a vidi moje :lol:
Printable View
a vidi moje :lol:
mislila sam imati jedno, pa dvoje, više ne. mišljenje mi se stalno mijenja. u zadnjih par mjeseci intenzivno želim drugo dijete, i to nikako zbog društva Ianu. nego zbog potpunosti mene i mog poimanja nas.
i imat ćemo ga za kojih 6-7 mjeseci :heart: a da me frka - je. ne znam kako ću i kad ću, ali mislim da se nitko neće osjećati zapostavljen
Citiraj:
litala prvotno napisa
potpisujem :*
zar je važan broj djece?
ili je važnija ljubav?
ili opravdanje nekome/nečemu?
zato litala šaljem ti :*
litala , u sridu :bye:
osim mene i mc , mislim da se nije javila niti jedna mama sa jednim djetetom i stavom da će to jedno ostati jedno tako da je ovaj topic totalno off topic
:x :PCitiraj:
maria71 prvotno napisa
meni je to ok stav.
litala ne bi se baš složila s tezom koliko god. kaj onda ak se nema mogućnosti? bog će ih hraniti? aha, malo morgen. ipak treba u sve i razum uključi. barem malo (ne ti, općenito...)
ups :oops:Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Cestitam :heart:Citiraj:
ninochka prvotno napisa
ako sam dobro shvatila
Mislim da cemo MM i ja ostati na jednom djetetu. Zasto: sretni smo i zadovolji utroje. Zelimo se sto vise posvetiti H. Iskreno, oboje smo i jako iscrpljeni. Cijeli zivot i svakodnevica, svi planovi, bas sve je podredjeno H. Jednostavno, nemam snage za drugo dijete, preumorni smo oboje. Kada pomislim da bi morali hendlati jos jedno dijete, prestravim se :mrgreen: . Mozda se za koju godinu nas stav promijeni, ali prilicno sam sigurna da nece.
i ja čestitam ako sam dobro shvatila :love: :heart:Citiraj:
Natasa30 prvotno napisa
i kod mene je ovako.Citiraj:
ninochka prvotno napisa
A što se ovog boldanog tiče,za društvo roditelji djete vode u igraonice,park ili vrtić,a ne prave djecu :/
I meni prekrasno zvuči litalin stav i u jednom obliku je razumijem i u principu sam dugo idealizirala velike obitelji.
No, poznajem dvije velike obitelji (jedna sa 6. i druga sa 5.djece) i moram priznati da se ja u tome ne bih snašla i da mi se nikako ne sviđa kako su starija djeca izgubila djetinjstvo čuvajući mlađu ili radeći kućanske poslove i imajući odgovornost umjesto igre. Možda griješim, možda je to baš izvrsna stvar za oblikovanje osobnosti, ja to ne znam! Ta djeca su neminovno predivna i ja sam zaljubljena u djecu iz obe od te dvije obitelji, no smatram da je to zaista za posebne ljude :naklon: . Ja valjda nisam tako posebna i MM i ja bi pukli do kraja da imamo još koje dijete.
Ili ne bi zato što bi spustili vlastite roditeljske kriterije (prema samima sebi)? I time bi izgubio tko? Možda to uopće nije gubitak, već opuštanje, spuštanje na zemlju, ali kako da to učini netko tko tome nije sklon? Jer ja želim da moje dijete može uvijek imati prostora i vremena i moje pažnje da sa mnom podijeli sve što želi i treba i da ga zagrlim kad mu je to potrebno, a nisam niti hobotnica niti osoba koja bi znala razdijeliti lijevo i desno uho i umjesto jedan stereo, slušati 2 mono kanala, istovremeno razmišljati sa dvije svijesti i odgovarati jednom iz nosa, drugom iz ustiju. Meni to izgleda kao nemoguća misija bez da svi dobiju komadić manje. No, pitanje se postavlja koliko je zaista bitno svakome dati nepodijeljen komadić pažnje, a gdje počinjemo odgajati egocentrike sa too much pažnje? Ni to ne znam.
