Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
A od tih osam, samo 3 imaju! :cry:
I jos rekli da ih nemaju i nece ih imati :evil:
Printable View
Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
A od tih osam, samo 3 imaju! :cry:
I jos rekli da ih nemaju i nece ih imati :evil:
Saradadevii wrote:
Vidi, vidi, ja sam esperanto naucio 1986. u Studentskom esperantskom klubu u Zagrebu gdje sam od tada stalno, sto duhom (za 6 godina dok sam bio vani) sto tijelom prisutan. Da li si i ti tamo (na)ucila jezik ili na nekom od onih vikend tecajeva koji su bili popularni tih godina?Citiraj:
Daj sto das! Bilo je to 1985 kada sam ja ucila esperanto, ali mogu probati
Kaj se tice te literature, vec me zaista pece savjest :oops: , ali si zasad ne mogu pomoci - guzva je i u firmi i doma tako da nemam vremena za cackanje po knjigama ... ali, bit ce valjda preko praznika :/ . Uglavnom, nisam zaboravio ...
To ti je jako razlicito i cesto ovisi o nekakvim detaljima - pojavi se nesto zgodno na jednom jeziku pa onda onaj drugi bude neko vrijeme zanemaren. A cesto se neke stvari desavaju sa "odgodjenim djelovanjem", tako je bar bilo kod Vedrana. Recimo, dodjemo mi na esperantski susret i prva dva dana se srami i tek nesto malo prica na esperantu, treci dan bude bolje, ali onda vec idemo doma. I onda slijedeca dva dana prica esperanto k'o veliki.Citiraj:
Jedno pitanje za one sa iskustvom....
Primijetila sam u posljednja dva tjedna kako Shantana je usporila usvajanje engleskih rijeci i ubrzala hrvatske, ne vidim neki poseban razlog tome (osim sto je moja mama tu zadnja dva dana, ali to se pocelo prije desavati...)
Jeste li imali slicno iskustvo i kakva je bila dinamika paralelnog "progovaranja"?
A najsmjesnije je bilo :lol: kad su MZ i Vedran bili na moru bez mene pa mi je ona javljala da mali inzistira svaki dan da prica sa njim na esperantu,a ne hrvatskom ... ocito mu je malo falio taj drugi jezik.
Kaj se tice te multi-okoline u Londonu - zbilja steta sto svi ti ljudi zapustaju svoje "dodatne" jezike, sto zbog kulturalnih razloga sto sbog toga sto sa svakim poznatim jezikom si olaksavaju daljnje ucenje drugih jezika (ukoliko ih to zanima ... :/ ). Kad sam bio u Svedskoj ucio sam neko vrijeme svedski i sa znanjem engleskog i njemackog je to peace of cake (jos da nema cudnog izgovora ... :roll: ), a takvih primjera ima zaista puno i svaki jezik kad tad dobro dodje.
Nego, koliko si ti vec tamo tj. u UK?
Ima li uopce prilike tamo za upotrebu naseg jezika (tipa neka nasa knjizara, ducan, kulturni klub itd)? Ja znam svega nekoliko nasijenaca koji su gore ...
Sva sreca, sad se preko weba svasta moze dohvatiti ...
?Citiraj:
Vidi, vidi, ja sam esperanto naucio 1986. u Studentskom esperantskom klubu u Zagrebu gdje sam od tada stalno, sto duhom (za 6 godina dok sam bio vani) sto tijelom prisutan. Da li si i ti tamo (na)ucila jezik ili na nekom od onih vikend tecajeva koji su bili popularni tih godina
Nije bio vikend, tecaj bio je dva-tri mjeseca, prvi stupanj :D , koliko se sjecam. Ne znam je li bio studentski klub, ali je bio u Amrusevoj; vjerojatno je to taj, mislim da ih nije bilo vise. Bilo je to proljece i neki skup u Osijeku pa smo tamo isli. Bas je bilo dobro, ne znam tocno zasto nisam nastavila, mislim da su u pitanju bile druge mnogobrojne aktivnosti u mojem zivotu u to doba.
Pet i pol godina i prvih par godina nisam hrvatski svakodnevno uopce pricala pa sam bila pomalo "zardjala". Sada je ok, jer pricam sa Shantanom (a i na ovom forumu :D ), ali jos uvijek se ne druzim s nikim iz Hrvatske.Citiraj:
Nego, koliko si ti vec tamo tj. u UK?
Ima li uopce prilike tamo za upotrebu naseg jezika (tipa neka nasa knjizara, ducan, kulturni klub itd)? Ja znam svega nekoliko nasijenaca koji su gore ...
Spremam se vec neko vrijeme raspitati se u veleposlanstvu o hrvatskoj skoli i imaju li knjiznicu. Skola bi trebala biti subotom, ali cini mi se da nije neki uhodani projekt, nego ovisno o "trenutku". Pretpostavljam da bi mogao biti i neki hrvatski klub pri veleposlanstvu, ali mi nikada do sada (citaj "do kada se dijete nije rodilo") to nije bilo nesto zanimljivo.
