Printable View
Da li ti možeš zamisliti da sam ja od kada se Niko rodio (2,5 godine) samo možda 2-3 puta zaspala navečer kad bi legla s njim....a spava mi se svaki put, ali jednostavno onaj unutarnji nemir, onaj crvić koji izjeda i ne da mira ne dozvoljava da se do kraja opustim jer 'imam još hrpu stvari za obaviti i dovesti u red'....kao da će svijet propast ako se to baš danas ne napravi.....ponekad mislim da ću popiz... od toga...od tog speeda i napetosti u sebi....
Znam što misliš :(
Doduše, što se kućanskih poslova tiče ja sam našla super stvar, tu jednu on-line školu organizacije - kad to slijedim uopće nemam dojam da išta radim - sve super ide samo od sebe (kad slijedim, al najgore je kad od straha da bih morala ne znam čitati ovo ili ono, pisati nešto, uzdizati se u bilo kom smislu zbrčkam redoslijed ili od želje da napravim super ne napravim ništa, onda izađem iz rutine i onda sve ode kvragu... al dobro, doći ću ja k sebi), ali mene muči ta neodređena predstava da nešto moram.
I onda se pitam - što ja to moram... i tajac u racionalnom dijelu mene. Jerbo ništa ne moram što nisam napravila ili nije napol napravljeno ili neće sutra ili već u roku biti napravljeno... nego to neko naslijeđe.
Valjda sam naslijedila majčin strah / osjećaj da ništa ne stiže, da se mora ubit od posla da bi postigla ne znam šta.
Mislim - moj život u redu, sve stignem, sve pet - a u meni grč... :( :cry: E to je tužno.
Pazi primjer - 22:30 navečer, ja gotova sa svim što sam imala za obaviti. Sjedam u kuhinju, palim cigaretu i mislim si, nemoguće da sam gotova, sigurno sam nešto zaboravila napraviti...onda 10 min razbijam glavu šta bi mogla raditi, a onaj 'normalni' dio mene govori da uzmem neku knjigu, pročitam neki časopis, jednostavno sjedim i blejim u strop....i ipak prevagne onaj 'bubani' dio mene i krećem nešto raditi....:-(...osim ako MM ne djeluje i krenemo skupa u drugom smjeru... :love: ;) :*Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
A najgore od svega je što taj grč svima uništava život, svima koji nas vole :cry: Ne bih da moje dijete trpi moju nervozu, želim ga naučiti da je u redu raditi onoliko koliko možeš i da je prioritet biti sretno s onim gdje je. Ne mora svatko postati šef svemira niti biti extra kuharica, sjajna kućanica, genijalno načitana osoba... ma ništa. Glavno da si miran, pomiren sa sobom i blag prema drugima, jel tako. Onda sve ide za pet.
Al nekako ne živimo u društvu u kojem nas se hrabri na to. Stvar je ko s dojenjem; nikad nisamo dobre, nikad nismo dale sve od sebe, sebične smo, uvijek neke sumnje hoćemo li uspjeti i uvijek nam netko sa strane suflira, po časopisima uvijek imamo nešto što trebamo promijeniti u životu - vezu, odjeću, izgled, kožu, um, dušu, posao... napredovati, izboriti se za više love, ne znam čega :cry:
A i bed je što naš domaći kapitalizam znači crknut na poslu za polupristojnu plaću tako da mnoge od nas zapravo i jesu u realnoj žurbi i pritisku. A da radiš pol radnog vremena ili nešto - nemreš od tog živjet...
A opet - niš od toga nije moj slučaj - pristojno radno vrijeme, sad ne radim, nismo bogati al nismo ni siromašni, ne osjećam da bilo gdje trebam nešto mijenjat... a opet me ždere taj nemir...
Jel to neki tecaj ili sta? :/Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Upravo tako! E *****u život!Citiraj:
Nani prvotno napisa
Ja sam si od jučer dala zadatak da čitam sat vremena glupi krimić. I to me tako usrećuje, nemate pojma... jel to neki problem sebi omogućit? Jel to teško, jel to zločin? :cry: Valjda smo svašta u životu vidjele, al ne i da se žena odmara, uživa i sl. J... moju (naše :? ) majke i njihovo crnčenje
http://www.flylady.net/index.aspTo je sustav za održavanje kuće i obitelji u širem smislu, npr. kuhanje, raspored svih članova, financija... s idejom raditi što manje, što efektivnije i to tako da ti neke stvari prijeđu u rutinu. Imaju svoj site, možeš čak kupiti knjige i sl. od njih (ja recimo nisam ništa kupila do sad) i svakodnevno ti šalju mailove s uputama.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
GENIJALNO!!!!!!!!!
Teško je mijenjati navike, pa ponekad zapnem, ali to mi je spasilo život. Inače sam jako neuredna (reakcija na čistoćom opsjednutu majku) i kućanski dezorjentirana. Nakon mjesec i pol imam većinom uredan stan bez pol muke, čak sam i financijski postala vrlo vješta (stalno nalazim extra lovu u novčaniku :shock: ), i jednostavno sve konce kuće držim u svojim rukama, mislim NEVJEROVATNO!!! Prošli vikend sam bila bolesna, pa se sve zapustilo, ali inače - dogodi mi se da sve napravim i znam unaprijed kako ću raditi stvari sutra itd. i nemam što raditi - po prvi put u životu. Valjda zato i jesam upala u krizu... :lol:
Ako vam se ispočetka i čini apsurdno, izdržite, bute vidle - ČUDO!
http://www.flylady.net/index.asp
super su mi postovi, kao da sebe čitam... ja bih se tako silno htjela smiriti, čak sam pokušala s jogom, ali su me istjerali jer sam se previše meškoljila, smijala, nisam mogla disati ni smiriti se... sad ipak razmišljam da si kupim onu boksačku vreću za udaranje... jer me život, a i ivf dodatno izbacio iz takta.
ako mi je neko duže vrijeme dobro, bojim se da se ne ureknem, da se opet ne vrate loše stvari... prije par mjeseci užasavala me zvonjava telefona, tresla sam se od pomisli da me čeka još neki šok ... sad je nastupilo neko bolje razdoblje, a ja i dalje luda... i svakim danom sve više razmišljam o psihologu, psihijatru... bilo kome.Citiraj:
Kao da iza svakog ugla očekujem nevolje – a nema ih.
hvala ifi što si potegla temu, baš mi je trebalo...
ovo zvuci nevjerojatno. aj bas me zanima kako funkcionira. za majku dvoje djece mislim.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
jer mene je recimo bas dokrajcilo to kad sam s dvoje djece skuzila da ne drzim vise sve konce u svojim rukama i ne samo to, nego da to nije ni nuzno i da trebam malo kontrole i podijeliti. to je proces koji jos ucim.
Ja sam potpuna suprotnost od moje mame....ona nikada (pa ni danas) nije patila da kuća mora biti za 5...nikad nije ni država sve pod kontrolom....to mi je bio tata..:-) :-(...mama se pokušavala što više meni i sestri posvetiti pa je zapustila ostalo....koliko je mogla jer se opet sve moralo napraviti a tata naravno nikad ni prstom nije maknuo da joj pomogne. Danas naravno ima tešku grižnju savjesti da nije bila dovoljno uz nas. Mislim da taj osjećaj i mene čeka i toga se bojim.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
i ja mislim da sam totalna suprotnost moje matere koja je vjecito uz spaker i kuva ili ako sidi za stolom onda se diskusija vodi o tome sta ce kuvat danas, sutra, prikosutra.
ja mrzim kuvanje, provedem max 15 minuti uz spaker, sudje perem kad s enakupi...... ma po meni ni ne bi tribalo biti kuzine :mrgreen:
isto tako ne volim goblene ( vjecno je bockala meni za dotu, ponosno pokazivala kolekciju vilerovih, onih sa tri niti, djevojka sta cita, cvice u vazi, balerina, konji u galopu, jesen, zima, prolice, lito, starac sa lulom i ostale gluposti i motivi koje su vam sigurno poznate ) pa zato u moj dom nece goblen dok sam ziva :mrgreen:
o miljetima, stolnjacima, kuvertama ( imam 3) pa za tv, stol, kantunale, za fotelje i trosjede................bljak, nista nisam uzela, sve mi je to jos u trogiru u mojoj sobi.ufff... zaboravila sam spomeniti i posebno pravljene na kukicu zavjese sa labudovima a ima i drugoh mustri + jastuci= mater mi je slavonka.
zato ifigenija nemoj se brinit da ces imati previse slicnosti sa starom........ mozda ces kao i ja ili mnoge druge biti cista suprotnost :mrgreen:
Curke ja sam iztrijebila tog crva-moram sto stalno kopka po glavi. Dok mogu zatvoriti vrata za sobom a da ne zapinje, ja se ne obazirem na kucu i stanje u njoj - postavljam svoje prioritete. MM identican uvjek govori sjedi, nije pos'o zec, nece pobjec. Moram vam priznati da mi je trebalo 10 godina da dostignem ovaj stupanj razumnosti, pa ipak. Ako hormoni pobudale, sto se dogadja svakog mjeseca, crvic-moram je ponovo tu.
Moja mama!! :/ Sjecam se da bi ona nazvala telefonom u stilu. Hej veceras imamo goste, hoces taj nered iz dnevne sobe zatvoriti u onu malu sobu!! Ili neispeglani ves pogurat u ormar. Primjeti, ne sloziti ili ispeglati ili sl. ne -- pogurati da se ne vidi!!
Ja sam naravno uznapredovala, pa ne remetim i ne sklanjam prije gostiju. Ko dodje ne najavljen moze ocekivati usisivac u ruke ili nesto slicno. Svi su uvijek sretni kako ih ja primam otvorenog srca, a ja se samo prema njima ponasam kao prema ukucanima, sa svim pravima i naravno duznostima.
Juce bila frendica s' djecom i mamom. Ja joj prije Emailen, ako joj se jede kolac nek' si fino ponese, svakako prolazi kroz grad. A moj sveki :shock: :shock: Gdje ces tako gostima???
Lejla, Fortuna... ovo je super! Mora da ste pokupile nešto "bjelosvjetskog" mentaliteta.
Sve je to super, mogu ja reći da neće ništa pobjeći, stvarno i neće... ali ja sam u neredu živčana - ne zato što znam da se posao treba napraviti, već zato što me gomila čini nervoznom.
Feng shui i to...
Bogme je i mene zaintrigirao ovaj Flylady...
ja sam se vec zakacila :D
nisam neki domacinski tip (osim sto volim kuhati), medutim posto jos nemamo dovoljno novaca za sveopcu vanjsku pomoc dobro bi nam doslo ako moze efikasnije i brze. morat cu pogledati taj flylady.
apropo delegiranja (tipican zenski sindrom, sve same i sve savrseno) i podjele kontrole, da ne kazem nemilih i milih zadataka, tesko je ali se da nauciti :P (jos sam kako maja kaze u "procesu")
Ja sam bila ko suprotnost svoje mame (čitaj živjela sam u ultimativnom svinjcu i isključivo sam se bavila sobom, svojim psihofizičim boljitkom, zabavom... bla bla bla) ali nažalost kao i Apricot ne funkcioniram u neredu pa me jednostavno brisanje kućanskih poslova zapravo unesrećilo. Okej, nisam picajzla i prave picajzle padaju u nesvijest nad mojom idejom reda, ali ispod te razine bez posljedica ne mogu. Zato flylady, totalno super stvar - s humorom, mjerom i s idejom da se kućanske poslove radi traljavo.
Jedino svako toliko imam krize u primjeni tih rutina :cry: Al u svemu ima uspona i padova...
Curke, drago mi je ste se navukle na flylady... guba je, totalno guba. Jedino, mogle bi se bodrit kad dođu lijeni trenutci... :mrgreen:
Joj, htjela sam zapravo reć - ak izbacim neke stvari koje je moja mama radila - to ne znači da sam si uslugu napravila. Problem je kako je to ona radila... tak da se moram nešto iznova učit. A učit preko loše naučenog to je pakao. I pedagoški gledano i iskustveno :cry: :cry: :cry: Em ti ruka sama krene glancat ko sumanuta, em si puna negativnih iskustava, predrasuda, em slike užasa frcaju pred očima... Uf.
Dosta tog nemira dolazi od upravo tog presijecanja mog aktualnog života i slika prošlosti... moram nazvat onu Sanju Horvat... :mrgreen:
grupa podrske za fylady :mrgreen:
meni je bas problem bio da, koliko god bila razlicita od svoje mame, nekad se ona probudi u meni u najgorim trenucima. Jer, bozemoj, ipak smo mi proizvodi nasih roditelja, bilo to dobro ili lose i bas da nam nista nisu prenijeli - svjesno ili nesvjesno, dobro ili lose, ne bi bilo prirodno (a i to su vrlo rani i vrlo nesvjesni utjecaji jer ja sa svojom mamom nisam zivjela od osme godine). I to su trenuci u kojima mi treba sva snaga duha i sva prisebnost. Ne mozes pobjeci od onog loseg sto su ti ostavili roditelji. Samo mozes iznova uciti i uciti.
Ja se uvijek sjetim Lea Glembaya :mrgreen: i kako je rekao moja mrznja na Glembayeve nije nista drugo nego mrznja na samoga sebe 8) brrrr
Ovaj topic mi postaje sve zanimljiviji, a danas sve veća gužva u uredu i crvić 'moram' sve glasniji....još da uspijem skupiti koju minutu pa pogledati taj site...:-(
Baš je izašla nova knjiga od Uršule Tolj, čini mi se da ima nekih stvari bliskih sa ovom temom u toj knjizi.
Ja sam odrasla u familiji gdje u uvijek bilo u stanu uredno, roba popeglana, ručak napravljen, i tako i ja nastojim živjeti, ali ne da mi pritom djete i MM "pate". Jednostavno imam prirotete u životu, znači prek tjedna kada podignem dijete iz vrtiča odemo se doma presvući, pa opet van ako je vrijeme lijepo. Kada se vratimo doma, zajedno napravimo krevete, Tara "posloži" svoju robicu u ormar, operemo suđe (kako tko i kada stigne) i tako.........Nemogu reći da je stan neuredan, da jedemo često vani, jednostavno odvojim vremena za te neke kućanske poslove, ali dijete je na prvom mjestu.
Je, i kod mene mozak radi 100 na sat, tipa kaj još moram napraviti, kaj me čeka sutra od poslova i tako, ali sve funkcionira za čistu peticu ;)
Nemojte me krivo shvatiti, ali ni danas kao ni prije nego što sam imala dijete, nisam voljela imati neoprano suđe, brdo nespeglanog veša koje se taloži negdje u sobi. Nekak sve stignem, a moram priznati da nas svi parkovi i gradu poznaju, kazališta, i takva slična mjesta gdje izlazimo s Tarom.
nana, to se zove dobra organizacija.
Ja se ne znam organizovati, jer sam po prirodi uzasno, uzasno spontana osoba.... Ako sam pocela nesto raditi, i ako kojim slucajem vidim nesto na tv-u sto me zanima, ma zbogom posao :mrgreen:
Evo da se i ja izjadam...
Odrasla sam s mamom (i tatom, ali tu nije bitan) koja je sve ribala i spremala, a ja sam trebala samo učiti... Svoju sobu sam pospremala tek kad bi mi stvarno dojadilo da mi zvoca kakav je nered. Nije me smetalo i jako sam se dobro (a i sad se) snalazila u neredu. Jedino sam uvijek patila na čistoću sanitarija i kuhinje (čistoću, ali ne i red). Prašina po sobama mi nije bila neka koma, nekako to nisam doživljavala kao prljavo sve dok nisam imala klince koji plaze po podu.
I sve je to bilo slično i kad sam počela živjeti s SM, ali kad su došla djeca nastao je raspad sistema... najgore je to što imam fobiju od bacanja stvari. Evo već se od prošle Rodine rasprodaje spremam sortirati i dati robicu, ali nikako... a ne mislim imati više djece, sad me zdravlje definitivno spriječilo.
A opuštanje - volim imati pregled nad svim (ne nužno kontrolu ali sve moram znati), očajno sam nestrpljiva, ali nikad nisam imala problema s opuštanjem. Imam dobru sklopku - sad idem 150 na sat, drugi trenutak ležim i već sam 35000 godina daleko među mamutima - s dobrom knjigom, naravno. Maštanje mi isto odlično ide, a to mogu i uz neke glupaste poslove tipa rezanja povrća. Najdraže vrijeme za opuštanje oduvijek mi je bilo iza ponoći - imam gaaadne podočnjake :mrgreen:
Knjige su sad malo zanemarene na žalost na račun televizije...
Ima netko kakav dobar savjet za "let go" starih stvari (ne samo dječje, ja čuvam SVE :roll: )... Ormari su puni, na njima kutije...
Jedna dr. s holističkim pristupom rekla mi je da se zbog toga ne mogu riješiti ni svojih presuvišnih kila.
Ima li što o tome na ovom siteu, da ne gledam uzalud?
imam ja - bivsi hrcak!Citiraj:
mamazika prvotno napisa
sve je u glavi, reci sama sebi "danas cistim svoj zivot!!!" uzmi velike vrece za smece, udji u ormar, izbaci sve iz njega i onda slazi dvije hrpe - na jednu ono sto nosis redovito, a na drugu ono sto nisi obukla najmanje 2 sezone.
malo je tesko prvi put, ali ne daj se zeznut razmisljanjima tipa "... kako je lijep ovaj sako... pa opet ce se vratiti u modu...". NECE!
moji su ormari sada pregledni, ja sam mirna, potpuno izlijecena.
samo hrabro! :love: :love:
robu za rasprodaju si pripremila?
Nema, ni ovdje ni drugdje.
Ja ti samo mogu napisati kako sam se riješila svojih hrčak-navika (dobro, ne baš sasvim - još uvijek čuvam neke torbice iz `76.).
Pri selidbi sam po kutijama i ladicama vidjela gomilu stvari koje sam onomad sačuvala za "nek-se-nađe" ili "žao-mi-baciti"... Gledala sam to (sa suzama u očima i knedlom u grlu), ali sam si morala priznati da nisam pooojma imala da je to tu i da niiiikada više ne bih ni sjetila da slučajno nisam ugledala.
Onda sam hrabro bacila prvu stvar (i cmoljila), pa drugu (i cmoljila), pa treću (cmoljila manje) i tako...
Malo po malo...
Sad već vrlo odlučno frkćem stvari van - ponekad ni ne promislim dva puta!
I to se, nažalost, uči!
dobro si se maja sjetila glembayevih. to mi je jedno vrijeme bila nocna mora. (a i filip latinovitz (mislim da sam prezime krivo napisala)) u biti kaze isto. i sada se ponekad zaprepastim kad otkrijem ponesto od "divota" roditeljske kuce u svom ponasanju ili slicno. :oops:
ali na dobrom sam putu. :)
za sve koji imaju problema sa sakupljanjem stvari, sjetite se one kineske da sve mora teci, ono sto das, vratiti ce se.
svako tolko pogledam ormare i prosljedim dalje rodbini prijatelja u zagreb za koje znam da im treba. pa mi je to i argument u natezanjima sa suprugom koji je i veci "hrcak" od mene.
Što da vam kažem, neki dan sam stavila u vreću za Caritas neke omiljene majice kupljene u prvoj polovici 80-ih - ne sve! Jednu posebno ugodnu sam ostavila. A nisam je obukla već bar 10 godina.
Idem doma, možda uspijem bar naći nešto za rasprodaju.
Hajde, hajde... čekamo te!
U onoj flylady jedna od glavnih stvari je bacanje, dijeljenje, prodaja - whatever - nepotrebnih stvari. Ja sam inače vrlo minimalistična po pitanju čuvanja stvari, al nabere se i meni smeća raznoga...
I kad sam na njihovu inicijativu pokušala baciti neke stvari vezane uz neke moje ajmo reć promašaje iliti bolne odluke - sva sam se svezala u kalup, paralizirala se načisto. A lako bacam, lakše od bilo koga od ljudi koje znam.
Tak da je meni totalno jasno da mnoge stvari ostaju zakočene u nama dok ne oslobodimo svoje police, ormare, ma zapravo živote...
Prvi put je tezak. I ja sam pet puta prevrtala po stvatima koje sam htjela baciti da se uvjerim da ih stvarno zelim baciti. sad se vec totalno lagano rjesavam viska, pogotovo odjece.
mene je najvise mucilo kako se rijesiti viska namjestaja (sve je bilo visak) koji smo od svekija nasljedili. jos uvijek nam se neki ormari raspadaju u podrumu "jer mozda zatrebaju". Viska kreveta (oko 8-10 komada) smo se jedva rijesili. Prvo smo ih morali spremit na tavan ako slucajno zatrebaju.. a kad je konacno dosao neki tip koji ih je zelio ja sam bila sretna ko malo prase.
Mi smo naručili novi ormar pa se nadam da ću konačno pobacati sve nepotrebne i stare stvari, jer ne želim u startu zatrpati lijepi novi ormar :mrgreen:
Ifi, danas si mi točno ušla u glavu - slične su me misli napadale. Ako te tješi, ja samo buljim u jednu točku (odmaram od knjiga, filmova, kava i šetnja) i sad se već pomalo brinem kako ću se vratiti među žive i normalne. :heart: M.
Ima jedna divna misao koja kaže da majka po prirodi stvari pruža ljubav. Pravo majčinstvo je u odvažnosti!
Često mislim na tu rečenicu i nadam se da ću imati odvažnosti u životu da podignem svoga sina i da budem tu točno onda kad me bude trebao.
Ti tu odvažnost očito imaš.
Tek sam sad vidjela ovaj topic - baš je to tema koju prežvakavam i sama, kako osobno, tako i profesionalno. Radim kao tjelesno orijentirani psihoterapeut i 90% mojih klijenata ima problem da ne zna uživati! Baš tako, imaju ljudi sretne obitelji, stalne poslove, a ne znaju kako u život unijeti užitak i veselje. Kako uzeti u ruke knjigu koja ih zanima, otići na košarku ili u šetnju, jedan dan umjesto kuhanja izabrati restoran itd. Nije to neki prolazni hir, ti ljudi tako žive (preživljavaju) godinama. I taman dok se pitam otkud meni toliko takvih klijenata, uhvatim se kako radim još jednu "TO DO" listu na kojoj je barem pola stvari nepotrebno ili jednostavno nisu moj posao... Kao, ako ja to ne napravim, nitko neće. So f***ing what?! S čime li to ima veze? Hm, kao da mi negdje u glavi odzvanja mamina rečenica iz djetinjstva "Lijenost je gora nego bolest!" :roll:
No, da, zanimljiv topic... :)
Zgodno mi je to - tjelesno orijentirani psihoterapeut! A gdje radiš? Može i na pm ;)
MIslim da ima veze s par stvari - s takvim vrijednosnim sustavom društva (većina naših mama misli da je otprilike sramota odmorit se i uživat, a ponos i dika rintat čim više; a radno vrijemo od do smatra se znakom uspješne karijere :roll: ) i sa našim strahom da se suočimo s prazninom - zabava nije obvezujuća; posao jest - daje nam osjećaj važnosti i nužnosti, pa smo si nekak sigurniji i zaštićeniji.Citiraj:
mommy_plesačica prvotno napisa
Nego reci ti nama kako da si pomognemo 8)
ifigenija...!!! kako si sada..
citala sam tek danas ovo..i dosta sam sebe prepoznala u tebi..
letele su mi oci po postovima ne bi li sve odjednom procitala..
moracu kasnije malo sporije..da razmislim jos jednom o svemu
moja mama je sve to prenela na mene i tako nesto stalno pokusavam da izbacim iz sebe.. u stvari pravim se da je sve normalno..ali onda kad me stigne..fljus..
najveci problem mi je sto cak ni u kafic kad odem..ne mogu da na miru sednem..uvek mislim da treba da krenem..da sam se suvise zadrzala..
saspem pice u sebe i odlazim..
gledam u druge...jer u stvari nikada ne znam koliko treba vremena da prodje pa da krenem..
tako nekako i za druge stvari..
moja majka ni dan danas nije svesna toga.. ja jesam ali ne znam kako da se izborim sa tim.. smeta mi u svemu....to.. i profesionalno i emotivno..
procitacu jos jednom sve postove..mozda nadjem objasnjenje koje mi je promaklo
Slucajno naletih na ovu temu pa procitah jer je zaista zanimljiva ... ima i nas muskih koji dijelimo iste takve probleme.
I ja otkrivam nacine relaksacije (htio to ili ne htio - psihosomatski probavni prolemi me ganjaju) - dosad mi se najvise dopada Autogeni trening.
Na zalost, s dvoje djece objektivno gledavsi nema puno vremena za relaksaciju i opustanje - tesko je raditi vjezbe autogenog treninga kad zaspis cim stavis glavu na jastuk. :/
No, nadje se tu i tamo koja rupa, ako nista drugo da covjek sam sebe zapita moze li se gdjegod malo stati na kocnicu, ugoditi sebi (ne na ustrb drugih), u miru udahnuti ... mislim da je cinjenica da je covjek svjestan (prevelike) uzurbanosti vec pola uspjeha.
'ajde malo, please, o tom autogenom treningu
Citiraj:
mamazika prvotno napisa
Definitivno!
Vec je nekoliko 'musinga' proslo za koje sam pomislila: "AHA!"
Evo od mene, ukratko i samo ugrubo (za vise informacija najbolje nadji neku od knjiga, npr. od Vladimira Grudena, a najesen pocinju i tecajevi, u pravilu sa besplatnim uvodnim predavanjem na koje moze doci svatko - na Tresnjevci postoje barem dva nezavisna tecaja u svakom semestru).Citiraj:
natural prvotno napisa
Dakle, autogeni trening (AT) je neka vrsta "treninga" za opustanje tijela, fizicki, a sa time i psihicki. On nema nikakvu posebnu religioznu, duhovnu ili neku slicnu podlogu i zbog toga je osobito pogodan kao nekakva prva stepenica za ljude koji su inace "svjetovno" orijentirani (da to tako kazem) kao npr. ja. Vjezbice su ugodne, ucinak opustanja se moze i eksplicitno izmjeriti (sa vjezbama opada brzina otkucaja srca i sl) - ukratko, mislim da je to vrlo ugodno iskustvo.
Ja sam bio na pocetnom tecaju prije 7 godina u Becu dok sam tamo jos zivio i AT mi je jako pomogao da bez vecih frka prebrodim dosta gadne emocionalne pretumbancije koje sam imao u to doba, a vrlo dobra iskustva imaju i moji prijatelji koji su prakticirali AT u ZAgrebu (na Jadrankinim tecajevima - jedna od te dvije spomenute "tresnjevacke" skole) u doba razvoda i slicnih problema. Postoji i AT za djecu, 5-godisnji sin jedne od frendica ide na te vjezbe i iskustva su dobra.
Uglavnom, nakon pocetnog tecaja postoje i napredni (ja ga nisam pohadjao), a covjek moze vjezbe prakticirati dalje i sam, po potrebi i u skladu sa svojim zeljama i raspolozenjem. Ja sam s prestankom frka to bio zapustio, i posljednje godinu-dvije kad me obiteljsko-djecji i poslovni stres zgrabio ponovo sam poceo s vjezbama, no moram priznati da sam ponesto ispao iz stosa i da mi je dosta tesko skoncentrirati se (uglavnom zbog umora ...) pa cu stoga najesen krenuti opet na pocetni tecaj.
Kao dobra strana AT-a cini mi se i to da je nama "svjetovnjacima" (govorim iz vlastitog iskustva, mozda drugima to nije slucaj) to dobar uvod u neke dublje/vise/whatever sfere i nakon njega sam postao otvoreniji prema drugim stvarima prema kojima sam prije bio skeptican: homeopatija, feng shui, joga, tai chi ...