a smijesno mi je i to kako se uvijek fokusiram na neku glupost.
za drugi porodjaj to je bio Rhogam, a za treci GBS...
Printable View
a smijesno mi je i to kako se uvijek fokusiram na neku glupost.
za drugi porodjaj to je bio Rhogam, a za treci GBS...
nije mi smijesno, vec posve logicno. kad si vec ozbiljno razmisljala o PBTP, pretpostavljam da si dovoljno cvrsto vjerovala kako sve ostale bitne stvari oko takvog poroda mozes rijesiti sama ili uz muzevu pomoc. a dozu rhogama ocito niste mogli proizvesti u kucnoj radinosti, to nije bilo pod vasom kontrolom. zapravo, vjerujem da bi i mene na tvom mjestu opterecivala ta ista tehnikalija :mrgreen:Citiraj:
marta prvotno napisa
pa, upravo to sam i pretpostavila iz tvog posta, zato sam i postavila pitanje...Citiraj:
meni je smijesno. doduse ne samo iz te pozicije nego i iz pozicije zene koja danas malo vise zna i tom famoznom Rhogamu. no, to je prica za sebe.
Citiraj:
TinnaZ prvotno napisa
ustvari prvi put sam dosta pukla... drugi i treci put su me rezali rutinski. odonda konstantno ucim i educiram se, ali mi je gin objasnio da na tom mjestu gdje je oziljak od prethodnih nije tkivo elasticno kao ostalo, li kaosto bi bilo nakon prve epi...slijedom toga isla je i cetvrta i peta. ipak, za petu sam molila da me ne rezu ako ne pocnem pucat, tako da sam imala samo 3 mala sava.
marta, bez namjere da provociram, u slucaju da puknes u toku poroda doma, kako bi to rijesila? bi li sivala ili bi pustila da samo zaraste?ovo pitam samo iz radoznalosti, da me ne shvatis kao da provociram
ne bih ni u tom slucaju zvala hitnu nego bih otisla sama do bolnice ili bih pustila da zaraste, ovisi koliko bi to krvarilo. moj naglasak je na NE HITNA jer oni bi te samo strpali u auto i odvezli do prve bolnice gdje bi dobila tretman antibioticima i ti i beba jer si rodila "tko zna gdje", vjerojatno bi vas odvojili i slicno. to bih definitivno zeljela izbjeci.
ne mislim da mi medicinska pomoc sigurno ne bi trebala, nego da je hitnu pozeljno zaobic.
ma da to sam shvatila, ali kad bi dosal sama do bolnice zar ne mislis da bi te oni svejedno zadrzali? u isto vrijeme, ako i zoves hitnu da ti recimo dodju doma nakon poroda,svejedno mozes odbiti da te voze u rodiliste, zar ne? jednako kao i u bolnici kad kazes, ne hvala ja ne ostajem?
hm, ne bih sad o hitnoj sluzbi u hrvata, al nisam sigurna da bi te oni samo tako doma zasili, izljubili se i otisli.
ako mi vec treba koji sav, nekako bih radije da me siva neki ginic nego stazist. ne znam.
Marta, ne znam gdje živiš, ali nisam sigurna da hitna u Hrvata je uopće osposobljena i opremljena za bilo kakvo šivanje. U stilu one dr. sa hitne od prije neki tjedan, koja je govorila ne tiskajte, moramo prvo doći do bolnice.
Citiraj:
marta prvotno napisa
imas pravo, nisam tako o tome razmisljala...
evo jedne situacije: ja u trudovima idem na hitnu(glupaca) i trazim uputnicu. dok mi je pisu ja govorim muzu nek me ceka s upaljenim autom, jer neznam hocu li stic do pule(relacija labin-pula(do rodilista)je cca 30 min)a doktor mi govori nek ostanem tamo ako mislim da necu stic.. moj ginekolog stanuje par minuta hoda od hitne. mislis li da bi ga zvali?