Ali postaje mi zanimljivo.
Sto se ducana tice, nista o tome ne znam, ali sam cula da ima u jednom dijelu Londona jedan popularan srpski ducan sa hranom gdje svi iz bivskih republika odlaze u shooping kada ih uhvati nostalgija za domacom kuhinjom. Podravkine Vegete i Krasovih napolitanki ima u vecini ducana ciji su vlasnici ciparski Turci, ali buduci da mi to ne jedemo, nista ni od toga.
Ali zato ima svakakve druge internacionalne hrane i namirnica... :love:
U to doba bili su enormno popularni vikend-tecajevi (isto u Amrusevoj) na koje je doalzilo po 50-60 ljudi. A ovaj tvoj tecaj je sigurno bio u SEK-u (Studentskom Esperantskom Klubu), jer su oni tad jedini drzali tecajeve tog tipa.Citiraj:
Nije bio vikend, tecaj bio je dva-tri mjeseca, prvi stupanj :D , koliko se sjecam. Ne znam je li bio studentski klub, ali je bio u Amrusevoj; vjerojatno je to taj, mislim da ih nije bilo vise. Bilo je to proljece i neki skup u Osijeku pa smo tamo isli. Bas je bilo dobro, ne znam tocno zasto nisam nastavila, mislim da su u pitanju bile druge mnogobrojne aktivnosti u mojem zivotu u to doba.
Steta sto si to napustila, no tako je sa dosta drugih ljudi koji dodju na te tecajeve - puno njih ima mnostvo interesa i onda ih obicno nesto drugo odvuce u druge vode. Vecini ljudi koji uce esperanto je zajednicko da su radoznali i zanima ih tisucu stvari ... :D
Zanimljivo, nasi ljudi kad odu van obicno ili se samo druze sa ostalim nasim "gasticima" i sa domacim narodom komuniciraju samo kad je nuzno (sto mi se ne svidja ...) ili pak se potpuno uklope u novu okolinu i sa ostalim nasijencima se vide samo slucajno. Ti ocito spadas u ovu drugu grupu ... ;)Citiraj:
Pet i pol godina i prvih par godina nisam hrvatski svakodnevno uopce pricala pa sam bila pomalo "zardjala". Sada je ok, jer pricam sa Shantanom (a i na ovom forumu :D ), ali jos uvijek se ne druzim s nikim iz Hrvatske.
Spremam se vec neko vrijeme raspitati se u veleposlanstvu o hrvatskoj skoli i imaju li knjiznicu. Skola bi trebala biti subotom, ali cini mi se da nije neki uhodani projekt, nego ovisno o "trenutku". Pretpostavljam da bi mogao biti i neki hrvatski klub pri veleposlanstvu, ali mi nikada do sada (citaj "do kada se dijete nije rodilo") to nije bilo nesto zanimljivo.
Ali postaje mi zanimljivo.
Sto se ducana tice, nista o tome ne znam, ali sam cula da ima u jednom dijelu Londona jedan popularan srpski ducan sa hranom gdje svi iz bivskih republika odlaze u shooping kada ih uhvati nostalgija za domacom kuhinjom. Podravkine Vegete i Krasovih napolitanki ima u vecini ducana ciji su vlasnici ciparski Turci, ali buduci da mi to ne jedemo, nista ni od toga.
Ali zato ima svakakve druge internacionalne hrane i namirnica... :love:
ima i treca grupa ;)
oni koji se druze i sa jednima i sa drugima :lol:
Da? A ja sam mislio da sam sam bio u toj grupi dok sam bio u Austriji i Svedskoj ... :lol:Citiraj:
seni prvotno napisa
(ozbiljno, nisam bas sreo puno ljudi iz te "zlatne sredine" ...)
pa ja se nadam da sam u toj zlatnoj sredini. nikada mi nije bila simpaticna ideja nekog "zavicajnog geta", ali sretala sam ljude koji i desetak godina zive zu becu i kukaju o "groznim" austrijancima i kako je tu sve bljak a u zagrebu super. :roll:
s druge strane u becu je dosta ljudi iz zagreba, koje znam jos sa studija, odnosno nekih iz sarajeva iste struke. pa zasto se ne druziti?
s druge strane da sam negdje u belgiji ili kongu vjerojatno bi i bilo malo ljudi iz hrvatske, pa bi biklo tesko biti u toj "zlatnoj sredini"
zabrijali smo krivi topic :lol: , sorry, sorry
Ma meni nikada sredine nisu dobro isle :D
ali bas bih se sada htjela vise druziti s hrvatskozboricima ili barem nekim slicnima.
To je bio definitivno SEK. sad se sjecam! I bila je neka uciteljica Vesna i jos jedan Boris, ali mislim da je on bio student a ne ucitelj...
Ju'r velkam tu dzoin as! ;) :lol:Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
[qoute]To je bio definitivno SEK. sad se sjecam! I bila je neka uciteljica Vesna i jos jedan Boris, ali mislim da je on bio student a ne ucitelj...[/quote]
E da, Vesna, ona je meni bila u komisiji na prvom ispitu,a njena sestra mi je vodila tecaj i poslije smo dosta zajedno putovali i radili u Dramskoj grupi! :D
No, zbilja je vrijeme da se vratimo na temu, a dalje mozemo drvit' o tome preko IM-ova ...
Supertopik
ali Ancica je mother of invention a ne necessity :lol:
Mi smo isto dvojezični
Živim sa svekrvom kojoj je materinji talijanski tako da sa njom pričaju samo talijanski (i ona s njima). Progovorili su dosta rano i oboje brbljaju sve u šesnaest. Ponekad petljaju najčešće kad su umorni:recimo D. kaže Tata i Gregor dođono. Samo kažem je srećo doći će-ne ispravljam previše.
Postoje i riječi za koje vidim da se G ne sviđaju na H. npr ni pod razno neće reći prizemlje i visoko prizemlje nego mezanino i pjantera :lol:
A neke rejči koje nam se svide počnemo svi skupa duperat
Nona je G. rekla neki dan da prestane radit stupidađine
I onda smo par dana svi trčali kroz kuću i vakali- stupidađine,stupidađine :lol: :lol:
lahlah :lol: :lol: :lol:
Ma i ja bih ponavljala stupidadjine, bas je fora rijec!
Moja je mama trenutno u posjetama pa kaze ona Shantani danas: A gdje si mi spremila one moje shue..." :lol:
Kazem ja mami: "Naucit ce ona tebe engleski prije nego ti nju hrvatski", a Shantana se samo odgega i donese joj cipele.
je li mozes ponovo staviti link? Ovaj se ne otvara i nisam mogla nista oko tog naziva naci....Citiraj:
beba2 prvotno napisa
I ja imam isti problem moj sin 3g. tek sada prica malo bolje i vise, kod nas ti to ovako izgleda : mi zivimo u svicarskoj ja pricam hrvatski a moj muz prica italianski a kad smo svi zajedno onda se prica svicarski, tako da je moj sin sve jezike malo bolje i losije naucio. Samo je sad problem da malo mjesa :roll: Ali mi smo pitali ovdje nase djece doktore pa su nam rekli, samo je vazno da uvjek ista osoba jedan jezik prica da mi kao roditelji ne mjesamo pa ce djeca nauciti sve jezike.
Trebamo malo vise povjerenja imati u nase malene. sve ce nauciti lagano :mrgreen:
http://ostvarenje.crolink.net/Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
ja sam od njih narucivala neke knjige M.Odenta i neke o psih. razvoju djece 8)
Juhuu, dvojezicni, evo mene opet ... ;) 8)
Napokon sam iscackao neke zanimljive linkove na webu - osnovna stranica je na esperantu i dio linkova je na stranice na esperantu, no ima ih dosta i na drugim jezicima. Pogledajte sami na
http://www.helsinki.fi/~jslindst/denask-l.html
ima ih zbilja dosta.
Jos jedan link, http://www.geocities.com/Paris/9231/hejme1-7.txt , takodjer na esperantu.
Ja sam prije nekoliko mjeseci napisao jedan clanak za brazilski casopis "Familia rondo" koji se bavi tematikom obitelji koje se sluze esperantom u svakodnevnom zivotu (i gotovo uvijek su barem dvojezicne, ako ne i tro- i cetverojezicne) pa ga mogu poslati na IM ako je netko zainteresiran (na zalost, clanak je opet na esperantu, atrenutno nemam vremena za prevodjenje ... :( ). Clanak je objavljen i u ovom broju casopisa "Tempo" Hrvatskog saveza za Esperanto ...
A onu knjigu (na hrvatskom) sam jos duzan - javim kad ju napokon otkrijem ... :oops:
:?
Hm, ja sam mislila da sam vec pisala na ovom topicu, kad ono ni jedne poruke. :?
Bit ce da sam samo namjeravala.
Mi imamo blebetalo kojem valjda ni pet jezika ne bi bilo previse, samo nek se prica. Pravi greske i u jednom i u drugom jeziku ali u nizozemskom ipak manje. Ja ga ispravljam tako sto kao pitanje pravilno ponovim ono sto je rekao, nekada izdvojim rijec koju je pogresno rekao. Nizozemski ispravljam samo tu i tamo, ako se bas zapetlja ali trudim se da ne ispravljam jer moj izgovor nije bez akcenta.
Kad ga vodim u skolu ili uzimam ne pricamo nizozemski, ali kad vodimo djecu iz razreda na igru kod nas onda da posto necu da se drugo dijete osjeca iskljuceno. I to je otprilike sva nasa filozofija u ovoj fazi.
A kakva vam je bila filozofija i praksa kada je tek progovarao?
:lol: Jako dobro pitanje za nekoga opsirnog kao ja!
Ceki, probat cu. :)
Pricanje mu je islo jako dobro od vrlo malih nogu. Period kada je komunicirao sa po jednom rijeci je ili bio jako kratak ili ga nije ni bilo jer se ne mogu prisjetiti. Puno prije 18 mjeseci je pricao sa po vise rijeci i sastavljao recenice na oba jezika. Sa greskama naravno ali prilicno jasno.
Sjecam se nekoliko stvari: da sam ga od pocetka ohrabrivala da govori a ne pokazuje ili mumlja i da smo to radili samo na nasem jeziku. Sa nizozemskim nisam petljala nista sve do jedno 3-3,5 kada sam malo pogrijesila pa pocela prihvatati njegovo sve cesce pricanje nizozemskog.
Jos se sjecam da kada je bio skroz mali i rekao neku rijec na nizozemskom da sam je ponavljala na nasem. On je oduvijek prilicno kooperativan pa bi sam odmah par puta ponovio da utvrdi. :D Nisam ga morala pitati da ponovi.
Kada je poceo razdvajati jezike divila sam mu se iskreno na umjecu jer bi teti u vrticu nesto rekao na nizozemskom pa onda meni prenio poruku. Bio je tada jos mali, mozda tek dvije ili tu negdje.
Onda je imao period kada je vise volio nizozemski i teze se prebacivao s jednog na drugi pa sam mu u par prilika popustila i onda sve vise da bi na kraju muz rekao kako mali vise uopce nista ne zna reci na nasem. Pricao mu je pricu prije spavanja i skuzio. Malac se trudio ali je to bilo bozesacuvaj. Od tada opet aktivno odvajamo jezike.
Jedan od razloga zasto sam tada popustila je bilo i to da je skoro trebao u skolu + malo kasnije kada je vec krenuo, plasila sam se da mu nizozemski ne bi bio dovoljno dobar. Ovde strepe nad zaostatkom u jeziku kod djece stranaca i zasipaju ruznim scenarijima pa me ulovila frka. :D Iz vrtica sam kao informaciju imala samo to da ne zaostaje, stavise, da je jako brz i super prica. Ali njima nisam bas puno vjerovala jer nisam imala neko povjerenje u njih. Tako da sam pred polazak u skolu i kratki period koji je isao prije ljetnog raspusta cesto prelazila na nizozemski. Da bi se uvjerila da mu nece faliti znanja.
Dosta. :)
Luka je poceo jako kasno govoriti(u usporedbi sa drugom djecom oko njega).Nekoliko mjeseci je imao svoj jezik sto smo si zapisali u knjigu da se mozemo sjetiti toga razdoblja.Razumije i hrvatski(s njim samo govorim hrv.) i engleski ali dragovoljno samo prica engleski.Moram ga podsjetiti da mi nesto kaze na hrv. i to nikada nije u recenici nego jedna/dvije rijeci.'plava boja','broj jedan' itd.Kada broji automatski krene na eng.,a kada ga pitam da broji na hrv.odmah se prebaci i nastavi sa brojem gdje je stao na engl.
Idemo u hrv.uskoro pa cemo vidjeti kako ce se snaci.
:)
Evo jedne knjige na ovu temu za koju mislim da bi se isplatilo procitati (dosad sam ju samo prolistao):
Edith Harding & Philip Riley: "The bilingual family"
Nase djete ima 2,5 godine i zivi u trojezicnoj obitelji, naime ja pricam hrvatski, tata joj govori na norveskom a mi medusobno pricamo engleski.
Svakavih je kombinacija bilo i jos ima, ona je mjesala oba jezika (normalna faza) a sad vise ne mjesa toliko, ono sto me veseli je da tocno zna kome ce sto reci na kom jeziku, meni se uvijek obraca na hrvatskom, a tati na norveskom. Engleski je pocela imitirati nas kako govorimo i ponavljati , iskrivljene rijeci, vise kao igru.
Ti su malci kao spuzve i ako se moze, trebalo bi ih od pocetka tako uciti dva jezika jer im uopce nije problem to sve pohvatati.
Preporučam knjigu (na hrvatskom) VAŠE DIJETE I JEZIK, Mirjana Prebeg- Vilke, Školska knjiga, Zagreb, 1991. Sigurno je ima po knjižnicama, a vjerujem i knjižarama.
A probat ću iščačkatii negdje odgovor na pitanje iz psiholingvistike s postdiplomskog, kroz maglu se sjećam da je bilo o dvojezičnosti, a temeljem je na pouzdanoj literaturi i dobila sam dobri ocjenu (grin :-) grin :-)
Evo, našla sam:
2. Tipološki gledano, kakav je međuodnos različitih jezika u ranom usvajanju tj. učenju dvaju jezika? Objasnite i navedite primjere.
Pod ranim usvajanjem dvaju jezika obično se podrazumijeva da se oba jezika počnu usvajati najkasnije do šeste godine djetetovog života, a uz uvjet da se izloženost obama jezicima nastavi kroz djetinjstvo i školsku dob, takvo usvajanje vodi ka dvojezičnosti tj. bilingvalnosti. To je najčešće slučaj s djecom čiji su roditelji govornici dvaju različitih jezika, ili s djecom koja su s roditeljima odselila u drugu zemlju, u kojoj se ne govori jezik koji oni govore u obitelji. Pogrješno je pretpostaviti da takvo dijete posjeduje identičnu kompetenciju u oba jezika, da je njegova dvojezična kompetencija zbroj jednojezičnih kompetencija u svakome od jezika, te da dvojezičnost negativno utječe i izaziva smetnje u kognitivnom razvoju djeteta. Jedan jezik je uvijek dominantniji i «jači», a u različitim periodima života, te u različitim uvjetima izloženosti, jezici se mogu izmjenjivati u dominantnoj ulozi. Kako je jedna od osnovnih karakteristika jezika ekononmičnost, logično je zaključiti da bi upotreba dvaju jezika za istu komunikacijsku svrhu bila neekonomična. Kod dvojezične djece najčešće je slučaj da je svaki jezik vezan uz jednog govornika (na jednom jeziku komuniciraju s majkom, na jednom s ocem), različite društvene kontekste (u obitelji govore jednim jezikom, u društvu drugim), ili različite društvene uloge i područja aktivnosti (npr. o školi ili o vrtiću pričaju na jednom jeziku, o obiteljskim stvarima ili kućnim ljubimcima na drugom jeziku).
Ako međuodnos dvaju jezika promatramo kroz dimenziju kognitivne organizacije i kognitivnog funkcioniranja tih jezika, možemo ustanoviti postojanje usklađene ili koordinirane dvojezičnosti i složene ili kompaktne dvojezičnosti. U slučaju usklađene dvojezičnosti u govornikovoj glavi postoje dva potpuno odvojena jezična sustava, svaki sa svojim zasebnim značenjskim konceptima i odgovarajućim leksičkim jedinicama koje predstavljaju te koncepte. To bi značilo da npr. dijete koje u ranoj dobi usvaja engleski i francuski jezik, posjeduje jedan koncept za knjigu na engleskom jeziku i jednu riječ na engleskom jeziku, i odvojeni koncept za knjigu na francuskom jeziku te riječ na francuskom za taj koncept. (Cook, 2001.). Kod složene dvojezičnosti u govornikovoj glavi postoji jedan jedinstveni koncept, jedna, univerzalna spoznajna jedinica za koju govornik ima 2 jezična znaka, odn. riječi – jednu na jednom jeziku, jednu na drugom. Kod osoba koje su svoja dva jezika usvajale u roditeljskom domu moglo bi se reći kako je prisutna složena dvojezičnost, a za onu koja je jezike usvajala u različitim društvenim kontekstima rekli bismo da posjeduje usklađenu dvojezičnost. Danas se vjeruje da su obje vrste dvojezičnosti u različitim mjerama prisutne u istoj osobi tj. njezina dvojezičnost je u nekim aspektima složena, u nekim usklađena.
Međuodnos dvaju jezika u djetetovoj glavi pri ranom usvajanju ovisi i o dobi usvajanja, te se po tom kriteriju razlikuju simultana tj. istodobna dvojezičnost i konsekutivna tj. sukcesivna ili naknadana dvojezičnost. O simultanoj dvojezičnosti se govori kod djece koja ni iz kakvog (dakle od samog rođenja) odmah počinju usvajati dva jezika. To je slučaj kod djece čiji roditelji govore različitim jezicima ili kod djece koja u obitelji govore jedan jezik, ali žive u sredini koja govori drugim jezikom, a od najranije su dobi (najkasnije do treće godine života) uključena u društvene institucije (jaslice, vrtić), u kojima su znatni dio dana izložena drugom jeziku. Značajka simultane dvojezičnosti je da dijete kreće s jednim jedinstvenim jezičnim sustavom, i kod usvajanja prvih riječi ne razlikuje dva jezika nego jedan sintaktički sustav puni leksičkim jedinicama iz oba jezika. Slijedi faza postepenog odvajanja dvaju jezika, a dijete si taj složeni proces olakšava tako da svaki od jezika povezuje s različitim osobama (jedan jezik s majkom, jedan s ocem), ili različitim društvenim kontekstima (jedan jezik s roditeljskim domom, drugi s igralištem), a dokazano je da su već dvogodišnjaci svjesni da se riječi mogu prevoditi iz jednog jezika u drugi. Djeca u ovom razdoblju, ali i kasnije, često miješaju jezike, prebacuju kodove, no to prebacivanje nije nasumično. Ono se uglavnom događa kad ne znaju potrebnu riječ na jednom od jezika, ili ako je koncept ili riječ usko vezana uz djetetovo iskustvo na jednom jeziku, ali ne i na drugom (npr. ako se u obitelji govori jedan jezik, a u jaslicama drugi, dijete će igračke iz jaslica imenovati na drugom jeziku iako s roditeljem tog trena razgovara na prvom jeziku). Pod sukcesivnom dvojezičnošću podrazumijevamo slučaj kada se drugi jezik počinje usvajati nakon treće godine života, odnosno nakon što je dijete već usvojilo temelje i osnove prvoga jezika (npr. kada dijete u obitelji govori jednim jezikom i nakon treće godine krene u jaslice ili vrtić gdje se govori drugi jezik, ili kad obitelj s trogodišnjim ili starijim djetetom odseli u drugu zemlju). Smatra se da su do tada već usvojeni temelji prvog jezika pa dijete nema problema s odvajanjem dvaju jezičnih sustava jer već prilično dobro vlada prvim jezikom (ako ne na produktiovnoj razini, na receptivnoj sigurno). Zbog toga je čak moguće i početno opiranje djeteta da nauči drugi jezik. No bez obzira na to, i bez obzira na individualne razlike u brzini usvajanja jezika djeca često pokazuju slična jezična ponašanja: u početku dijete odbija koristiti drugi jezik i isključivo se služi prvim, što može dovesti i do frustracija kad dijete uvidi da ga okolina ne razumije. Slijedi neverbalni period ili tihi period u kojem dijete gotovo da i ne govori, frustrirano je i koristi se mimikom za sporazumijevanje. Ovaj tihi period se često može pogrješno protumačiti kao zastoj, no ako se i prihvati termin zastoj, on se događa samo u produktivnom aspektu djetetovog jezika. Receptivne jezične sposobnosti u oba jezika se za to vrijeme intenzivno razvijaju. Nije čest slučaj da se roditeljima i odgajateljima učini da dijete nakon ove tihe faze samo «odjednom» progovori i nastavlja naizmjeničnu uporabu obaju jezika. Razvoj receptivnih jezičnih vještina je isti i u slučajevima simultane i sukcesivne dvojezičnosti, dok se razvoj ekspresivnih vještina u ove dvije vrste dvojezičnosti, kao što je već spomento, u nekim aspektima razlikuje.
Bez obzira na osnovu kojih kriterija promatramo međuodnos dvaju jezika u dvojezične djece, njihovi jezici su u dinamičnom odnosu, mijenjaju se u nadređenosti i podređenosti i značenjskim konceptima koje «zauzimaju» u govornikovoj glavi, ovisno o izloženosti i kontekstima upotrebe. Poznato je da dvojezičnost kod djece nosi određene prednosti – dvojezična su djeca u istraživanjima pokazala raniji razvoj metajezične svijesti, veću sociolingvističku osjetljivost, i veću kognitivnu i jezičnu fleksibilnost. Kako bi dijete zadržalo zadovoljavajuću razinu komunikacijske kompetencije, te kako bi se izbjeglo propadanje jednog od jezika (language attrition) važno je da ono ima mogućnost i motivaciju za komuniciranje na oba jezika. Odgovornost za to leži prije svega na roditeljima, ali i na obrazovnim vlastima, bilo u zemljama u kojima je prisutna društvena dvojezičnost, ili u onima u kojima postoji znatan broj dvojezičnih govornika, pripadnika manjinskih zajednica ili stranaca.
Valda je nekom nešto pomoglo...
Evo ovo je ista situacija kao i kod nas samo sto je moj muz Nizozemac i mi medjusobno engleski.Citiraj:
Mette Marit prvotno napisa
S Annabel nije bilo nikakvih problema. Prica engleski i hr i nesto malo nizozemskog(vise razumije).
Medjutim s Noah sto problema. Da li je to razlog nemam pojma ali djete ime 2 godine i 8 mjeseci i ne prica. Ima totalni zastoj u razvoju govora i na teskim smo mukama.
Trenutno posjecujemo logopede 2 puta tjedno i za sada smijem s njim samo na engleskom. Nemam sad vremena objasnjavati ali kod mog Noah postoji sumnja na neke odredjene probleme i svi specijalisti tvrde da trojezicnost ili recimo dvojezicnost s tim nema nikakve veze.
Znaci nekoj djeci to super ide i treba ici za tim da se sto vise jezika pokupi sto ranije ali ako ne ide ne treba forsirati. Otvorit cu kad smognem snage jedan topic o nasim mukama s Noah.
Da, to sam zaboravila napisati da ne treba forsirati.
Ja malo forsiram nju jer vidim da joj ide.
Ako ne ide sve odjednom, treba ostaviti za poslije , nauciti ce kasnije ako mora nauciti, akoje djete okruzeno jezikom ili ako s nekim od ukucana mora pricati odredeni jezik.
moja djeca pogotovo sin koji je sada 4,5 govori dva jezika i jos uvjek brka padezee ito i mjesa jos uvjek dva jezika,i on je poslje druge godine proprico sto je i normalno za takvu djecu .Moja kcer je skoro 2 godine jos nije pravo progovorila,prica neki svoj jezik
Pozdrav svima
Koliko ja znam, kasno govorenje nije nesto tipicno za dvojezicnu djecu, vec to vise ovisi o djeci samoj - znam ih dosta i osobno, a citao sam i literaturu o dvojezicnosti.Citiraj:
majamarija prvotno napisa
Vedran npr. nije nista kasnije progovorio od prosjeka.
S ovim se ne slazem. Osim ako je dokazano da dijete ima problema (kao kod Noah recimo) onda treba "forsirat" iliti biti dosljedan.Citiraj:
Mette Marit prvotno napisa
Kljucne rijeci su "ako mora". I puno je teze za dijete (a i za roditelja) kasnije. Kad su mali, ne moras objasnjavat zasto "mora" u odredenom trenutku koristit ovaj ili onaj jezik, dode im prirodno. Kasnije nije vise i dolazis u puno tezu situaciju. Ako si u okruzju gdje je i za dijete i za tebe napor inzistirati na odredenom jeziku, puno je teze kad je dijete starije nego kad je mlade.Citiraj:
Ako ne ide sve odjednom, treba ostaviti za poslije , nauciti ce kasnije ako mora nauciti, akoje djete okruzeno jezikom ili ako s nekim od ukucana mora pricati odredeni jezik.
Ovdje govorim o ucenju jezika tako da se dijete osjeca kao doma u tom jeziku.
Sto uciniti kada dijete (4g), u trenucima kad mu zafali rijec, pocne izmisljati rijeci? :?
Meni se cini da je to OK, snaslo se da se izrazi.Citiraj:
Elly prvotno napisa
Ne vjerujem da je to lose.
... ako taj izmisljeni tekst nema "smisla" i drugoj djeci zvuci "cudno"?Citiraj:
tatek prvotno napisa
Mislim, znam da je to OK, ali kako konkretno pomoci da izbjegne etiketu "cudnoga"?
Supertopic, se slažem :)
Kod nas je situacija ovakva - ja sam Slovenka, muž Hrvat. Živjeli smo u Sloveniji, sada se preselili u Rijeku. Mala ima skoro 3 godine i priča samo slovenski, jer je muž često odsutan, a ja s njom pričam slovenski...Ona razumije hrvatski ali pričat neče..Malo me brine jer su slovenski i hrvatski jezik jako slični ili imaju iste riječi za različite stvari :x .. Imali smo več problema oko nekih stvari, recimo stol (hrvatski) je na slovenski miza, a stol (slovenski) jest stolica... A problem nam je i to, što ja u Rijeci neznam nikog sa djecom istog utrasta pa se mala nema s kime družit..
Mala kreće u vrtič u 1 mjesecu pa se nadam, da će tamo brzo naućit i hrvatski.
Jel ima neko iskustva sa učenjem dviju jako sličnih jezika?
elly: neki klinci, i sasvim jednojezicni :mrgreen: , ti znaju izmisliti neki sasvim svoj jezik. Nekad ga roditelji mogu razumjeti, no nekad ga ne zna nitko, nekad pak samo sestra ili brat. Znam osobno jedno takvo dijete, sada sasvim normalnog tinejdzera. To je naprosto jedna razvojna faza za koju, koliko znam (a cistao sam strucnu literaturu i osobno poznajem barem 20 obitelji koje su od 2- do 4-jezicne), koja kad-tad prodje, obicno negdje sa 3. godine.
in love: mislim da ti nema problema sa hrvatskim/slovenskim, po meni (hrvatski mi je materinji jezik, no slovenski sam naucio kroz ceste posjete Sloveniji ... paradoks je da sam ja 1/4 slovenac, jer je od tamo baka po maminoj strani, no ona ga nije nikad govorila sa nama klincima) su to dva vrlo slicna jezika, pogotovo za one iz kajkavskih krajeva (Medjimurje, Zagorje, Gorski Kotar). Ako ste vi rijecani porijeklom onda je vjerojatno malko teze, no zaista ne vidim tu neki veci problem.
Mi imamo prijatelje slovence koji imaju djecu uzrasta nasih klinaca i oni se zajedno igraju i tek tu i tamo iskrsne neki problem oko recimo nerazumijevanja neke pojedinacne rijeci ... nista vise nego recimo kad dodjemo u Dalmaciju pa tamo pocnu ljudi sa mudantama, kacavidama, kapulom i slicnim rijecima koje nasoj djeci ne znace nista. :)
Elly, jel Erin izmišlja riječi ili talijanizira hrvatske (i croatizira talijanske)?
Mi se kod Petre susrećemo s problemom stavljanja nizozemskog nastavka na hrvatske riječi ili obrnuto, pa to bude nekad zaista smiješno.