I ne znam kako bi to rekla da nikoga ne uvrijedim, ali mislim da je jako važno da žena razluči da li je ovisna o happy hormonima trudnoće, jer to mi nije valjan motiv za ponovnu i ponovnu trudnoću. Isto tako.... ako nas nije ispunilo četvero djece, hoće li to učiniti osmo? To pomalo podsjeća na dijete koje želi još i još lutaka.... Ili što ako smo ovisni o pre-pre-neodoljivim bebastim stvorenjima i jednu bi bebu uvijek željeli imati u kući? Da li je to fer prema ostalim članovima obitelji koji će svi s vremenom trebati sve više, a dobijati sve manje?
Razmišljam naglas... prosvjetlite me... nisam načistu s ovom temom.
__________________________________________________ ________
Upravo je MM naišao i pročitao moj post i pitao me zašto se ja uopće sve ovo pitam. Zašto? Pa pitam se sve ovo od kad sam rodila Omi i kad je ženu pored mene posjetilo njenih četvero djece. To je izgledalo tako magično prekrasno, a ja sam već onda znala da to nije moj put. No, s vremenom sam naučila da ustvari za ništa ne mogu apsolutno tvrditi da znam... stoga pitam i slušam različita mišljenja dok mi ne klikne. :)
Eto još jedne mame s jednim djetetom i namjerom da tako i ostane.
Odluka nema veze s medicinskim ni zdravstvenim razlozima, donesena je prije nego sam i upoznala svog muža, pa se naknadno potrefilo da je i on jedinac i da mu je to normalno.
F. je super dijete, trudnoća i porod mi nisu bili traumatični, ali ja sam si to tak sposložila u glavi. I tak ostaje.
Onima iz većih obitelji čudno je kad velim da mi dijete nema ne samo brata ili sestre, nego ni sesrične, bratića, tete, strica...
Teško da bih nekome uspjela objasniti zašto sam tako odlučila :)
Recimo samo, da sam navikla na koncept male obitelji i tu se savršeno snalazim.
Što ne znači da mi nije super vidjeti ono jedan-drugome-do-uha... Super, ali ne za mene.
imam jedno i ostajem na jednom. želim slobodu s malenom, obiteljski život me niti najmanje ne privlači. nadam se da ćemo puno putovati, bezbrižno se zabavljati... a i želim se posvetiti karijeri. klince obožavam, ali jedno mi je taman.
znači moje dijete nije jedino :mrgreen:Citiraj:
Onima iz većih obitelji čudno je kad velim da mi dijete nema ne samo brata ili sestre, nego ni sesrične, bratića, tete, strica...
jeste, hvala :love:Citiraj:
snoopygirl prvotno napisa
Ja ovo potpisujem 100%.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Da nam se drugo dijete "dogodi" snašli bi se sigurno super. Ali ovak mi je savršeno.
potpisujem i jedno i drugo jer bi ionako napisala nešto slično :)Citiraj:
TeinaMama prvotno napisa
čestitam :*Citiraj:
ninochka prvotno napisa
i tražim obavjest na MMF ali nema
Svi imaju svoje razloge za i protiv i ja ih duboko poštujem .Nikad nisam nikoga ispitivala zašto jedno .Ja ih imam četvero i sve ih obožavam kao i vi svoje jedno.Ako im ne mogu priuštit sve ono što imaju oni koji su sami u materijalnom smislu, to oni odgojem razumiju i jako se vesele i malim stvarima,jer život i jeste uživanje u malim zadovoljstima.A velike ako se dogode još bolje.JA sam najstarije dijete iz obitelji sa 4 djece.Nikad se nisam osjećala kao ispomoć ili mije nedostajalo ljubavi i pažnje kao ni mojim sestrama i bratu.Uvijek je u kući bilo veselo i kad je bilo briga zajednički smo ih rješavali.Zato nemojte se plašiti više djece .
lijepo je to kada to tako doživljavaš jer te toliko ljubavi prema djeci i drži tako vedrom.Citiraj:
sandra123 prvotno napisa
meni je problem kronična neispavanost koja je prešla u nesanicu i posljedično niži prag tolerancije i kratki fitilj. jako brzo planem i ne želim biti živčana mama dvoje djece. jedno je, koliko god bilo hiperaktivno, a moja L. je, puno lakše hendlat nego dvoje ili više.
najgora scena mi zna biti pogled na izmoždenu mamu sa više male djece koja za sobom vuče jedno dijete, jedno gura u kolicima, a jedva drži sebe. dere se na njih iz petnih žila i psuje im sve po spisku.
naravno, ima i svijetlih primjera, ali ovaj mi se urezao.