Citiraj:
TinnaZ prvotno napisa
ja sam se vec vise puta uvjerila da je nasa hitna(u labinu) dosta dobro opremljena i tehnikom(jel se tako kaze uopce) i educiranim osobljem...a bas i lijepo znaju zasit ranu da ostane skroz mali oziljak..(ovo iz vlasitog iskustva govorim)
pitanje je da li bi htjeli zasiti takvu vrstu rane.
nisi mi odgovorila na pitanje:
Citiraj:
evo jedne situacije: ja u trudovima idem na hitnu(glupaca) i trazim uputnicu. dok mi je pisu ja govorim muzu nek me ceka s upaljenim autom, jer neznam hocu li stic do pule(relacija labin-pula(do rodilista)je cca 30 min)a doktor mi govori nek ostanem tamo ako mislim da necu stic.. moj ginekolog stanuje par minuta hoda od hitne. mislis li da bi ga zvali?
pojma nemam, nekako mislim da ne bi. :?
pitaj to nekog tko se kuzi u pravila/protokol/sta vec.
to spada pod protokol, a protokol je u Hrvata definitivno iznad nečijeg života i zdravlja.
Osim možda ako ti ne bi inzistirala da ga zovu, ili ga sama nazvala. Naravno pod uvjetom da već nema tamo neki ginekolog.
Par dana prije nego što sam rodila Anu sanjala sam jedan od najljepših i najintenzivnijih snova u životu. I inače puno sanjam, ali ovo je bio jedan od onih snova u kojima sam bila svjesna kao da sam budna (mislim da se to zove lucidno sanjanje).
Ležala sam (u snu) u svom krevetu i osjećala lagane trudove. Zatim sam kleknula i oslonila se na laktove (ono...na sve četiri). Osjetila sam pritisak i pružila ruku. Opipala sam bebinu glavicu koja je polako izlazila. Bila je mokra, topla i nježna. Rađala sam bebu tako u svoje ruke.
Dan danas mislim na taj san.
...
S prvim djetetom se ne bi usudila rađati neasistirano nikada. S drugim nisam bila sigurna u svoje tijelo jer sam prvo put rodila pod dripom, bez da sam iskusila ijedan svoj trud. Nisam znala što znači kad sve ide prirodno. Uz to ostao mi je komadić posteljice...
Sad kad sam u drugom porodu upoznala svoje tijelo, svoje trudove moram iskreno priznati usudila bi se rađati treći put bez pomoći.
99 % drugog poroda sam izgurala sama, onaj 1% su me okrenule na leđa i tako mi jako otežale stvar. Uz to ono deranje i navijanje tipa "tiskaj, tiskaj" je stvarno nešto bez čega bi preživjela.
Naravno, kad bi trudnoća bila ok kao prve dvije i beba u finom stavu glavicom. Ne bi se usudila rađati bebu na zadak.
No, ne bi imala podršku MM, moje mame ili bilo koje druge meni bliske osobe pa ne vidim mogućnost da bi to mogla i ostvariti. A i treća beba je nažalost samo u mojim mislima.
...
Mene zanima kako bi ja riješila to podvezivanje i rezanje pupčane vrpce, a da mi dijete nema poslije ružni pupak. :lol:
Zabrinjava me najviše krvarenje iza poroda jer ja kao bledunjava plavuša i uz injekciju ergometrina krvarim užasno iza poroda.
Što se tiče podrške isto bi bilo i kod mene.Mama i muž su mi ogromni paničari ,pa bi bila prepuštena sama sebi ,što u tom trenutku ne bih mogla.Citiraj:
Fidji prvotno napisa
Da imam iskusnu osobu od povjerenja ili "nevidljivu"babicu onda da ...
Mene zapravo od samog poroda puno više brine ono nakon poroda.
Isključivo praktični detalji podvezivanja pupkovine ,pregledavanje posteljice ,eventualno šivanje...
Što se tiče krvarenja mislim da bi tu homeopatija mogla jako pomoći,pa me to ne brine.
Drago mi je da su se Daphne i Marta javile, a i sada Fidji.
Porod je zapravo poput sna, možda jedino onaj loš pun ožiljaka ( psihe i tijela) ga materijalizira.
Imamo pravo sanjati dobar i nježan porod bez povreda ni nas ni bebe.
Još prije par godina nije se ni na forumu analizirao porod kao danas i sve više višerotkinja imaju jasnu ideju da bi to mogle i same.
Znači bitno je znati tehniku i koje faze poroda su makar na izgled normalne ne moraju biti normalne.
1. Ja bi potegla baš teme za koje mislimo da trebamo imati stručnu pomoć, a to je ŠIVANJE eventualnih napuklina ili razderotina i kako s time pravilno postupati bez šivanja. Kako se ponaša rastegnuto tkivo kad se vrača na normalnu veličinu.
2. Također krvarenje (plus jače lohije kasnije) nakon poroda i upitna neophodnost ergometrina?
3. Dezinfekcija bilo koje vrste pa i pupka
4. Pregled posteljice i kako ona treba izgledati
5. Presjecanje pupčane vrpce i priprema za to, određivanje pravog momenta presjecanja
Ima tu još tema i bitno je razlikovati situaciju na klinikama i njihovim načinima održavanja čistoće na koje su primorami, te nepotrebnost istog u vlastitim kućnim uvjetima. Bitno je primjetiti birokraciju koja je u bolnicama bitna, a kod kuće nije. Bitno je primjetiti smjene primalja i doktora za razliku od nesmjenjivanja kući. Bitno je primjetiti da se u vašoj kući događa samo jedan porod , a ne 3, 6, 8 poroda istovremeno koji su vrlo vjerovatno u različitim fazama i brkanje faza od strane osoblja je moguća...Znači zanemarivši namjerno svu moguću patologiju poroda imamo hrpu tehničkih problema bolnice koji uveliko utječu na porod i za njih nema isprike..., a i bolnice su svjesne tih problema pa neke znaju i manipulirati porodom da bi doskočile lošoj tehnici, što je upitno.
(Uočivši to nešto što sam nazvala tehnički problem djelomično je u Njemačkoj sređeno primaljom koja ide s ženom na porod u bolnicu i podržava ju do kraja poroda u porodu, te ona vozi slalom u tehnici za rodilju.)
e vidis to i mene zanima.. ja recimo mogu od oka ocijeniti jel posteljica cijela, al kako bit 100% siguran. (ili da si nabavim lotus birth knjigu?)
i ja sam poslije zadnjeg poroda dobila dvije injekcije ergometrina jer sam jace krvarila, ustvari kako mi je moj ginic kasnije objasnio, ni ne radi samog krvarenja, nego da mi pomogne da se maternica cim vise kontrahira i vrati u prvobitni polozaj, da ne ostane jako rastegnuta od tolikih trudnoca. bas cu pitati u apoteci jel se mogu ergotil kapi kupit na slobodno pa javim!
http://www.amazon.de/Unassisted-Chil...410947-8963768
Mislim da je knjiga od pomoci....na engleskom je
Za knjigu Lothus birth ne znam...da li se i u njoj govori o PBTP? Vidim da je na talijanskom...
Ovih 6 recenzija na enegleskom i njemackom isto nije lose za procitati:
Ein Buch das jede Frau lesen sollte!, 10. Dez. 2001
Rezensentin/Rezensent: Rezensentin/Rezensent
Das unglaublichste Buch zum Thema Geburt, das ich je gelesen habe!
Laura Shanley hat mit diesem Buch eine Revolution eingeleitet - wer spricht hierzulande schon jemals von natürlicher, selbstbestimmter und lustvoller Geburt? Und, was für uns noch revolutionärer ist - wer traut sich schon, über das Thema "Alleingeburt" - oder wie immer man "unassisted birth" übersetzen möchte - zu sprechen?
Dieses Buch wird jeder Frau, die es liest, das Vertrauen in ihren eigenen Körper in bezug auf die Vorgänge bei der Geburt zurückgeben.
Nur eins ist schade: daß es keine deutsche Übersetzung gibt! Aber trotzdem: Danke Laura, daß du dein Wissen weitergegeben hast! Dieses Buch hat mein Leben verändert!
Empowers Women to Trust Their Bodies' Ability to Give Birth, 14. Januar 2000
Rezensentin/Rezensent: Jennifer Ayers-Gould "~ Spiritual Midwife ~" (Bay City, MI USA) - alle meine Rezensionen ansehen
Laura Kaplan Shanley shares her personal journey of self-discovery in this book which educates women about their bodies' natural instincts in childbirth. She shares many quotes from the books which inspired her to trust her body's ability to birth. Shanley demonstrates the role of psychology in the perception of pain. Through dream interpretation, meditation, and mental mantras, she shows the ability to gain control in situations which many may deem uncontrollable. It seems to have worked well for her, although I question if it would be suitable for all women, because of the immense energy and faith which one must exert in order to achieve what Shanley has. This book not only applies to childbirth, but also to the spiritual nature of life in general and the impact that it can have on our destiny. (this review was submitted by me previously, but my name was somehow removed, so I am resubmitting it...thanks!)
Top Notch, Informative and Persuasive!, 3. November 1999
Rezensentin/Rezensent: Kay Jones (Texas, USA) - alle meine Rezensionen ansehen
Ms. Kaplan Shanley's view of birth and her experiences are put down in such a way in this book that I am compelled to read it again and again and again. The notion that birth is so much more than a means to an end, and that it is a wonderous and beautiful process in and of itself is fabulous, and enlightening. Being the mother of three and the expectant mother that I am, I am now forced to re-examine my views on birth and to change them for the better. This is a great book.... it reads smooth and fast, and stays with you. I love it, and highly recommend it!
Commonsense approach to childbirth, 3. Oktober 1998
Rezensentin/Rezensent: Rezensentin/Rezensent
What makes this book unique is its commonsense approach to birth - and to life. The central message is that women should trust their intuition. Those who disregard their inner guidance and turn to medical professionals to handle their births often end up with dissatisfying (and sometimes disastrous) births. Just as Grantly Dick-Read's "Childbirth Without Fear" impacted her life twenty-five years ago, Shanley has the potential of making an historical impact with "Unassisted Childbirth." Readers will undoubtedly increase their confidence to have an unassisted birth, gain new insights about childbirth, and contemplate the importance of self-reliance. This book contains something for everyone interested in childbirth.
Empowers women with trust in their bodies to give birth., 14. Oktober 1996
Rezensentin/Rezensent: Rezensentin/Rezensent
Laura Kaplan Shanley shares her personal journey of self-discovery in this book which educates women about their bodies' natural instincts in childbirth. She shares many quotes from the books which inspired her to trust her body's ability to birth. Shanley demonstrates the role of psychology in the perception of pain. Through dream interpretation, meditation, and mental mantras, she shows the ability to gain control in situations which many may deem uncontrollable. It seems to have worked well for her, although I question if it would be suitable for all women, because of the immense energy and faith which one must exert in order to achieve what Shanley has. This book not only applies to childbirth, but also to the spiritual nature of life in general and the impact that it can have on our destiny
Cure, osjeca li ijedna od vas strah kod pomisli o neasistiranom porodu?
Kad ja razmisljam o svoja dva poroda, odvazem sve dobro i lose, prisjetim se tocno onih osjecaja koje sam prozivljavala kroz tranziciju, znam, jednostavno znam da je porod u samoci jedini stvarno "ispunjen" porod. Jedino takav porod bi bio za mene nekakav "kozmicki dogadjaj" u kojem bi mogla citavim svojim bicem osjetiti sto to znaci roditi novi zivot.
Ali, nije da bas nisam pod utjecajem odredjene kolicine straha. Pod utjecajem onoga: Sta ako? (koje se citavo vrijeme provlaci kroz usta ljudi koji se zgrazaju na ideju o neasistiranom porodu)
Zanima me razmisljate li vi o tome i ako razmisljate, kako se nosite sa tim sumnjama i strahovima?
Bas iz tog razloga sam ja napisala da bi htjela uz sebe imati jednu dobru babicu. Koja bi manje-vise bila nevidljiva. Ali, mislim da bi mi saznanje da je netko tu "za taj -sta ako- slucaj-, pomogao da se oslobodim straha.
Mislim da ja na svoj neasistirani porod ne bi gledala kao nesto sto bi se desilo kao kruna obiteljske intime. Znaci, ne bi da to bude uz prisutnost muza, djece ili bilo koga. Meni je jako vazna ta apsolutna samoca i totalna iskljucenost od ostatka svijeta.
Sto se tice prakticnih stvari, vjerovatno bi najvise zamarala oko Rhogama. :mrgreen:
Ja sam jako voljela kretati se kroz svoje porode. Tranziciju pogotovo. Tako da, sto se tice samog tijeka poroda, imam prilicnu jasnu predodzbu o tome kako bi i sta trebalo biti i kako da se pustim da me rijeka nosi.....
Ja danas pisem o tome jer sam valjda nasla neki mir sama sa sobom i porodom. Nije me strah, valjda zbog godina ili zbog mojeg dobrog posljednjeg poroda i godina gruntanja oko poroda.
Nije me strah!
Samaritanka, kako si razmisljala prije prvog poroda?
Ono sto je mene natjeralo na ovakva razmisljanja je moj prvi porod. Koji je stvarno super prosao. Porod je bio bolnicki, a posto nisam imala nikakve zamjerke na rad osoblja, nije bilo komplikacija itd. skroz sam jasno mogla vidjeti i te suptilnije nedostatke.
Drugi porod mi je bio za par nijansi losiji od prvog poroda. I onda su mi se ti "suptilni" nedostaci jos vise iskristalizirali. Jer su u tolikoj mjeri utjecali na moj drugi, po bolnicki mjerilima savrsen porod, da sam tek onda shvatila koliko su ustvari vazni.
ja sam nasla knjigu lotus birth by sarah buckley kad sam trazila neku drugu njenu knjigu, ona je na engleskom.
zorana, nije me strah, vjerujem u sebe i svoje tijelo
presjecanje pupkovine mozemo slobodno izostaviti s liste, jer ne postoji niti jedan fizioloski razlog zbog kojeg bi se ona MORALA podvezati.
kad pupkovina prestane pulsirati, to u principu znaci da je dijete uspostavilo disanje i krvotok. sto bi znacilo da pupkovina nece niti krvariti ako se s rezanjem priceka.
inace se podveze par cm od pupka, pa jos jednom par cm od pupka i onda se prereze izmedju. al to fakat nije hitnoca.
sto se krvarenja tice postoje neki biljni pripravci koji se mogu smuckati u kucnoj radinosti bez problema.
ovo nije bas najjasnije, recimo podvezete 7-8 cm od pupka i onda opet 15 cm od pupka. sad je valjda jasnije.Citiraj:
marta prvotno napisa
Zorana, zbilja me nije bilo strah, ali tada isto tako nisam razmišljala da se porodim bez tuđe pomoći. Mislila sam da me porađaju drugi. Kužiš, to je bitna razlika...Danas znam da su drugi samo s dalekozorima na tribinama, a ja sam glavni akter i zato mislim da to treba podvući i ovim topikom jer smo to oduvijek mogle solo pa zašto nas danas netko manipulira da mi to više ne možemo...i uzima nam hrabrost, a nudi strah...
Ekipa koja drugačije misli, mora možda još biti...na putu...ja ih sigurno više ne mogu čekati...moram ići dalje...
Marta, pričali smo o pulsiranju na drugim topicima zato smatram i tu točku bitnom. Smatram bitnom i izgled pupka na kraju, zašto ne?
Smatram bitnom i razlikovanje faza poroda.
Smatram bitno i razlikovanje tiskanja iz vagine, a ne iz rektuma.
Smatram bitnim poznavanje poroda u srž na jednom mjestu, baš onog normalnog bez patologije.
Smatram bitnim i patologiju koja se može izroditi tokom poroda i njeno poznavanje, ali ne matram bitnim da se na to nadoveze diskusija o tome kako baš zbog toga nisam sposobna za PBTP.
Doista mislim da izgled pupka ne ovisi puno o manipulaciju pupkovine nakon porodjaja, uvjerite me u suprotno ako imate kakve dobre argumente. Inace rezanje pupkkovine je JEDINI nacin, JEDINA stvar koja se radi na cijeloj planeti a sve u svrhu toga da se zeni uzma dijete, da se majka i novorodjence razdvoje, da se umanji moc i snaga zene koja daje zivot. Generalno gledano prerano rezanje pupkovine je najcesci razlog pretjeranom krvarenju majke. Zato odbijam tom rezanju pridavati paznju. :P Skuhas ostre skare 10 minuta, zatim ih izvadis iz vode po mogucnosti necim sto se isto skuhalo i zamotas u sterilnu gazu. I onda tim skarama prerezes pupkovinu nakon sto je porodjaj posteljice zavrsio.
Inace, nekako mi se cini da bi trebalo reci sta je uvjet za hitni odlazak u bolnicu da to poglavlje price unaprijed rijesimo. Ovdje necu navoditi nikakve dijagnosticke postupke koji se eventualno mogu provesti u bolnici nego samo ono sto se moze vidjeti/osjetiti/provjeriti doma.
1. poprecni polozaj je definitivni razlog za carski. tu nema mjesta uopce razmisljanju o vaginalcu a kamoli o np. znaci trudovi + poprecni polozaj = trk u bolnicu.
2. prolaps pupkovine je situacija koja se javlja jako rijetko, uglavnom, pukne vodenjak i kroz rodnicu izviri pupkovina. u tom slucaju dijete nema dotok kisika i svaka minuta je vazna. ne znam kakvi su uopce ishodi, ali znam da se rodilja treba transportirati u bolnicu u polozaju ramena-koljena, znaci cetveronoske na pod, obraz na pod, guzu sto vise gore da bi pritisak glavice ili guze na pupkovinu bio sto manji. cesce se dogadja kod zadaka, ali nije statisticki znacajno.
3. abrupcija posteljice je situaciju koju mozete ili ne morate prepoznati a moze imati kobne posljedice kao i prethodna. to je odvajanje (potpuno ili djelomicno) posteljice prije poroda koji se manifestira jakom iznenadnom boli koja obicno potraje duze vrijeme. ta bol se ne moze povezati s trudovima.
4. preeklampsija/eklampsija najcesce se manifestira visokim krvnim tlakom, pojavom bjelancevina u mokraci (to mozete i doma kontrolirati onim trakicama), a cudna bol u stomaku (u predjelu zeluca) ili neobicna glavobolja mogu takodjer ukazivati na to.
5. iznenadno bezbolno krvarenje na kraju trudnoce moze ukazivati na placentu previu. trudnica moze krvariti pa prestati pa opet krvariti. ovo nije po zivot opasna situacija ali kod takvog krvarenja na kraju trudnoce treba provjeriti poziciju placente (uvz-om) jer prava placenta previa zahtjeva carski.
Uvijek je vazno trudnicu/rodilju dobro utopliti.
meni su ovo prestručne stvari, da bi ih prepustila sama sebi. Svakako bih voljela imati uz sebe osobu sa iskustvom u prepoznavanju tih situacija.
Ali da bih ostala do zadnjeg trena doma, to bi sigurno; opet se i u toj situaciji može dogoditi neka komplikacija.
Ali ne znam zašto mi se nakon svakog poroda čini da sam definitivno prerano otišla u bolnicu, i da je za većinu ružnih stvari kroz koje sam prošla - kriv upravo taj rani odlazak u bolnicu.
nema tu nist prestrucno. ako ti je beba poprecno i dobijes trudove, ili ti pukne vodenjak trebas otici u bolnicu. tocnije na carski. nema u ovom nista strucno.
kak da znam da mi je beba poprečno, ako mi ginić zadnji mjesec nije napravio uzv
marta, prvi puta čujem da puknuće vodenjaka ima veze sa carskim.
Ako dobijes trudove ili ti pukne vodenjak a nosis dijete poprecno onda puknuce ima veze sa carskim. Eto, nadam se da je sad forma recenice takva da je svima sve jasno.
A poprecna beba ko i beba u zatku se moze napipati rukom. A ako zelis biti sigurna uvijek mozes otici na taj uvz na kraju trudnoce.
e a mene zanima sto uciniti sa bebom ako dobije zuticu..ma ustvari to znam, puno svijetlosti i dojenja...al me zanima zasto se klinci nose pod onu fotolampu u rodilistu? i kao se novorodjenacka zutica "lijecila" pred recimo 29 godina kad sam se ja rodila?
bas sam si malo razmislajla o tome.. npr. kad sam rodila ines, bio je utorak rano ujutro, vec to popodne se suskalo o nekoj epidemiji u bolnici, na svim katovima, i u srijedu smo vec isle kuci. dakle bila sam u rodilistu 24 sata. kuci je patronazna primjetila da je malo zuta(ali i ja prije nje) i rekla da je samo cim vise suncam(bilo je proljece) i dojim...
cemu onda ta lampa? ili je to jos jedan trik da se bebe odvoje od mame?
sta uraditi i sa posteljicom nakon poroda? ako imas vrt, ok mozes ju zakopati u vrt i posaditi stablo, al sta ako si u gradu i vrta nemas? bas ju i ne mogu drzati u frizideru?
http://www.unassistedchildbirth.com/
Samo da ubacim.
ko kaze da ju ne mozes drzati u frizideru? :?
mislim, ljudi ju drze u frizeru. znam ja neke. takve. :P
lampa je dvojbena. u slucaju neke uznapredovale intenzivne zutice vjerojatno je bolje staviti dijete par sati pod lampu nego par sati na sunce, ali ja mislim da tome mozda i nije mjesto ovdje, jer ako ti je djetetu lose, naravno da ces ici doktoru. novorodjenacka zutica zapravo nema puno veze s neasistiranim porodjajem.
zaboravila sam reci, imam knjigu Home birth a practical guide od Nicky Wesson, pa kad procitam, napisat cu koju rijec. takodjer imam i Unassisted homebirth - an act of love, nju sam vec procitala odavno, samo bih trebala malo obnoviti.
preporucam njihov forum.Citiraj:
samaritanka prvotno napisa
Ak nisi sentimentalna hitiš ju u smeće. Nije to toksični otpad.Citiraj:
daphne prvotno napisa
A možda možeš i u tegli nešto posaditi na nju. Fikus možda ili filadendron? :lol:
Ja bi se vratila na pitanje straha.
Ja se nisam bojala poroda ni prvi niti drugi put.
Nisam se apsolutno bojala da bi nešto moglo poći po zlu.
Nisam se bojala da bi mogla ići na carski.
Na oba poroda sam bila neobično smirena. (Dobro, malo sam se bojala epiziotomije, ali to je opravdano.)
Mislim da je to prvi preduvjet da bi se bilo tko odlučio na porod bez pomoći.
Tinna, ja sam bolesno znatiželjna i sigurno bi zadnji tjedan išla na pregled da provjerim stanje. Pristala bi i na amnioskopiju kad bolje razmislim. Ne jer se bojim da bi plodna voda bila loša, već isto iz neke lude znatiželje. Ja sam drugi put 3 dana nakon termina išla na pregled u bolnicu i potpisala da idem doma na vlastitu odgovornost jer nisam imala trudove, a bila sam otvorena 6 cm. Naravno da sam prošla kuru zastrašivanja kako ću roditi u autu.
A to saznanje da sam otvorena 6 cm mi je baš bilo ohrabrujuće.
Citiraj:
Za knjigu Lothus birth ne znam...da li se i u njoj govori o PBTP?
http://www.pregnancy.com.au/lotus_bi..._our_times.htm
clanak o lotos rodjenju (pupcana vrpca se ne reze, nego se pusti da se sama odvoji) dr. Sarah Buckley
Shivam Rachanam "Lotus birth"
http://www.birthinternational.com/pr...ook/bk663.html
http://www.birthspirit.co.nz/Shop/Books/LotusBirth.php
dr. Sarah Buckley je svoje troje od cetvero djece rodila BTP, mislim da je svo troje isto imalo lotos rodjenje (ili hrvatski, lopoc rodjenje :) )
Praksa je zanimljiva zato jer rusi mit o neophodnosti, esencijalnosti itd... rezanja, osobito brzog rezanja pupkovine.
Dakle, nije da se nekome preporucuje, nego je edukativna i za one kojima nije privlacna za ucinit.
Tantricima, sektasicama i slicnima je zanimljiva i zbog drugih stvari.
PBTP je zanimljivo opisan u knjizi dr. Sarah Bucklay "Gentle Birth, Gentle Mothering".
Ona je australski GP (obiteljski lijecnik), muz joj je isto neki lijecnik, ne znam je li obiteljski ili neki drugi. Dakle, spadaju u samaritankin PBTP, iako se moze primijetiti da mozda nije i medicinski neasistirani porod (jer u VB, na primjer, svaki porod kojem prisustvuje lijecnik bilo koje vrste je medicinski asistiran; ovo je definitivno vrijedilo prije nekih godina, mozda su to sada i promijenili...)
zakopati u vrtu, sumarku, obliznjem parku :mrgreen: (duboko, osobito ako ima mesozderskih zivotinja u blizini)Citiraj:
sta uraditi i sa posteljicom nakon poroda?
zakopati u tegli za cvijece (malo veceg promijera), posaditi vocku ili nesto slicno, trajnije; moze stajati na terasi, balkonu, pred vratima stana...
pojesti je. Neki kazu da ima puno toksina, a neki kazu da ima i puno dobrih stvari, osobito onima koje su sklone depresiji.
Rade pastetu ili sjeckaju na komadice.
ponuditi je kucnom ljubimcu
steta ju je baciti, a i nije ekologicno ni u duhu recikliranja :)
Fidji mislim da strah dolazi iz nametnutog osjecaja da se zene vise ne mogu poroditi same. Ocekujes non-stop nesto lose. Lose vijesti vladaju svijetom jer u novinarstvu vrijedi da dobre vijesti nitko ne cita. To ti je kao kad gledas stalno krimi filmove pa cekas non-stop da se nesto lose dogodi, pa se na kraju i dogodi. Stariji ljudi čekaju apokalipsu, a mlađi trče dalje i uz loše vijesti.
Strah dolazi i iz odgovornosti. Odgovornost je danas najbitnija u svemu. U šumi odgovornosti svatko pokriva svoj stav i svoju odgovornost. Odgovornost je danas sve sto imas, to je paravan, mudrost, odraslost, zrelost, obaveza, pojam odgovornosti je rastezljiv i primjenjiv kao gumilastika. Ma kud god okrenes javi se odgovornost, tvoja , moja, tuđa, lječnikova, primaljina. Zašto bi lječnikova ili primaljina odgovornost za moj porod trebala biti veča od moje koja se porađam? Zašto ja ne smijem preuzeti odgovornost za moj porod nego moram imati kontrolora da on vidi da li ja to dobro radim jer je medicina preuzela odgovornost?
Garancije nema za ništa u porodu kao ni u trudnoći.
Strah se smanjuje iskustvom, znanjem i tradicijom, porodom kao srećom, a ne kao tugom, porodom kao svakodnevnicom, a ne egzotikom makar bi po svojoj čudesnosti to i mogao biti.