Petra je od navršenih 7 mjeseci u dvojezičnom okruženju i praktički je paralelno progovorila dva jezika - ali ovaj nedostatak vokabulara sam primjetila da njoj osobno nije smiješan i da bude nekad porijeđena što ju se ne razumije (posebice u Hrvatskoj - jer češće kroatizira nizozemske riječi).
Jel kod Erin to izmišljanje riječi smeta nju ili vas?
Petra, tocno je ovako kako ti opisujes.
Ona ponekad talijanizira hrvatske rijeci koje za koje ne zna tocan talijanski naziv, ponekad tu doda i totalno izmisljenu rijec (koja nema veze sa talijaniziranjem/kroatiziranjem).
Uglavnom joj se to dogodi kad se igra. Ponekad, ako joj upadne "izmisljena" rijec, toliko se zanese da nastavi dalje izmisljati (mislim da joj je to fora) pa se to pretvori u pravi pravcati "jezik".
Znaci, nju ne smeta, no kako sad krece u vrtic, bojim se da ce (a dosta je lajava na svim jezicima :mrgreen:) se to jedno vrijeme, dok si jos malo ne dopuni talijanski vokabular, cesce dogadjati.
I zapravo, mene "smeta" (namjerno stavljam nazivnike jer to nije nesto sto bih joj branila ili se ja radi toga ljutila, sramotila, ili stovec) zbog toga sto ne znam kako ce se druga, vrticka djeca (koja ju ne poznaju - stalno imam na umu da ce ona upasti u vec formiranu grupu :/) prema tome odnositi, i ne bih htjela da ju radi toga iskljucuju.
Stvar je donekle i u tome sto je ona jedno izrazito druzeljubivo bice, i ponekad to u igri radi bas kako bi suigracu "priblizila" ono sto zeli reci i zato sto se silno trudi - i bilo bi mi tesko kad bih znala da to kod druge djece izaziva suprotan efekt.
Tatek, pojedine izmisljene rijeci razumijemo (ako su talijanizirane/kroatizirane/anglonizirane), no kad se bas "zalaufa", onako u igri, ne razumije ga nitko.
In love, mi imamo prijatelje koji su ona Slovenka, muz Hrvat: malena prica sa roditeljima slovenski, iako joj se tata obraca na hrvatskom.
Medjutim, primijetila sam da kad je u nasem drustvu, i zna npr. da ju E ili ja ne razumijemo bas najbolje na slovenskom - uvijek nam se obrati na hrvatskom (a to radi od svoje druge godine).
Ona jednostavno u svojoj maloj glavici "kuzi" tko sto govori i razumije.
Vjerujem da ce i tvoja curica tu tehniku ubrzo svladati.
Petra ne bude baš presretna pri izmišljanju tih riječi, iako joj to glatko ide :)
pokušavam joj maksimalno bildati vokabular, ali prvenstveno na hrvatskom. Ne znam kako vi s Erin pričate - koristite li se isključivo hrvatskim u obiteljskoj komunikaciji - ali mi s Petrom pokušavamo izbjegavati sve osim hrvatskog, a nizozemski ostaje rezerviran za školu (u kojoj provodi po 8h dnevno).
Stoga mi je je baš nevjerojatno da joj je nizozemski jači od hrvatskog :/ i ne znam baš kako joj pomoći da u hrvatskom dostigne potrebnu razinu (bojim se da joj se, kad se vratimo u Zagreb, dječica ne počnu rugati kad ona umjesto primjerice izrezati kaže isknipati - na nizozemskom je rezati knippen).
Zezati je sigurno nece, to djeca te dobi jos ne rade, ali ju mozda nece razumjeti ... ali koliko puta se ni mi sami, koji govorimo hrvatski, ne razumijemo medjusobno ... ;)Citiraj:
petra prvotno napisa
Mislim da te ovaj spekt ne mora uopce brinuti.
Ja mislim da ona sasvim dobro upija hrvatski, samo iz nekoga razloga ne zeli govoriti (mozda se boji poceti, jer se osjeca nesigurnom) ... no, doci ce i to, kad tad.
Shantana zna hrvatske rijeci za npr. prste, cipele, izrezati itd...
ali svejedno upotrijebi cesto svoje verzije istih; fingice, suzice, chopnuti...
U opasnosti smo da ih usvojimo kao obiteljski vokabular :mrgreen:
Oprostite na interruptu ali moram čestitati tateku jubilarni post :D
Tako smo MM i ja razgovarali kad smo zivjeli u USA, npr. "Hoces li ti vošnuti d dišis ili ću ja?"Citiraj:
Shantana zna hrvatske rijeci za npr. prste, cipele, izrezati itd...
ali svejedno upotrijebi cesto svoje verzije istih; fingice, suzice, chopnuti...
U opasnosti smo da ih usvojimo kao obiteljski vokabular
Po povratku se spontano izgubilo.