Printable View
pojednostavljeno:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
kad gledamo u osobu -
gore desno je vizualno prisjećanje.
gore lijevo - konstrukcija (ne mora biti laž - može biti i nešto što osoba nije vidjela prije toga, pa pokušava zamisliti).
dolje desno je unutarnji dijalog
dolje lijevo su osjećaji
u visini očiju (lijevo i desno) - je auditivno
http://www.manifestation.com/neurotoys/calibrate.php3
http://nlp-practitioners.com/interactive/eye-access.htm
dragi moj csi. svu pamet crpim od grissoma :heart: :mrgreen:
sorry na offtopiku :mrgreen:
i ja ga volim gledati ;) . obrati pažnju na to da on kombinira oči s drugim stvarima, a to su i pokreti tijela, geste, mimika...Citiraj:
mama courage prvotno napisa
oči su samo jedan mali segment (koji ja volim gledati), a kombinacija ima nebrojeno.
ja sam sad došla do knjige "the definitive book of body language", autora allan + barbara pease .
i sviđa mi se već na početku, a evo i zašto :mrgreen: .
overall, women are far more perceptive than men, and this has given rise to what is commonly referred to as "women's intuition". women have an innate ability to pick up and decipher non-verbal signals, as well as having an accurate eye for small details. this is why, conversely, most women can pull the wool over a man's eyes without his realising it. ........... femail intuition is particularly evident in women who have raised children. for the first few years, the mother relies almost solely on the non-verbal channel to communicate with the child and this is why women are often more perceptive negotiators than men because they practice reading signals early.......
još jednom ću se ponoviti......koji je to vrtić?????
Bubimirko, ne opterećuj se previše koji je to vrtić.
Na žalost, toga ćeš naći u gotovo svakom vrtiću koji ima više od 5-6 skupina. Principom vjerojatnosti u kategoriji od desetak odgajatelja poklopit će se bar jedan koji ima malo manje fleksibilnosti pa će pribjeći takvom načinu rada. :/
očito nisi pročitala moje postove....po meni je teta skroz ispravno postupila sa ovim stolcem i smirivanjem na taj način......samo čuo sam u svojem vrtiću da ima jedna mama koja jednoj teti koju smatram savršenom radi svakakve "spačke i svinjarije".....a pošto znam da je dotična teta imala takve postupke samo me zanima da li je to dotičan vrtić i dotična osobaCitiraj:
Sanjica prvotno napisa
OK, sad su mi jasniji korijeni tvoje radoznalosti. Bilo bi zanimljivo saznati radi li se o istim osobama. :mrgreen:
Iako, uz dužno poštovanje, tvoje sam postove čitala sa zanimanjem jer si se istaknuo prilično ekstremnim stavovima koji su znali izazvati prave bure na ovom forumu. Zato je diskutabilno tvoje viđenje ove savršene odgajateljice (nema savršene), iako postoji mogućnost da je ta osoba stabilna i čvrsta koja suvereno vlada situacijom u svojoj skupini.
E, sad...je li to samo čvrsta ruka ili je provođenje ovakve discipline popraćeno omalovažavanjem i ruganjem, o tome se već može diskutirati.
Djeca vole pravila, ona im daju sigurnost i moraju znati granice. S druge strane, omalovažavanje i ruganje ruše djetetovo samopouzdanje koje je najvažnije za njegov kasniji razvoj i za čitav njegov život uopće.
Prava je umjetnost pronaći ispravan stav i model ponašanja, biti dovoljno strog i dosljedan, a opet dovoljno korektan da i ti, kao odgajatelj, znaš gdje je granica.
Sve ovo gore napisano tiče se i nas kao roditelja. Posao je isti, jedina je razlika u tome što je ovaj roditeljski dio posla puno, puno važniji jer predstavlja temelje mladog života djeteta.
:*
Hvala svima na odgovorima. Čim riješim situaciju u vrtiću reći ću na pm onima koje zanima o kojem se vrtiću radi.
Ja znam da jedna osoba na dvadesetoro djece mora imati kontrolu,pa ajde neka to i bude taj time-out ali ljudi moji ne moraju svi roditelji djece koja idu s njim u vrtić saznati zašto.
A koliko sam puta je bila taj roditelj koji je čuo nešto što me se ne tiče.
Koliko sam ja puta vidjela dotičnu kako se odnosi prema određenoj grupici djece, znači ne prema svima. Teta naravno ima svoje miljenike....čak mi je jednom rekla "e kad bi mi sve bile curice"
Ma, ovo što sam ja napisala nije sve, ima tu puno malih sitnica. I iz tog razloga mi se sve posložilo u opće nezadovoljstvo.
ne mogu više sad....moram ići....
kao prvo, zakaj onda nisi reagirala ako si smatrala da je postupala ili postupa krivo prema ostaloj djeci, već si čekala na reakciju dok tvoj mali nije došao na tapetu....Citiraj:
mamaniki25 prvotno napisa
a kao drugo.....ovaj komentar s curicama, pa kaj je u njemu zlobno, žena se malo našalila, daj počni stvari gledati malo šire i ne non-stop tražiti kakve skrivene namjere
p.s. skromno se predbilježujem na listu onih koji žele dobiti na pp o kojem je vrtiću riječ
Ja se slažem sa metodom "mirne stolice."
U grupama od 20-25 djece tete moraju na neki način držati red i disciplinu i stvarno mislim da je njihov posao odgovoran i nimalo lak.
Moja oba dečka idu u vrtić i imaju divne tete.
Kazna da se ide sjesti i razmisliti o učinjenom provodi se u grupi starijeg i ja s tim nemam nikakvih problema.
I sama radim s djecom,volim svoj posao,mislim da ga dobro radim,no često i prečesto se susrećem s roditeljima koji nikakvu,ali baš nikakvu samokritičnost prema djetetu nemaju....Ja sam inače prilično diplomatična osoba koja ne voli sukobe pa im stvarno prilazim oprezno i biranim riječima,ali ne....uvijek je netko drugi kriv,a ne njihovo dijete.
Rezultat=djeca koja uspješno manipuliraju svojim roditeljima.I jesu li ti roditelji zaista radili u najboljem interesu svog djeteta?!?
Jednom sam zatekla svog sina u vrtiću kako sjedi na toj stolici.
Široko mi se osmijehnuo i pogledao tetu smije li ići.
Tek kad je teta rekla da može došao je do mene i poljubio me.
Upitno sam pogledala tetu koja je došla do mene i tiho mi objasnila o čemu se radilo.Iako sam osobno smatrala da bi bilo primjereno da su obojica kažnjeni,rekla sam teti da je sve u redu.Pomislila sam:ipak nisam objektivna kad se o krivici mog djeteta.
E sad:zašto nisam istjerivala pravdu?Zato što bih ja na svom Josipu(koji je izraziti emotivac)daaavno prije primjetila neki otpor prema teti,a on je doslovce obožava,ljubi i grli svaki dan.I po tome vidim da ta teta dobro radi svoj posao. :)
Da se nađem u situaciji kao autorica topica jasno bih razlučila dvije stvari:
1.provođenje vrtičke kazne "mirnom stolicom"-odobravam
2.ponižavanje djeteta pred drugim roditeljima i djecom-ni slučajno!!!!
E sad,na broj dva bih reagirala odmah tako da bih tu tetu pozvala na stranu i zatražila od nje ISPRIKU mom djetetu pred isto tom publikom kako god zna i umije.
U protivnom,iz ovih stopa idem pedagoškoj službi vrtića i ravnatelju jer se taj čin itekako kosi sa pravilima struke.
Ja nikako ne bih izjednačavala mirnu stolicu sa javnim poniženjem i trpala to u isti koš....ovo drugo je za najžešću osudu.
osobno nikad u životu nisam bila odgajana tim tipom slanja u kut... i možda se ne mogu uživiti u situaciju ili to ne razumijem... al meni to zvuči baaaa...
dok si zamislim slične situacije, meni je to samo po sebi ponižavajuće, i vjerujem da bi mi takve kazne smanjivale samopouzdanje... ako sam se ikad u životu susrela s takvim tipom ponašanja, okrenula bih glavu, otišla i zadržala ponos... bez obzira na gubitak!
Sjećam se da sam hodala na plesnu i to mi je bila najveća ljubav u životu, jedan dan se trenerica izderala, stvarno bez veze i pred svima... više nikad nisam došla! a bilo mi je jako teško više ne plesati!
Možda sam ja samo takva osoba, al trpljenje te vrste kazne bi na moj karakter loše djelovalo, jako jako loše!
već je bila ta tema, i jedna mama je rekla da umjesto time out-a drži dijete u naručju dok se ne smiri, to mi je ok, ali kažnjavati s majčinim neprisustvom... to mi zvuči tipa... ti nisi dovoljno dobra da budeš s mamom, ili nisi dovoljno dobra da se igraš s djecom... ja sam po prirodi uvredljiva i ponosna, a koliko primjećujem i moja malecka, i da to vidim u vrtiću (sutra nam je tek prvi dan tako da ne znam kaj nas sve čeka) pobunila bi se...
ne znam, vjerojatno i vi koji ste i sami bili tako kažnjavani to gledate drugačije, ili ste drugačije osobe, karakteri...
al i djeca su različiti karakteri... ako to neko dijete doživljava kao sramotu... to ne može biti dobro! u prvom redu to nije dobro za razvoj tog djeteta!
a ako je to nekome baš ga boli briga! način je valjda ok! dođe pa prođe!
uglavnom, nebi željela da netko na taj način postupa s mojim djetetom!
i još nešto, vjerojatno ovisi o tome dal se dijete osjeća krivo ili ne?
ja i muž ne branimo trčanje po stanu, sve što je potencijalno opasno smo sklonili, i da recimo sad ona bude radi toga kažnjavana, sigurno nebi shvaćala zašto je kriva!
teško je to, to je 1000 različitih odgoja... možda je ovo jedna tema, al ima ih bezbroj...
ja sam došla na dogovor u jedan privatni vrtić i morala sam malo sačekati... bilo je kraj radnog vremena...
baš je bila situacija gdje su se cure zakačile!
Teta nije nikoga kažnjavala, nego ih je razdvojila i pričekala mamu od curice koja je izazivala! uzela je curicu i otišla u čekaonicu mami i sve objasnila (čulo se u govoru da je bila ljuta)
mama je vani ostala sa djevojčicom i razgovarala s njom (poprilično dugo i izvan prostorije u kojoj su djeca), na kraju su molile tetu da dovede onu drugu curicu da joj se ova ispriča!
to mi je bilo korektno!
ja ne znam kako bih se ja ponijela da me netko stavi među 20 kikača, od kojih jedva vladam sa njih 2 (to su moji).
Nije lako tetama.
Ono što ja pitam povremeno svoju djecu: da li vole tetu, koju tetu vole, da li vole obje tete. Cirica mi za sada uvijek kaže da voli tetu xy, a voli i tetu xx. Da li ide u mirni kutić - ide. Dalje se ne miješam. Za one koje ne voli, kaže da su zločesti, a za tete to nikad ne kaže.
Moj jedan korektan odnos u vrticu je da se nikog ne naziva nikakvim imenima niti etiketira, da se ne podize glas a kamoli da se na nekome provodi neka strogoca, a ni to sramocenje na stolici mi nije nikakvo rijesenje. Sve se moze rijesiti tako da sva djeca znaju pravila i da se to nauci i proucava kroz pozitivne razgovore. Recimo kad je moj stariji bio u vrticu oni su imali svoje zajednicko vrijeme (circle time) izjutra nekih pola sata zajedno u krugu. Sjeli bi, otpjevali nesto, procitali nesto, ako je netko nesto novo imao reci onda bi to ispricao, te bi teta uvijek spomenula nesto pozitivno. Bitno je i da su djeca uvijek zaokupirana. U ovom vrticu su postojale 3-4 grupe tj. tete sa oko 10-tak djece svaka. I kad bi netko nesto poceo ciniti a da to nije bas lijepo onda bi mu teta predlozila da je li mozda zainteresiran da promjeni grupu ili aktivnost (buduci da mu ova bas ne ide), znaci usmjerila bi ga prema necem drugom. Osnovna pravila su bila tipa: Postivaj svoje i drugu dijecu tijelo (u ovo spada da se ne tuce, grize, cupa itd) i njihove osjecaje, postivaj igracke (ne bacaj ih, ne lomi, ne kidaj itd), pocisti za sobom (u ovo spada da svako dijete je sposobno pokupiti za sobom i da ima odgovornost)odjecu, igracke, tanjure itd, onda pravilo kad je netko iskljucen iz igre nitko se ne igra ( u slucaju da ne dozvoljavaju pridruzivanje u igru ili dijeljenje igracaka izmedju sebe, ako ih ima dovoljno)ne napustati grupu ako se ne obavjesti teta i jos neka pravila..
Kad bi netko nesto napravio protiv pravila, onda bi ga teta samo upozorila, nakon toga usmjerila na drugu aktivnost sa drugom djecom, a tek onda na kutak gdje su bili mekani jastuci, medvjedici i dr. mekane igracke i slikovnice. Tamo je pozitivni time out koji ce mu pomoci da se osjeca bolje da bi se mogao onda pridruziti drugoj djeci. Nekada bi djeca sama rekla, ja se osjecam isfrustrirano i samo bi otislo u tak lijepi kutak i tamo samo listalo slikovnice. Samo jednom sam dozivjela da je jedan djecak bio malo previse isfrustriran i udario je jednu djevojcicu, tada ga je teta njezno ali ozbiljno upozorila da treba kontrolirati svoje noge i ruke, ali on to nije bas pozitivno shvatio pa je i sutnuo tetu, na sto je ona rekla, ako ti nisi u stanju smiriti svoje noge ja cu ih morati pridrzati dok se one ne smire same. I onda ga je njezno drzala nekih 5-10 min dok se ovaj nije smirio. O svakom dogadjaju se obavjeste roditelji.
Najvise mi smeta kod nas sto se etiketiraju neka djeca kao problematicna. Neki dan sam cula u malom mjestu kod nas u skoli, djevojcica je udarila djecaka jer je ovaj plesnuo po guzi i doslovno mu slomila nos. Tu nije bilo nikakvog izvinjavanja, a kad je pedagogica razgovarala s njom, rekla je da bi ga drugi put i dva puta udarila samo neka je takne. Sad ja to razumijem, ali sto je rijesenje? Djecak ce se sigurno osjetiti da je dobio vise nego je zasluzio i vjerovatno ce gledati da joj to vrati kad tad i sto onda imamo?
Eto ja se ipak nadam smirenoj i veoma pozitivnoj teti za mog malenog!! :)
ja samo u ovom vidim problem - nije problem u mirnom kutu (koji moze biti na stolici, na jastucima i sl.-jer nije bitno mjesto koliko poruka iskljucenja) vec u nacinu kako se to ishendalo.Citiraj:
sramocenje na stolici
inace mi je sasvim legitiman nacin odrzavanja discipline (reda - ako nekome smeta rijec na d) u skupini od 20-tak djece.
Bubimirko napisao:
“zakaj onda nisi reagirala ako si smatrala da je postupala ili postupa krivo prema ostaloj djeci, već si čekala na reakciju dok tvoj mali nije došao na tapetu.... “
Možda sam trebala reagirati, ali nisam. Mislila sam to je trenutno tako, svatko od nas ima loših dana. No kako je vrijeme prolazilo shvatila sam da je teta jedna temeperamentna, glasna osoba. Ne želim da me krivo shvatite, nije ona ništa strašno napravila. Vidim na svom malom da se u vrtiću radi na društvenim igrama, zna pjesmice, brojalice, igrice iz vrtića itd.
Ono što je mene zasmetalo u cijeloj priči je to što teta (možda u afektu, možda zbog svoje temperamentnosti) iznosi problem pred ostalim roditeljima koji se tamo nađu. Mislim da to nije uredu, već nam se to treba reći na solo. A što se tiče stolice, nije mi ugodno, a još manje mom djetetu kada se tamo izolira od svih i kao šećer na kraju se prstom upire u njega.
dok si zamislim situaciju da mi netko dijete stavi u mirni kutak :lol:
E, TEK BI ONDA BILO PROBLEMA :lol: duuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuugoro nih :lol:
mislim sa strane moje Gizel...
sigurna sam da bi se stvorio suprotan efekt, šizila bi, bacala sebe i sve ostalo, plakala i ....
ja njoj kažem ne, i ona me sluša...
ako vidi da na bilo koji način pokušavam uvesti kaznu, uvrijedi se i poludi...
a tak nam lijepo ide na miran način...
baš me zanima kako će tete u vrtiću to rješavati s njom...
isto tako... ako nešto napravi loše, kažem ne i preusmjerim ju, kada drugi put to isto napravi dobro, sretna sam, pohvalim ju, velim BRAVO...
i na taj način ispravljamo loše stvari, nikakvim kaznama... i super nam funkcionira! kuc kuc, da se ne ureknem :lol:
Mama courage napisala
...pa umjesto sto surfas po netu, evo ti dijete, pa se ti brini o njemu. nemoj ga slati u vrtic. as simple as that.
:? :shock:
potpisujem teCitiraj:
Ailish prvotno napisa
iako mislim da teta nebi sigurno niš rekla da se dignuo i otišao mami.
ja neki puta ne mogu na kraj s a svojih dvoje a u grupi mog starijeg ima ih 26-ero, pa si vi zamislite
kad nauči pravila ponašanja u grupi i ko je tamo glavi te koga se treba slušati prestat će mu i kazna.......tak nekaj definitivno treba postojati....svi oni dobro znaju da imaju izbora te kako će se ponašati ....ako si divlji sjediš ako si normalan nikome niš----brzo će shvatiti kakvo ponašanje je dozvoljeno a kakvo ne i mislim da se uopće ne smiješ miješati u to i rušiti njezin autoritet.....Citiraj:
mamaniki25 prvotno napisa
pretpostavljam da ti klinac nije išao u vrtić tj. u jaslice do sada?
[quote="bubimirko"]kad nauči pravila ponašanja u grupi i ko je tamo glavi te koga se treba slušati prestat će mu i kazna.......tak nekaj definitivno treba postojati..../quote]
:shock:
da, naravno. teta je veća i jača - i stoga ima "autoritet". o čemu ti to?
ja sam reagirala kad god je bilo problema. i za svoje, i za tuđu djecu. i kad je prozvan "dežurni krivac" koji nije bio kriv. :x
itd.
a kad s tetama nije išlo - išla sam ravnateljici. i stvari su se promijenile.
[quote="sorciere"]pa naravno da je teta autoritet...a ko bi to drugi trebao biti -najveći "divljak" među djecom......kod kuće roditelji a u vrtiću teta.....a na poslu šef.......ooooooooooooo surove li realnostiCitiraj:
bubimirko prvotno napisa
daj pročitaj još jednom :P .
"autoritet" i autoritet su dvije različite stvari.
i tiCitiraj:
sorciere prvotno napisa
teta je apsolutni autoritet u vrtiću i tako to treba i biti.....isto ko i ona stolica-odlična stvar.....šta ste toliko zapeli za to .....žena ima odličan način za "hlađenje" "divljaka", a vjeruj mi to je i u interesu druge djece, jerbo jedino tako se može postići željeni mir i disciplina
1. prema teti treba imati poštovanje, jer ona tako stječe autoritet. ukoliko NE ZASLUŽI poštovanje, neće imati ni autoritet. dakle - može se postaviti samo s pozicije SILE. a to bi trebalo biti nedopustivo.
2. stolica na način na koji je opisana - je iznimno okrutna. dijete treba preusmjeriti na drugu aktivnost. teta bi to trebala znati.
3. ne smatram djecu "divljacima", i isto tako sam protiv "hlađenja" takve vrste. djeca su mali ljudi, i zaslužuju da se tako prema njima odnosimo. oni samo vraćaju ono što dobivaju.
4. djeca ne dolaze u vrtić po "željeni mir i disciplinu", već da se igraju i nešto nauče. što mogu naučiti iz ovih postupaka?
5. da, i dalje ustrajem na svojim tvrdnjama.
Ne slazem se, jer ja znam puno djece koja jednostavno ne zele biti na toj stolici i samo se dignu. I sad tko ga tamo moze zadrzati na lijep nacin?! Sto bi ti onda slijedece napravio? Vikao? Udario? Prijetio s necim drugim? Svejedno, negativne posljedice, nikakvo rijesenje, jer to dijete ce narasti i sto ces onda staviti na stolicu tinejdjera? I prijetiti mu i vikati, ,....ccc koje rjesenje. Ja jednostavno tako ne bih zeljela sa svojom djecom. Pravila se znaju, "kazne" ili ti ga posljedice postoje ali u skladu sa godinama i situacijama, najvise ucenje i razgovor!Citiraj:
bubimirko prvotno napisa
Citiraj:
sorciere prvotno napisa
2.uopće nijeokrutna nego odlično sredstvo za smirivanje "divljaka"
3. očito jako dugo nisi bila u vrtiću i družila se s klincima predškolske dobi
4. mogu naučiti da postoje određena pravila ponašanja i biti svjesna da ako ih prekrše snositi će i posljedice--oni pravila znaju a na njima je da odluče budu li divljali ili se normalno igrali
nadalje....ako igrom nazivaš divljanje onda si negdje opako pobrkala stvari
5 i ja
marilu... kontradiktorna si.
prvo velis...a ondaCitiraj:
jer to dijete ce narasti i sto ces onda staviti na stolicu tinejdjera?
sto mislis da roditelj koji sada koristi stolicu ce to ciniti i kad dijete bude imalo 14 god?Citiraj:
"kazne" ili ti ga posljedice postoje ali u skladu sa godinama i situacijama
btw, pa nije bit u stolici kao stolici. nego u tome da se dijete koje pravi probleme izdvoji iz grupe. il sto bi sad trebalo da sva djeca ispastaju zbog jednog djeteta ? nema veze frano sto ti konstantno zelis zabiti olovku svom drugu u facu, (I STO TE JA KONSTANTNO OPOMINJEM DA TO NE CINIS), ti ces ostati u grupi, jer ja tebe ne smijem izdvojiti, jer to ce imati nesagledive posljedice i stravicne traumchice za tebe, to sto ce drugo dijete ostati mozda bez oka, who cares. ili smijem te izdvojiti, al onda moram najmanje pola sata s tobom razgovarati o tom problemu, dok drugu djecu zapustam time, al bitno je da ti ne dobijes traumchice. karikiram. namjerno.
a sve to se moze uciniti i bez stolice. mirnim kutom, drugom sobom, odvajanjem na pola metra od ostalih i sl. samo ja ne vidim toliko drasticnu razliku izmedju izdvajanja, mirnog kuta i stolice. osim, sto dijete u drugom slucaju ne mora stajati, tj. moze sjesti. mislim da je to cak humanije, nego da stoji.
Tete imaju to izdvajanje kao jedinu disciplinsku mjeru koju mogu provoditi. Naravno da njihov autoritet ne treba počivati na tome, a mislim da niti ne može počivati na tome. Djeca točno znaju zašto su "u kazni" i ne doživljavaju to kao nešto strašno, osim ako je kazna dosuđena nepravedno. Ta mjera ne služi izgradnji tetinog autoriteta nego smirivanju nekih ekstremnih situacija do kojih dolazi zbog tog klupka energije koje one tamo imaju svaki dan. Prije bih rekla da današnjoj djeci nedostaje discipliniranja nego obratno. Dakle, protiv mjere izdvajanja nemam ništa, sve dotle dok se ona koristi umjereno - to znači ne prečesto i ne predugo. Ako se ta mjera provodi prečesto, za svaku sitnicu, ona gubi svoju svrhu. Ako se dijete sili da sjedi predugo, to već govori o patologiji tetinog odnosa prema dotičnom djetetu/djeci. U slučaju od kojeg je krenula rasprava sporno je, po mom mišljenju, samo sramoćenje djeteta i iznošenje kritike pred drugim roditeljima, a ne i mjera izdvajanja.
Citiraj:
mama courage prvotno napisa
potpisujem te u potpunosti
Zdenka2
/sramoćenje djeteta i iznošenje kritike pred drugim roditeljima/
ovo je katastrofa
i to zbog čega zbog vezanja cipela. ne bi smjelo biti zbog ničega
Zbog takvih stvari treba reagirati. Ja se nikada nisam miješala u vrtićka pravila (svaka institucija ima svoja pravila, društvo ima svoja pravila i djeca moraju učiti), pa niti u kaznu izdvajanja, ali sam reagirala kad sam vidjela da je jedna teta sklona nepravednom i pretjeranom kažnjavanju i da javno sramoti djecu. I drugi roditelji su se bunili kada su uočili da se pred njima priča o drugoj djeci i obratno, o njihovom djetetu pred drugima.
a ja potpisujem zdenku2 u potpunosti. :heart:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
I ja mislim da je Zdenka2 pogodila bit.
[quote="bubimirko"]
pretpostavljam da ti klinac nije išao u vrtić tj. u jaslice do sada?
Krenuo je u jaslice s godinu dana.
Bila jučer na razgovoru. Sve je teklo u prijateljskom tonu. Tete su okarakteriziralo moje dijete kao velikog emotivca, omiljenog u grupi, dijete koje voli pomagati drugima, ne baš zainteresiranog za društvene igre, dok prednjači u sportskim aktivnostima. Znači prvo same pohvale a onda smo se dotakli problema.
Sve je ispalo kao veliki nesporazum. Toga dana (već pred kraj smjene) djeca su se nešto igrala na podu. Moj S. je trčao oko njih (dva , tri kruga), teta ga je upozorila da je to opasno jer su ostala djeca na podu a i u sobi ima puno namještaja. On ju nije poslušao te mu je ona rekla neka malo sjedne na stolicu (da se ohladi od trčanja). Po tetinim riječima nije se našao uvrijeđen, nije bio tužan i sl. Na to sam ja uletila (tog dana) u sobu i još je par roditelja došlo po svoju djecu. Sa strane (što ja nisam vidjela) je neko dijete počelo trčkarati te je ona na glas rekla kako se to ne smije raditi te pogledaj S. kako se sada malo hladi od trčanja.
Tete tvrde da kod njih nema kazne, nikakvog time-outa, stolice, izdvajanja, jer to šteti djetetovom emocionalnom razvitku. Bila je čista slučajnost što se on sjeo baš na "tu stolicu" koja je malo odvojena od grupe. No dobro, šta joj na to reći (izgleda da je sam odabrao gdje će se sjesti)
Na moj prigovor o iznošenju problema pred drugim roditeljima smo zaključili da svatko ima loš dan i da smo svi samo ljudi. Priznala je da je inače glasna i temperamentna osoba pa eto, tako joj ponekad izleti.
Na kraju mi se čini da je sve bilo samo jedan velik nesporazum (bar glede te stolice).
Vidjet ćemo, vrijeme će pokazati.
[/b]
kada imaš 25ero djece u skupini, vrlo je teško održati individualni pristup.Citiraj:
mamaniki25 prvotno napisa
nisu tu toliko tete krive, makar ih neću previše braniti.
na tvom mjestu ne bih se toliko opterećivala tom kaznom koja zaista ponekad zna biti jedini način - na žalost!
ja bih se više zabrinula zbog etiketiranja djeteta što je apsolutna katastrofa i za to nema nikakvog opravdanja!
ako te toliko brine time out, rađe zamoli tete da provedeš s njima jedan dan u skupini, pa da se probaš postaviti u poziciju osobe koja je odgovorna za toliki broj djece koja nikog ne doživljavaju (pa ni vlastite roditelje ponekad)...
a razgovor radije preusmjeri na to etiketiranje i ono što isto može uzrokovati - manjak samopouzdanja i lošu sliku o sebi - u puno većoj mjeri nego time out...
Ma eto, čini mi se puno buke nizašto. Kako sam gore napisala nije bilo sve kako mi se činilo.
Što se "etiketiranja" tiče ispada da nije bilo zle namjere te će se odsada paziti da se o problemu razgovara pred i samo s roditeljom (a ne u afektu da joj pred drugima izleti).
U svakom slučaju bilo mi je korisno čuti druge stavove i razmišljanja o provođenju kazne.
super, drago mi je da je sve ok završilo :)
/rađe zamoli tete da provedeš s njima jedan dan u skupini/
ovo je nemoguće provesti u djelo, jer bi i ostatak roditelja to zasigurno htio, a po tome bi teta imala više od mjesec dana rotitelje u grupi
jedva da možeš koji dan doći na adaptaciju i to sa liječničkom potvrdom.
tak da mislim da niš od toga.
važno je da se sve dobro završilo. mi roditelji skloni smo koji puta sagledati problem s jedne strane, i od silne ljutnje, par dana ne možemo trijezno razmišljati. eto vidite kad se imala dobra volja i za drugu stranu poslušati sve se lijepo riješilo, na obostrano zadovoljstvo. samo treba imati dobre volje i razumijevanja i poslušati i pitati, da nas ne ždere tuga neizvjesnost, ljutnja i dr.