Razlika u godinama-djeca ?

Ninochka je ukratko rekla točno ono što ja mislim!

Za slaganje braće i sestara razlika u godinama nije ono nešto što je presudno, nego mnogi drugi faktori utječu na razvoj tog odnosa, npr. stavovi roditelja i njihovo ponašanje u određenoj situaciji, karakter svakog pojedinog djeteta, emocije...

I ja znam mnogo braće i sestara s malom razlikom i slažu se "ko pas i mačka" i to s godinama ide sve gore, a znam i razlike od desetak godina, pa je odnos predivan.
:?

ova tema ko narucena... :P

evo imam bebu 3,5mj i vec mjesec dana intenzivnu zelju za jos jednom bebom sto prije...
da se razumijemo,ja toliko uzivam u svojoj bebuski...svakim danom sam sve vise zaljubljenija u nju..volim ju cjelim svojim bicem...i jos nakon poroda sam mislila-to je to ..jedna bebica kojoj cu probati pruziti sto vise ljubavi..a kad ono svega mjesec dana kasnije ,ja bi jos jedno...
strah me jedino ukoliko bih ponovno imala prvih nekoliko mj trudnoce problematicne da se nebi mogla dovoljno L. posvetiti...nebi htjela biti sebicna prema njoj... :heart:

isto tako me zanima jedna stvar,u prvoj trudnoci sam dobila 23kg (vise od pola jos uvijek imam)..i sad mi svi kazu probaj skinut kg prije nego ponovno zatrudnis jer kasnije ih vise nikad neces skinuti..u stilu tjelo se 9 mj rastezalo pa mu cca toliko treba i da se vrati u normalu pa ukoliko ranije zatrudnis cijeli proces se poremeti... :? :?

Slažem se da godine apsolutno nisu bitne za povezanost među djecom,ali mislim da u toku odrastanja mogu više stvari dijeliti ( interesi, igre, prijatelji, izlasci, teme za razgovor) koje utječu na još veću povezanost. Braća su braća bez obzira na godine i ne govorim o ljubavi, ali mislim da ne može biti isti odnos ako je razlika 10 godina ili dvije godine. Meni je prekrasno kad su braća i prijatelji, a ne samo braća.

jooooj! kud baš sada ova tema.... žena i ja bismo htjeli sada zaredati još dvoje, ali nam životna situacija nije baš naklonjena... ah hormoni... hoćeš, a ne smiješ :( pa računaj, pa možda ćemo ovako, možda onako, kako s faksom, poslom, financijama, stančićem koji se raspada...


nas je 3 brata koji smo zaredani jedan za drugim i jedan koji je mrvicu zakasnio.

u jednu ruku je teže (moraš duplo raditi neke stvari u isto vrijeme), a u drugu lakše (dio vremena posvete djeca posvete jedno drugome, pa se možeš odmoriti i uživati gledajući ih)

batco, dobrodošao, uživam u gotovo svakodnevnom pojavljivanju novih muževa na forumu :bye:

braziljanka, ja sam duugo nakon što sam rodila svoju Ninu imala jaku želju za drugim djetetom, bila sam ispunjena sa tolikom ljubavlju da nisam znala što bih sa svim tim osjećajima...nakon nekog vremena to je popustilo i sad sam sretna zbog toga. Mislim da je to što ti sada prolaziš sasvim normalno, pa evo da to znaš ;)
Ja stvarno nisam za tako malu razliku, jerbo mi se to čini preprenaporno :) i ne čini mi se fer prema djeci i mislim da rijetko ko ide baš na to nego im se uglavnom "dogodi"

Pinkflower... :D
MM i ja imamo problema sa začećem ali kad dobijemo prvu bebu (ako B da) odmah idemo i na drugu...bez obzira na porod...samo da bude zdravo i razlika me ne brine... :*

Pink :D
Kod nas je razlika 22 mjeseca. Dječak pa opet dječak. Kad sam se lani tribala vratiti na posao bilo mi ga muka ostavljati pa se ja odmah odlučim za još jednu bebicu. Odmah na bolovanje i tako sam bila uz njega. Ali u drugom misecu je došao baco. Kod nas je situacija sljedeća "nekad ga ljubne, nekad ga bubne." Ljubomoran je užas, a u isto vrime ga obožava. Najgori je kad dojim "mama kini ga, sakij ciku". Teško mi je uskladiti spavanje i igranje jer imamo samo jednu spavaću, a uz to i podstanari. Možeš misliti kako izgledamo na ovoj vrućini. Pa dok uspavamo jednog pa drugog, pa po noći jedan žedan, a drugi gladan. Ali sve to zaboraviš kad ih vidiš onako predivne.

Citiraj:

---

ninochka prvotno napisa

ja nisam nikada i nikako htjela razliku manju od 4-5 godina jer ne rađam drugo da bi bilo igračka/best friend/komad društva prvom. draže mi je bilo da prvi ima za sebe svo moje nepodijeljeno vrijeme. i nikada nisam bila pobornik one "odradiš to odjednom", kaj odradim pa nisam ja traka za izbacivanje djece :evil:

than again, ljudi su različiti :mrgreen:

---

potpis :)

Slažem se s Buba Klarom, ne s Ninochkom.
Niko će sad 6 mjeseci, i muž i ja smo zaljubljeni u njega, ima svu pažnju i ljubav. I radi njega mu želimo uskoro pokloniti bracu ili seku, da skupa rastu, da u kući bude još više ljubavi. Jer i naša ljubav je s Nikom narasla. Dijete je poklon, prije svega. A mi za našeg Niku koji je (zasad) jako dobar znamo reći da nam je kao igračka, iz milja naravno, ne treba to shvatiti doslovno.
Između mene i moje sestre je 4 godine razlika, po meni, previše, i mislim da je u većini slučajeva bolje slaganje ako je razlika manja, a izuzeci uvijek postoje, kao i u svemu.
Dakle, gdje ima ljubavi, bit će i sloge, a ja glasam za male razlike.

Citiraj:

---

ninochka prvotno napisa

ja znam ljude s razlikom 4 godine koji se slažu cijeli život i one s manjom koji se skoro pa ne podnose. ne možeš na to utjecati

ja nisam nikada i nikako htjela razliku manju od 4-5 godina jer ne rađam drugo da bi bilo igračka/best friend/komad društva prvom. draže mi je bilo da prvi ima za sebe svo moje nepodijeljeno vrijeme. i nikada nisam bila pobornik one "odradiš to odjednom", kaj odradim pa nisam ja traka za izbacivanje djece :evil:

than again, ljudi su različiti :mrgreen:

---

Naravno da je za dobre bratske i sestrinske odnose potrebno malo više od razlike u godinama.Ali to više vrijedi za odraslu dob nego dječju.Jer ipak,veća je vjerojatnost da će se bolje slagati braća koja su godinu,dvije razlike zbog sličnih interesa,istog društva,male razlike u mentalnom napretku i usvojenim znanjima i sposobnostima nego djeca koja su 5,6 ili više godina koji nemaju ama baš ništa zajedničko osim roditelja i spavaće sobe ;)
Nisam ni ja rađala svoju djecu da bi bili privjesak ili najbolji prijatelj ovom starijem ali bez obzira na moje stajalište i moje teorije o tome,sad je situacija takva da su oni nerazdvojni i najbolji prijatelji i drago mi je da je tako.Pa sam na kraju ipak rodila najbolju prijateljicu mom sinu iako ja to tako nisam okarakterizirala.

Kod mojih je razlika 21 mjesec. Po meni je takva mala razlika super ( bar za djecu :) ). Tebi će biti malo teže u početku, ali sve će doći na svoje. Mi smo se jako bojali kako će Karlo reagirati na seku, pa smo se dogovorili da ćemo ga u sve uključiti ( kupanje, hranjenje.... ). Prije nego se Korina rodila kupili smo mu lutku i pokazali mu kako da s njom barata :) ( hranili je, kupali, mijenjali pelene, mazali kremicama, šetali u kolicima.... ). Kad je seka stigla sve je super prošlo. Obožava je! Danas, kad su već malo veći i od kad Korina već i sama ima "svoju glavu" naravno češće dođe do sitnijih trzavica, ali najčešće sami uspiju riješiti sukobe.
Kad sam saznala da sam trudna ( još i danas se pitam kako nam se mala dogodila - mora da je gumica pukla a da nismo skužili :lol: ) ostala sam u šoku i mislila sam da to neću moći, ali je lakše nego sam mislila.
E da..... kad se mala rodila tata se više posvećivao njemu ( dok sam ja skakala oko male ), tako da se Karlo nije osjećao niti malo zanemaren ( bar mi mislimo da nije :shock: )

:*

A što ka :lol: žete na razliku od 11 miseci!!E toje bilo iznenađenje!! :lol:Ovog starijeg sam još dojila nisam imala m,toliko o tzv.sigurnosti.ALI TO JE SUPER ISKUSTVO!! :love: :love: Meni je jedno kratko vrime pomagala mama ,jer sam imala još curu od 3g.,a i stariji je uvijeg bio jako dobarSada su to momčići od 14 i 15 god.koji su se uvijek lijepo slagali ,nikad nije bilo većih svađa među njima imali su slične interese i prijatelje.Seka ih obožava,njoj je u 6 misecu bilo 18.Akao šlag na tortu stigao je i maleni Roko kojemu je u 9 mis. 3god.Oni -ODUŠEVLJENI što je mnoge začudilo kao tolika razlika u god., pa kako možeš oni su u pubertetu sramit će se i tako .Ali oni imaju toliko ljubavi i pažnje jedni za druge da mi je možda lakše iljepše s njima četvero nego takvima"brižnim" sa dvoje ,da čujete iz njihovih kuća te svađe i psovke na dicu, :( znali bi na št sam mislila.Žao mi je ako sam pretjerala u pisanju i na kraju mogu reći iz iskustva nije važna razlika u godinama jako je važno ne praviti razliku u davanju ljubavi-svima puno.....i i još više. :heart: :heart: :heart: :heart:

Između prve dvojce 1 godina i 15 dana, a trećeg 7 odnosno 8 godina. Prvi sin je bio savršena beba. Spavao cijelu noć, bez bolesti, plakanja tako da smo se odmah odlučili na drugo. Ja sam uvijek htjela starijeg brata (najstarija sam od nas četvrto) pa sam si mislila da bu drugo curica. Ha, dobar štos opet dečko. Onda sam vidla da mom dragom pravljenje cura baš ne leži pa sam mu dala pauzu da se nauči. Šalim se, trće dijete je bilo planirano s završetkom kuće i polaskom prvog sina u 1. razred. Sve je ispalo OK osim opet je dečko. Da sad idem na četvrto, vjerojatno bih dobila dva sina!!!

Kod mojij je razlika 2g i 7mj. i mogu reći da je OK. Možda bi bila manja, ali stariji je kasno prohodao pa sm ga morala nositi na 3. kat skoro do 2. rođendana. Imala sam sreće, mali je bio dobra beba, prvih par mjeseci samo je papao i spavao pa sam se mogla posvetiti velikom u velikoj mjeri. Općeniti zaključak do kojeg sam došla promatrajući roditelje i djecu oko sebe: djeci paše manji razmak. A roditeljima,... Kako kome. Moji se sada zajedno igraju i super mi je. Problem je samo što se veliki "pobebio". Ali to ne spada na ovaj topic. :love: