Printable View
e da, da napomenem, kada smo sami doma (kad suprug radi nocne,dodje rano ujutro) MENI to nista ne radi...zna se probuditi isto usred noci, ali onda samo legne kraj mene i to je to.miran san.ali kad god je suprug doma onda imamo scene.dobro, ukoliko prespava cijelu noc, sve je u redu..ako dodje do nas, onda je lom!
a ne zadovolji se ni time što legne između vas dvoje,kraj tate? Kažeš da ga tata puno nosi? Možda da se suzdrži pa da ga ne nosi toliko pa će prestati,ne znam.Možda djetetu nije jasno zato što par noći tate ima,a par nema ili je to neka faza? Još je premalen da mu se objasni da tata nikamo neće otići,a malac ga je željan jer je više vremena s tobom nego s njim.Takav je barem moj,iako ima 14 mj.On je većinom sa mnom i voli biti sa mnom,al kad se tata pojavi nema veće sreće.Kad ga navečer stavljam spavati,a tata uđe u sobu po nešto,gotovo,nema šanse da zaspi ako ga tata barem malo ne pomazi.
Da, tata ga jos nosi, ne svaki vecer, ali nosenje je jos prisutno.Ja sam to srezala na vrijeme, tako da mene to ni ne trazi...Ista stvar kao sto si napisala...super je nama zajedno, ali kad vidi tatu...mogu ja do sutra.... :)
neznam sto bih mislila o ovim nocnim epizodama....kazem, meni djeluje budno....ako bude veceras opet to, malo cu pozornije pratiti...do sada nisam bas tako gledala (mislim na iznad sve navedeno) na sve, uglavnom se sva prepadnem, pa od silnog straha sam i ja napeta i uzas...
Mi smo noćne strahove proživljavali preko godinu dana. Događali su se 3-4 puta mjesečno. Budio se oko 1 ili 2 sata ujutro i vrištao pola sata ili čak više. Kad sam ga primila, otimao se kao da ga netko kolje, a ako mi se uspio oteti iz ruku, sumanuto je trčao po sobi vrišteći.
To mi je bilo odvratno razdoblje, jer sam bila kao zombi (taman zaspiš pa to krene, pa na kraju ne možeš zaspati, a on se ujutro probudi u 7h kao da ništa nije bilo).
Završilo je negdje kad je imao 2 godine.
Načitala sam se i ja toga puno. Jedan od savjeta koji sam isprobala:
-zapisati datum i vrijeme kada se to događa
-ako se uoči da se to događa otprilike u isto doba, preteknuti "nemili događaj": tj. ja sam ga lagano primila u naručje prije nego je došao taj 1 sat ujutro i malo ga nunala- ako se probudio, pitala bih ga je li žedan ili mu samo tiho pjevušila. Na kraju bi brzo i zaspao i vrištanja nije bilo.
Držim fige svima da prođe. :-)
Mi smo to imali do 4.g. i nismo ništa posebno radili, već smo ga nosili ili grlili. Prestalo je samo od sebe, ali smo bili kronično neispavani.
sad sam pronašla odgovor na svoje pitanje...pisala sam na drugom topicu o nespavanju i buđenju, plakanju usred noći...mrvice male...:(
i moja Matea to prolazi, i kopkalo me što je sad to, jer zaista do sad s njom nije bilo nikakvih problema, a sad problemi sa uspavljivanjem, problemi tijekom sna..buđenje uz vrisak, bacanje, plakanje:(
mi smo noćas imali ovakvu epizodu vrištanja i bacanja (2 g.) kakve su ovdje opisane i koliko god je više puta ovdje napisano da se dijete ne smije buditi, on je prestao tek kad sam upalila svjetlo
jer je onda prihvatio da ga dignem, poslije sam ga ponovno polegla, ugasila svjetlo, a on je noramalno zaspao dalje :unsure:
moj se smiri isto tek kada se probudi posve i tada je spreman za akciju: nema spavanja sljedećih par sati, bez obzira što je je pospan i što je noć
kod noćnih strahova se ne smije buditi, kod noćnih mora se dijete može probuditi i ono je polusvjesno znajući da je nešto ružno sanjaloCitiraj:
Stijena prvotno napisa
Da li je koja od vas tj.djece išla u posjete ili imala kod sebe goste,pa da poslije dijete ima navečer traume tj.noćni teror? Moj sin ima 15mj i već toliko dugo on ima noćni teror.Primjetila sam da ako bi dan bio previše uzbudljiv navečer tj.po noći smo imali teror. Nekada je toliko vrištao i plakao da se razbudio i morao si u 4 ujutro ili 5 ujutro biti sa njime,pa onda opet spavanje,ali malo teže. Zar i tako mala djeca mogu imati teror. Da li mi tko može preporučiti knjigu da pročitam o tome?
kod mene- i sa gostima i bez njih...uglavnom svaku noć isto...i onda od njenog silnog plakanja i vrištanja probudi se i mlađa pa ona krene još gore!!! svi smo totalno neispavani..
Kako ste to riješili? Moj sin već 8 mjeseci ima napadaje plača i vrištanja?Citiraj:
beberonka prvotno napisa
Zna se dogoditi da se budi noću, vrišti i plače i ljuta je i hoče dole kad joj ja hoću dato ciku da dalje zaspi.
Ustanemo se nosamo se i gledamo crtić ( neki umirujući, npr. teletubisi), i nakon sat do sat i pol pitam je idemo li spavati tada idemo, ona si pociki i zaspi.
Tako je već oko godinu dana.
Primjetila sam da je takva noću kad doživi neko uzbuđenje prethodnog dana ( kad putujemo, kad idemo se igrati kod drugog djeteta u kuću, kad je jako veseli i slično).
Može li početi sa cca 16-17mj ? Nisu zubi, nije bol, nije ništa, samo straaaaaaah i urlanje do besvijesti već kojih 2-3 tjedna. Mama, mama, mama po sat vremena. EVENTUALNO cica pomaže-a i ona onako srednje. Ništa drugo ni slučajno :(
Može početi u bilo kojoj dobi, to je noćni strah, dijete nije svjesno niti u potpunosti budno. Ako se budi otprilike u isto vrijeme možda pomogne ako se prije nego se probudi da se dijete okrene, pomazi ili na bilo koji način trgne da bi se prekinuo taj ciklus sna. Probajte, možda upali. Nama je spontano nestalo, nije se ponavljalo u redovitim razmacima, ali se sad s kretanjem u vrtić ponovno događalo kod dnevnog spavanja. Ali i to je prošlo.
Kad vidim da vas ima još sa tim noćnim epizodama, lakše mi je. Doista sam mislila da samo mi imamo takve probleme. Ako je normalno, a čini se tako, ništa nam drugo ne preostaje nego gurati dalje i čekati da sve to jednom utihne i prođe.
djevojčica ima 21 mjesec i krenula je prije 3 tjedna u vrtić koji je super prihvatila. ALI (naravno da ima ali), zadnja tri dana se budi po noći (a oduvijek odlično i mirno spava) i sve se događa kao po obrascu od gornjih cura. užas i strava. žao mi je nje, a i nas. prošle noći se dogodilo dvaput. jel netko ima iskustava s tim? prošlih dana bi je odvela u sobu što bi je razbudilo, pa bi se normalno igrala i jedva zaspala nakon dva sata. sad sam odlučila da je to glupo jer tako mogu provesti noći budna pa je kad krene dreka samo smirujem, mazim i pokušavama objasniti da moramo ostati u sobi i spavati, ali vriska je puno gora. što vi mislite, što je pametnije raditi?
Podižem temu. Već nekih mjesec dana, ili malo dulje, imamo epizode noćnog straha. Ne svaku noć, ali svakih nekoliko ili nekoliko za redom...
No, ono što me muči da je moja mama koja mi čuva curku danju već nekoliko puta to doživjela kod njenog dnevnog spavanja. Ono, nakon sat vremena se probudi u vrisku, ništa je ne može smiriti, lamata nogama i rukama... Danas je plakala skupa s njom, a nije žena od plakanja.
Inače, odlično se slažu, voli ići kod bake, veselo ostaje tamo...
Je li itko imao slučaj noćnog straha prilikom dnevnog spavanja? Mislim si, možda su zubi, ili trbuščić...ali po opisu, sve jako sliči onome što povremeno proživljavamo noću.
I mi imamo slican problem! Skoro svaku drugi noc se budi i u snu place... Pa se smiri pa za par sek opet! Pa tako nekoliko puta! Dam mu cicu, malo pocica okrene se i za par sekundi plac!
Ako ga dignem jos je gore, baca se po meni, savija, hoce lec...Nocas je poceo vristat ko da mu je ne znam sto! Sva sam se stresla... Moj ima 11 mj.
I meni dodje da zaplacem s njim i pitam se sto mu je:(
Isto tako, jutarnje budjenje je kroz plac i cviljenje.. Moram dic roletu i tek kad bas otvori oci i skuzi daje budan smiri se isti tren!
i mi smo imali dnevna plakanja. ne svaki put kao noću, ali jesmo
Koliko su vam trajale te epizode noćnog straha, kad su prestale?
mi smo ekstremni slučaj, plakao je skoro svaku noć do negdje druge godine, zatim je nastavio recimo jednom tjedno do prvog razreda. još se dogodi ali vrlo rijetko. prošli smo sva ispitivanja/snimanja - odgovor isti - noćni stahovi i noćne more u produženom obliku.
s time da mali uopće nije svjestan što mu se događa, nikada.
uf, Ivy, žao mi je ovako nešto čitati, treba to izdržati...
Moj nije to prolazio, ali nećak zato je i to opako. Bila sam svjedokom jer smo zajedno ljetovali. I to i sa dvije godine i sa tri i kažu da se opet dese te faze sada kad je već predškolac. Prestrašno, sjećam se da sam se ja osjećala podjednako nemoćno kao osoba koja je donekle sa strane, ipak nešto manje emotivno involvirana od roditelja. Srce ti hoće puknut i osjećaš se baš jadno jer ne znaš naći ni uzrok ni razlog ni način kako mu pomoći.
Podižem temu...
Prošli smo nekoliko epizoda noćnog straha, izgledalo je zastrašujuće to vrištanje iz petnih žila.... Nekad smo znali samo bespomoćno ja i MM sjediti na svom krevetu i paziti ju da se ne ozljedi dok bi mlatila rukama i nogama i trzala, to bi trajalo cca 20-ak minuta, poslije bi se ili uspjela probuditi sva uzbuđena, dezorijentirana, zbunjena, tražila bi vode i onda nastavila spavati, ili se uopće ne bi probudila već nastavila mirno spavati kao da ništa nije bilo. Užasno je gledati dijete u takvom stanju, imaš strašni poriv da mu pomogneš a ne znaš kako... Uglavnom dok traje vrištanje cijelo vrijeme me doziva a ne da blizu već me gura od sebe i vrišti još jače... Koji put sam je uspjela uzeti u naručje i smiriti, tiho joj govoriti da sam tu, da ne brine, neka samo spava mirno, upalilo je i pjevanje, jednom i nošenje po stanu ali uglavnom to je rjeđe... Kod naših epizoda je zanimljivo da možemo predvidjeti kada će se dogoditi jer započinju u fazi sna točno nakon 4 h nakon što zaspe... Zadnjih 20-ak dana nije bilo nijedne epizode i prospava cijelu noć bez problema...