Printable View
Ovaj dio je vjerujem najteži i što god ti sad netko rekao za utjehu, znaš da ćeš ga morati "odraditi" sama sa sobom....ja osobno kad nešto stisne mantram "sve će to proći" i uvijek s vremenom prođe, kako god, ali prođeCitiraj:
Iznenadjena prvotno napisa
Dakle, ipak... :(Citiraj:
Iznenadjena prvotno napisa
A tako bih voljela čuti za primjer kad je neki muškarac imao petlje reći istinu... koje su to kukavice, po čemu li su to oni jači spol...
Iznenađena, on je prema tebi bio jako nepošten, ne zato jer te ostavio (ja mislim da smo svi ljudi, i svima nam se može dogoditi da pogriješimo, čak i kod tako bitnih stvari kao što su izbor životnog partnera, ali također smatram da se i onaj tko je pogriješio u toj situaciji može i mora ponijeti kao čovjek). Ali on je tebi u oči lagao.
Mislim da zaslužuje 'Donald Trump' tretman.
Držite se ti i tvoj sinko :heart: , i vas dvoje (bez trećeg) možete sve što hoćete!
kod muških ti je scenarij uvijek isti
za sada još nisam čula inovacije u toj priči
osim ako ne osvijesti da je ipak gay pa si nađe dečka
XCitiraj:
maria71 prvotno napisa
Nemam nikakvih iluzija da ce jednog dana pokajnicki doc i ispricat mi se duboko uz molbu da zaboravimo sve ruzno sto je bilo...
Gle, a možda baš dođe?! Takav mi scenarij UOPĆE nije nevjerojatan, samo je pitanje što ćeš ti učiniti tada.Citiraj:
Iznenadjena prvotno napisa
Razmisli što želiš. Upamti kako se sada osjećaš. Iskristalizirat će ti se želiš li reprizu uopće i pod kojim uvjetima. Ne bih ti željela sugerirati (ali ti i tako ovdje pišeš samo da si malo olakšaš dušu, zar ne?) ali, znaš koji je razlog zbog kojeg (nakon godina pušačkog staža) više nikada nisam pomirisala cigaretu?
Ni u ludilu više nisam željela prolaziti kroz apstinencijsku krizu.
Osobno, ne bih mu više vjerovala.
Ali, odluka je samo tvoja. Jedino ti znaš kako ti je u vlastitoj koži. Ja ti želim da se što prije osoviš na vlastite noge, pouzdaš u vlastite snage i digneš glavu visoko ... gore.
Ti to možeš! Ne daj se.
Ne znam... vrijeme ide... osjecam se vrlo pateticno pa se bojim i da mi svaki post ne bude takav, da ne pretjeram...
Pretpostavljam da je to samo faza, vec zabiljezena, vec opisana i milijun puta prezivljena od vas, od ostatka svijeta ... samo sutim, ne razgovaram ni s kim, ne izlazim iz kuce, totalno sam se povukla u sebe. Ne placem, ne sazaljevam se, al samo sutim...
Sad stvarno trebam konkretan savjet, iz iskustva... terapeut ili ne? Znam da ne smijem ignorirati ovo sto mi se dogada, al ne mogu razgovarat sa samom sobom (svi prijatelji odreda misle da bi me dobar tulum i ubijanje ogromnom kolicinom alkohola oraspolozili...mos mislit!)... sklona sam inace tmurnom raspolozenju, pa se brinem. Ovako ne mogu bit dobra mama... Moram nesto napravit, a samo tapkam u mjestu... :cry:
:love:
Kako sam znala...
Voli sebe i svoje dijete.
I mislim da bi ti terapeut puno pomogao.
Kao da čitam priču moje kume... ne oklijevaj, terapeut ti može puno pomoći - njoj jest i sad je (nakon 2 g od odlaska dotičnog gosp.) sasvim u redu. Inače je jako depresivan tip osobe, oduvijek je bila, ali evo, ide na bolje... :love:Citiraj:
Iznenadjena prvotno napisa
terapeut?
hm, moje mišljenje je DA ako je stvarno dobar, da to sve izgovoriš i da te sasluša, ne može štetiti!
pogotovo jer vidim da ljudi u tvojoj okolini predlažu stvari nakon kojih se možeš osjećati samo lošije!!!
pa trebi sada treba ''uspješnih projekata'' sitnice i male nezahtjevne stvari iz kojih ćeš izlaziti uspješna i koje će te pomalo puniti, a ne nekakvih neuspjelih izlazaka i pijanki nakon kojih će ti se činiti da se više nikada u životu nećeš moći i znati zabavljati!
ono protiv čega sam svakako su antidepresivi i razne tablete prije vremena. mislim da je sve pre friško, i da to nije depresija već normalan tijek u preboljevanju.
sretno!
ja ti dolazim u zg u petak, mozemo pricat preko neta, imam skype telefon, msn, icq, mogu instalirat sto god imas
ja sam koristila terapeuta, 2 sjajne frendice (zenski par) i psihijatra i izbrisala smece iz glave
ono kaj bih te zamolila je ako slucajno imas suicidne ideje da ne koristis nikakve sedative ili antidepresive, pogotovo ne u kombinaciji sa alkoholom
kad dodjem u zg mozemo otici skupa kod mojeg frenda psihijatra, ja ga vrlo cesto zloupotrebljavam jer otkako sam savladala tehniku da jasno i glasno kazem sve sto je u meni on mi dodje ko vreca za box i svako toliko se cistim kod njega
jel moze neko spavati kod tebe ako ti je jako lose?
molim te da mi se javis iki@xs4all.nl
btw imas se pravo osjecati kako god se osjecas, imas pravo biti i tuzna, i razocarana, i ocajna, i ranjena i kako god da se osjecas
svi smo mi razliciti i razlicito se suocavamo sa takvim traumama
pokusaj to nekako izbaciti iz sebe, nemoj se osjecati krivom ili promasenom zbog toga sto je gospon otrcao vodjen pimpekom
nikog ti ne davis svojim postovima, to je nazalost standardna reakcija na traumu
Prekrasno si to rekla.Citiraj:
MELITA06 prvotno napisa
Šaljem ti puno ljubavi. Ali ipak nisi sama!
ms. ivy editirala smajliće
Iznenadjena, na ovom topiću sam pronašla pregršt predivnih savjeta i želim ti zaista da što prije dođeš do osjećaja mira sa svime što se dešava oko tebe.
Ja sam jučer predala tužbu za razvod nakon 14 godina i dvoje djece. Čudan neki osjećaj, no znam da ću sve to preživjeti i ići dalje dokle god to treba. Proživljavam (ili sam proživljavala) slično kao i ti i to je normalno. Idem kod jedne divne terapeutice već nekoliko mjeseci i ona me krasno vodi kroz sve ovo na način da iz mene izvlači mene samu i otkada radim na sebi svaki dan mi je čudo jer je predivno (mada ponekad i bolno) saznavati tko si i što želiš.
U našem braku je komunikacija prestala prošle godine nakon što mi je dijagnosticiran karcinom i cjelokupno liječenje sam prošla sama. Mm je za to vrijeme živio svoj život, a to je uključivalo i druge žene, odnosno vratio se bez kompleksa i žaljenja u mladost i glumi frajera. On čak niti ne želi razgovarati o razvodu jer čeka da se sve slegne i da si razmisli što je najbolje za njega. Što je najgore, dugo, dugo sam mislila da sam ja za sve kriva i da je on super čovjek samo se malo pogubio i nije znao nositi sa situacijom. Sada znam da se lijepimo za određeni tip muškarca upravo iz toga što nemamo dobro mišljenje o sebi, što mislimo da nam oni trebaju, da imaju kvalitete koje mi nemamo i da će neka druga možda znati izvući te njegove kvalitete i uživati sa njime. Ispada da ih trebamo, a ne volimo, a ustvari, trebamo samo sebe, a sve ono što nam oni mogu dati možemo kupiti novcima. Jedino što ne možemo kupiti je iskrena partnerska ljubav i poštovanje, a ako toga nema, onda nema niti potrebe za brakom, zajednicom, a bome niti patnjom. Kada izlazimo iz takvih zajednica trebamo ustvari biti sretne što imamo priliku pronaći sebe, biti slobodne i sretne. To je kao da bacaš smeće koje ti ne treba, kuglu oko noge koja te sprečava da slobodno hodaš, grč u želucu koji ti ne da da slobodno dišeš.
Normalno je da prolaziš sve ove faze, i ja ih prolazim i još uvijek sam bijesna i htjela bih da mi netko da garanciju da će mu se sve to vratiti, a znam da to nije dobro i svaki dan se molim da taj bijes prođe i da budem ravnodušna, da mu ne želim zlo. Sada kada znam da je bijes povezan sa time što još ne vjerujem do kraja u sebe, znam na čemu moram raditi i kojim putem ići i da će sve to sigurno na kraju biti dobro.
:love: Drzimo se cure, mi to mozemo. :love:
Ostavio te na cjedilu kad si ga najviše trebala. :evil: Tko se ne bi razbjesnio na to. Ipak, meni iz tvojeg cjelokupnog teksta zrači smirenost i racionalnost, a ne bijes. Mislim da je tvoja terapeutica odradila dobar posao. Jesi li sad ozdravila ili se još boriš s karcinomom?Citiraj:
Bled prvotno napisa
Brigita, bijesna sam, ili točnije, još nisam skroz mirna, nije mi svejedno gledati ga kako živi svoj život, izgleda kao da uživa u njemu i kako se ponaša prema meni kao da ne postojim. No, svaki dan u svakom pogledu sve više napredujem.
Što se zdravlja tiče, nalazi su dobri, duboko vjerujem da će takvi i ostati. Prije svega želim živjeti i biti tu za svoju djecu, a i za sebe i sve svoje snove i želje.
Bled, hvala na svemu lijepom u tvom postu...
I koliko mi je zao sto si kroz sve to prosla, i koliko god mi se okrece u zeludcu od pomisli koliko je tebi moralo bit tesko, ipak vidim da ide... . Budi nadu...
I da, i meni je najteze gledat ga kako uziva u svom "novom zivotu" - jer onaj do sad je valjda bio star i gadan (il sam ja bila stara i gadna pa naprosto mijenja zenu). Bijesna sam jer on sad moze sve, ima mogucnost izbora kakvu ja vise nikad necu imat... i sto je najgore, ni za sto me nije pitao, isto kao sto ja ne bi pitala staru ves masinu hocu li ju zamjenit novom.
A toliko silno zelim da tresne glavom o zid i da pozali toliko da crkne od muke, a u isto vrijeme znam koliko je to nekonstruktivno i bezveze. Njegovo zaljenje, njegova stvar... Nek se nosi sa tezinom svojih odluka.
Inace, sad sam definitivno u fazi preispitivanja, kopanja po proslosti, ogromne griznje savjesti i samookrivljavanja... S koje god strane pogledam, ja sam ta koja je zeznula, nesto nije napravila, nije bila tu kad je trebalo, nisam razumjela... zamisli svaku mogucu vrstu krivnju i znaj da ju ja i osjecam...
I ako su vec toliko nesretni i nezadovoljni i nerazumjeveni i svasta, zasto uvijek nuzno ta komponenta druge zene... ???
Eto, ja analiziram, a sto imam od toga vrijeme ce pokazati.
Bled i sve ostale :love:
Draga, uvijek ćeš imati i imaš mogućnost izbora, nemoj to nikada zaboraviti. Ti sada odlučuješ hoćeš li se mučiti sa grižnjom savjesti ili ćeš sve to otpustiti i krenuti dalje.
Najbolji recept je doslovce kada živimo UPRAVO SADA, ni u prošlosti, niti u budućnosti. Život u prošlosti nam nudi ovo što sada prolaziš, a život u budućnosti nam kreira strahove. Životom u ovdje i sada nema strahova, nema grižnje savjesti, ima samo sunčanog dana, cvrkuta ptica, posla, dječjeg osmijeha, ... ima i manje lijepih stvari, ali i one se dešavaju sada i mi ih prolazimo i imamo utjecaj na njih i možemo ih okrenuti u svoju korist ako mislimo i djelujemo pozitivno.
Znam kako se osjećaš jer sve isto prolazim. Doslovce. No, po životnom zakonu isto tako znam slijedeće: ako je on u miru sa svojom odlukom neće mu se desiti ništa, no ako je nemiran i ima grižnju savjesti i zna da nije napravio dobro (a ima jer je lagao, što je očiti dokaz) nema šanse da mu se ne vrati, prije ili kasnije. I neće mu to vratiti nitko, nego će si sve napraviti on sam i to kada će najmanje očekivati.
A i inače, mi nikoga ne možemo posjedovati i polagati pravo na njega, bez obzira jesmo li u braku ili ne. On je kreator svoje sudbine i ima pravo otići i raditi što želi, kao što i mi imamo pravo i obvezu jednako napraviti i sa svojim životom.
On je za tebe bio najbolji izbor, jer si samo uz takvog čovjeka mogla spoznati životnu lekciju i biti sama svoj učitelj i sjetiti se kakva si zaista i što želiš. Vjeruj u sebe, nisi jadna ako si sama, nije druga bolja od tebe, ti si savršena takva kakva jesi, jedino što više nisi najbolji izbor za njega jer on mora savladati neke druge lekcije. Drži se.
Točno tako! Ako te netko voli, bit će s tobom u dobru i zlu, također i ti s njim, bez obzira na papir. Papiri nisu definitivno garancija za bezgraničnu i bezuvjetnu ljubav. Budi sretna i voli sebe, jer ako voliš sebe, voljet će te i drugi. Zaslužuješ puno više od nekoga tko je tako slab i nepromišljen, i gubi nešto prekrasno zbog niskih strasti. Misli samo na lijepe stvari, a ružne i tužne ostavi za sobom. Pa pogledaj samo kolikim ljudima je stalo do tebe, a praktički te ni ne poznaju. Glavu gore i drži se! :*Citiraj:
Bled prvotno napisa
fino, dobar zaključak :P .Citiraj:
Iznenadjena prvotno napisa
a sad uzmi onaj papir i onu olovku o kojima sam ti pričala :mrgreen: , zamisli da fino gledaš sa stropa vas dvoje... i napiši što je sve ON zeznuo, što ON nije napravio, kad ON nije bio tu kad je trebalo, što ON nije razumio...
napravi bar 10 kopija, i naljepi po stanu... tako da se ne možeš maknuti, a da ne pročitaš... ;)
to što si TI smatrala da to trebaš tolerirati - to je druga priča.
:* :*
jednu kopiju si naljepi iznutra na vrata wc-a, to je super mjesto
Citam svoj prethodni post s odmakom od par dana i dode mi da umrem od muke :lol:
Mislim, toliko samosazaljenja i ni trunke samopostovanja a sve se jos uvijek vrti oko gospodina tate i preispitivanja ispravnosti njegove odluke i njegovih postupaka.
Mislim da je konacno vrijeme da ga gonim kvragu sa svojim odlukama i mojim razbijanjem glave u kojem krevetu je sinoc spavao.
Veceras, obecajem sebi, vama, krece inventura njegovih promasaja.
Pun mi je kufer cmoljenja.
Hvala na podrsci, mislim da bi prije mjesec dana izgubila razum da nije bilo vas... :love:
:D :D
najvažnije je da si obećala SEBI.
:* :love:
:love: :preskaceuze:
Bravo za odluku!
Svaka čast, to je stav. :)
Iznenađena, tvoja primjedba za vlastiti post je dobar znak!
Vidim da kreće na bolje.
Samo tako dalje. :D
BTW. šta god da jesi krivo napravila u vašoj vezi, to isto je moglo biti savršeno da je netko drugi bio uz tebe, i obrnuto.
da ne kompliciram - tvoj spoj s njim je bio loš.
i zato SUPER da se sada to dogodilo kada je stvarno još cijeli život pred tobom.
pozdrav svima!
:love: :heart:
To!
:love:
:* :love:
Iznenadjena, tako mi je drago zbog tebe. citam tvoje postove iz prikrajka i ovaj hepi end me totalno razgalio. you go, girl! :love:
stray, legendo :lol:Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
Ma nije to bas tako super kako se cini...
Kao ja sam sad super, vise me nista staro ne muci, ja sam superzena i nist me ne boli... boli, boli, ko vrag boli sve ko i prije. A ljubomora... pozderat ce me a totalno je nekonstruktivna. Samo, stvarno ne mogu protiv njegovih odluka a samosazaljenje je ucinilo samo to da tjedan dana nisam oprala kosu :evil:
Idem dalje, okrenut cu naglavacke samu sebe ako treba i pokazat njemu i svima da mogu bolje i pametnije, da mogu protiv ljubomore.
Eto, bumo vidli kako mi ide
I udarac nogom u guzicu je nekad korak naprijed,..
