bravo, pokrenula su se brda - sada ovisi o vašoj upornosti da li će se izleći miš ili slon
Printable View
bravo, pokrenula su se brda - sada ovisi o vašoj upornosti da li će se izleći miš ili slon
Budite uporni i ne odustajte :)
U Splitu se između ostalog trenutno pokreće inicijativa da se na ulaznim vratim svih škola umjesto dosadašnjih dežurstava učenika zaposle zaštitari te da se u škole sustavno uvodi video nadzor :D
Danas smo dobili rješenje od državne uprave...nakon što smo žalbu predali ne poštom već na ruke dana 5.09.2006. Nakon 5 MJESECI :evil: ...
I piše ... da se žalba uvažava i da je opravdana ...u obrazloženju
da je na osnovu manjkave dokumentacije djetetu određeno daljnje školovanje i da bi mi trebali ponovno na prvostupanjsku a u međuvremenu MORAMO povadit sve moguće nalaze kako bi se mjerodavno utvrdilo činjenično STANJE DJETETA :?
...djete ima prvostupanjsko rješenje socijalne službe u kojem jasno stoji F.84.
Žalili smo se na UVJETE u kojima centar radi i na stručnu spremu djelatnika ...
I sad idemo na upravni sud ...To što se tiče državne uprave.
Ne kužim zašto vas šalju na prvostupanjsku komisiju-zbog manjkave dokumentacije?
O bože-svašta-šta će se dobiti novim nalazom i mišljenjem?
Vi ste se uglavnom žalili na uvjete i na osoblje a oni su to skroz krivo shvatili ili se namjerno prave ludi.
Gdje su vam postavili dijagnozu F84? U Splitu ili Zagrebu? Koji psihijatar?
Uf-probaj kontaktirati
A koliko je staro dijete i kad ste dobili ono prvo rješenje?
Možda ti je sad slučajno i došlo vrijeme za redovno ponovno vještačenje.
Come on, daj im napiši da se ne žališ na oblik školovanja nego ponovi na što se žališ.
I mislim da je najpametnije da se javiš na sljedeći kontakt:
UDRUGA ZA AUTIZAM-ZAGREB
Dvorničićeva 6, 10 000 Zagreb
tel/fax: +385 1 46 83 867
E-mail: udruga@autizam.hr
Ovo su totalne nebuloze-nisam puno htjela komentirati, ali daj mi reci da li je konačno raspisan natječaj za defektologa ili još nemaju novaca? :evil:
Drži se!
Iskreno imam blagi filing da vam hoće promijeniti dijagnozu tako da bi vas otprašili u neku drugu ustanovu-dijagnoza F84 je ionako rastezljiva i uglavnom se nerado daje-pogotovo radi li se o manjem djetetu.
Ja radim s dečkićem na kojem vidim da se vrlo vjerojatno radi o F84, ali on tu dijagnozu nema-nego ima 3 druge.
Npr. nama bi bio jako olakšan rad kad bi on imao dijagnozu F84 jer bismo dobili odobrenje od ministarstva za grupu djece s autizmom (imamo još djece s takvim oblikom teškoće, a isto bez dijagnoze) koju bi pohađalo samo troje takve djece pa bi nam rad bio kvalitetniji.
Ovako moramo raditi s djetetom u miješanoj grupi koja nije prilagođena njegovim potrebama.
Sve su to zavrzlame.
I zato mi je jako čudno da ste dobili tu dijagnozu kad znam da se ona vrlo teško dobije.
Nemam namjeru stat ... jer se netko uistinu pravi 8)
Na ponovno vještačenje trebamo ići u listopadu 2008.
Nikakav natječaj,a ravnateljica je navodno dala otkaz i sad odrađuje otkazni rok i ide na novo radno mjesto u školu "Bol" u Splitu.
Ruka-ruku mije...
Pošto ja volim svoju djecu :love: puuuuno,punnno nije mi reško uhvatiti se u borbu sa vjetrenjačama ,a kad me netko trpa tamo di mi nije mjesto onda postajem :evil:
Dijagnoza je dana prije tri godine .
Koliko je utemeljena ili ne ,zapravo je nebitno jer sa djetetom treba raditi stručni tim ,a stručna osoba jako brzo procjeni njegove sposobnosti i o čemu se radi.
Iskreno ... nama su kad je sve počelo ponudili neka druga rješenja - samo da ostavimo stvari takve kakve jesu :x tj- smjestili bi ga u neku drugu školu :roll:
Ja ne tražim drugu školu - već tražim da se ova škola OSPOSOBI u svakom pogledu za rad i da se djecu sa autizmom gleda onako kako ih se i treba gledati - nisu objekti već LJUDI !
Ako na redovno vještačenje trebate ići tek sljedeće godine onda nema nikakve potrebe dijete maltretirati.
Pogledaj na to rješenje od Državne uprave koji je rok za žalbu i imaš li se pravo žaliti te se obavezno žali.
Dijagnoza nije nimalo nebitna jer se program rada mora pisati u skladu s dijagnozom djeteta i u skladu s njegovim sposobnostima..
Tako se i grupe djece sastavljaju u skladu s dijagnozom U slučaju da je kod djeteta dijagnosticiran autizam onda grupa ne smije imati više od troje djece jer je u suprotno nemoguće raditi s njima kvalitetno i u skladu s pravilima struke, u većoj grupi je djetetu s autizmom smanjena šansa za napredak
Naravno da za vlastito dijete čovjeku nije ništa teško, ali nemoj u toj borbi bit sama potraži pomoć u udruzi roditelja, ako već nemaš povjerenja u splitsku podružnicu nazovi ovu zagrebačku.
I drži se još jednom!
Nemamo pravo na žalbu - Idući potez koji možemo uraditi jest Upravni sud.
Međutim... vidit ćemo što će se dogoditi jer rješenje koje su donijeli ne samo da nema veze sa stanjem nego je i totalni promašaj pošto se nijednom riječju ne spominje plan rada sa djetetom već se ne želi dijete dati u TAKVU ustanovu.
Nemam namjeru maltretirati ni sebe , a ni dijete samo zato jer netko NE RADI svoj posao !
Ja mislim da se netko namjerno pravi 8) jer kad je prosvjetna inspektorica trebala dobiti papire na uviđaj dostavljeno joj je jedno drugo izvješće o uspjehu na kraju godine , a nama je dano nešto drugo... Nisu joj uopće dali ni naš prigovor na rješenje niti su naveli što se događalo. Frizirano ! Tek nakon što je uspila stupiti sa nama u kontakt saznala je što je zapravo na stvari. Tada nam je obećala da će poništiti prijašnje rješenje i da će tražiti obnovu nadzora pošto je pronašla niz nepravilnosti.
Kažu nam neke " osobe " da su nam takvim rješenjem sada i otvorili mogućnost zapravo da tražimo i drugu dijagnozu i drugu školu ...Da je to zapravo dobro za nas jer se možemo odlijepiti od centra i tražiti " Slavu Raškaj "
Ovo poništenje rješenja nema veze sa slučajem u centru o kojem je bio riječi ...
Zapravo... sve mi se čini da sve vodi k tomu da nas se makne od centra negdje drugo ?!
Dečku je prije mjesec ipo izvađena spužva iz nosa koju je vukao tko zna ot kada.
Koliko je to utjecalo na njegovo ponašanje i simptome :?
Ako je jedan od uzroka onda će se stanje popravljati :heart:
Draga andrij, ovo što ti opisuješ na formu je slika i prilika nereda u kojem naša država funkcionira.
Najviše me boli srce kad se takve stvari događaju ljudima kojima je već samim time što imaju djecu s posebnim potrebama dovoljno teško u život bez obzira na svu ljubav prema djetetu.
Žao mi je i što pojedini moji kolege kad se nađu na rukovodećim mjestima postanu ili pokažu kako malo razumijevanja imaju za ljude i djecu s kojima se bave i ja se kao njihova kolegica sramim zbog toga.
Jedino što ti mogu reći je da ne odustaješ, da se educiraš i da se povežeš s roditeljima djece kao što je i tvoje dijete i da zajedno djelujete.
:heart:
Nastavak ...
Kontaktirali smo liječnika školske medicine koji je predao djetetove papire komisiji ...
Čovjek kaže da su papiri čisti jedan kroz jedan i da mu nije jasno kako su mogli napisat takvo rješenje ... Uglavnom,pošto su zašli s tim u medicinsku struku i profesionalizam svih onih koji su djetetu odredili takvu dijagnozu uzeo je papire i rekao da se mora sad konzultirat sa svojim " meštrima".
Mi ćemo dotada čekati novu prvotupanjsku za nastavak školovanja , a na ovo rješenje ćemo se žaliti Ustavnom sudu.
U međuvremenu moramo napisati novi prigovor na izvješće ravnateljice u kojem je između ostalog navela da je odrasli školarac centra otključavao vrata.
Istina je - da ih je otključavao dječak S.V. 1994. koji se nalazio u istoj grupi u kojoj se nalazilo i naše dijete...
I naravno reagirat ćemo i na 5 mjeseci koliko je trebalo Državnom uredu Splitsko-dalmatinske županije da se očituje...ne trebam ni pisati da nas nisu kontaktirali 8)
Nastavak slijedi ...
Ajme to je priča za roman-svašta tu ima, nije mi baš sve ni jasno, ali eto nadam se da ćete uspjeti u nastojanjima da riješite to u djetetovom najboljem interesu :love:
Situacija je tim teža jer je u pitanju dvoje djece , a ne jedno :love:
A roman - tko zna :raspa:
Aj andrij- :love:
Divim ti se :* -treba imati zaista snage za tu borbu-mislim zaista :evil: umjesto da u miru habilitiraš svoju djecu.
Ah da u sustavu se događaju čuda-imala bih i ja o tome svašta za napisati i nekolicina nas svim silama pokušava ispraviti te grozote, ali to je teška borba u koju je često upletena i politika.
Nastavak...
Mi smo pravno DOBILI bitku sa Golijatom.
Na rješenju Državne uprave - Zagreb ,koju potpisuje Državni Tajnik stoji da je ŽALBA OSNOVANA.
Traže nam novu medicinsku dokumentaciju ... pravna krivina- da nebi sve završilo na sudskim tužbama ... što mi apsolutno nije ni bio cilj.Dakle, s tim je dijelom barem za sada gotovo.
U međuvremenu nas je doktor kontaktirao i posredovao između nas i nove ravnateljice - da bi se uspostavio kontakt. Pošto nas je bivša ravnateljica okarakterizirala kao jako konfliktne - nikakvo čudo da se iz daljega pokušava žena upoznati sa nama divljacima!
I tako danas je suprug bio kod nove ravnateljice u Centru ... Stara je " dala " otkaz.
Dobit ćemo sve što tražimo - i osigurana vrata i individualni program i nadzor, i stručni kadar pa će sa djecom raditi defektolozi ...Što se tiče video nadzora - trebali bi stupit u kontakt sa Središnjicom u Zagrebu!
Trenutno ih opet češljaju i više neće biti bez nadzora rada nad sobom.
Poradit ćemo još na tomu da se sva djeca koju su također nezadovoljni roditelji tijekom ovih godina odveli - tiho iz centra - vrate natrag u centar . :love:
Trenutno je OBEĆANJE i BAJKA ... 8)
Međutim ,da ne bi bilo zabune ...ja nemam povjerenja da će se sve obećano i ostvariti ... Budem vidila :)
I budem opet zinila ako bude nerad i nered !!! :evil:
Kaže žena da joj je bilo neugodno dok je čitala naše primjedbe ... Bilo joj neugodno zbog toga jer pored svoje obiteljske bitke - još moramo voditi bitku sa administracijom i ne radom ...
Smješno mi je kad netko kaže da se radnik trudi na svom poslu ...
Koja je svrha radnog mjesta ?
Andrij imam osjećaj da se neštp ipak kreće na bolje.
Bravo za vas :love:
Nažalost... bila sam u pravu .
Danas je izašao članak u Slobodnoj Dalmaciji
KIŠNI ČOVJEK Mr.SANDRA BOGAVČIĆ BRINE SE O DJECI KOJA ŽIVE U SVOME SVIJETU
I roditeljima autista potreban psihijatar
LOŠA KOMUNIKACIJA Roditelje autista frustrira to što ne mogu uspostaviti reciprocitet u odnosima sa svojom djecom.Autisti ne prepoznaju što je dobro,a što loše,a "naš" im svijet ostaje nepoznat
piše: Bogdana MIHALJEVIĆ
Roditeljima autistične djece ne pomaže se dovoljno.Njima bi trebala biti pružena psihijatrijska pomoć - kaže mr.sc.Sandra Bogavčić, predsjednica podružnice Centra za autizam u Splitu.
Odlična ekipa
Mr.Bogavčić ističe da u Centru radi odlična ekipa defektologa,likovni i glazbeni terapeut,odgajatelji,učitelji,logopedi,kinezioter apeut i psiholog, ali ipak smatra da je za ublažavanje simptoma ovog poremećaja psihijatar prijeko potreban.Isto tako to su djeca kojima je potrebna 24- satna skrb,a u Splitu još uvijek nema stacionara za uvjetno rečeno odrsle osobe - kaže mr.Bogavčić.
Šok i ljutnja
Najveći problem koji muči autističnu djecu i one iz njihove okoline jest nemogućnost uspostavljanja komunikacije.Autisti ne mogu uspostaviti vezu s vanjskim svijetom i sa sobom,ne mogu pojmiti socijalni kontekst.Imaju teškoće u igri,imaginaciji,komunikaciji,opiru se promjenama u rutini.U prvom redu roditelji prepoznaju takve simptome,a to se obično dogodi prije treće godine.Roditelji na takvu situaciju reagiraju; šokom,ljutnjom,nevjericom ili depresijom;traži se drugi specijalista,drugo mišljenje i dijagnoza.
- Oni ne mogu razumjeti zašto su nama važni međuljudski odnosi,ono što frustrira roditelje je da nema reciprociteta u odnošenju.Nema uzajamnosti i to je ono što najviše boli.Autisti nekada i mogu biti svjesni besmisla otuđenja,odrasli dobiju neki uvid,ali ipak im "naš"svijet ostaje nepoznat.Oni ne očekuju od ljudi ništa,tako da uopće ne shvaćaju zašto su ljudi ponekad dobri,ponekad loši - kaže mr.Bogavčić,upozoravajući da je to poremećaj koji je teško razumjeti i da svaki slučaj ima poseban pristup i tretman.
- U centru smo Splita ,ali kao da smo na rubu,zato pozivamo sve koji imaju sluha za ove probleme da nam pomognu.To će moći napraviti i na proslavi desetogodišnjice našeg djelovanja gdje će biti izloženi dječiji radovi.Novac prikupljen prodajom radova će biti korišten za potrebe te djece - poziva mr.Bogavčić na izložbu u ožujku.
Ako su djeca u takvom stanju - onda nema smisla imati ŠKOLU za takvu djecu - treba im stacionar...zapravo treba im skladište i gomile tableta jer ionako samo vegetiraju u SVOM svijetu !!!!
I sad ja trebam nastaviti komunicirati sa osobom koja mi je u startu preporučila tablete kao rješenje ŠKOLSKOG problema zbog kojeg sam U ŠOKU,LJUTA I U NEVJERICI - U DEPRESIJI SIGURNO NISAM.
Sadašnja predstojnica je odavno zaposlena u navedenom centru ... samo je zamijenila mjesto zaposlenja.
Draga Andrij jesi čitala knjigu Dječak koji je volio prozore?
Prekrasna knjiga koju je napisala majka dječaka s autizmom-u njoj je na jedan vrlo realan način opisana i njena psihološka borba s ovim poremećajem i njena borba da se dječaku pomogne.
KAd o tome piše roditelj koji je još uz to jako zainteresiran za podlogu problema svog djeteta, onda je to vjerodostojno.
Gle ne misli ona da tebi trebaju tablete, bit teksta je veoma loše formulirana, previše iz kuta struke, premalo je vodila računa o roditeljskoj perspektivi.
Ono št6o sam ti i ja ovdje rekla je da ti je definitivno potrebna psihološka potpora drugih ljudi koji se nalaze u sličnoj situaciji kao i ti.
Neka istraživanja pokazuju da kad roditelji djece koja imaju neku poteškoću u razvoju vode borbe s institucijama sustava, kad su često u konfliktu s rehabilitatorima, u biti ne prihvaćaju djetetovo stanje.
Da me ti sad ne bi krivo shvatila-ja ne mislim da je to kod tebe tako, kažem ti samo što pokazuju neka istraživanja.
