste) početi u relativno ranoj dobi.
Ako se krene kasnije, drugi klinci iz generacije već su daleeeko odmakli i to zna biti strašno destimulirajuće.
Iz tog razloga ja nikad nisam naučila kartati, baš ništa, jer kad sam se našla u kartaškom društvu, svi su znali puuuno više i nije im se dalo zamajavat sa mnom početnicom.
Po meni, dobro je znati barem osnove, čak i ako ne pokaže neki smisao za usavršavanje taktike (kao ja na primjer). Mislim da je to ipak dio opće kulture.
Klo, trebalo bi temu prekrstiti u "veseli šah". U suprotnom bi se moglo zaključiti da smo gonitelji s bičevima koji djecu tjeraju na šah.
Ajde, moj nije počeo prije 2. rođendana, pa sam sigurna barem što se serviranja šahovskih figura za doručak tiče :mrgreen:
XCitiraj:
mamma san prvotno napisa
moja kćer je ove godine počela igrati šah. I to kod frendice. Onda je tražila da ju i tata malo uči, pa rado zaigra s njim ili mojim tatom. Ja o šahu nemam pojma, nikad nisam imala neki interes za njega. Valjda me mentalno previše zamara. :roll: