-
Fran je isao dvije i pol godine u norveški vrtić, a tamo je pravilo da djeca ne rješavaju konflikte sami nego da pozovu odraslog da im pomogne. Prije dva tjedna je krenuo u vrtić u Zg i danas se skoro rasplakao kad smo isli, jer da je u Oslu samo troje djece u grupi bilo zlocesto, a ovdje su zlocesti svi.
Mi ga doma pokusavamo odgojiti u duhu razgovora, dogovora i beskrajnih objasnjavanja zasto je nesto tako kako je, bas nista se ne postize na silu. A cini mi se da je ovdije u vrticima pravilo jacega, i uopce ne znam kako da se prema tome postavim. I imam dojam da se tetama nist ne smije reci ili prigovoriti jer ili se miješaš u njihov posao, ili nemas pojma. Na kraju, bojim se ak nest prigovorim, da ce se osvecivati na djetetu. Jesam li malo paranoicna?
-
Citiraj:
a ovdje su zlocesti svi
Uh, mogu zamisliti kako se malac osjeca. :(
Ne znam sta da ti kazem za tete. Ja sam uvijek trazila da porazgovaramo, trazila neke promjene, uvijek s razumijevanjem da im je posao tezak (zbog previse djece), objasnila sta je meni tesko/neprihvatljivo gledati i zamolila da razmisle o onome sto sam rekla. Nikad se nisu "osvecivale" preko djeteta.
Ja sam s nasim tetama jako zadovoljna. :)
-
Ova anketa mi se nimalo ne sviđa! :/
Dovoljno je nasilja!!! :evil:
Definitivno sam za to da se djeca, bilo koje dobi, uče nenasilnom rješavanju problema.
Mislim da bi jednostavno roditelji trebali inzistirati na tom, i pokazati dakako primjerom.
-
Mislim da je tesko odgovoriti na ovo pitanje. Sjetite se sebe kad ste bili mali. Zamislite, da vas netko udari, ili mozda vaseg brata ili sestru sto biste ste napravili. Ja sam imala stotine takvih situacija, vjerojatno i vi. Naravno, moja majka je i mene i brata ucila da se ne valja tuci, da je to lose i da se tucnjavom ne rjesavaju problemi, ali nas je ucila i da drugome treba pomoci u nevolji pogotovo ako su u pitanju brat ili sestra. Ja sam bila od onih koja je branila svog mladjeg brata u bilo kojoj situaciji. tako i on mene. mislim da je stvar u tome, koliko ljudi toliko i razlicitih rjesenja. kad se dogodi takva situacija covjek valjda instiktivno reagira... Ali uvijek ti se negdje u pozadini mota misao da je to lose i da ce ipak na kraju samo razgovor pomoci. Najveci problemi su nastajali ako bi se upleli roditelji. Oni to rjesavaju na nekoj drugoj razini , dosta ozbiljnijoj i moze se dogoditi i da roditelji neprimjereno reagiraju i da nastane jos veci problem.. Trebalo bi razlikovati djecju igru od ozbiljne tuce i strasnih povreda. Zato mislim da je jako bitno da roditelji zajedno objasne djeci da se samo lijepim rjecima i isprikom moze zivjeti u ovom svijetu, i da tuca nikamo ne vodi.
A ako me pitate kao roditelja, narano da je uvijek teze razmisljati kao majka jer bi htio zastiti svoje djete koliko god je to moguce, a u isto vrijeme nauciti ga da se sam zna obraniti ako zatreba. nije uvijek sve crno bijelo, pa i ta djeca imaju svoju glavu. Samo treba na vrijeme odgovoriti nasilju jer nasilje radja nasilje i obicno djeca koja su ugnjetavana kasnije budu i sama nasilna.
