Printable View
:D Boky ima 3 i pol godine. Od mjesec i pol spava cijelu noć. Hvala bogu. Više od godinu dana ga ne forsiramo navečer za spavanje, on pita sam pada s nogu jer se diže u 5.45 ujutro za vrtić tako da je u devet koma. Navečer mamu traži da ga odnese u krevet. Stavim ga u krevetić, napravimo križić i veliku pusu, laka ti noć. Traži da mu dam ruku i za pola minute sve je gotovo.
Ovako isto samo sto kod nas moze trajati izmedju 5 min. do sat vremena.Citiraj:
petra prvotno napisa
pranje ruku, zubiju i kad se njemu hoce kupanje. presvlacenje na mom krevetu, malo bacanje po krevetu i sl. u posljednje vrijeme nema volje za pricom a prije su bile price. oblacenje pidzame, idemo u njegovu sobu, on se popne na krevet mami pusica, zagrli paju (krpeni pas) i za dvije minute vec spava.
nikad ga ne moram nagovarat na spavanje samo ga 15 min prije upozorim da se blizi vrijeme. cesto on sam trazi ici spavati cak i nesto prije uobicajenog vremena ako je imao aktivno popodne pa bude umoran.
zg franka, ja već imam probleme kakvi tebe tek očekuju.
f. ima 5 i uvijek sam obožavala spremati ga spavati.
večera, kupanje ili tuširanje, pranje zubiju, 2-3 slikovnice, molitve i pjesmice-uglavnom oko 1,5 sat.
sad je došao i L.., ali f. i dalje traži svoje.
scenarij je- večera obiteljska, kupanje u dvoje,pranje zubiju 2x, tad f. ostaje i čita knjigu, a ja L. uspavljujem u drugoj sobi i to malena slikovnica ,koju on sam izabere i ponosno donese, molitve, pjesmice, čupkanje"moje" kose dok ne zaspi s dva prsta u ustima.
tad nastupa stariji , koji je do tad strpljivo čekao. par knjigica, molitve, pjesmice, škakljanje po leđima i trbuhu, izjava ljubavi i lagano upozorenje prije zadnje pjesmice da mama odlazi nakon pjesmice i da nema razloga za pobunu. ako vidim da je dosta mazast, znam produžiti vrijeme maženja.
ali onda nastupi grižnja savjesti jer sam se sa mlađim manje mazila.
sve je super kad mi je muž doma, tad ja jednog, on drugog, i tako se mijenjamo svaki dan.
ali sad je mlađi počeo raditi probleme. sve ide istim redoom do, čupkanja kose. tad počinje prevrtanje, pjevanje, on se totalno razbudi , a ja napol uspavana i živčana. već 3 dana ga uspavljujem 1,5 sat, dok stariji čeka svoje vrijeme.
pokušala sam ih i zajedno spremati, ali stariji živi za svoje vrijeme, a mislim da svatko od njih ima na to i pravo.
samo sad se pitam kad će doći moje vrijeme?
mislim da je vrijeme pred spavanje dragocjeno, brzo će doći doba kad nas neće ni blizu, ali ipak bar malo mora biti nekog reda.
da se stignemo pomaziti s mužem,odrezati nokte...
kindić je bio zakon, pomazim ga, spustim, izgovorim: "vrijeme je za spavanje, laku noć" i odem.
kad se javi, pri.đem, dam pusu i ponovim iste riječi. i tišina.
ali sad frajer zapraši do hodnika i pogleda me sa svojim ogromnim očima i nasmije se. vratim ga u krevet, on opet dolje. i opet, i opet.
znam da sam sad otišla of topik, ali poklopilo mi se.
ajd mame s dvoje i više neki savjet i za ovo tandemsko uspavljivanje
Mi (MŽ ili ja i djeca) u 21 idemo na WC i u krevet. Sve ostalo obavimo prije. Legnemo u F-nov krevet i pričamo što je tko radio, kakve probleme imamo i što ćemo raditi sutradan. Nakon cca 5 min pričanja mlađu dvojicu otpremimo u njihovu sobu u krevet ili kinderbet, a F-u se vratimo i pričamo još malo. Od prvog dana smo ih naučili da nema uspavavanja ili kojakakvih drugih gluposti za spavanje, stavimo ih u krevet/kinderbet, pusa za laku noć i to je to. Za sada nemamo problema (kuc-kuc u drvo).
KOd nas je situacija takva da je obično prvo večera, kupanje, čitanje priče za laku noć i malo maženja, on gasi svjetla, legne u krevet, ja ga pokrijem, izljubim (ak mi da... :/ ), poželim laku noć i odem u sobu do spavaće (vrata su uvijek otvorena).
Ak mu se spava, onda obično zaspi odmah. Ak baš i nije pospan, dovuče se k meni, uvali mi se u krilo pa zajedno gledamo telku (obično Animal Planet) i on nakon maksimum dvadesetak minuta samo iskoči iz krila i ode u krpe gdje zaspi za minutu.
Prijelazno razdoblje (kad se tek počeo vraćati k nama iz kreveta jer mu se nije spavalo) smo ga slali u krevet, ali smo brzo uvidjeli da nema svrhe i da mi je bezveze da ga silimo spavati ako ne može kad sam tak dugo radila na tome da taj odlazak na spavanje bude lijep dio dana, a ne prisila pa mi je sad jako drago da on sam zna kad mu se spava i sam ode u krevet.
Uspavljivali curu do 2. god. Onda ona i brat napokon uselili skupa u dječju sobu. Kad je pošao on, bez pogovora išla i mala Mica. Za njega se ne sjećam prijelomnog momenta, al znam da je uvijek bilo natezanja.