Printable View
Ninochka, sjećaš se ti kad je prije otprilike dvije godine na Rodi bio topic hvalisanje, pa su svi tu pisali kaj njihova djeca rade i slično - naravno, topic je bio urnebesan, odlična zeka, puno čestitanja i slično. I onda je odjednom uletila neke uvrijeđena mama koja se, ako se ne varam, registrirala samo za tu priliku, i napala te da lažeš kad kažeš da je Ian prohodao s 10-11 mjeseci. :lol: I da općenito svi lažemo i pretjerujemo, sve u tom stilu. :lol:
ma pazi, ta "hvalisanja" mogu izroditi još gorim stvarima.
da nastavim sa gorespomenutim primjerom Jakovljevog samostalnog prohodavanja sa 10,5 mj- on je doista prohodao tada, bez držanja za bilošto, i onda se nađu neke zle duše, koje pričaju kako bude onda cijeli život nestabilan, trapav i smotan, kao, s tim se hvališ, ha?
bolje prohodati sa 16 mj, i onda si čvrsto na nogama do kraja života kao moj XY.
oprostite, ali hvalti moje dijete može svatko, ali pljuvati nitko, i to nikada neću dopustiti.
Ja se sjećam! Ne sjećam se koja je to bila uvrijeđena mama, ali točno se sjećam komentara :lol:Citiraj:
Sanja prvotno napisa
ja bih rekla, da moju djecu hvaliti moze svatko, pljuvati nikad i nitko, a kritizirati samo mm i ja.Citiraj:
josie prvotno napisa
Ni ja se ne sjećam nicka :? , bio je neki jednokratni, ali sjećam se da je otišla kad sam joj napisala da sam vidjela Iana prije prvog rođendana kako trčkara po Cvjetnom. :mrgreen:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Lunić, :*Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
sjećam se. ta je fakat bila smiješna. nisam joj stigla napisati da se ja smatram boljim roditeljem od nje jer je Ian stao sam na svoje noge sa 6 mjeseci :lol:Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Ja sam bila (skupa sa sestrom) dresirani majmun :oops:
Al ne uklapamo se bas u definiciju jer smo dijelom u tome i uzivale, sad kad razmisljam, vjerojatno ne radi sebe nego zato sto bi tata cvao od ponosa... I ne zamjerim mu to, ali nikad to ne bi radila svom malisi...
Sanja, :klap:
Moja su djeca prosječna, u nekim stvarima i sporija i neka takva i ostanu. Plod su ljubavi "vrhunske sportašice" i trapavog tate i zadnje što im želim je NATJECANJE. To je toliko okrutno i neljudski i na kraju toliko marginalno.
Bože daj im zdravlja i pameti da se što bolje nose s problemima u životu. A od sporta i natjecanja što dalje :/
i ja i mm izbjegavamo pričanja o napretku našeg djeteta osim ako nas se pita jer takvi razgovori odu uvijek u pravcu "nije to ništa, moj može već ovo-ono" a ja na to ispalim. ovaj forum je jedino mjesto gdje sam si dala oduška u tom pogledu i zato velika :* proljetnicama za podjelu iskustva.
no, kako su i ovdje opisani razvojni momenti podložni različitim interpretacijama (npr. dijete reagira na određene riječi na način da pogledom prema ptičici/maci/peseku daje do znanja da kuži kad ju se pita "di je ptičica/maca/pesek" a to se protumači s podsmjehom kako dijete priča (...)) nekako sam prestala dijeliti svoj ushit njezinim napretkom. ali zato mogu bez opterećenja pojadati se npr. na temu nespavanja bez da druga strana započne s teorijama o odvikavanju od noćnog cicanja i zajedničkog spavanja. Ovakva pametovanja kad se radi o nekoj, nazovimo to, tegobi izluđuju me više od hvalisanja.
ja se sjećam i nicka :mrgreen:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
andrea zlopamtilo :lol:
malo sam se zakačila s njom na jednoj sličnoj temi, paaa... :mrgreen:
i žena podvila rep i nestala s foruma :lol:
sad kad vam se vrati reinkarnirana u neki drugi nick :lol:
Ja dok ovo čitam imam potrebu hvaliti moju Doru na sva zvona :lol: ali ću se suzdržati.I ona jako voli demonstrirati nova znanja i vještine pa mi koristimo gužvu da se hvalimo prijeteljima.ALi ustvari to je više što mi uživamo kad ona to radi,mama se topi dok ona pjeva,pleše......ili šta već radi.Drugi su tu manje važni,mama je najvjerniji obožavatelj :heart:
Mene hvalisanje nervira i ja V ne hvalim i u stvari se, na svoj užas, petvaram u moju mamu koja je uglavnom kritizirala loše, a dobro nije hvalila, to joj je bilo samo po sebi razumljivo. Nastojim ne biti takva, borim se, i kad V nešto napravi dobro i pametno (a to je svakodnevno :P ) ja pohvalim NJU, ali ne gnjavim druge time.
Nikoga osim najuže obitelji i prijatelja to ne zanima.
Ona je meni najbolja, prekrasna, savršena, najpametnija, ali takva su sva djeca, ona nešto radi bolje od većine vršnjaka, nešto slabije i to vrijedi za većinu djece. Genijalce isključujem, ali takvih je malo.
Moja frendica kaže za svoju malu da je naprednija od vršnjaka i to zaključuje usporedbom s djecom u parku koju je vidjela nekoliko puta.
Pa normalno da je tvoje dijete u tvojoj blizini, u svojoj okolini opušteno i da će napraviti nešto što dijete u parku zbunjeno svim ljudima oko sebe neće. Mene nervira takva nerealnost.
aleksandra baš dobro da se sjećaš svoje mame koja nije hvalila...
...odvagati i izdozirati koliko hvaljenja, kada i gdje čini nas proračunatim i gubi na spontanosti...
...djeca sam asignaliziraju roditeljima i pretjerano i premalo oduševljenje...kad počinju shvačati značaj hvaljenja...a do tada nežćemo pogriješiti ako ih pohvalimo...
...imam slučaj jedne mame čiji je dječak jedan od najboljih u razredu...međutim umjesto da se mama veseli i pohvali ga...ona misli da je razred u prosjeku loš i da je zato njen mali dečko tako dobar...obrnuto razmišljanje da je razred jako dobar kod nje ne dolazi u obzir...Zašto?
Razred je ok, njen mali dečko je zbilja dobar, međutim ona treba više dokaza da je to sa njenim dečkom zbilja više nego samo dobro...
uuuu ovo ne miriše na dobro :(Citiraj:
samaritanka prvotno napisa