-
Moja bebolina ima 16 mj. a od 13 je sama u svojoj sobi u velikom krevetu i isto tako moram ležati kraj nje dok ne zaspi, nekad 5 minuta nekad 1 sat... Još je premala da joj objasnim da sam ja u drugoj sobi...
Ponekad "poludim" što toliko traje... ali gledam na to ovako; i ja koja sam velika isto tako se volim stisnuti uz "nekoga" i tako zaspati nego kad sam sama u krevetu, a gdje neće onda oni tako maleni koji još ništa ne razumiju ili ovi malo veći (2-3) godine koji imaju tko zna kakve strahove u glavi kad se ugase svijetla i ostanu sami... Sve će to proći, samo su jednom tako maleni i mazni i za čas će proći te godine i više neće čeznuti za vašom toplinom i sve će vas manje trebati... Uživajte u ovome sada...
Možda nije rješenje, ali lakše sve to proguram ako tako razmišljam.
-
Nika se pocela sama uspavljivati nakon godinu dana, nakon prilagodjene metode iz spomenute knjige, mi smo spavanje rijesili gotovo u dan-dva, s plakanjem od minutu, mozda dvije i super je prihvatila sve, gotovo odmah, isto se nismo strogo drzali pravila u knjizi. Ipak, vec nekoliko mjeseci Nika pocne urlati kad hocu izaci iz sobe iako prodjemo sve pricice, uspavljivanje, mazenje,draganje, igrokaze i ko zna sto sve ne, ali zeli da je drzim za rucicu, mazim, legnem pored nje tako da to vec radim mjesecima.Kad sam nedavno zavrsila u bolnici istu metodu je morala primijeniti i baka. I to je sad tak i nemrem to promijeniti,nekako mi se cini da bi sada kad N.ima 28 mj bilo puno teze primijeniti neku metodu uspavljivanja, nego sto je to bilo dok je imala godinu dana, tako da se sada zajedno uspavljujemo i najcesce obje zaspimo u 21-21.15
-
Mislim da smo mi poseban slučaj. Moja princeza se do 22 mjeseca uspavljivala isključivo na siki i sika je bila tu kao pomagalo 2-3 puta po noći. Onda je prešla u svoj krevetić tik uz naš i odvikla se od sike, ali još nikad nije zaspala u krevetu.
Znam da smo mi krivi i znam da ne radimo kako treba, ali jednostavno ne znam kako to promjeniti. Mm ili ja nosimo je po kući uz muziku i plesni korak. Jedino tako uspije zaspati. Prije nije bilo šanse da se umiri u krevetu, a sad legnemo svi zajedno i čitamo priče, gledamo slikovnice, onda ona počne divljati, ljubiti nas, štipati, skakati .... Onda je jedno od nas uzme u naručje i tralala la uz muziku zaspe ....
Tješim se da smo ipak u nekom pomaku prema naprijed, jer ipak neko vrijeme ležimo u krevetu i mm je uspije uspavati dok sam prije to radila isključivo ja.
Uskoro nam dolazi druga beba i stvarno ne znam na što će naši odlasci na spavanje ličiti :)
-
Još malo pa će biti dva mjeseca kako sam ja sva očajna otvorila ova topic. Nisam mogla odoljeti a da ne pohvalim Teu jer je kod nas došlo do znatnog napretka. Uspavljivanje nam se skratilo na nekih 15 minuta i ona je jednostavno prihvatila da mora na spavanje i to je to. Ponekad me čak pusti da se odem istuširat i ona ostane sama i začas zaspi. Nekad neće pa ostanem s njom ali brzo zaspi.
Sad mi se čini da imam tak puno vremena navečer...
I sve to došlo samo od sebe, bez prisile.
