srami se!

flo, zar je bitno samo kako se ona osjeca u svojoj kozi, bez obzira kako se to obija o tudu kozu?

Bas mi je eto maloprije uz kavu dobro sjeo jedan clanak tocno na ovu temu - jesmo li postali pretjerano "korektni" u nasem obracanju nasoj djeci?

O samoj temi, ja ne koristim "srami se" uzduz i poprijeko ali ga koristim kad je primjeren. Neznam sto ima neprimjereno u osjecaju srama, odnosno zasto ne bismo zeljeli da ljudi osjecaju sram kad ucine nesto sto nije prihvatljivo?

Kad nekog udaris ili povrijedis rijecima, trebas se sramiti jer si ucinio nesto sto je povrijedilo nekog drugog.

Ako potrgas nesto ne slucajno vec zato sto nisi vodio racuna o tome koje ce posljedice nositi tvoje takvo prckanje s tim, posebno ako je to nesto nekom drugom bilo drago, trebas se sramiti.

Ako pohlepno uzmes zadnji komad kolaca ili cokolade a bez da pitas je li zeli netko drugi podijeliti s tobom, trebas se sramiti.

Al proliveno mlijeko nije nesto sto treba nositi sram. Osjecaj krivice zbog neopreznosti, mozda. Npr.

ancice, potpisujem od rijeci do rijeci.

vertex, na ovo sto ancica spomenu, sam mislila kad sam pisala svoj posljednji post. napravi zijanluk i onda jos moras birati ton s kojim ga kudis, da se ne bi slucajno, mamino zlato, uvrijedilo, jerbo si upotrijebio imperativ a ne kondicional. (naravno, pricamo o rjecniku u granicama normale. ne o ekstremima)

potpisujem ancicu.
kod nas se razlikuje slucajno proliveno mlijeko od namjerno bacenog komada hrane. za ono sto je zaista slucajno imamo vec ustaljenu recenicu: nije strasno. i djeca je upotrebljavaju u savrseno ispravnom kontekstu (znaci da razlikuju).

ajmo probat ovako...
ako uzmeš zadnji komad kolača a nisi pitao da li ga netko drugi želi podijeliti s tobom, lijepo ga zagrizeš a osoba kraj tebe kaže"srami se, kako možeš uzeti zadnji komad bez pitanja!?". da li bi se posramio/la zbog:
a)uzimanja zadnjeg kolača bez pitanja?
b)ophođenja drugih prema tebi?
a mi smo ipak odrasle osobe i možemo si mnogo toga racionalno objasniti...
sjetite se samo izraza na licu djeteta kojemu je rečeno "sram te bilo" + onaj poznati omalovažavajući ton... dijete si ni ton ne može racionalno objasniti a kamoli riječi koje još ne razumije. dakako ovdje govorim o maloj djeci ;)

i ja koristim imperativ 100 x dnevno x dvoje djece, ali smatram da izbor riječi itekako ima smisla. možda ih ne razumiju u potpunosti ali njihovi verbalno-neverbalni odgovori na moje imperative dali su mi do znanja da izraz "srami se" njima (zasad) ništa ne znači, pa ga stoga i ne koristim. ima drugih izraza i uzvika u kriznim situacijama kojima mogu postići željeni učinak.

mislim da osjećaj srama trebamo vezati uz našu intimu, postupke koji narušavaju tuđi integritet ili slobodu... a ne uz komad kruha namjerno bačen sa stola iz xy razloga. ne namjeravam zbog namjerno srušene tegle sa cvijećem posramljivati svoju djecu. od tegle važniji mi je osjećaj samopoštovanja kod djeteta. bit će već situacija u kojima će morati shvatiti osjećaj postiđenosti ali to sigurno neću postizati uzvikom "srami se".

to je čisto moj stav prema mojoj djeci.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

mislim da osjećaj srama trebamo vezati uz našu intimu, postupke koji narušavaju tuđi integritet ili slobodu... a ne uz komad kruha namjerno bačen sa stola iz xy razloga. ne namjeravam zbog namjerno srušene tegle sa cvijećem posramljivati svoju djecu. od tegle važniji mi je osjećaj samopoštovanja kod djeteta. bit će već situacija u kojima će morati shvatiti osjećaj postiđenosti ali to sigurno neću postizati uzvikom "srami se".

to je čisto moj stav prema mojoj djeci.

---

da i ja nekog potpišem.
Zadnji put kad sam koristila rečenicu vezanu uz sram bilo je u dućanu kad je odrasli mlađi muškrac bez djece uzeo zadnji autić-kolica. E toga se stvarno može sramiti. :evil: Još sam ljuta kad se sjetim...

Kako sram, opravdani, moze negativno utjecati na samopostovanje ikoga?Ja bih rekla da je bas suprotno. Ja na primjer mislim da se vise postujem jer znam da se znam posramiti.

Sram je ono unutarnje, sto nam dolazi ili treba doci iz utrobe, kak bi covjek rek'o, kad ucinimo nesto sto znamo da je lose. Rijec "sram" opisuje taj osjecaj i sasvim je legitimna. I kod najmanjih.

Naravno, postoje ljudi i prilike kada se djeci i drugima namece osjecaj srama u sasvim neopravdanim situacijama. Al ima situacija u kojima trebamo znati da bi nas trebalo biti sram, ako to vec i neznamo, i to imenovati.

Eto, ja razmišljam kao mamasch, i kao što ona reče, za mene i moje dvoje djece.
Imam i vrlo konkretan razlog, osim načelnog, za takvo razmišljanje: svaki put kad se iznerviram i pređem granicu u u smislu da pokušavam postići da mi se dijete loše osijeća zbog nečeg što je učinilo, jasno vidim da ništa od onog što govorim više do djece ne dopire. Jedino što vide i čuju je da ih se napada i jedino što žele je obraniti se od takvog napada. A. eksplodira do krajnjih granica ili začepi uši rukama. D. je još mali i po prirodi veseljak i umiljat pa ni nemamo puno situacija koje nas roditelje izbacuju iz takta, ali ona dva tri puta kad se to dogodilo, on se momentalno snuždio i rasplakao. (Čak ne mogu reći da nas je izbacio iz takta, nego smo jednostavno reagirali grublje i nestrpljivije).
Dakle, osim što mi je po prirodi sasvim strana ideja da dijete mogu nešto dobro naučiti tjerajući ga da se loše osjeća, još me i djeca tome sasvim konkretno uče u situacijama kad ja zakažem.
Daleko od to toga da ne koristimo imperative, da nekad ne tražimo da nas se posluša istog trena ili slično...Stvar je u tome da oni točno osijećaju i pokazuju kad se ponašamo u redu, a kad smo prešli granicu. I kad tu granicu poštuješ, stvari postaju puno bolje, lakše, ljepše, djeca zadovoljnija i, vidi vraga, poslušnija.

bebibranka, eto vidiš tebe je na posramljivanje ponukao odrasli čovjek koji se neprimjereno ponašao. pretpostavljam da mu nisi ništa naglas prokomentirala, tj. nisi posramila osobu koja bi možda i shvatila čega se u toj situaciji treba sramiti? da li bi rekla svom djetetu "srami se, nisi pitao da li netko drugi želi kupiti taj autić" kad bi ono uzelo zadnji autić-kolica u dućanu? mislim da ne bi. ;)
ančice, i ja se znam posramiti i to otvoreno i kažem, ali ja imam skoro 30 godina. zar bih trebala očekivati da dijete od 2 godine shvati da se treba posramiti ako namjerno udari seku ili nekog drugog? isto kao vertex, imam iskustva da mojoj djeci riječi poput "srami se, zločest si" i drugi biseri nemaju utjecaja na ponašanje. prema tome, ne dozvoljavam da im drugi govore takve stvari, a i suzdržavam se da ih u napadu ljutnje ili nemoći i ja tako "počastim".
još jednom naglašavam da moja djeca imaju 2 godine. i još jednom naglašavam da je jedno posramiti dijete ako skine hlače i gaće usred vrtića (a i onda ne bih koristila riječi "srami se" jer mi se čini da bih tako riskirala da se srami samog sebe a mislim da to nijedan roditelj ne želi), a drugo je očekivati da se srami ako je namjerno poteglo mačku za rep ili razbilo nečiji prozor. takva ponašanja nisu posljedica besramnosti nego neznanja, nekulture, nepoštivanja.
sama riječ "sram" i "posramiti se" se, po meni, koristi u sasvim krivim situacijama i time gubi svoj smisao i snagu.

Pa naravno da neces djetetu od dvije godine (ili tri ili pet ili 50) svaki put kad nesto lose napravi reci da se treba sramit. Sve je stvar gradacije. Al da djetetu koje je povuklo macku za rep ili razbilo prozor, iako bi trebalo biti svjesno da je tako nesto neprihvatljivo jer ste o slicnim situacijama vec razgovarali, ne smijes reci da se treba zbog tog postupka sramit, mi nije jasno.

Ako to cini iz neznanja, onda ces to ti i znat, pa ces objasnit, naucit, i neces ocekivat da se srami. Al ako ne, vec to cini iz nekulture ili nepostivanja, onda se zbog toga, zbog svoje nekulture i nepostivanja, treba sramit.

Mislim da se dijete uopce ne treba sramiti, nego treba otkriti uzrok tog ponasanja i odrediti posljedicu. Bez srama. Mislim da ce npr. pomazuci popraviti prozor ili brinuti se o maci tjedan dana (ako ga nije ogrebla, to je onda expres lekcija) biti ucinkovitije nego srami se. Zbog cega da se srami? Mozda ni ne zna zasto je to napravio ili zasto svi dizu toliku buku. Ako moje dijete je neodgojeno i neke stvari radi namjerno i sa uzitkom, onda bih se ja trebala sramiti jer nisam ga u potpunosti uspjela usmjeriti i odgojiti.

Citiraj:

---

zar bih trebala očekivati da dijete od 2 godine shvati da se treba posramiti ako namjerno udari seku ili nekog drugog?

---

ne treba od 2-godisnjeg djeteta ocekivati da se posrami, al smije se ocekivati da se uvrijedi. ne kuzim. :?

inace, potpisujem ancicu.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

ne treba od 2-godisnjeg djeteta ocekivati da se posrami, al smije se ocekivati da se uvrijedi :?

---

Eto točno tako. A ključna riječ je - nezrelost. Ja ne kužim što tu nije jasno. Što to ima veze da mi odrasli smatramo kako nema razloga da se dijete uvrijedi (jer, recimo, jasno je kao dan da je ono u krivu) kad ono to osijeća? Nije smisao u onome što bi po nekom redu koji se dobro zna trebalo biti, nego u onome što stvarno jest. Tu nema mjesta logici. Ali naravno, ja ne govorim o tome da ću pustiti dijete da radi što hoće jer ga moja opomena vrijeđa, nego da je na meni da pronađem način koji ne vrijeđa, a postiže rezultat. To i nije tako teško. I nemam ništa protiv da se dijete srami, ako je to njegova vlastita emocija, ali ne vidim korist u tome da ja zahtjevam da se tako osijeća. Ja ću reći da je napravio nešto ružno, mogu reći da me to ljuti, tražiti da to više ne radi pa nek dijete odluči kako će se osijećati.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

ne treba od 2-godisnjeg djeteta ocekivati da se posrami, al smije se ocekivati da se uvrijedi :?

---

Eto točno tako. A ključna riječ je - nezrelost. Ja ne kužim što tu nije jasno. Što to ima veze da mi odrasli smatramo kako nema razloga da se dijete uvrijedi (jer, recimo, jasno je kao dan da je ono u krivu) kad ono to osijeća? Nije smisao u onome što bi po nekom redu koji se dobro zna trebalo biti, nego u onome što stvarno jest. Tu nema mjesta logici. Ali naravno, ja ne govorim o tome da ću pustiti dijete da radi što hoće jer ga moja opomena vrijeđa, nego da je na meni da pronađem način koji ne vrijeđa, a postiže rezultat. To i nije tako teško. I nemam ništa protiv da se dijete srami, ako je to njegova vlastita emocija, ali ne vidim korist u tome da ja zahtjevam da se tako osijeća. Ja ću reći da je napravio nešto ružno, mogu reći da me to ljuti, tražiti da to više ne radi pa nek dijete odluči kako će se osijećati.

Da,ali onaj koji to koristi kod djeteta od 2 god. koristit će i dalje kad će dijete puno bolje razumijeti,a neće biti na nivou odraslih da to shvati onako kako je bilo mišljeno.

vertex, polako kuzim. :mrgreen: ima smisla, obratit cu paznju slijedeci put kad bude frka s courage jr. hvala. 8)

vertex, svidja mi se kako pises o ovoj temi :)

Hm, sad ste me malo zbunile...

vertex, odlično si sročila ono što pokušavamo ovdje dokazati
:*