Iznenađena samo hrabro naprijed :love: :*
pa ja bi se zabrinula za tebe - da NEMAŠ emocija :lol: ... ovak sve ide svojim redom...
samo jedna mala sitnica... NJEMU nemaš što pokazivati. ali SEBI trebaš pokazati sve ovo što si nabrojila ;)
:* :love: :heart:
ovo je jedna VELIKA sitnica!Citiraj:
sorciere prvotno napisa
kvantni skok, dapace!!! :mrgreen:
iznenadjena - :love: :heart:
grli djecu, grli sebe, grli prijatelje i rodbinu!
priredjuj si kupke sa svjecama!
zaplesi bosa uz neku glazbu koja ti je super!
fino papaj!
seci se po suncu ( i mjesecini ak si nadjes nekad dio veceri slobodno)!
reci si da se volis u ogledalo!
na kraju dana nadji par stvari u kojima si taj dan uzivala i na kojima si zahvalna (meni je to neka vrsta dnevnika - male slatke stvari)!
i mazi se i pazi - bas onako kako si oduvjek htjela biti mazena i pazena!
lucky day je to napisla super...radi sve ono što nisi mogla kada si bila s njim...a život s njim sputava (u svakom pogledu)...sada si slobodna da izabereš koji god put želiš...i ja sam sklona "crnjacima" i strašno volim taj osjećaj melankolije (što je najgore) ali ja nisam imala sreću da imam super frendice koje bi bile uz mene kada sam ostala sama (doduše, prije nekoliko godina). zapravo sam shvatila da ako želim da me netko doista sluša moram platiti...moje "frendice" su uvijek bile brutalne. Rekle su mi jednom..."Što ti misliš da netko želi slušati tvoje pizd....Zar si tako blesava i zar misliš da će u tvom ružičastom svijetu netko stati iza tebe"...bile su užasno grube...valjda su mislile da će me time "osvijestiti" a zapravo su učinie da se osjećam najusamljenijom curom na svijetu.... :/ dakako, i ON je pošao za drugom ženom....tu nema iznimke!!! Oni nikada ne idu od žene jer žele biti sami. C'mon, tko želi biti sam? Najgore je što se ženatada spusti do samog dna jer prema sebi izgubi osjećaj vrijednosti (u smislu da se stalno proispituje što to na njoj nije bilo dobro, a druga žena ima)...ipak, još je gore ostati s takvim čovjekom u vezi i biti cijelo vrijeme na dnu...biti cijelo vrijeme gažen!!!!Citiraj:
lucky day prvotno napisa
Ja sam jučer bila kod svoje psihologice jer me uhvatila neka depra zbog razvoda. Osvijestilo me kada me žena pitala kako mogu biti tužna i razočarana zato što me on ne želi i mislim li ja da je on budala pa da želi biti sa osobom koja ima takvo mišljenje o sebi kao što ja imam o sebi. Ako mi percipiramo svoju vrijednost samo kroz njih i mislimo da smo vrijedne samo u paru, nema šanse da nas cijene i vole, jer osjećaju tu našu zavisnost i nesigurnost. Tek kada se sjetimo koliko vrijedimo (a taj osjećaj tuge, očaja, depresije,.. vodi upravo tomu) mijenjamo svoj mentalni sklop i privlačimo u svoj život nove ljude koji će cijeniti ono što jesmo i željeti biti sa nama.
Htjela sam reći da svi ti negativni osjećaji uopće nisu loši, dapače, oni nas vode u sjećanje o tome koliko vrijedimo, uspinju nas na našem duhovnom rastu i omogućavaju nam da dođemo do sebe. Kada ih kao takve prihvatimo, ne opiremo im se nego im dozvolimo da se istroše sami od sebe, tek tada će nestati sami od sebe. Ako im se opiremo, mislimo da su loši, da ih trebamo maknuti, prevazići, trudimo se da se tako ne osjećamo, bježimo od sebe,... vežemo se uz njih i ne damo im da odu.
Stoga, prihvati svoje emocije, ako ti se plače ili tuguje - TUGUJ - i znaj da je sutra novi dan i da će opet zasjati sunce i da sve ovo što ti se dešava je isključivo za tvoje dobro.
Da.
Nije lako promijeniti koncept po kojem si godinama, desetljecima funkcionirao. Nije lako zamijeniti identifikaciju sebe kroz pojam "mi" nekim drugim sustavom vrijednosti. Meni je to najveci problem, a ocito i tebe muci ista stvar Bled.
Trenutno sam razocarana, kao i ti, tim sto me ne zeli, sto me napusta, sto spava s drugom, i znam da je kljuc mog oporavka u pronalasku nacina da osvjestim svoju vrijednost, svoje kvalitete, da vratim davno izgubljenu samostalnost, onu koju sam zamjenila "sigurnoscu" zajednickog zivota koji je trebao trajati dovijeka.
Nazalost, jos uvijek me ne privlaci ideja o privlacenju nekih drugih ljudi u svoj zivot :cry: , jos uvijek moj blesavi mozak i jos blesavije srce, imaju neke druge zelje... bah...
To je poanta svega, a naravno da je rano za privlačenje bilo koga, treba prvo privući SEBE SEBI u život.Citiraj:
Iznenadjena prvotno napisa
Ma, vidjet ćeš kakve ćemo postove pisati za koji mjesec, možda čak i tjedan. Uopće ne sumnjam u nas.
nemoj se zamarati s privlacenjem drugih ljudi, vidi s kojima trenutno raspolazes...Citiraj:
Iznenadjena prvotno napisa
a kamoli ne muskarcima - ja si tak razmisljam da sad krecem nesto ocajno traziti :roll: - naletila bi na slican obrazac, ako ne i gori...
fokus si sada ti!!
dozvoli si jednu zdravu dozu sebicnosti - koja je ustvari briga za sebe... jer, zapamtimo, niko se ne moze dobro brinuti za druge (a imamo divnu djecu, ne?) ako se ne brine dobro za sebe...
htjela sam i ja dodati da su tzv. negativne emocije sasvim prihvatljive u ovoj situaciji... kao sto je sorci rekla - da ih nemas - zabrinula bi se :love: ...
tvoja ranjivost je tvoja ljudskost, tvoja snaga, tvoja ZIVOST... ti si prdivno, zivo ljudsko bice koje zeli i zasluzuje biti voljeno i postovano...
kada to kvalitetno uspostavis i njegujes kod sebe ZA SEBE i netrazeno ce doci i izvana...
daj si vremena, svakako!
ne moras se napraviti jakom, snagu trebas OSJETITI u tom tihom mjestu duboko u sebi... mjestu koje ZNA da je sve ok, da je uvijek bilo ok i da ce uvijek biti ok! :heart:
nikave odluke ne moras donositi!
ako si uzrujana - sigurno neces donijeti dobru odluku!
povrijedjenost, inat, ljutnja su mjesta s puno energije - i iakoristi ih u korist sebe i svoje djece!
(meni je taj savjet jako pomogao jer sam se impulzivno pakirala i vracala u hrvatsku - i opet bi trebala poceti iznova - i tuzna srca ostavljala sve sto sam do tada napravila ovdje u svom novom domu)...
pa uz stres prekida - natovarila si jos stres ponovnog preseljenja i ponovnog zapocinjanja iznova a, kao u presadjene biljke, - korijenje mi se tek fino pocelo primati u novoj zemlji... pa sam umjesto prseljenja uzela busilicu i alat u ruke i navalila u dekoraciju stana :lol: )...
budi njezna prema sebi i svom divnom srcu!
ako volis citati i rjesavati male kreativne zadatke (pisanje, kolazi, crtanje, slusanje glazbe, odlazak u lunapark, prirodu) ima jedna knjiga/radna biljeznica
jule cameron: 'umjetnikov put' (ali NIJE samo za umjetnike vec je bazirana na tome da smo svi kreativni i to jako - s cime se u potpunosti i cijelim srcem slazem) kroz koju sam prsla i njezno, lagano, svojim tempom ponovno uspostavila neke lijepe navike koje sam zapustila poslijednjih godina a koje su u meni vristale za oslobodjenjem i skoro me kostale tjelesnog i psihickog zdravlja...
ona je inace bivsa zena martina scorcesea i s njim ima kcer... ima iskustva i suosjecanja za mnoge situacije kroz koje i same prolazimo i iz njih pise ter iz svog velikog iskustva sa radom s ljudima predlaze naoko luckaste i lagane ali vrlo mocne nacine uspostavljanja i njegovanja 'kreativnog djeteta u nama'...
kako si oprostiti...
kako oprostiti drugima...
kako si dozvoliti...
kako se zastititi...
kako pasti, dici se, otresti prasinu sa sebe i ponovno krenuti dalje...
sigurna sam da i sama znas kako to uciniti - al eto, nekad mozemo prijatelja naci i u knjizi...
i na forumu... :love: