:D :D :*Citiraj:
Ivana1976 prvotno napisa
Printable View
:D :D :*Citiraj:
Ivana1976 prvotno napisa
:naklon: za kikicuCitiraj:
sorciere prvotno napisa
Moje je dijete došlo iz siromašne obitelji i ne treba mu tumačiti da postoje različitosti. Dapače, da oni nisu bili tako siromašni, možda ne bi bilo potrebe da nakon majčine smrti on i buraz idu udomiteljima i malac kasnije u posvojenje. Dakle zna o tome sve što može znati.
Ali ipak je bilo zahtjeva i pretjeranih zahtjeva i našeg odbijanja i našeg popuštanja i silnog nezadovoljstva kad nešto nije dobio, i istog takvog kad je dobio ali s time nije postao sretniji.
To valjda dijelom ovisi o roditeljima (trudimo se, ali popuštali smo više nego smo htjeli), dijelom o drugim okolnostima (razredni prijatelji sa svim i svačim), dijelom o karakteru...
Dodatno smo još morali tumačiti da neke firme moraju ako mogu dati svojim zaposlenicima višeg ranga aute i druge simbole imućnosti i stabilnosti (npr banke i predstavništva razna) a druge to ne smiju raditi (npr drž. uprava).
Poznajem masu ljudi koji imaju previše i nisu sretni.NJihova djeca su u "markicama"ali sa nekom gorčinom u očima(bar ova koju poznajem)Kad je jedna curica iz te grupe pitala moju malu zašto nosi "obične"majice a ne one s potpisom ,moja je ko iz topa ispalila"Tuđe potpise nose oni koji se sami ne znaju potpisati"!Mislim da je tad imala oko 13 g.Nemam ništa protiv bogatih ali imam kad to bahato nabijaju na nos onima koji imaju manje od njih.A što se tiče Ivanine kćeri pa neka mala ima može joj bit .Djete je onakvo kakvim ga mi odgojimo.
L E G E N D A R N O!!!!!!!!!Citiraj:
sandra123 prvotno napisa
:lol: :lol: :lol:
Sandra, kćer ti je fantastična ! :heart:
Maria 71 mislim da bi ste se vas dvije super slagale.Mala je zmaj od Bosne.S dušom ko Slavonija. :*
sorciere :love:
Upravo sam odvojila igračke koje namjeravam dati(3 kartonske kutije)nakon sat i pol prebiranja.Nazvala sam dom i rekli su mi da će igračke primiti ,ali robicu moram odnijeti u Crveni križ.OK rekoh.
Moram napomenuti da moja kćer ne ismijava drugu djecu i nikoga ne omalovažava ( na to sam ponosna).MM i ja smo inače ljudi koji pomažu drugima u nevolji .
:* :love:Citiraj:
Ivana1976 prvotno napisa
Ivana :* :love:
Moram iskreno reći da moj M. ima previše stvari. Igračaka kao Tl, odjeće za obući tri djeteta, svašta. To je posljedica činjenice da je jedino dijete roditelja koji nisu bogati, ali ne može se reći da ne stoje dobro. Često gledam sve to i žalim što nemam još jedno dijete koje bi moglo podijeliti sve to. A onda su tu još i druge stvari - izlasci i s time vezani troškovi... Ne oskudijeva, ali nipošto ne dobiva sve što želi.Zapravo o socijalnim razlikama, o odnosu rada i novca, o tome što je potrebno i što nije potrebno razgovaramo svaki dan. Mislim da počesto držim tirade o tome, jer je to meni jedan od odgojnih prioriteta. Ne želim odgojiti gotovana koji će misliti da se sve podrazumijeva i da može razbacivati novac na kojekakve budalaštine za koje mu interes traje koliko i kupovina. Takvu vrstu žicanja ne podnosim i sasijecam je u korijenu. I mi, kao i flower, aktivno pomažemo siromašnima, kako onima u našem neposrednom susjedstvu, tako i nepoznatima, od dječjih domova do štićenika jedne udruge za pomoć čiji smo članovi. Pokušavam mu prenijeti svoje vrijednosti što se tiče novca, to jest da je novac dobrodošao kad je pošteno zarađen, da je prljav kad nije takav i da nije sve u novcu, odnosno