[quote="maria71"][quote="sorciere"]jos si mlada, sudeci po nicku!Citiraj:
maria71 prvotno napisa
ja sam drugo rodila u 41.-oj, s razmakom od 10,5 god.
htjedoh reci da dok god smo reproduktivno sposobne ne mozemo sa 100%om sigurnoscu reci da cemo ostati na trenutnom broju potomaka. nikad se ne zna kojim ce nas tokom odvesti rijeka zivota.
da me netko pred 1,5 godinu pitao mislim li imati jos djece, moj bi odgovor bio da bih voljela ali je previse razloga da to ne ostvarim, tako da cu vjerojatno ostati na samo jednom.
nakon toga mi se desio neki neobjasnjivi klik u glavi zbog kojeg su postali minorni svi raniji razlozi protiv jos jednog bebca.
otkucaji bioloskog sata?
vjerojatno.
Svi imaju svoje razloge za i protiv i ja ih duboko poštujem .Nikad nisam nikoga ispitivala zašto jedno .Ja ih imam četvero i sve ih obožavam kao i vi svoje jedno.Ako im ne mogu priuštit sve ono što imaju oni koji su sami u materijalnom smislu, to oni odgojem razumiju i jako se vesele i malim stvarima,jer život i jeste uživanje u malim zadovoljstima.A velike ako se dogode još bolje.JA sam najstarije dijete iz obitelji sa 4 djece.Nikad se nisam osjećala kao ispomoć ili mije nedostajalo ljubavi i pažnje kao ni mojim sestrama i bratu.Uvijek je u kući bilo veselo i kad je bilo briga zajednički smo ih rješavali.Zato nemojte se plašiti više djece .
Joj duplo sam postala molim gornji brisat sory! :oops:
E, tebe sam cekala!Citiraj:
fegusti prvotno napisa
Djelomicno si mi ti i bila poticaj pri postavljanju ovog pitanja, stvarno bi bila steta da nisi iskoristila svoje roditeljske talente kod jos jednog djeteta.
Zar jedno iskljucuje drugo?Citiraj:
Marna prvotno napisa
Maria, ima vas jos koji ste se javili a imate jedno dijete (a i ja imam jedno)
ninochka, cestitam!
Citiraj:
ninochka prvotno napisa
:lol:
ovo mi je glavna stvar koju bi htjela uspjeti prenijeti luki... (a to se najbolje, koliko vidim, prenosi vlastitim primjerom a najgore 'holier than thou' prodikama)...Citiraj:
sandra123 prvotno napisa
i zanimljivo, cini mi se da je to TEZE sa jednim djetetom i BOLJOM materijalnom situacijom...
veci izazov...
O ovome sam ja razmišljala čitajući ovaj topic, a taj iznenadni klik se upalio i meni nakon 10 godina. Čak ni tako velika razlika u godinama između dva djeteta nisu garancija da će stariji ostati jedinac, jer, ja sam u trenutku začeća s drugim imala SAMO ( :mrgreen: ) 30 godina!!!Citiraj:
fegusti prvotno napisa
Moram reći da su mi tako bile simpatične mame koju se se izjašnjavale o jednom djetetu, dok su u potpisu imale bebača 2006. godište! :)
Inače, litala me uvijek raznježi s tim unutarnjim glasovima i pozivima da budemo roditelji još jednom, baš tom djetetu! :heart:
ma opasna je ta litala, ne smiješ se s njom družit u plodne dane :mrgreen:
:love:
Ja želim i namjeravam imati bar još jedno dijete, bez obzira hoću li raditi ili neću raditi. Jer i dijete koje viđam 3 ili manje sati dnevno, je dijete, moje dijete, s kojim ću možda za koju godinu biti 24 sata dnevno i moći mu pružiti sve što trebam/želim/mogu....a za par godina, na žalost (tika-taka, tika-taka) će mi biti malo prekasno razmišljati...
Vidim se u postovima mama koje su s dvogodišnjacima na rubu snaga i ne mogu si u takvim okolnostima zamisliti niti trudnoću, a kamoli novorođenče, bebu, nacicavanja i ostale ljepote novopečenog majčinstva(traktorka :* ), ali isto tako znam da neću biti sretna ukoliko ga neću (moći) imati.
Razlozi su subjektivni i možda se nikoga ne tiču, ali i to je subjektivno jer mislim da se nekoga niti ne tiče koliko puta dnevno/mjesečno/godišnje npr. vodim ljubav sa svojim mužem i u kojim sve pozama, pa recimo zato ne bih niti postala na takvim topicima. Pa, isto tako smatram da je i na ovome: ako netko ne želi reći svoje razloge, čemu štancati broj postova uzalud, da bi izrekao da ne želi reći svoje razloge.
Mislim da je, nažalost, stavljanje broja željene djece u okvire financija, kvadrata, broja neotplaćenih anuiteta kredita....neminovno i gotovo neizbježna realnost, i svi se manje više u planiranju obitelji vode time. Žalosno, ali sasvim opravdano, jer u suprotnom sada ne bismo razglabali o tome kako/zašto/je li jedno dijete, nego bi ih većina nas u idealnim uvjetima, možda već imala i preko nekoliko.
Dobra si, vajtice, :lol: , mada bih joj ja rado poslala muža da ga obrlati, iz njega (po pitanju trećeg djeteta) ne progovara ništa! :mrgreen:Citiraj:
white_musk prvotno napisa
On bi dodao da ni neće. Tc,tc,tc- gdje ga nađoh?!
evo ga na :lol:
nisam zvala nikoga da bude jos jednom (ili tri put ;)) roditelj.
imam u okolini obitelji s jednim, dvoje, troje, nijednim djetetom - ne brojim im koliko ih imaju, ne smatram da itko od njih ima vise ili manje, ne smatram da svi moraju imati neki isti magicni broj da bi obitelj bila potpuna...
i to sto se moj suprug i ja osjecamo ispunjeni s djecom koju imamo - to je nas unutarnji osjecaj. nismo niti jednom, razmisljajuci o djeci, razmisljali u terminima - kako cemo izaci na kraj, ne spavamo x godina, iscrpljeni smo, umorni, ponekad (pa i cesce...) kratkog fitilja, blablabla... ja sam spremna na to da ce mi narednih x godina biti hekticno - fizicki, psihicki, da cu morati puno raditi i malo spavati, ponekad se na cudne nacine dijeliti da bi me svi dobili...
i ne razumijem kad mi kazu - hrabra si, svaka cast, aaajmeeeee :roll:
Rođen je moj idol! :)Citiraj:
litala prvotno napisa
Kada sam ja prestala kalkulirati, a počela osluškivati svoju nutrinu, rodila sam svoje drugo dijete. Od tada ne prestajem misliti kako je najljepša uloga na svijetu uloga - mame. I želim još.
Taj me osjećaj preplavio i više me nikuda ne pušta samu!
I jer pored njega osjeća prijetnju, ignorira jedino MM! :mrgreen:
Naravno, znam to.Citiraj:
nisam zvala nikoga da bude jos jednom (ili tri put ) roditelj.
Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
A onda rodis drugo dijete, i zatrudnis s trecim, i krenu komentari tipa:
1) Oooopet? (uz znacajno buljenje u trbuh)
2) Kaj muz ne zna za rikverc?
3) Kako si hrabra! (uz preseravacko klanjanje nasred ceste)
4) Ko ce ti tu djecu hranit? (MM-u je krenula para iz usiju)
5) Lako je vama kad zivite s svekijima... (samo usput, moji svekiji rade...)
I tako dalje....
Mogu reci da potpisujem Litalu. Meni nije uopce neugodno ili bezveze kad me netko pita koliko cu imati djece. Imat cu koliko budem. Ne znam sad koliko. Sigurno jos jedno, mozda jos dvoje. Troje mislim da necu, al nikad ne reci nikad.... Al kad me netko pita Kaj ti muz ne zna za rikverc? onda bi ga nokautirala momentalno. Zato mislim da bez obzira na to sto je pitanje dobronamjerno, odgovora bas i nece biti. Jer sta ces se ti tu nekom objasnjavati i iskrcavati hrpu intime, da bi netko drugi uletio s jesi sebicna, dijete ce ti ostati samo ili jesi sebicna, dijete te nema samo za sebe...
e ja potpisujem šjoru martu
kako god okreneš, komentara nikad ne manjka - ne valja jedno, a bogme ni više od dvoje. cccccc!
a tek nijedno :shock:Citiraj:
fegusti prvotno napisa
:roll: