bliski prijatelji a drugačiji odgoj djeteta...

On MM-a dvoje kolega na poslu dobili su djecu, jedan pred dva a drugi pred tri mjeseca. Niti jedno dijete više ne doji.
Jedne smo sreli pred mjesec dana u gradu. Bebačica se rasplakala u kolicima a oni njoj uključe muziku na mobitelju, stave mobitel na nju da joj svira i flašicu s čajem u usta. Grozno, ja sam bila luda kad sam to vidla.
Mislim ja sam očito bila svima jako čudna kad sam po gradu nosila dijete i gurala prazna kolica. Da sam malo bolje pogledala na netu vidjela bi da postoje slinogovi (a onda bi me još čudnije gledali).

Citiraj:

---

TeinaMama prvotno napisa

Da sam malo bolje pogledala na netu vidjela bi da postoje slinogovi (a onda bi me još čudnije gledali).

---

Ne mora biti da bi te čudno gledali (a možda ja jednostavno nisam primjećivala čudne poglede, ali sam dobila par odobravajućih komentara)... ja sam svojeg nosila u marami po Koprivnici :mrgreen:

Da se vratimo na Rozino pitanje, po mom mišljenju ovdje je ključno to da se radi o prijateljima, kako kaže Roza, jako bliskima. Ne možemo se miješati u odgoj sve djece niti to trebamo niti nam se da. Ali drugo je kad se radi o bliskim prijateljima, znači o ljudima kojima se i inače povjeravamo, dakle onima s kojima možemo razgovarati.

Ja bih našla načina da svojoj bliskoj prijateljici ukažem na neke postupke koje smatram boljima za nju i za njezino dijete. Kad sam imala malo dijete, dala sam se poučiti od svih za koje sam smatrala da mi imaju što reći, a pogotovo od svojih bliskih prijateljica koja imaju starije dijete od mog. Nisam se u svemu slagala s njima niti one sa mnom, ali to nije bio razlog da unaprijed ukinemo dijalog. Sve one imaju divnu, prekrasno odgojenu djecu, pa valjda ima nešto dobro u njihovim odgojnim postupcima, o čemu vrijedi promisliti.

Naravno da nisu svi savjeti direktno primjenjivi, da se djeca razlikuju, mi se razlikujemo i imamo različite odgojne pristupe i prioritete. Ali, pomoć, pa i pomoć savjetom svi trebamo. Ne postoji li zbog toga ovaj forum? Ako ovdje tražimo i dajemo savjete, ako čitamo knjige i u njima tražimo savjet, zašto takva vrsta dijaloga ne bi bila poželjna između bliskih prijatelja?

O Boze, meni se place na ovo. Ne znam sta mi je teze zamisliti, bebu koju se ne grli, ili bebu koja nocu place da se nahrani, a ne dobije hranu. Prestrasno, pretuzno.

Roza bas grozno, potpuno te kuzim. Ja nisam trudna pa me odmah pucaju hormoni, kak je tek tebi ;)

Nego, gle, ja jedino kad uspijem poslati zeljenu informaciju do necije svijesti - pricam pricu. O sebi. Tipa,
kako mi je bilo grozno, plakao je puno, bio nervozan i onda sam kupila maramu i spasila se. Ili, grozno je spavao a sad je genijalan, spavao kao top, od kad sam ga jednu noc onako ljena prebacila iz kimbica k sebi i ostavila jer sam zaspala. Poslije sam procitala u jednoj odlicnoj knjizi da je to super! Hoces da ti posudim knjigu da se mozes malo opustiti od svega, pa da si malo citas? ;)

Kaj ja znam - probaj. Meni je strasno tesko nekom pametovati ali mi je tesko i sutjeti o tome.

Shvaćam Rozine dileme jer se moja najbolja prijateljica (ali stvarno smo bile turbo bliske) meni počela užasno zamjerati nakon što je rodila. Već tada, iako nisam bila niti blizu braku ili djetetu, su mi njeni stavovi bili katastrofa i dok sam kao prijateljica mogla tolerirati njezinu komociju, sebičnost i netaktičnost prema drugim odraslim osobama, definitivno nisam mogla prihvatiti kad se tako počela ponašati prema svom djetetu. Cijelo to vrijeme mislim da je u biti loša majka, u više navrata sam joj ukazivala na neke stvari (od nedojenja - sama tražila u bolnici tablete protiv laktacije, ne korištenja as, zderavanja na maloga za svaku glupost, tjeranja djeteta da joj da puse i da je grli kad je očito da mali to ne želi, neigranja s njim, gotovo potpunog odsustva igračaka iz njihovog stana (sve su kod baka kod kojih je dijete uglavnom), uspavljivanja djeteta uz krimi serije, itd,itd.), kroz priču o mojoj N. joj pokušavam ukazati na neke pogreške, ali ona se ne da. Ona je dapače uvjerena kako sam ja u krivu, kak ja pretjerujem jer N. još uvijek spava dio noći u našem krevetu, jer sam je dojila do godine dana, jer je ne šopam s čokoladicama, sokićima i svim sličnim predivnim i zdravim namirnicama, itd. Uglavnom, došlo je do toga da smo se prilično udaljile, da baš nemam potrebu vidjeti je i družiti se s njom, da mi se ne da da dođe s m i djetetom kod nas na vikend jer mi je mučno gledati takav odnos prema djetetu, itd. S jedne strane mi je žao, ali u biti, ako ću biti realna žalim za onim čega nikad nije niti bilo! I zato, družim se s drugim ljudima o kojima imam bolje mišljenje i koji su mi bliži (i) po tome kako se odnose prema svojoj djeci!
A neki dan mi se isto digao tlak jer sam skužila da naši frendovi bebicu od mjesec dana furaju u autu u košari, pri čemu niti je košara vezana za sjedala niti je samo dijete vezano u košari! Šokirali smo se i MM i ja i pokušali im ukazati na to, ali ništa. Neki dan im šaljem obavijest o pregledu sjedlaica u zgb, a oni mi odgovaraju da će otići ako stignu od dogovorenih kava i da dijete ionako treba još narasti da bi moglo u sjedalicu! I kaj da kažem, nemam strpljenja i takta za takve likove!

Shvaćam Rozine dileme jer se moja najbolja prijateljica (ali stvarno smo bile turbo bliske) meni počela užasno zamjerati nakon što je rodila. Već tada, iako nisam bila niti blizu braku ili djetetu, su mi njeni stavovi bili katastrofa i dok sam kao prijateljica mogla tolerirati njezinu komociju, sebičnost i netaktičnost prema drugim odraslim osobama, definitivno nisam mogla prihvatiti kad se tako počela ponašati prema svom djetetu. Cijelo to vrijeme mislim da je u biti loša majka, u više navrata sam joj ukazivala na neke stvari (od nedojenja - sama tražila u bolnici tablete protiv laktacije, ne korištenja as, zderavanja na maloga za svaku glupost, tjeranja djeteta da joj da puse i da je grli kad je očito da mali to ne želi, neigranja s njim, gotovo potpunog odsustva igračaka iz njihovog stana (sve su kod baka kod kojih je dijete uglavnom), uspavljivanja djeteta uz krimi serije, itd,itd.), kroz priču o mojoj N. joj pokušavam ukazati na neke pogreške, ali ona se ne da. Ona je dapače uvjerena kako sam ja u krivu, kak ja pretjerujem jer N. još uvijek spava dio noći u našem krevetu, jer sam je dojila do godine dana, jer je ne šopam s čokoladicama, sokićima i svim sličnim predivnim i zdravim namirnicama, itd. Uglavnom, došlo je do toga da smo se prilično udaljile, da baš nemam potrebu vidjeti je i družiti se s njom, da mi se ne da da dođe s m i djetetom kod nas na vikend jer mi je mučno gledati takav odnos prema djetetu, itd. S jedne strane mi je žao, ali u biti, ako ću biti realna žalim za onim čega nikad nije niti bilo! I zato, družim se s drugim ljudima o kojima imam bolje mišljenje i koji su mi bliži (i) po tome kako se odnose prema svojoj djeci!
A neki dan mi se isto digao tlak jer sam skužila da naši frendovi bebicu od mjesec dana furaju u autu u košari, pri čemu niti je košara vezana za sjedala niti je samo dijete vezano u košari! Šokirali smo se i MM i ja i pokušali im ukazati na to, ali ništa. Neki dan im šaljem obavijest o pregledu sjedlaica u zgb, a oni mi odgovaraju da će otići ako stignu od dogovorenih kava i da dijete ionako treba još narasti da bi moglo u sjedalicu! I kaj da kažem, nemam strpljenja i takta za takve likove!

Ja takvima koji bebu furaju u košari kad kažu da je premala za as, kažem i da je premala za poginut (i onda krenem s brutalnom pričom o tome gdje bi to dj.završilo kad bi imali sudar),...a kad je već beba premala onda nek stanu doma s njom! 8)
Ipak se osjećam dužna bar ukazat na opasnost,pa možda i na najslikovitiji način koji mogu razumijeti. :roll:

Citiraj:

---

Engls prvotno napisa

Ma,treba shvatiti i takav način odgoja.Čak naši liječnici misle slično.Najnoviji primjer rodilišta u Osijeku.Nisu imali vremena objasniti prvorotkinji kako se treba masirati i izdajati čak i nakon podoja kako bi razbila kvrge u dojkama,pa su joj nakon 3.dana dali injekciju kako bi prestala laktacija,a bebili je sada na formuli.JAdnoooo!Hajde,uvjeri sada ti tu majku da liječnici nisu u pravu i da je mogla naći načinn kako bi prevladala početne muke sa dojenjem! Jedino me čudi kako može odoljeti tako slatkom paketiću da ga uopće pusti sa ruku,a kamoli da tako uspješno provodi "naci" metode odgoja.

---

OT ovak skroz slično je i meni bilo...moja kvrgica je tak brzo narasla....uf!! jednom sam u 00h luda od gladu i žeđi (rekli mi da tekućina stvara mlijeko...a sama nisam htjela jest...ne bili se mlijeko smanjilo :lol: ) i luda u glavi (psiha otkazala) tražila doca od sestara, jer sam imala dvi lubenice s kojima nisam smila zaspat, a izdajanje samoj mi NIKAK nije išlo ...i dobila sam doca koji me nije ni pregledao neg mi je rekao neka ja popijem neku tableticu za smirenje..i nek su uzmem neš kontra laktacije :shock: ....mislim stvarno...na kraju su me sestre izdojile...danas uspješno i isključivo dojimo...iako sam imala već 5upala...

ne znam ljudi....ja stvarn ne mogu razumjeti rozine prijatelje i ostale takve roditelje....mislim, nisam ja super mama...koliko mi je samo puta došlo da malog lansiram na Mars...al, jopet....sve sjeda na svoje... najgroznije mi je ne uzimanje diteta i ne hranjenje...koma

proslo ljeto na moru imala sam slican slucaj,osim sto mi ta mama nije prijateljica.maleni joj je imao oko 2 godine,a malena 2 mjeseca.ta mala je vjecno lezala u horizontali.nju nije nitko nosio,niti mazio niti je zabavljao.dijete je bilo gladno i cuclalo ruku a mama je samo govorila:da,sad joj je vrijeme...i mala zaspi i nikome nista!!ono,onda ceka da se zbudi da ju nahrani.mi smo se svi zgrazavali.jedna cura ju je uzela na ruke ali se klinac zaletio(mali braco) i doslovno ju joj je poceo trgati iz ruku da njegova seka mora ici u kolica.skoro ju je iscupao!!maleni je bas bio u fazi :"to je moje".ona bi se sva sretna smijala kad bi se netko nadvio nad kolica i pricao joj.a kako lijepo dijete....i jos nas je frustriralo to sto je baka od malene jednom rekla:a bolje da je musko.u nasoj familiji su sami muski.aaaaaaaaaaaaa

Iako mi je fitilj ponekad stvarno kratak i užasno se naživciram kad mi objašnjavaju da se AS 0-13 kg može montirati u smjeru vožnje i da, dobro, možda sam i ja u pravu, ali ovaj njihov način je isto tako logičan, ili kada je svaka druga riječ upućena djetetu ta da je zločesto, ili kad se dizanje bebe na ruke tretira kao izraz slabosti, ili kad ljudi rade neke druge stvari koje se meni ne čine ok, naučila sam da jedino što mogu je reći kako ja radim neke stvari. Baš ovako kako je napisala Tiwi.

Ja sam u puno stvaari radila greške zbog tih glupi uvriježenih mišljenja s prvim djetetom i tako mi je krivo što toliko toga nisam znala.

Mislim da treba pokušati reći, ako je riječ o prijateljima.
Ja se trudim odabrati pristup. Znam da moja susjeda jako drži do mišljenja doktora, njoj za dojenje kažem da mi je pedijatar rekao dojenje po zahtjevu pa i svakih 20min(stvarno mi je rekao u bolnici), nekome drugom spomenem istraživanja...

Mi smo se prestali družiti sa jako puno ljudi od kada imamo djecu. Nije ovdje bilo pitanje samo o neslaganju i načinu odgoja, već dok djeca malo narastu, shvatite da oni ili imaju malog nasilnika a ništa ne poduzimaju ili vam se djeca jednostavno ne slažu pa svako takvo druženje predstavlja mučenje. Onda shvatiš da su to zapravo vrlo važne točke koje označavaju nečiji svjetonazor, mišljenja i postupke.
Onda shvatiš da to zapravo i nisu ljudi s kojima ti je ugodno i da se razlikujete u mnogočemu...pa lagano prorijeđujete i postepeno prekidate odnose.
Ja sam inače vrlo društvena i vječno oko nas postoji hrpa ljudi s kojima sve nešto radimo čoporativno. Ali primjećujem kako se sve više okrećem obitelji. Možda i stoga što starim.
Shvatila sam već odavno da druge ne mogu mijenjati, a meni se sve teže prilagođavati.

Ja mislim da je pojam "razmaženo" pogrešno povezan sa pojmom "maženja" kao fizičke manifestacije ljubavi.
Za mene je "razmaženo dijete" ono koje dobiva uvijek sve što traži (da se ne bi deralo ili bunilo i ljutilo), nad kojim roditelji nemaju nikakvog autoriteta, kojem niko nije objasnio koje je to neprihvatljivo ponašanje (ovo je jako širok pojam i individualan ali ja mislim na one osnove tipa: roditelji mirno piju kafu u kafani, a dijete skače po glavama ljudi koji okolo sjede). Ali kad se to sve sabere i razmisli o razlozima "razmaženosti" moj pojam "razmaženog" odgovara pojmu "zanemarenog" i djeteta na čije se zahtjeve za pažnjom ne odgovara adekvatno.
Maženje kao fizička manifestacija ljubavi, po mom skromnom mišljenju, ne može "razmaziti" dijete. A ako je ta potreba za maženjem osnovna životna potreba djeteta kakav je slučaj kod dojenčadi (a Boga mi, i kod starije djece) onda im uskraćivati to znači isto što i pustiti ih da budu gladni, žedni i mokri.
Izvinite na ovoj malo dužoj opservaciji koja ne nudi rješenje na postavljeno pitanje teme. Ne znam kako bih reagovala da sam u situaciji da imam takve prijatelje. Čini mi se da bih jednom paru sa kojima smo zaista bliski (i koji još nemaju dijete :)) sigurno nešto rekla. Onima manje bliskim, nisam sigurna, ali vjerovatno bi se razišli na kraju.

Ja mislim da je pojam "razmaženo" pogrešno povezan sa pojmom "maženja" kao fizičke manifestacije ljubavi.
Za mene je "razmaženo dijete" ono koje dobiva uvijek sve što traži (da se ne bi deralo ili bunilo i ljutilo), nad kojim roditelji nemaju nikakvog autoriteta, kojem niko nije objasnio koje je to neprihvatljivo ponašanje (ovo je jako širok pojam i individualan ali ja mislim na one osnove tipa: roditelji mirno piju kafu u kafani, a dijete skače po glavama ljudi koji okolo sjede). Ali kad se to sve sabere i razmisli o razlozima "razmaženosti" moj pojam "razmaženog" odgovara pojmu "zanemarenog" i djeteta na čije se zahtjeve za pažnjom ne odgovara adekvatno.
Maženje kao fizička manifestacija ljubavi, po mom skromnom mišljenju, ne može "razmaziti" dijete. A ako je ta potreba za maženjem osnovna životna potreba djeteta kakav je slučaj kod dojenčadi (a Boga mi, i kod starije djece) onda im uskraćivati to znači isto što i pustiti ih da budu gladni, žedni i mokri.
Izvinite na ovoj malo dužoj opservaciji koja ne nudi rješenje na postavljeno pitanje teme. Ne znam kako bih reagovala da sam u situaciji da imam takve prijatelje. Čini mi se da bih jednom paru sa kojima smo zaista bliski (i koji još nemaju dijete :)) sigurno nešto rekla. Onima manje bliskim, nisam sigurna, ali vjerovatno bi se razišli na kraju.

SORRY

Joj, Stroberry Shortcake, kako te s guštom potpisujem! :)
Baš si to lijepo napisala. Trebalo bi smisliti novu riječ za razmaženost, ovako ljudi čak i o maženju unaprijed stječu predrasude.

Strawberry, lijepo rečeno.

A i mi malo stariji se volimo maziti 8), pa nikome ne pada na pamet da smo zato "razmaženi"...

Strawberry, lijepo rečeno.

A i mi malo stariji se volimo maziti 8), pa nikome ne pada na pamet da smo zato "razmaženi"...

Ja sam TOTALNO razmažena :mrgreen: Ja sam Eminina maza, a ne ona moja.

necu opisivati moj odgoj..ukratko nije ni onaj iz prvog posta, a ni onaj iz svih ostalih....

istina je da ako gledam djecu nekad i sada, nije bas da danasnjem odgoje ide ikakav +, kad odem po djete u skolu uvijek dodjem zapanjena kuci...

neodgojenost, nepostovanje starijih, sebicnost, narcisoidnost...bez ikakvih vrednovanja materijalnih stvari...tako da nije bas da bi se kladila na "permisivni odgoj" i beskrajno davanje i ugođavanje djeci...

al ni to nije najvaznije...ima jedna uzrecica:

"kad bi svatko pomeo svoj prag, i nebi pluvao po tuđem...svijet bi bio puno cisci!!!"

Citiraj:

---

realna prvotno napisa

"kad bi svatko pomeo svoj prag, i nebi pluvao po tuđem...svijet bi bio puno cisci!!!"

---

e, ovo potpisujem ;)

Permisivan odgoj i AP nisu jedno te isto, tako da se ne može svesti pod isti nazivnik djecu koja NISU odgajana i onu koja su odgajana s poštovanjem, a ne slamanjem volje i pukim discipliniranjem.

Strobery Shortcake, super post, baš si to krasno objasnila :D

Citiraj:

---

Permisivan odgoj i AP nisu jedno te isto, tako da se ne može svesti pod isti nazivnik djecu koja NISU odgajana i onu koja su odgajana s poštovanjem...