Kod nas je stanje sustava zaista prilično loše-tako da se ne usudim uopće povlačiti takve paralele i kod nas se ljudi zaista moraju boriti sa vjetrenjačama, no možda su tamo u ustanovi tebe na taj način percipirali.
Ti kao roditelj možeš svoju energiju usmjeriti prema tome da sudjeluješ npr. u kreiranju rehabilitacijskog programa-ti svoje dijete poznaješ, znaš njegove potrebe i na taj način si aktvni sudionik i možeš pratiti napredak.
Predloži to ravnateljici u centru.
Druga i realna stvar je da odgoj takvog djeteta, a ti ih imaš dvoje zaista iziskuje veoma mnogo energije i iscrpljuje čovjeka.
Nađi vremena samo za sebe i svoje potrebe, napravi nešto za sebe što nema veze s djecom. Opusti se mrvicu, djeci tih par sati bez tebe ništa neće nedostajati.
Ja vidim da si ti brižna mama upravo iz rečenice koja mi se baš sviđa, ali je sad ne mogu naći da ju citiram, ali rekla si nešto kao da nije najvažnija stvar da dijete nauči matematiku nego život.
To je velika istina jer pridavati preveliku težnju na učenje akademskih vještina kod djeteta koje nema usvojene osnovne životne navike je apsolutni nonsens i osnovno pravilo naše struke je upravo to-1. usvajanje navika iz svakodnevnog života, a tek onda čiste akademske vještine-i to moram reći da se one nikad dijete ne uče na klasičan način, nego na posve drugačiji, pristupačniji i koji je u skladu sa djetetovim potrebama
Probaj promijeniti taktiku, sve što ti ne odgovara sroči pismeno, odmjerenim tonom i predaj u tajništvo. nemoj dizati galamu i često idi razgovarati,
predloži da te oni savjetuju ako misle da u nečemu griješiš, ali onda i ti uzmi sebi za pravo savjetovati jer ti imaš roditeljsko iskustva, ali bez grubih riječi, polako i samo polako.
kad ideš razgovarati s ravnateljicom koja je kažeš nova pitaj je otvoreno kako je ona zamislila rješenje tvog problema, pa vidi i kažem svakako se poveži s roditeljima.
Ja vjerujem da ćeš ti svoje borbe s vjetrenjačama ipak uspješno okončati, a tu na forumu ima roditelja kojima je veoma slično kao i tebi
Draga Andrij jesi čitala knjigu Dječak koji je volio prozore?
Prekrasna knjiga koju je napisala majka dječaka s autizmom-u njoj je na jedan vrlo realan način opisana i njena psihološka borba s ovim poremećajem i njena borba da se dječaku pomogne.
KAd o tome piše roditelj koji je još uz to jako zainteresiran za podlogu problema svog djeteta, onda je to vjerodostojno.
Gle ne misli ona da tebi trebaju tablete, bit teksta je veoma loše formulirana, previše iz kuta struke, premalo je vodila računa o roditeljskoj perspektivi.
Ono št6o sam ti i ja ovdje rekla je da ti je definitivno potrebna psihološka potpora drugih ljudi koji se nalaze u sličnoj situaciji kao i ti.
Neka istraživanja pokazuju da kad roditelji djece koja imaju neku poteškoću u razvoju vode borbe s institucijama sustava, kad su često u konfliktu s rehabilitatorima, u biti ne prihvaćaju djetetovo stanje.
Da me ti sad ne bi krivo shvatila-ja ne mislim da je to kod tebe tako, kažem ti samo što pokazuju neka istraživanja.
Kod nas je stanje sustava zaista prilično loše-tako da se ne usudim uopće povlačiti takve paralele i kod nas se ljudi zaista moraju boriti sa vjetrenjačama, no možda su tamo u ustanovi tebe na taj način percipirali.
Ti kao roditelj možeš svoju energiju usmjeriti prema tome da sudjeluješ npr. u kreiranju rehabilitacijskog programa-ti svoje dijete poznaješ, znaš njegove potrebe i na taj način si aktvni sudionik i možeš pratiti napredak.
Predloži to ravnateljici u centru.
Druga i realna stvar je da odgoj takvog djeteta, a ti ih imaš dvoje zaista iziskuje veoma mnogo energije i iscrpljuje čovjeka.
Nađi vremena samo za sebe i svoje potrebe, napravi nešto za sebe što nema veze s djecom. Opusti se mrvicu, djeci tih par sati bez tebe ništa neće nedostajati.
Ja vidim da si ti brižna mama upravo iz rečenice koja mi se baš sviđa, ali je sad ne mogu naći da ju citiram, ali rekla si nešto kao da nije najvažnija stvar da dijete nauči matematiku nego život.
To je velika istina jer pridavati preveliku težnju na učenje akademskih vještina kod djeteta koje nema usvojene osnovne životne navike je apsolutni nonsens i osnovno pravilo naše struke je upravo to-1. usvajanje navika iz svakodnevnog života, a tek onda čiste akademske vještine-i to moram reći da se one nikad dijete ne uče na klasičan način, nego na posve drugačiji, pristupačniji i koji je u skladu sa djetetovim potrebama
Probaj promijeniti taktiku, sve što ti ne odgovara sroči pismeno, odmjerenim tonom i predaj u tajništvo. nemoj dizati galamu i često idi razgovarati,
predloži da te oni savjetuju ako misle da u nečemu griješiš, ali onda i ti uzmi sebi za pravo savjetovati jer ti imaš roditeljsko iskustva, ali bez grubih riječi, polako i samo polako.
kad ideš razgovarati s ravnateljicom koja je kažeš nova pitaj je otvoreno kako je ona zamislila rješenje tvog problema, pa vidi i kažem svakako se poveži s roditeljima.