da je bolje imati slabije plaćen posao koji nam donosi osobno zadovoljstvo nego izgarati za lovom u nekom drugačijem poslu. Razgovarala sam mnogo puta s njim o nepravednom i nepoštenom odnosu poslodavaca prema radnicima - upozoravala sam ga na konkretne probleme u tim odnosima. Ja imam izraziti osjećaj za socijalnu pravdu i to mu želim prenijeti po svaku cijenu, pa makar i da sluša tirade. Ne počinjem od Adama i nastojim biti što konkretnija i kraća - iskoristim priliku kad me nešto pita, kad pročitam nešto u novinama ili čujemo na vijestima, kad sretnemo nekog siromaha, kad me pita zašto ne može nešto imati. Snalazim se, ali to pitanje ne ispuštam iz ruku, jer mi je jako važno. Osim socijalne pravde u tom pitanju trošenja novca apostrofiram mu i svoj rad - meni novci ne rastu na grani, moram se namučiti da ih zaradim i stavljam mu do znanja da smatram nepravednim da se novac olako troši na potpuno nepotrebne stvari. Netko je spomenuo da mu dijete prodaje boce - i M. to redovito radi. Ponekad zna prigovarati da mu se ne da ići s tatom u dućan da bi zaradio 10 kn, ali ipak ide. Tada mu uvijek kažem da se ni nama ne da uvijek raditi ono što moramo raditi za plaću. Svoju lovu jako pomno čuva, što znači da u njemu negdje ipak tinja shvaćanje o odnosu novca i rada, za sada njegovog rada, ne i našeg, ali doći će i to. Razgovarala sam s njim također i o pravu na trošenje novca koje čovjek stječe zarađivanjem i odgovornošću. Nije mu se to baš dopalo, ali je prihvatio neumoljivu logiku. Uglavnom, kako je netko već napisao, treba biti sasvim iskren i direktan u tim pitanjima, ali ne preopsežan. Pravilo tri rečenice i ovdje mi pada na pamet kao zlatno.
Ivana :heart: ,
dok sam intenzivnije držala instrukcije prije 10 godina, svačeg sam se nagledala....bila je jedna djevojka ,tada u srednjoj školi, izuzetno bahata i arogantna, no bila je pametna i nije joj trebalo puno da nauči...
pošto se nisam emotivno za nju vezala ,bilo mi je svejedno što priča,jer sam svoj posao odrađivala korektno, ona je imala uspješne ocjene
sve do trenutka kad mi je stala na žulj
imala sam kriznu situaciju u obitelji ( bolest -srčani napad ) koja se razvila 15 min nakon njenog dolaska i ona je počela histerizirati....a meni je pukao film, svašta sam joj izgovorila, od toga da emocionalni invalid i socijalno slijepa, do toga da se igra života jer nema pojma čijim zubima kruh jede kad joj roditelji sve krče pred njom i da će uvijek biti hologram.....
u suzama je otišla od mene ,a ja sam joj nazvala mater i sve joj rekla što je ona napravila i što sam joj rekla....
iskreno, nisam očekivala da će se više pojaviti....ali došla je, ispričala se ,a i ja njoj, dolazila je do kraja srednje škole i više nikad predamnom nije imala bahate i arogantne ispade
.
Uvijek me prva pozdravi kad se sretnemo.....
Sve ste ovdje na neki način upravu i ja znam gdje griješim.Što se tiče histeričnih napada već smo došli u tu fazu i stvarno se mora nešto promijeniti.Ali netko je napisao da se prvo M i ja moramo uskladiti i to je istina jer djeca uvijek idu linijom manjeg otpora.Sutra imamo neke zajedničke obaveze pa ću popričati s M.Najgore što mlađa poprima karakteristike starije ali s njom će biti lakše.Nakon svih ovih postova hvata me neka tuga. :(
Netreba te hvatati tuga.Budi sretna da imaš viška kojim možeš usrećiti neko malo tužno biće.Dajući potrebitima malo primamo mnogo više. :*
Interesantna mi je tema o kojoj se raspravlja.
Mima, Ančica - potpisujem
sorciere - također, a posebno mi se sviđa način na koji si objasnila svojoj kćeri kad je bilo potrebno. kikica - bravo, odgovor je vrlo originalan. rekli bi u alci: "U sridu!" 8)
sandra123, i tvoja kći je imala izvrstan odgovor! :mrgreen: 8)
maria71, tvoja mama je znala što priča, možda ti je bilo naporno slušati. razumijem te, jer sam i ja imala doma sličnu "ploču" koja se vrtila ... :mrgreen:
flower, k. i ja često odnesemo njene igračke u dom za djecu, robicu u c. k., caritas, itd. željela bih da djeca nauče dijeliti s drugima, odnosno onima koji imaju manje, da se nauče suosjećati, pomagati ...
Ivana1976, izvrsno si postupila i obradovala si draga dječja lica!! :*
Imam jednu rođakinju koja je samohrana majka .Rodila je dijete pred godinu dana.Maleni je malo u domu malo kod nje jer ona radi pa se ne može adekvatno brinuti o njemu (tako kaže CZSS ).Od kad se maleni rodio mi ( moram tako reći) mu kupujemo gotovo sve od prvih cipelica do pelena, jogurta ,robice tj. sve što mu treba.Mama nema dovoljno da plati stan i sve ostalo što je djetetu potrebno, a i redovito ostaje bez posla.
Htjela bih ga sutra usput posjetiti ,ali mi je rečeno da mi treba dozvola CZSS.Da li tko ima slična iskustva?
mislim da ti dozvola treba ako ga nekud vodiš... za posjete nisam čula...
Vidjet ću sutra pa se onda javim.
MM i ja smo se dogovorili da nema više kupovanja napotrebnih stvari :D .
Priopćili smo kćeri našu odluku.Joj bilo je i suza i histerije pogotovo kad sam utovarila kutije u auto ,ali ponosno kažem da smo odnijeli igračke u dom ,a robicu u CK.Kad smo došli tamo manja grupa djece se igrala vani i kad su nas ugledali neki maleni mi se ulovio za nogu (ne mogu vam opisati tugu koju sam osjetila prema toj dječici i ljutnju prema neodgovornim roditeljima ).Kod malenog od moje rođakinje nas nisu pustili (čak ni da ga vidimo)jer smo dalji rod).Tada sam objasnila kćeri da postoje djeca koja nemaju toliko igračaka i da je lijepo što se ona odriče stvari koje joj i onako nisu zanimljive.Čak sam se i ja iznenadila jer su se i njoj ta dječica smilila. Dobili smo poziv ravnateljice da ponovno dođemo u posijet ,a ja ću sigurno prihvatiti.Gotovo sat vremena smo provele u parkiću s djecom.Super osjećaj!
:D :love:
:love: :*
To majstore!! :D :D
ok, prošla euforija ... :mrgreen:Citiraj:
Ivana1976 prvotno napisa
sad ti predstoji najteži dio "posla", a taj se zove - DOSLJEDNOST.
vjeruj mi, prvi dio je pis of kejk prema ovom drugom... :/
I ja nastojim ovo provesti. Zapravo već i provodim, ali ne potpuno dosljedno, odnosno događa mi se da popustim. Ono što kupimo ne baca se, jer ja sve prosljeđujem dalje, rođacima, u dječji dom ili u Caritas, ali hoću ipak svesti to minimum. M. zapravo te restrikcije sasvim dobro podnosi kad shvati da mislimo ozbiljno.Citiraj:
Ivana1976 prvotno napisa
Bolje sad nego za pet godina.Dosljednost hm.Tako smo odlučili i tako će biti par dana će bit katastrofa ,ali naučit će da više nema razbacivanja.
O svakoj kupovini razmislit ćemo dva put i svi zajedno odlučiti da li to treba ili ne treba.
kad se M rodio bili smo baš nako sirotinja,brojali kune za pelene.
Sad imamo jednu iznadprosječnu hrvatsku plaću i stipendiju veću od nekih plaća-od jeseni dvije iznadprosječne plaće-al ostane to "nešto" u čovjeku,sve mjerkamo,računamo,strahujemo...
možda nam to poxxano razdoblje pomogne kasnije u životu...da ne budemo rastrošni.
U svakom slučaju cjenimo novac,tj.ne novac kao takav već činjenicu da je za život u ovakvom društvu NUŽAN i to prenosimo na Marina...premali je da vidimo ima li tu ikakva rezultata,al vjerujemo da će bit...
igračaka previše nema,vjerujem da ga to nebi ni diralo,ni robice...
al dobije sve zanimljivije šta poželi,šta se nama čini korisno,i sve što ga drži dulje od nekoliko minuta.
Ne natrpavamo se igračkama.
Ima puno u tome što kažeš. Ostaju nam neki osjećaji iz djetinjstva i mladosti. Ja sam u djetinjstvu živjela puno skromnije nego moj M., s dvije sestre i roditeljima koji su imali manje prihode od nas. Nakon studija je slijedila borba za poziciju u poslu i kod muža i kod mene, korak po korak, podstanarstvo itd. Valjda u meni postoji neka potreba za (blagom) rastrošnošću nakon tog dugotrajnog razdoblja stezanja. Dok nisam imala M. mnogo više sam trošila na sebe. Sada sam zadržala neke meni važne navike, a u ostalome sam zatvorila pipu za sebe, ne interesira me više i nije mi potrebno. Ali za njega sam lake ruke.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
A ova tvoja posljednja rečenica kao da je izašla iz mojih usta - i mi smo tako kupovali "sve zanimljivije šta poželi,šta se nama čini korisno,i sve što ga drži dulje od nekoliko minuta", ali, vjeruj mi, kroz godine se s tom logikom napuni pravi dućan igračkama u dječjoj sobi. I dijete počne sve više i više žicati, pripremi se na to.
ja bi rekla da i mi ovako nekako. S time da odjeću dijelimo dalje, ali igračke ne(osim baš one kada je bio beba). Od početka smo B pokušali objasniti da to nisu potrošne stvari, da nemožeš danas dati ili izgubit pa sutra tražiti novu. Igračke treba čuvati, može posudit prijatelju i voditi računa da ti on igračku vrati. B dosta čuva igračke, veže se za njih i vrlo se rado povremeno poigra s igračkama koje smo mu kupili kada je imao tri ili četiri godine. Pamti ih i traži, ne bi ih mogli utopiti a da on to ne skuži. Problem je samo što je to sada već poveća gomila koju nemammo gdje držati...
a kako vam klinci reagiraju na druge različitosti npr. druge vjere, nacionalnosti, boje kože, izgled...?
ovako smo i mi pa sada ima sobu prebukiranu igračkama :roll:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
iako u principu ne razbija igračke traju mu i zna se zabavit ali ipak
mogli smo i smanjit doživljaje
to sve ide od doma, pa puno ovisi o kućnom odgoju kako takve stvari prezentiraš djetetu,ja npr u školi niš ne mogu ispraviti kad već dođu indoktrinirani da su ovi vaki ,a oni naki ;)Citiraj:
vikiikatja prvotno napisa
Ja sam djecu naučila da nema razlike između ljudi .Da se ljudi ne razlikuju po boji kože ,vjere,nego kakva je tko osoba.U razredu moje kćeri ima dosta djece koja potječu od roditelja kojima je jako važna nacionalna osnova iako djete te dobi ne može takve stvari razumjeti.Jedan dječak čak nosi obilježja što je meni jako glupo i govori o stvarima koje najvjerovatnije čuje od roditelja.
Vjerujem da razlike još ni ne primjećuje....pitam se,zapravo,kako dijete(koje nije dovoljno veliko da uči o rasama i religijama) dodje do informacije da je netko crnac,a netko bjelac.Kako razlikuje preplanulu tetu od crnca.
Mislim,moj je Marinko ko sir,plav,plavih očiju,njegov najbolji frend Luco je ko maleni mulat,taman,tamne kose i očiju....M tu ne vidi NIŠTA,vjerujem da ni s 5 godina neće vidit ništa,kako djeca od 5 godina(a svjedočila sam tome) mogu upotrijebit riječ CRNAC,osim ako im se istom nije "isprao mozak"
Rasa, religija, spolno opredjeljenje, obrazovanje, glazbeni ukus, zanimanje, nacionalnost, mjesto podrijetla, imovinsko stanje...meni ne znače apsolutno NIŠTA u trenutku kad odlučim da je netko osoba koju bi voljela za prijatelja il ona koju nebi. Nadam se da ću to prenijet i na svoje dijete.
Stvarno se užasnem kad vidim te tinejđere na koncertima određenog rvackog zabavnjaka sa simbolima mržnje...tužno:(
i ja... a baš taj otvara dane piva u karlovcu... :?Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
pametno dijete - prihvati što ti se nudi. :klap:Citiraj:
sorciere prvotno napisa
meni je bilo lako do neke sedme godine, nakon toga su počeli prohtjevi.
sada joj je 11 i još uvijek nije dobila ponešto što je tada željela. ali nije zaboravila.
bez obzira na sva naša uvjeravanja, kod nekih je zahtjeva ostala ustrajna i biti će dok ne dobije željeno.
jednostavno je takva.
čim se rodila bila je okružena brdom igračaka od kojih je većina, malo korištena, negdje po kutijama na ormaru.
nasljedit će ih brat.
a on, jadno dijete, sa svojih 7 mjeseci ima 2 zvečke i jednu plastičnu slikovnicu. uz to, brdo čaša od jogurta, šuškavih vrećica i ostale iskorištene ambalaže.
vidjet ćemo kako će se on u budućnosti nositi s vlastitim željama i našom nemogućnosti da ih ispunimo.
živi bili...
Pazi s tim plastičnim čašama, ako pukne, reže kao skalpel!Citiraj:
fegusti prvotno napisa
fegusti, ona je bila svjesna toga da nemamo... :(
prije par godina bila sam u dućanu. i vidjela curicu s mamom. malena je tražila da joj mama nešto kupi, a mama je rekla isto što sam i ja govorila kikici... i malena je rekla isto što i kikica...
prošle su tako brzo da nisam uspjela reagirati... a ja sam stala u kut dućana - i suze su mi samo curile... :cry: :cry:
moja je nesvjesna :cry:Citiraj:
sorciere prvotno napisa
...zvonili mi na vratima pa me prekinuli...
mislim da moja uopće nema pojam o vrijednosti i meni je problem to joj objasniti.
šta dijete zna šta je sto kuna! ili tisuću? ili milion?
kako nemaš, dobila si plaću?
šta nju briga za režije, hranu, kredit, benzin... kad se njoj hoće, ne znam, kompjuter.
mi se opiremo, ali ona je shvatila da upornost čuda čini.
znam, sami smo si krivi što smo nedosljedni.
sreća je, ipak, što nas sredstva s kojima raspolažemo limitiraju.
idem joj kupiti sladoled, možda joj njime, za danas, začepim usta. :mrgreen:
fegusti, ima li džeparac i koliki je?Citiraj:
fegusti prvotno napisa
a s 11 godina više nije dijete kojem se nešto ne može objasniti. itekako može. zato još jednom pročitaj boldanu rečenicu.
osim toga - na nju ne utječu samo priče o ne(i)manju... kad ideš u dućan, kupuješ li točno ono što ti treba, ili još nešto što ti se npr. sviđa, ili bi moglo "jednog dana poslužiti"?