---

I ovo potpisujem sto puta i nadam se, Realna, nakon nebrojenih rasprava na tu temu, da više ne izjednačavaš permisivnost s AP-om, valjda nismo tako loši u prezentaciji tog stila odgoja ;-)
I diktatura i potpuni nedostatak discipline su podjednako loši za djecu, a uvijek me zapanjuje kolika množina ljudi još uvijek misli da se disciplina postiže samo (pre) velikom krutošću i s druge strene isto tako nerazumno mišljenje da će djeca, ako im sve dozvolimo, iz puke sreće i zahvalnosti biti dobri anđeli...yeah, right :mrgreen:

Sorry, na offtopičarenju, Roza, vezano uz temu malenih bebača, ja mislim da bi mi srce pucalo kad bi gledala takav odnos roditelja prema djeci i bojim se da su oni tipovi koji se ne misle promijeniti po tom pitanju. Ja bi prorijedila kontakte s njima jer sam takva, previše me to dira kad vidim da male bebice ljudi tertiraju kao vlasništvo, kao dražesnog ljubimca koji se voli, ali treba biti što manje na smetnji :(

Pokušavaj još neko vrijeme preporučivati literaturu, možda da izmisliš neku priču o tome kako su starci promijenili ponašaje prema bebi i ona im je stostruko uzvratila ljubav i pažnju :heart: Možda im nekaj ostane u uhu, ali uf, ako se niš ne prifati, ne znam koliko bi dugo mogla izdržati s njima...pa, to je tako maleno djetešce, kako mogu ljudi imati tako kameno srce :cry:

U svakom slučaju, želim bebici svu sreću i ljubav ovog svijeta, koliko god može dobiti :heart:

Strobery Shortcake, super post, baš si to krasno objasnila :D

Citiraj:

---

Permisivan odgoj i AP nisu jedno te isto, tako da se ne može svesti pod isti nazivnik djecu koja NISU odgajana i onu koja su odgajana s poštovanjem...

---

I ovo potpisujem sto puta i nadam se, Realna, nakon nebrojenih rasprava na tu temu, da više ne izjednačavaš permisivnost s AP-om, valjda nismo tako loši u prezentaciji tog stila odgoja ;-)
I diktatura i potpuni nedostatak discipline su podjednako loši za djecu, a uvijek me zapanjuje kolika množina ljudi još uvijek misli da se disciplina postiže samo (pre) velikom krutošću i s druge strene isto tako nerazumno mišljenje da će djeca, ako im sve dozvolimo, iz puke sreće i zahvalnosti biti dobri anđeli...yeah, right :mrgreen:

Sorry, na offtopičarenju, Roza, vezano uz temu malenih bebača, ja mislim da bi mi srce pucalo kad bi gledala takav odnos roditelja prema djeci i bojim se da su oni tipovi koji se ne misle promijeniti po tom pitanju. Ja bi prorijedila kontakte s njima jer sam takva, previše me to dira kad vidim da male bebice ljudi tertiraju kao vlasništvo, kao dražesnog ljubimca koji se voli, ali treba biti što manje na smetnji :(

Pokušavaj još neko vrijeme preporučivati literaturu, možda da izmisliš neku priču o tome kako su starci promijenili ponašaje prema bebi i ona im je stostruko uzvratila ljubav i pažnju :heart: Možda im nekaj ostane u uhu, ali uf, ako se niš ne prifati, ne znam koliko bi dugo mogla izdržati s njima...pa, to je tako maleno djetešce, kako mogu ljudi imati tako kameno srce :cry:

U svakom slučaju, želim bebici svu sreću i ljubav ovog svijeta, koliko god može dobiti :heart:

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Permisivan odgoj i AP nisu jedno te isto, tako da se ne može svesti pod isti nazivnik djecu koja NISU odgajana i onu koja su odgajana s poštovanjem, a ne slamanjem volje i pukim discipliniranjem.

---

ni to nije bitno trenutno...
moj apel je bio na temu...pusti druge da disu i rade kako misle da je najispravnije....ako djete budu ostavili gladno, vjerojatno ce to pedijatar primjetiti...i bit ce frke...

a moje osobno misljenje je da se ne odlucujem za kolac dok netko pise recept...ni dok ga mjesa ni sprema ni pece...cak bi bilo smjesno kad bi u pekari rekla gle kako on jace ili slabije mjesa tjesto, njegov kolac sigurno nece valjati...

ja sam stava da kad kod nekoga probam dobar kolac, tek onda pitam za recept...

nisam zagovornik nikakvih "odgojnih metoda po knjizi autora xy", ja to radim intuicijom mame koja se ne moze pozaliti na djete od uskoro 11 godina...

kazem samo...naci cemo se kad nam klinci budu imali 18..20..ili vise godina...pa cemo onda kritizirati i komentirati tko je bolje odradio posao odgoja i roditeljstva...a do onda...ocistimo svoj prag a i prozore najbolje sto mozemo...pa da nam dom bude cisci i svijetliji....

