Malo razmišljam o dojenju

Joj i meni je to super s dojenjem vani...
Sjećam se kad smo izašli u prvu šetnju, Leo je imala dva tjedna i počne ona plakati, a vani ziiiiiiiima, ona u kolicima (onda još nisam znala za maramu :oops:) nedovoljno toplo obučena da je vadim i dojim vani, pa kaj bumo sad...

Velim ja, odi idemo u prvi birc da je podojim i vidim na njemu da mu je je bed..pa joooj, to ti komplicirano, gubimo vrijeme, možda bu joj prebučno ili zadimljeno ili ovo ili ono..pa do doma je samo deetak minuta hoda i tak sam popustila i odjurili smo doma, a ja sam se grizla u sebi jer sam znala da radim krivu stvar :cry:

Eh..to je bilo tak samo taj prvi put :wink:
Već drugi put se nisam dala smesti i lijepo smo papali van sa samo malo nelagode u pogledu :wink:

A već treći put je bilo i meni i gosponu ocu najnormalnija stvar na svijetu i zanimljivo kako od onda uopće ni ne primjećujem druge ljude, ne diraju me ni pol posto :D

A njemu sad ne ide u glavu kak je mogao onako reagirati prvi put :D i danas recimo Leo malo kenjka vani, ja mislila da je žedna i pokušavam joj dat vode, a gospon otac klima glavom: bože bože, jadno dijete, oćeš joj već jednom dat tu cicu ili te mora moliti još pola sata :D :D :D

Zamislite sslijedecu situaciju!!

Ja dovela Omara prvi put da ga pokazam colegama (njemu par cedmica), ponijela kolace oni napravili kafu, caj, kupli poklone ... Ja jedina zena u cisto muskom okruzenju ... on je naravno svo vrijeme sikio u marami. :D

Komentar: "Zenama je obicno prijatnije dojiti u osami!!" Ne znam da li je to bilo negativno! :?:
Ja: Meni ne, mi smo navikli!!

Primjetia sam da ja dojim u javnosti iz prkosa :shock: :?: , a da ni sama me razumija zasto??

lejla, valjda zato što oni tebe pokušavaju uvjerit da bi ti trebalo bit nelagodno :lol: ...a zapravo oni s tim imaju problem :wink:

I samo me u Vinkovcima čudno gledaju ako u kafiću krenem dojiti!

I ja bih te cudno gledala.... a nisam iz Vinkovaca :wink:

Off topic:
Pozdrav Otoku! Tko kaže da ima malo Slavonaca :D :D

Citiraj:

---

anek prvotno napisa

zanimljivo je sto nasoj generaciji /vjerujem da smo sve rodjene otprilike 70-tih godina/ nase mame uopce nemaju pojma o dojenju, sve su uglavnom kratko dojile, ili uopce nisu /cast izuzecima!/, valjda je 70-tih adaptirano bilo "hit" u Jugi...tako da niti od obitelji ne dobivas neke informacije s koljena na koljeno, i svi se non stop cude kako ti dojenje "ide" i "imas mlijeka", kao normalno je da ti mlijeka nestane, da je "lose" kvalitete /?/, da beba pije cajica jer je zedna i jos hrpa gluposti, tak da je ispalo da sam ja svoju obitelj-zenski dio- morala educirati kroz ova 3 mjeseca o stvarima koje sam ja trebala cuti od njih.

---

Ja sam '75 godiste i mama kaze da je od pedijatra dobila knjizicu u kojoj je svasta stajalo o bebama izmedu ostalog i shema prehrane. Vec sa tri mjeseca se pocinjalo sa necim, nemam pojma s cim, vrlo brzo su isle telece juhe sa povrcem, propasirane pa iz bocice. Moja mama je dojila do mog treceg mjeseca i onda je mlijeka 'nestalo' :D (otishlo u shumu :D) znaci da moja mama nije znala da moze povecati kolicinu mlijeka cescim podojima. Osim toga rekla je da je dohrana svakako pocinjala sa tri mjeseca i da je to tako islo. Njoj je bilo zao da 'nije imala mlijeka' i dojila bi sigurno duze (sama kaze) da je znala da se kolicina moze prilagoditi potrebama bebe.

Mama me uvijek super podrzavala i rado slusala moje beskrajne hvale dojenju, ali sveki :roll:

Onda sam kad je malcu bilo 6,5 mjeseci otisla u Hrvatsku vidjeti svoju baku. Tek smo kratko pocinjali sa dohranom a tih dva tjedna sto smo bili dole smo polako skroz prestali zbog raznih desavanja oko nas. Uglavnom, malac je dojio koliko god je htio, baka se smjeskala i govorila neka, tako i treba i stalno nas dvoje mazila. :)

Ona je dojila svu svoju djecu koliko su oni htjeli a povremeno i djecu susjeda. Posto je imala puno djece, stariji bi isto dojili kad su htjeli. Najstariji ujak je i sa 6 ponekad htio dojiti a moja mama nije :D.

Htjedoh reci, prepoznajte si osobe koje su pozitivne i podrzavaju vase stavove za povremeno 'podizanje energije'. A ostale ko sisa.

Super mi je tvoja baka.

Meni je žao kaj moje bake nisu dočekale Irmu, sigurno bi bile kao i tvoja baka :cry:

Ja isto žalim što moja baka usprkos dugom životu nije dočekala ni moju ni sestričninu djecu. Mislim da bi bila jako sretna i poticajna.
Inače, što se tiče doživljaja sisa, od kad sam rodila prvo dijete, kad vidim sliku neke žene sa napuhanim silikonskim grudima, prvo što pomislim je "ajme dajte joj brzo donesite bebu, dobit će jadna mastitis" - mislim jedino doba kad grudi tako prirodno izgledaju je onih prvih dana u rodilištu, možda onda ipak znači da je priroda namijenila da dojenje odnosno dojilje izgledaju sexy. Možda da ih ne bi muški napustili nakon poroda kad trebaju pomoć (mislim na neko spiljsko doba).

Mene apsolutno SVI kad čuju da jos uvijek dojim 22 mjeseca staru "bebu" pitaju: "Pa zar ti jos uvijek imas mlijeka?" :shock: :D :)

Meni sad govore da imam"genetski" mlijeka...ljudi mi daju kompliment tu i tamo :lol: valjda da im ne odrzim predavanje 8) . Valjda ih selekcijski uzgoj krava na litrazu mlijeka ponukao da tako misle.

Ove godine bili mi na auto show-u moja femili i anchie76 sa svojom, dečki su imali oko 15 mjeseci, sjeli mi u jedan od onih kafića i obojica bi cikili u isto vrijeme.
Tako oni papaju kad skuži anchie da nas svi u kafiću gledaju i nije im jasno - što dojimo tako "veliku" djecu.

Najjače je kad mi kažu pa kaj još uvijek doji , blabla, meni smiješno kad se sjetim veterana s foruma - ali uvijek ih moram pitati kak to mislite još uvijek, :shock: na što ostaju zbunjeni.


Baš danas čitam dio u knjizi "Prvo djeca" Penelope Leach gdje mi je prekrasno opisano;

"Novorođena djeca trebaju slobodno hranjenje. U kulturama gdje ih majke neprestano nose, dojka im je ponuđena ne samo na prvi jecaj, nego često i na prvo mljackanje usnama, prvi znak sisanja šačice, a često i prije toga. Što smeta ako se jedno dijete podoji a da mu nije trebalo, ili mu se ponudi kada ne želi? Prsa njegove majke su mu na raspolaganju i on ih može rabiti kako mu je drago. Na zapadu takav pristup predstavlja anatemu mnogim roditeljima, a svetogrđe njihovim savjetnicima, i mnogo je pseudoznanstvenih mitova koji se tiču dječje probave, kao što je naprimjerice, "prejedanje", koji ističu potrebu za nadzorom dječjih unosa hrane. U mnogim zemljama roditelje se uči da jednom kada se dijete privikne na dojenje ne treba dobivati više od jednog obroka unutar tri sat, čak ni dva, ma koliko jako plakalo, "jer ne može biti tako brzo gladno". S djetetova stajališta - pa tako i s roditeljskog - to je okrutno loš savjet i fiziološki posve neutemeljen.
Dio je savršenstva majčina mlijeka i u tome da bebe ne mogu pojesti previše. Tako dugo dok nema druge hrane, pretjerano hranjenje je nemoguće jer nema prejedanja. Djeca rastu tako brzo da u odnosu prema svojoj tjelesnoj masitrebaju golemu količinu kalorija.Budući da njihova nezrela jetra ne mogu probaviti visokokaloričnu hranu, nego samo mlijeko koje je razrijeđeno te zato voluminozno, unos dovoljne količine hrane doista je udar na njihov novi sustav prerade hrane, tako da su u tim ranim tjednima česti problemi s probavom. No povećanje razmaka između obroka čini probavne probleme vjerojatnijim, jer što rijeđe dijete siše , tim više mlijeka mora uzeti u svakoj prilici da bi dobilo svete kalorije. Dijete koje se hrani prema rasporedu može stalno osjećati nelagodu jer se osjećaj izgladnjelosti izmjenjuje s osjećajem prenatrpanosti. Dijete kojemu je dopušteno da uzme točno onoliko mlijeka koliko želi i koliko često želi, ima najviše prilike osjećati se ugodno većinu vremena."

Prosto nevjerovatno kako se neke predrasude tesko iskorjenjuju!!
- Predrasuda o kolicini mlijeka
- Predrasuda o prestanku mlijeka
- Predrasuda o kvalitetu mlijeka
- Predrasuda o napornosti dojenja (time ne mislim na trud ulozen na ucenje na pocetku)

Sve cesce imam utisak da se prosla generacija ne da omesti u svojim ubedjenjima jer onda moraju priznati da su pogrijesili.

"Sad uskoro, treba roditi i treća i to carskim. Pretpostavljam da će i njen maleni završiti na bočici

Jako sam žalosna jer one tako lako odustaju jer nisu upućene, a znam da nisu jedine[/quote]" Kaja

Evo Kajo, kasno se javljam na ovu temu, ali dobro. Ja sam ta treća i ipak bez problema dojim pored teškog poroda carskim rezom . Nikada mi nije palo na pamet da odustanem, a sada s Domagojevih 4 mjeseca još uvijek samo dojim. Nekada jesam nesigurna u nekim stvarima, ali neupućena nisam. a ostalima suditi neću jer u njihovoj koži nisam bila. Neke stvari sam tek sada pročitala. Hvala ti što si me za neke stranice uputila, ali ipak malo vjere nije na odmet. Ovo je pozitivna kritika i ostalim mama. Ja sam da se pomogne budućim roditeljima tako da im se kaže gdje što mogu pročitati, ispriča nešto iz iskustva, ali ipak ih ne bih grdila nakon što odustanu od dojenja jer zapravo mi ne znamo točno njihove razloge. Meni je samo jedna poznanica rekla da nije htjela dojiti jer joj se ne da i da joj je lakše dati bočicu. To je njena, a ne moja stvar. A neke su prijateljice ipak imale i dodatnih svojih problema koji su vjerojatno utjecali na odustajanje od dojenja. Vjerujem da postoji vrlo mali postotak onih koji imaju tjelesne zaprijeke za nastavak dojenje. Moja majka je imala i mučila se sa mnom tri mjeseca. Nakon toga je uvela uz dojenje i bočicu tada sam manje plakala. Inače pazila je na prehranu, nije pušila tada, ali je imala strašne muke na porodu koje ne želim opsivati i posljedice za cijeli život. Ja joj ne zamjeram. Divim joj se što je izdržala gledati me tri mjeseca kako stalno plačem. Ali ja evo, ipak nemam problema s dojenjem.

NIKA: Tekst je stvarno super dobar

IVANA Š: :lol: 8) Vidiš na nema ništa loše na ovom forumu :mrgreen:

Mislila sam da krivo čujem kad je moja prijateljica izjavila da ona razmišlja o ne dojenju jer se boji da joj se budu cice zvisele. Dal se cice zvise ili ne - nebitno. A ako je mama već toliko egocentrična nek misli na to koliko bude njoj pasalo kad joj bude beba visela na cici i svako malo milo se nasmiješila i pogledala ju s velikim toplim okicama.

100 ljudi, 100 ćudi.

Moj Dorić ima 11 mjeseci i još uvijek sisa i jako sam sretna i ponosna zbog toga. Čak, štoviše, sad mi je jako bolesna pa isključivo doji već par dana jer ju grlo jako boli :cry:

Htjela sam otvoriti novu temu, ali mislim da se mogu i ovdje nadovezati. Naime poznanica si je utuvila u glavu da nema dovoljno mlijeka itd. itd..... od prvog dana daje djetetu čaj itd. itd... Ne znam previše detalja, a možda i bolje. Ugl. vrlo brzo je prekinula dojenje a što je najnajnajbolnije u svemu tome mama joj je patronažna sestra!!!! Pa sada vi meni recite, da imate problema, da se nemate gdje informirati (ne znaju svo za Rodu, i ne vise na netu) i da vam patronažna dođe i kaže da se pustite dojenja i date djetetu bočicu što biste napravili?!?!? Ja s njom nisam u takvim odnosima da odem k njoj i odnesem joj tekstove s Rode, u biti sam to prekasno i saznala, ali mislim da bi me blago ispljuvala jer tko sam ja a mama joj je patronažna sestra!

Janoccka, ma nije to usamljen slučaj. Nevjerojatno je koliko su naši zdravstveni radnici needucirani o dojenju. Štoviše zabrinjavajuće, a onda još uz to tebi pametuju jer su oni kao školovani i stručni a ti laik i neznalica :x . Meni je tako jedna poznanica koja radi kao sestra na pedijatriji izjavila da je tako i njena mala plakala kao i moj Fran(kad je bio star mjesec dana) jer nije imala dobro mlijeko. Pa da mu i ja kao i ona svom djetetu najbolje dam adaptirano jer će inače oslabiti :? I što je najgore, cura je mlada kao i mi, nije neka stara ženturača koja se drži škole od prije 30 godina. Hvala Bogu pa sam išla po svojoj savjesti i dojila ga i dalje. Eto sad već skoro punih 20 mjeseci :love: .

Ja sam se, eto u zadjih par dana susrela sa tri mlade žene (trudnice i majke) koje su mi tvrdile da dojenje dulje od 6 mjeseci nema nikakvog učinka na dijete. Jedna je čak počela raditi sa djetetovih 10 mj. i trenutno je u fazi odvikavanja od cice, kaže da mali stalno plače.... Pa i ja sam se skoro rasplakala :cry: :cry: :cry:

To me prije svega čini tužnom....
A rasp..... me kad me takve ženske gledaju "buš ti vidjela kad počneš raditi"

Ma, kakve su to gluposti!! :? :evil: Radim i siskamo punom parom bez ikakvih problema. Kad se hoće - sve se može!

Baš sam se sad sjetila jedne prijateljice koja je s nekih 8 mjeseci njene bebe počela nju odvikavati od dojenja jer kao kako će joj biti kad počne raditi. Uspjela je :/ , kad je mala bila godinu dana počela je raditi, ali mala se i dalje budi po noći i svejedno ne spava a ne doji ju. Neki dan mi je priznala da joj je sad krivo jer svejedno ne spava i koma je na poslu, a ovak je mogla još dojiti. I da, da nije bilo mene i mojih "piljenja mozga" ona bi prestala dojiti još davno prije tih fam. 8 mjeseci. Bravo ja! :roll:

Citiraj:

---

mara prvotno napisa

A rasp..... me kad me takve ženske gledaju "buš ti vidjela kad počneš raditi"

---

Ja sam MORALA ici raditi kad je mali bio 6 mj... Iskljucivo dojen do 6.5 mj... A dojim ga i dan danas - za par mjeseci 2 god...

Sve se moze kad se hoce :)

ja hoču i znam da mogu 8)

Ali takve priče su mi :( .

Valjd je to zato kaj smo različiti, no nemogu si pomoći da ne tugujem za te male bebice

Opet ja kao čangrizavka. Ma ljudi i meni je teško shvatiti da netko odustaje. Moj Domagoj sa 4 i pol mjeseca opet češće sisa noću, a jedno vrijeme je lijepo spavao. Dok on sisa imam osjećaj da ću zaspati, ali ipak je on mali i to je njegova hrana. No, ne razmišljaju svi kao mi. Neki zaista nemaju pristup netu, a žive i u teškim uvjetima da bi si još i te troškove nabijali. S druge strane kako im nije trošak kupovati umjetno mlijeko. Opravdanje ne vidim ni u vremenu jer više vremena treba da se zagrije bočica. Mislim da ste dobro rekli kada ste naveli da naše zdravstveno osoblje govori krive stvari. Sestre na kraju krajeva nisu doktori, a najčešće se vode za svojim individualnim iskustvom, ali ne sve. Puno žena odustaje u teškim trenucima u bolnici jer nemaju potporu osoblja niti udruge mogu visiti u bolnici nakon poroda. Dojenje nije baš lako, djeca se često puta ponašaju kako bi ona htjela i jedu kada žele, što je meni sasvim normalno, ali neke žene odmah pomisle da im nije dobro mlijeko ili da im je nestalo ako dijete promijeni tempo, duljinu, vrijeme sisanja, a oni samo odrastaju i razvijaju se. Neki jednostavno odustanu zbog raznoraznih utjecaja. A činjenica je da Rodini letci nisu baš dostupni u svim ustanovama u malim sredinama. Na kraju krajeva dojenje je slatko, ali i to je jedna vrsta opstanka i razvoja i stvarno treba biti uporan. I osim letaka trebalo bi voditi seminare, recimo da roditelji iznose svoja iskustva ili mame sa sasvim malim bebama pokazuju direktno na seminarima budućim mama kako se sve može. Nije da opravdam žene koje odustaju, ali treba im taktički pomoći. Žena je u tom razdoblju umorna i osjetljiva i kad joj sjednu na vrat bake, strine, tetke sa svojim teorijama, i nasuprot njima netko poput nas, ona jednostavno ne zna što bi više napravila. Moja majka je rekla da skida kapu svim ženama koje doje i da im se divi kako su uporne dok i rade. Promijenila je mišljenje jer sam joj svaki puta kada me nešto mučilo pokazala vaše tekstove. Ona je to prihvatila, uostalom vidi da joj unuk napreduje i koliko voli tu svoju cicu.

sestre istina, nisu isto sto i doktori, medjutim ni nasi doktori se ne mogu pohvaliti svojim znanjem o dojenju. em sto na fakultetu o dojenju ne nauce skoro nis, ne smatraju niti da je potrebno.
i potpuno se slazem da je edukacija ono sto nam najvise fali.

Evo, ja sam s mališinih jedno 3 mjeseca bila s MMom kod jednog njegovog frenda - frend je medicinski tehničar, a njegova sisterka sestra u Petrovoj (mislim da je na odjelu za bebače, ali nisam skroz sigurna). Mali je tražio cicu i ja mu dam, ćaskamo mi i pita kakav čaj pije,a ja velim da ne pije čaj na što se ona maltene zgrozila da kak to ne dajem malome čaj, da bude dehidrirao i sl. :shock: :shock: :shock: Nisam htjela biti bezobrazna jer sam ipak bila kod njih pa nisam ništ komentirala. :roll:

"Rodo"!!!!
Pošalji mi još onakvih letaka kao što sam dobila kad sam si naručila majicu. Ja ću te letkiće odnijeti kod nas u bolnicu na odjel. Mame će to pročitati.
:* :*

Kaja, ako imas printer, mozes letke i samam skinuti u .pdf formatu s portala pa ih printati i nositi naokolo.

Kaja, sasvim slucajno sam tvoj post vidjela,
mogu ti poslati letke za poznanice i sl, ali ako bi isla u rodiliste, onda bi trebali u rodi dogovoriti neki sastanak sa sefom, a ne samo tamo ostaviti ili ne samoinicijativno printati i nositi, jer necemo imati pojma tko sto koliko gdje. :D
cut cemo se oko tog.

bas je to cudno sve, i moja mama je nas dojila samo do tri mjeseca a onda presla na tadasnje mlijeko u prahu jer kaze mislila je da smo gladni i da joj mlijeko nije dobro. i danas 27 godina kasnije kad me gleda kako dojim po 1000 puta ponavlja kako joj je zao sto njima informacije nisu bile dostupne i sta nas je tako kratko dojila. a s druge strane moja nona (od tate mama) je dojila preko 2 godine. kako su stariji znali a njihova djeca nisu??!! mozda instiktivno.

sta se dojenja u javnosti tice mm-u je to fenomenalno i uvijek kaze kako je ponosan na mene. imam valjda milijon fotki na raznim mjestima. ipak mi je nakomicnije bilo kad sam jednom dojila u restoranu a konobar od neugode nije mogao uzet narudzbu. dakle tako zbunjenu i izbezumljenu facu nisam vidila. bio je tako smjesan. nisu ljudi navikli. ne vide to kao nesto prirodno nego bog te pita sta.

inace u zgb je svijest o dojenju neusporedivo razvijenija. mi smo na godinu dana preselili na more da bebacu bude fini zrak pa tu oko mene jos nisam ni jednu jedinu upoznala koja doji ili je dojila duze od 2 i pol mjeseca. sve kazu nema mlijeka, nije imala ni moja mama i sl. za ne povjerovat. a nije da su neobrazovane babe koje se uopce ne sluze knjigom ni internetom pa im informacije nisu dostupne. mislim da se radi o komodu i da se ne zele ˝gnjavit˝ s tim.

ja sam inace rodin letak dobila od svog pedijatra u zg. on ih dijeli uvijek pri pregledima. super je.
a sumnjam da bi u paketu sretna beba mogao biti rodin letak s obzirom na to da i taj paket obiluje reklamama za umjetnu hranu. zato i nismo usli u

pobjeze mi post. dakle zato i nismo usli u UNICEF program bolnica prijateljskih djeci.
tuzno. isto je i sa dm-ovim start paketom. same reklame za umjetnu hranu.

Ma letci Kajo trebaju i u ginekološkim ambulantama. Odatle sve počinje. Kop privatnika sam dobila Rodinu knjižicu. Svaka čast, ali u bolnici ništa. Pomoći ću ti gdje god treba nositi.

ej, javit ću vam se uskoro. pročitala sam post al sad ne mogu pisati. dora je malo živhna

Evo, zaspala je pa se javljam. Ivarice, bilo bi zgodno kad biste vi, kao udruga, razgovarali sa čelnicima bolnice. Stvarno nemam pojma tko je glavni, ali ako želite, rado ću odnijeti letke. Sjećam se da su jedini letci koje sam mogla pročitati u ambulanti i gore na odjelu bili oni o pobačaju i one gluposti o kako i koliko dati umjetnog mlijeka svojoj bebici. :(

Nije problem doći do šefa ginekologije ali ne mislim da ću time nešto postići. Ljudi pročitaju letak, ali dođu kod liječnika koji se čudi što dijete od 7 mjeseci još sisa i sl. stvari. Ja sam pročitala letak (pokupila sam ga u ginekološkoj ambulanti u VK bolnici, dakle, letci su prisutni) ali da nisam toliko provela na Rodi vjerojatno bi nasjela na tu i na još mnogo priča. Letak je super ako navućemo ljude na dođu na Rodine stranice, odu na forum i razgovaraju sa ljudima. Ali takvih je ovdje malo. Mislim da je ovdje potrebna malo jača promidžba u smislu javnih tribina i sl. Možda bi jedna od njih trebala biti usmjerena samo na preodgoj medicinskog osoblja, jer tu se već stvaraju prve zablude. Nemojte me pogrešno shvatiti, i ja sam za akciju, i ništa lakše no otići i podijeliti letke, i treba to napraviti, ali smatram da to nije dovoljno. Rodine akcije su prekrasne i zašto se ne bi nešto organiziralo i ovdje Bogu za leđima. U jednom topicu su Rode već pozvane u Vinkovce.................

Prije svega htjela bih napisati da imam bebicu od 8,5 mjeseci i ja ga dojim s velikim užitkom.
Isto tako, moj stav o dojenju je uveliko promijenila upravo baš Roda.
Iako sam iz Slavonije, moram reći da su moje sve kolegice svoje bebe dojile. Svi smo poklonici dojenja.
E sad, što se tiće bolnice i osoblja (koja je u Osijeku "baby friendly), te patronažne koja me posjećivala, e tu je sasvim druga priča.
Prije svega rodila sam carskim rezom, stvari su se malo zakomplicirale te smo moja bebica i ja ostale 14 dana u bolnici.
Beba je nakon 3. dana od carskog bila samnom non stop u sobi i to s dojenjem postala je prava muka. Prije svega što mi je svaka sestra pričala drugu priču, svaka je davala svoj savjet koji je uvijek bio u suprotnosti od savjeta od sestre prije, i tako u nedogled.
Beba je stalno plakala, oni su ga šopali umjetnim mlijekom, glukozom i tko zna čime, pa zatim donosili meni na sisu. Ma živi užas. Jadnik je zapravo bio prejeden!!! Stalno je bio ubljuckan.
Kad sam izlazila iz bonlnice, jedna mi je sestra rekla da ja Dinu sigurno neću moći držati na sisi, jer voli puno jesti. Bila sam totalno u komi!!!

I na kraju sam se pouzdala u sebe, i USPJELA SAM. Do 6 mjeseca života mi smo isključivo samo sisali,a i danas to radimo s velikim užitkom.
Patronažne sestre čim primjete zelenu stolicu, odmah govore da se uvede adaptirano mlijeko, što također nije potrebno, a većina žena se uplaše da im je beba gladna, i odmah trče u trgovinu po adaptirano.

Jedino tko je stvarno podržavao moju odluku o dojenju je pedijatrica i hvala Bogu da sam baš nju izabrala, te naravno Roda koja mi je uzor od početka moje trudnoće, a i prije.

I na kraju samo da dodam, mene uopće ne čudi što žene odustaju od dojenja kad im bolničko osoblje i patronažne sestre a nečesto i doktori govore da uvedu adaptirano jer im je beba gladna, jer žena ima "slabo mlijeko", jer uopće nema mlijeka i slične izjave.

Iskreno, da nisam na ovim stranicama dovoljno čitala i pratila sve priče o dojenju i savjete, možda bih i ja odustala od dojenja.

Za mene, dojenje je predivan osjećaj, a da ne pričamo koliko je dobro za bebicu.

evo ja se moram na ovu temu nadovezati jer naime ja dojim 10.5 mj. moja curica je zdrava i zadovoljna ( dajem joj i dohranu) :angel: ali za to sam prije svega zaslužna isključivo ja. naime, u mojoj okolini svi rijetko doje ili vrlo kratko tako da sam dobijala svakave savjete... da ne nabrajam. međutim ostala sam uporna i to je najljepše iskustvo u mom životu, iako mi se svi čude- misle da je to zaostalo, a ne znaju da su u biti upravo oni takvi. ja sam čak i svojoj vjenčanoj kumi rekla kad je dobila bebu da je sve to u glavi i da sluša samo svoje srce, a najljepši osjećaj je kad hraniš svoje dijete :heart: :heart: :heart: i ona je uspila tako da mi širimo sada i dalje naše predivno iskustvo.

Ma super je kad si uporan i imaš bar nekakvu podršku. Ja sam u početku dojenja proživljavala jedan svoj privatni pakao (ne zbog dojenja, da me netko krivo ne shvati!) i nije mi se dogodilo: "ostala bez mlijeka od sekiracije", "oslabilo mlijeko",..., a, čuvši da isključivo dojim do Dorinog 6. mjeseca, neke majke su me javno osudile kako nisam normalna. :?

Ma živi i pusti da žive. Smatram da nisam ništa loše napravila što nisam uvela vodu kad je Dora imala 3 mjeseca, neke glupe čajeve odmah nakon poroda, dohranu nakon 4. mjeseca. Da se ponovo rodim, opet bih to učinila, i opet i opet, i baš me briga što ljudi misle o meni (što bi moj prijatelj rekao. "Operirala sam se od stidnice" :lol: Ne stidim se ni sebe ni svog djeteta

Citiraj:

---

Janoccka prvotno napisa

U jednom topicu su Rode već pozvane u Vinkovce.................

---

kako to mislis pozvane u Vinkovce? udruga nije neka karavana koja ide tamo gdje nas pozovu da odrzimo predstavu. stovise uglavnom se guramo tamo gdje nas ne bi zeljeli vidjeti.

pravo pitanje glasi, sto ste vi spremne uciniti u svojoj sredini? imate li vremena, volje, zelje, volontirati i educirati ili se ukljuciti u neki od projekata koje je udruga pokrenula?

da bi se Rodine akcije mogle organizirati u Vinkovcima moraju tamo postojati i neke clanice Rode. naravno da je najlakse dijeliti letke, ali i to je pocetak.