Ja vjerujem da ćeš ti svoje borbe s vjetrenjačama ipak uspješno okončati, a tu na forumu ima roditelja kojima je veoma slično kao i tebi
Draga Andrij jesi čitala knjigu Dječak koji je volio prozore?
Prekrasna knjiga koju je napisala majka dječaka s autizmom-u njoj je na jedan vrlo realan način opisana i njena psihološka borba s ovim poremećajem i njena borba da se dječaku pomogne.
KAd o tome piše roditelj koji je još uz to jako zainteresiran za podlogu problema svog djeteta, onda je to vjerodostojno.
Gle ne misli ona da tebi trebaju tablete, bit teksta je veoma loše formulirana, previše iz kuta struke, premalo je vodila računa o roditeljskoj perspektivi.
Ono št6o sam ti i ja ovdje rekla je da ti je definitivno potrebna psihološka potpora drugih ljudi koji se nalaze u sličnoj situaciji kao i ti.
Neka istraživanja pokazuju da kad roditelji djece koja imaju neku poteškoću u razvoju vode borbe s institucijama sustava, kad su često u konfliktu s rehabilitatorima, u biti ne prihvaćaju djetetovo stanje.
Da me ti sad ne bi krivo shvatila-ja ne mislim da je to kod tebe tako, kažem ti samo što pokazuju neka istraživanja.
Kod nas je stanje sustava zaista prilično loše-tako da se ne usudim uopće povlačiti takve paralele i kod nas se ljudi zaista moraju boriti sa vjetrenjačama, no možda su tamo u ustanovi tebe na taj način percipirali.
Ti kao roditelj možeš svoju energiju usmjeriti prema tome da sudjeluješ npr. u kreiranju rehabilitacijskog programa-ti svoje dijete poznaješ, znaš njegove potrebe i na taj način si aktvni sudionik i možeš pratiti napredak.
Predloži to ravnateljici u centru.
Druga i realna stvar je da odgoj takvog djeteta, a ti ih imaš dvoje zaista iziskuje veoma mnogo energije i iscrpljuje čovjeka.
Nađi vremena samo za sebe i svoje potrebe, napravi nešto za sebe što nema veze s djecom. Opusti se mrvicu, djeci tih par sati bez tebe ništa neće nedostajati.
Ja vidim da si ti brižna mama upravo iz rečenice koja mi se baš sviđa, ali je sad ne mogu naći da ju citiram, ali rekla si nešto kao da nije najvažnija stvar da dijete nauči matematiku nego život.
To je velika istina jer pridavati preveliku težnju na učenje akademskih vještina kod djeteta koje nema usvojene osnovne životne navike je apsolutni nonsens i osnovno pravilo naše struke je upravo to-1. usvajanje navika iz svakodnevnog života, a tek onda čiste akademske vještine-i to moram reći da se one nikad dijete ne uče na klasičan način, nego na posve drugačiji, pristupačniji i koji je u skladu sa djetetovim potrebama
Probaj promijeniti taktiku, sve što ti ne odgovara sroči pismeno, odmjerenim tonom i predaj u tajništvo. nemoj dizati galamu i često idi razgovarati,
predloži da te oni savjetuju ako misle da u nečemu griješiš, ali onda i ti uzmi sebi za pravo savjetovati jer ti imaš roditeljsko iskustva, ali bez grubih riječi, polako i samo polako.
kad ideš razgovarati s ravnateljicom koja je kažeš nova pitaj je otvoreno kako je ona zamislila rješenje tvog problema, pa vidi i kažem svakako se poveži s roditeljima.
Ja vjerujem da ćeš ti svoje borbe s vjetrenjačama ipak uspješno okončati, a tu na forumu ima roditelja kojima je veoma slično kao i tebi
Knjigu imamu kućnoj biblioteci :love:
Što se tiče ovog teksta gore ... nisi pročitala da imaju odličan tim koji u startu dolazi do zaključka da se djeci sa autizmom ne može pomoći jer ne mogu van "svog "svijeta!
Čemu onda sva muka i sav trud kad ionako neće biti rezultata?
Sama rečenica da roditeljima treba pomoć psihijatra je za mene osobno STIGMATIZIRANJE svih roditelja koji se nose sa tim problemom jer tko je mjerodavan da odlučuje dali je ili nije nekomu potreban takav tretman?
Što se mene tiče onda mogu slobodno kazati da svim roditeljima koji imaju bilo kakav problem sa djetetom treba psihijatar ,a ne samo roditeljima ove birane grupe ...Zapravo ,kad malo bolje razmislim da je netko rekao homoseksualno orijentiranim građanima da im treba psihijatar oni bi se pobunili i tražili zaštitu svojh LJUDSKIH PRAVA .
Pošto je riječ o autističnoj djeci koju ionako svak gura od sebe - vjerojatno nitko neće ni reagirat da nebi ispao budala!
Da li je potrebna pomoć - da - ali ne na takav način jer AUTIZAM imaju djeca -a roditeljima treba netko tko će im POMOĆI ,a ne netko tko će na djeci usavršavati svoje studije i magisterije...
Ponovit ću opet - mnogo je djece odvedeno iz ovog centra zbog istog razloga i ti roditelji ŠUTE... što mislite zašto ?
Moje mlađe dijete je išlo u poseban vrtić tri godine i nijednom mi nije došlo da ga vadim od tamo ...znate zašto ... jer su tete čuvale,brinule i radile sa djetetom i to ne samo mojim već sa njih više u isto vrijeme i svi roditelji su bili ZADOVOLJNI!
NITKO NIJE BIO KONFLIKTAN NI NERAZUMAN.
Dosadna sam više sama sebi ...
A djeca nisu tako zahtjevna ... dapače .Starije je mirno i nemam s njim nikakvih problema ...Ovo drugo je sve mirnije i mirnije otkako smo isčupali tu spužvu iz nosa ...
Sve mi se čini da bi bilo lakše djeci promjeniti dijagnozu nego neke ljude natjerati da rade svoj posao.
Eto skontali smo novinarku i to bez problema ...
Dobila je poziv od nove ravnateljice da dođe i kaže da je mislila da žena ima priču kad je zove.
Snimila je cili razgovor na diktafon ,prenila to na papir i stavila prvu rečenicu iz članka kao naslov.
Članak je nakon toga dan ravnateljici na autorizaciju i onda je tiskan u novinama...
Kaže da je očekivala da će je barem netko nazvati nakon toga i reagirati ,u obranu te djece i roditelja - ali NITKO je nije nazvao nego mi.
Sutra nam dolazi u posjetu...
Nećemo pričat nepotrebne stvari... samo ćemo pojasnit i pokazat da se sa djecom treba raditi i da se mogu postići odlični rezultati i da roditeljima treba pomoć sa svih strana ,a ne isključivo psihijatar , tablete i lezi drvo na drvo i poklopi se daskom !
i moramo vaditi novu medicinsku dokumentaciju inače nam se neće uvažiti budući prigovor - 8)
Eto skontali smo novinarku i to bez problema ...
Dobila je poziv od nove ravnateljice da dođe i kaže da je mislila da žena ima priču kad je zove.
Snimila je cili razgovor na diktafon ,prenila to na papir i stavila prvu rečenicu iz članka kao naslov.
Članak je nakon toga dan ravnateljici na autorizaciju i onda je tiskan u novinama...
Kaže da je očekivala da će je barem netko nazvati nakon toga i reagirati ,u obranu te djece i roditelja - ali NITKO je nije nazvao nego mi.
Sutra nam dolazi u posjetu...
Nećemo pričat nepotrebne stvari... samo ćemo pojasnit i pokazat da se sa djecom treba raditi i da se mogu postići odlični rezultati i da roditeljima treba pomoć sa svih strana ,a ne isključivo psihijatar , tablete i lezi drvo na drvo i poklopi se daskom !
i moramo vaditi novu medicinsku dokumentaciju inače nam se neće uvažiti budući prigovor - 8)
Ne znam šta se je dogodilo s forumom, poslala sam ti još neku večer poruku pa je nije bilo do danas i to onda gle tri puta je kopirana :P -ne vidim da tu netko moderira-pa onda kažite da se to pobirše.
Ma vidjel sam ja andrij onaj komentar da su oni u svom svijetu...bla, bla, bla-šta da to komentiram-samo bih trošila energiju utaman.
Istina je da djeca s autizmom funkcioniraju na jedan potpuno drugačiji način, no svako dijete s autizmom je toliko posebno da se teško mogu donositi nekakvi generalni opisi. Autizam je jedan veliki izazov za struku koja s njime bavi, ne postoji jedinstvena metoda edukacije takce djece, ne postoji čak ni konsenzus među stručnjacima, a niti dovoljno znanja makoliko se ti obrazovao jer zaista upravo zbog tog drugačijeg načina komunikacije djeteta s autizmom i njegove okoline često dolazi do "šumova".
Rehabilitatoru je potrebna i godina dana da shvati na koji način dijete komunicira, govorim iz vlastitog iskustva.
S ovom se djecom ništa ne postiže lako to je istina.
A vjeruj mi andrij svima je u tom procesu potrebna psihološka pomoć i tebi kao roditelju i samom defektologu, ali ne u smislu da gutamo pilule nego da izgrađujemo sebe kao osobe kako bismo se mogli uopće nositi sa svim izazovima, ti kao roditelj i mi kao rehabilitatori.
Jer raditi na pravi način s djetetom zahtijeva ogroman trud, energiju i znanje, ali i volju-pitanje je kakvi su međuljudski odnosi u toj ustanovi.
Oni su jako važni, a sve polazi od "glave" i glavinog odnosa prema osoblju-ako to ne štima-ništa ne štima i vlada atmosfera-muko moja prijeđi na drugoga-što da se ja trudim kad od toga nema nikakve koristi.
Raspitaj se malo koliko često se ljudi šalju na edukacije-s njih čovjek uglavnom dolazi svjež i pun elana i ideja, ako edukacija nema nego na njih ide šef kojemu takve i ne trebaju, ali mu dupe voli vidjeti puta, a usput si skuplja bodove tako da ga nitko ne može dostići...onda je to tužna situacija.
Eh,draga moja ...skidam kapu svima koji rade svoj posao i rade ga s ljubavlju...međutim ta ljubav se ne dobija sa diplomom - ako me razumiješ :love:
Mene ne zanima stanje u i oko " glave " i dali ona funkcionira ...znaš zašto ...
Zato što je to posao koji radiš max 8 sati 5 dana u tjednu i ideš kući ...slobodan si narednih 16 sati pa te volja spavat,izać vanka,ležat ,čistit itd,itd...Kad izađeš vanka ne moraš imat oči i na " guzi " da ti se nebi dogodilo da dijete odluta...
Pa bi ja eto tila da se tih dva sata što im je moje dijete u rukama sa njim RADI i da ga nađem u normalnom stanju.
Pošto je svaki čovjek individua sa svojom osobnošću - nisu ni ta djeca ništa drugačija,osim što imaju neke posebne potrebe...
Nismo svi nadareni za sve - zar ne ? Ali svima nam je jedno zajedničko - svima treba ljubav.
TKO JE KRIV ZA KRIZU?
Postoji priča o četvoro ljudi po imenu Svatko, Netko, Bilotko i Nitko. Trebalo je obaviti jedan važan posao i Svatko je mislio da će ga Netko uraditi. Bilotko je to mogao uraditi, ali ipak Nitko nije. Netko se zbog toga naljutio, jer je to bio posao za Svakoga. Svatko je opet mislio da bi ga Bilotko mogao obaviti, no Nitko nije shvatio da ga Netko ne želi obaviti. Na kraju je Svatko krivio Nekoga jer Nitko nije učinio ono što je mogao napraviti Bilotko.
To si potpuno u pravu, ja sam ti dala samo još jednu perspektivu :) cijele situacije koja naravno ne opravdava nerad i nezainteresiranost, ali daje još jednu neizostavnu dimenziju u sagledavanju problema.Citiraj:
andrij prvotno napisa
Od sutra djevojčica ponovno polazi u centar. ;)
Vodit će je defektolog - grupa od 4 djece za ova tri iduća mjeseca škole.Odma smo pronašle zajednički jezik - ne treba mi vrhunski matematičar koji ne zna sam sebi uzet nešto za pojest...
Svima je žao što se dogodilo to što se dogodilo...
U centru je živo i nema više pušenja,bježanja...sad imaju stalni nadzor. :D
Jeli vrijedilo proći sve ovo ? :?
DA. :love:
Kako će bit u budućnosti ? :?
Vidit ćemo. :saint:
I da se od sad pa na dalje bude sve kako treba! :D
Eh... :cry:
Danas sam vidila koliko je dijete ustravljeno...Panika, nemir i raširene oči sa potamnjelim zjenicama...Nekoliko puta je kazala " teta"
Druga žalost je što su se djelatnici ( psiholog :cry: ) uhvatili da je takvo ponašanje kod djeteta jer ima pervazivni - a ne zbog toga jer je u tom centru doživila nešto od čega ju je strah jer sve je bilo OK prije ulaska centar!
Zadnji put je bila doli zatvorena u tu mračnu sobu o kojoj se teta izjasnila da je soba za " opuštanje" :cry:
Smirila se tek poslijepodne.
U centru je bila svojih 1:30 minuta...
Što se tiče psihologa...doveo je pitanje stručnost psihijatra i psihologa kojima je dijete odradilo sve što su mu ponudili i sa kojima je djevojčica surađivala bez problema...Još je rekao da smo platili nalaze da budu takvi kakvi jesu :cry:
sad ću ti ispričati detalj o ponašanju malenog s autizmom koji je kod mene u tretmanu.
malecki je toplo dijete zaista, odgajan uz veliko strpljenje, išao je u redovni vrtić...
doša je k meni sa 7,5 godina-u početku je samo vrišta, bacao se na pod, zaletavao se u zid i ogledalo...no to je bio početak-znala sam da je to faza prilagodbe-nikakav presing nisam radila-krenuli smo se igrat, ogromna sreća je bila kad je shvatio kako se lijepo možemo igrati s zekićima i pesekima koji se natiču na ruku..prije nikakav slična igra niej dolazila u obzir-uz zeke je prvi puta rekao onako isprekidano-ze-ko, pa ri-ba, ma-ma, daj, ne, ma-ja, ma-ko/za marka...
no mučila me je jedna stvar-njegove pelene u toj dobi, od kojih se odviknuo s nekih 3 godine i nakon nekog vremena, nakon nekog incidenta u vrtiću-ni majka ne zna o čemu se točno radilo-on je ponovo tražio pelenu i nikako nije htio otići u toalet nego ih je svih tjerao iz sobe kad mu je bila sila da obavi nuždu u pelenu...
dogovorila sam se s rofiteljima da probamo povratiti njegovo povjerenje u to da nuždu obavi na pravom mjestu i krenuli polako s toalet treningom...da ne opisujem sve u detalje...sam program imaš opisan u ABA programu ako te interesira-tvoji u centru bi trebali imati taj program i dati ti ga na uvid da ga i sama pročitaš..uspjeli smo...ali zajedno...dijete je prešlo preko te neke traume za koju ne znamo koja je uopće bila kad on ne govori.
prošle godine ja sam morala na operaciju i zamjenjivala me je jedna cura koja nije stručna (od tud i je moja ljutnja kad se zapošljavaju nekompetentni ljudi), a cijela ju je situacija i strašila jer se nikad nije susrela s djecom koja imaju teškoće, djeca ju nisu prihvatila i krenuli su sa svojim uobičajenim foricama, a to je fizičko maltretiranje najslabijeg u grupi, a to je bio taj dječak s autizmom.
Dok ona nije gledala-udarili su ga i rasjekli mu usnicu jako, jako.
Siroče je dva tjedna htio da mu mama skine krastu koja mu je smetala.
Ja sam se vratila ujesen-to je bilo na kraju šk. godine, ali njegov strah i trauma je još uvijek bila prisutna...nije se micao od mene-kud ja tud i on, opet je počelo često vrištanje-korak nazad-bila sam tužna-jer samo jedna sitnica takvom djetetu može uništiti mjesece napretka.
opet ne možeš ih potpuno izolirati, ni ona druga djeca nisu to napravila jer su "zločinci" nego zato jer trenutno na taj način oni s njim "komuniciraju"-nažalost, moraš imati cijelo vrijem kao što ti kažeš oči i na tražnjici.
Sad sam na komplikacijama u trudnoći i baš mi fali posao-da vidim u kojoj su fazi.
reci mi kako izgleda ta soba za izolaciju? jel ima išta u toj sobi?
ona bi za autistično dijete imala smisla jedino ako u njoj postoji neka vrsta senzorne stimulacije-ne znam jesi čula za snozelen senzoričke sobe-znači one nisu prazne-u njima postoji stimulacija-bilo taktilna, auditivna, vizualna jer se kod djece s pervazivnim poremećaj primjećuje baš dosta poteškoća u integraciji osjeta, a te sobe pomažu upravo senzornoj integraciji.
ispričavam se tipfelere u postovima
:oops:
Soba je obložena sa izolacijom i unutra je vodeni krevet - to je soba za opuštanje ...ali nije to problem jer svako je dijete priča za sebe- dijete je bilo samo u sobi zatvoreno ugašena svijetla i nije bilo nikakvih poticaja ...Teta je bila sama u centru sa momkom koji je tu bio na služenju civilnog roka i koji je djelatnicima ispomoć. Bio je prisutan i nije zainteresiran !
Dijete bubne dijete... dijete i padne i svašta se zna dogoditi - ali već sam napisala- to je djelatnik koji je zatvorio dijete .
S nama je danas bila i defektologica koja je vodi dok nije u centru...
Komentar :cry: jer ona poznaje djevojčicu i radi sa njom.
ma nemam komentara :evil: -kao prvo civilni ročnik uopće ne smije ništa raditi s djecom-to je prvo i osnovno :evil: , on može biti uz djecu jedino i samo onda kad je s njim prisutna stručna osoba.
Cura je krenila u centar ...
Nadam se uistinu da neće bit nikakvih problema jer sam stvarno više umorna od ovoga svega!
Prije nekih mjesec ipol dana smo predali papire za Ivana da bi mališko dobio novo rješenje za školovanje.
Saga ide ovako .
Curicu smo ispisali iz Centra za autizam ( zbog nekih događaja ).Napisali prigovor i javili pravobraniteljici za djecu.Pravobraniteljica je javila da kad bude sve detaljno utvrđeno da ćemo dobiti izvješće. O svemu sam pisala .
U međuvremenu je oboje djece bilo doma - a čim se popravilo stanje u centru djevojčica je ponovno krenila u tu ustanovu za koju još uvijek ne znam jeli škola ili nečiji privatni centar ili pak nešto ni na nebu ni na zemlji.
Na žalbu o školovanju smo dobili odgovor ( napisan u Zagrebu-18.12.2006 - a mi smo ga dobili Split-05.2.2007.) da je žalba osnovana ,da je stručni rad neprimjeren - ali da zbog nedovoljne dokumentacije ( "stari" medicinski nalazi djeteta ) rješenje kao takvo nije ni moglo biti napisano ??? Nadalje nas se poslalo da u roku od MJESEC dana po Hrvatskim medicinskim ustanovama povadimo novu dokumentaciju kako bismo dokazali da dijete ima autizam - ili da nema autizam ? Nije mi još uvijek jasno što se može promijeniti u medicinskim nalazima ako se već zna da je autizam - nepromjenjivo stanje.
No dobro - sve smo povadili u roku od mjesec i pol.Liječnici su nam uistinu izašli - maksimalno - ususret .Jedino smo EEG morali obaviti privatno jer smo u bolnici uspjeli dobiti termin tek za sedmi mjesec ove godine - što je prekasno.
Dakle, uspjeli smo skupiti te jako važne papire u relativno malo vremena i predati liječniku školske medicine ( poslijednji tjedan trećeg mjeseca ) da ih ponovno uputi školskoj komisiji koja treba donijeti novo rješenje o nastavku školovanju djeteta.
Danas je 19.05. Jučer je suprug otišao do škole - da priupita - u čijoj su ladici papiri?
U čijoj ... pozvali su doktora na telefon i rekli suprugu da se ne ljuti jer čovjek pokriva 6 škola...jednostavno nije stigao .
Doktor im nije ni poslao medicinsku dokumentaciju . Sve je još uvijek u njegovoj ladici .
Zakazali su nam komisijski sastanak u utorak - kada će komisija odlučiti u koju će školu Ivan.
E sad to u svezi škole.Centar za autizam - jeli škola ili je produžetak udruge ?Ako je produžetak udruge onda mi je jasno zašto udruga ima svoju kancelariju u "školi ".Jer to onda i nije škola već ...nešto drugo .
Ako je pak škola ,a nalazi se pod Ministarstvom obrazovanja - onda mi nije jasno zašto je udruga u školi ? Ne znam za slučaj škole da unutar sebe ima takvo što.Ako netko zna neka mi javi bit ću jako zahvalna.
Čitam danas na internetu statut udruge autizam -
Citiraj:
-Pružanje pomoći osobama s autističnim poremećajem,roditeljima/starateljima i obitelji ovih osoba u ostvarivanju prava i posebnih potreba.
-Zaštite i prava od zlostavljanja bilo koje vrste.itd,itd
Dobih neki dan na ruke nekakav upitnik - od udruge odi iz Splita. Još uvijek ne znam jesam li ili nisam član te udruge .Vjerojatno jesam - čim mi se daje upitnik .Ako jesam - zašto ne ispunjavaju ono što su napisali u statutu svoje udruge .Ili možda to nije njihov statut već statut udruge iz Zagreba .Možda postoje dvije udruge ?
Možda sam ograničena - možda sam zbunjena ...možda sam potrebita psihijatrijske pomoći ?
Jer ideja o psihijatrijskoj pomoći roditeljima dolazi iz udruge ,kojoj je grad 2006 odobrio sredstva iz gradskog proračuna za psihijatrijsku pomoć roditeljima članovima udruge i njihovoj djeci.
Jako dobra skrb udruge za roditelje i njihovu djecu .
Bravo!