Citiraj:

---

realna prvotno napisa

neodgojenost, nepostovanje starijih, sebicnost, narcisoidnost...bez ikakvih vrednovanja materijalnih stvari...tako da nije bas da bi se kladila na "permisivni odgoj" i beskrajno davanje i ugođavanje djeci...

---

Moj post se odnosio na ovo

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Citiraj:

---

realna prvotno napisa

neodgojenost, nepostovanje starijih, sebicnost, narcisoidnost...bez ikakvih vrednovanja materijalnih stvari...tako da nije bas da bi se kladila na "permisivni odgoj" i beskrajno davanje i ugođavanje djeci...

---

Moj post se odnosio na ovo

---

permisivna metoda je malo "starija" od AP...bila je popularna i promovirana...i dala je sve samo ne pozitivne rezultate...

AP je relativno "novija"...dal je dobra ili bolja od "bakine"...jos cemo vidjeti...za mene je ona jos u fazi recepta i mjesanja...vidjet cemo kakvi ce biti kolaci na kraju...

Realna, mi se u principu slažemo, čini mi se. Sve u svemu, AP je vrlo individualna metoda i konačni rezultat će kod svakog roditelja/djeteta biti drukčiji. Ja sam mislila da ću biti strog roditelj, jer sam i sama tako odgajana. Međutim, svakog dana mi je sve jasnije da je moje dijete prekrasna mala osoba, i nije mi cilj puko discipliniranje time što ću slomiti njegovu volju. Dapače, uživam u tome što on ima svoje ideje, svoje planove (i nitko nije kriv što se to možda ne poklapa s mojim idejama i planovima). Moje je da ga usmjeravam.

I mi imamo prijatelje s djecom i ima nekih stvari s kojima se ne slažem, ali vjerojatno ni oni neke moje postupke ne odobravaju. Ako razgovaramo o djeci, kažem kako ja nešto radim i zašto mislim da je to dobro i dam mišljenje ako me netko traži. Naravno, druga je stvar ako se radi o zlostavljanju djeteta.

Citiraj:

---

Tiwi prvotno napisa

Nego, gle, ja jedino kad uspijem poslati zeljenu informaciju do necije svijesti - pricam pricu. O sebi. Tipa,
kako mi je bilo grozno, plakao je puno, bio nervozan i onda sam kupila maramu i spasila se. Ili, grozno je spavao a sad je genijalan, spavao kao top, od kad sam ga jednu noc onako ljena prebacila iz kimbica k sebi i ostavila jer sam zaspala. Poslije sam procitala u jednoj odlicnoj knjizi da je to super! Hoces da ti posudim knjigu da se mozes malo opustiti od svega, pa da si malo citas? ;)

---

Eto, tako ja. Roza, a da probaš tako? Neznam, možda bar nešto dopre do njih... :/

Citiraj:

---

realna prvotno napisa

AP je relativno "novija"...dal je dobra ili bolja od "bakine"...jos cemo vidjeti...za mene je ona jos u fazi recepta i mjesanja...vidjet cemo kakvi ce biti kolaci na kraju...

---

Ne bi baš rekla da je to novija metoda odgoja. Možda je noviji termin za takav način odgoja. I prije nego sam postala mama znala sam kako otprilike želim odgajati svoju djecu, a tek sam ovdje saznala da je to zapravo AP odgoj.
Ima ljudi koji su i prije tako odgajali svoju djecu, a nemaju pojma što je AP nit su čuli za Searsa i sl.
Ali moram reć da se inače slažem s onim što si napisala. :)