Printable View
A kako to pucanje od nespavanja djeluje na bračne odnose, o tome b se dalo napisati preko nekoliko knjiga....naši su se toliko promijenili uslijed tih besanih noći, a i ne samo toga, da se kojiput gledamo kao stranci i jedno drugom, ne znajući što bi rekli,"priznajemo" da mi nismo za imat djecu :lol: .
Nasreću uvijek nas brzo prođe, ali svaki put ostavi mali, jedva vidljivi tragičak.
z.:nije mene šokirao svekar,koliko svekrva koja ga je podržala i njihov naum da prevale put od cca 90 km i da mi zvoncaju,što se u ovih 5 god nikada nije desilo. Šokirao me MM,koji je sve to promatrao kao da ga se to ne tiće,a sada je jadan šokiran kada ne želim razgovarati sa njegovima.
i ovo bih mogla potpisati...Citiraj:
Stijena prvotno napisa
al, opet, glavu gore i uprti pa do smrti :mrgreen:
eeeeengls...ajmo na kavu!
ne znam. nije ured ni od njega. on je taj koji bi trebao bit posrednik između tebe i njih. stišavat strasti. a ne nijemo gledat "kvocanje il zvoncanje"...
ovo je kao da si ispričala moju priču, dodaj još k tome da je MM stalno na putu, i da živiš preko 2 oceana bez ikoga svoga i spreman si za jednosmjernu kartu za Vrapče :mrgreen: . Ni meni mala nije spavala 2 i pol godine, jela je svakih sat vremena, zaspala od premorenosti i to najviše 15-20 min (ako je spavala duže, slušala sam ako diše i da li je živa).Citiraj:
alanat prvotno napisa
Sa njezinih 3 mj, otišla sam pedijatru jer više nisam znala što ću - ili ću prasnuti nju u zid ili ću se ubiti jer više nisam mogla (spala na 45 kg 3 tj nakon poroda, oka nisam sklopila duže od 15 min u ta 3 mj, a cijelo kućanstvo na meni). On mi lijepo kaže da se u 100 djece jedno rodi takvo, a ja pomislim ' kud baš meni majku mu?!' i uputi me njegovom kolegi psihijatru koji mi je dao Valium, kojeg sam ja bacila u smeće čim sam došla kući jer tko će se inače brinuti o maloj - imala je samo mene, a meni treba (kolikogod bolesna toliko ) bistra glava :) .
I ta zaboravljivost :roll: stavim kuhati jaje pa ga imam karboniziranog - onako kao muzejski primjer, kuhinja u dimu kao da je treća industrijska :mrgreen:
Sa drugom kćeri je sve bilo lakše jer sam MM primorala da se 'prizemlji' (bio pilot). Ja ću rađe ovce nego novce ;) .
Ja sam luda ako nemamo "bračne odnose"! :ups: To mi je najbolji način rješavanja napetosti! Nakon toga,mogu cijelu noć nosati,nunati,...,ma i pjevušiti! Samo da je MM doma,i da će me netko zagrliti na kraju dana...i da znam da ćemo poraditi na selekciji...Citiraj:
A kako to pucanje od nespavanja djeluje na bračne odnose, o tome b se dalo napisati preko nekoliko knjiga....naši su se toliko promijenili uslijed tih besanih noći, a i ne samo toga, da se kojiput gledamo kao stranci i jedno drugom, ne znajući što bi rekli,"priznajemo" da mi nismo za imat djecu .
:oops: :mrgreen:
Nisam pukla ali sam plakala, plakala jer moj D. nije spavao 20mj. a prvih 10 je bio horor. Dokrajcivalo me trece nocno buđenje koje bi bilo oko 4-5 ujutro i frajer bi bio budan do 8-9h, pa spavao malo, taman kad bi mogli u šetnju - on spava!
Također nisam imala nikog od poznatih sa ovako zahtjvnom bebom, pa sam mislila da ja pretjrujem i da to sve nije tako strašno. JE!!!!!!
Uz sve nespavanje ne voli jesti i cesto je bolestan, tako da mu stalno uvaljavaju neke lijekove...Sad smo na nekim homeopatskim lijekovima i bolje jede, spava..Ima 3.g. i visok je 107 i ima 14kg.. A svaki dan je borba za hranu, a od kad jede je tako. No nikad ne bi pristala na tabletice. Ide nekako, a shvatila sam da nitko tko nema takve probleme sa djetetom to ne razumije, kao da pricam zidu - a ne drugoj mami. Ona ne može shvatiti svu muku nespavanja, živciranja za svakim jelom, strepljenja svaki dan jel ima temperaturu... Misle da dramim.
Sad nikom više njega ni ne spominjem ako ne pitaju i bolje je tako.
Oh Romi,izdrži još malo... :love2:
Hvala Engls :heart: , a drž se Nanne bez tabletica. Izađi van u šetnju dok je lijepo vrijeme, stavi slušaljke na uši, pusti glazbu i uživaj malo!
PS : Jučer je D. pojeo dva jaja sa sirom za veceru!!! :D To mi je kao da sam dobila na lotu, jer to se desi 1.mj. Eto koliko je neki puta malo potrebno za srecu. Ja bila sretna cijelu vecer i jutro. S tim da Điber zaspi oko 22, 22,30h ali sad bar spava do 7h u komadu. Da i vec je 1.mj. zdrav (zadnje je imao atipicnu upalu pluca i dobio 2 bocice sumameda!)
U svakom danu treba tražiti takve trenutke srece i odmah ti se oni losi cine - manje losi!!!
romi ko da si sastavila mojuM u nespavanju i moga J u slabom apetitu.To je ljudi moji pakao i neće te nitko razumjeti ,svi misle pretjeruješ,očajno je bilo s njima dok su bili bebe do oko 2-2,5 g.Sad ova da je pustiš da spava prespavala bi godinu,a ovoga nitko ne može najesti(sreća nije uopće debel) :lol: :lol: Ma da je R. bar malo bio ko M.bar bi se riješila ovih kila viška,jer ionako se na svu sreću to zaboravi.Da nije tako ne bi poslijeM. rodila još tri srećice. :)
Ja puknem dvaput dnevno, svaki dan. I to od kad sam rodila drugo dijete. S prvim je bilo još nekak, ali kad sam rodila drugo postalo je neizdrživo. Imala sam dojam da sam non stop zatočenica kuće. To nešto malo od šetnje nije mi puno pomagalo, a pogotovo zato jer su moja djeca "zimska djeca" i nismo mogli dugo biti vani. Nisam znala jel mi gore ujutro kad ustajem ili navećer kad idem spat. Ujutro satrana od neprespavane noći, a danju zbog obaveza koje sam morala obaviti. I tako lagano iz dana u dan, toneš sve dublje i dublje, a jad u tebi sve veći i veći. Svako od ukućana traži svoje, A GDJE SAM JA!!!!?????
Mislim da sam isplakala pet potopa. Sva pomoć koju sam imala od strane moje mame, svekrve, MM-a nije bila dovoljna, jer oni su noću spavali, a ja sam dojila i dojila i dojila i izdajala i izdajala i izdajala i masirala i masirala i plakala ko ljuta godina.
Rekoh tada sama sebi, ajmo ti i ja Rinama stat na loptu, ti budeš draga prošvikala, da me neko tada vidio dok se dogovaram sa sobom u ogledalu, reko bi da sam spremna za ludnicu. Pa bemu miša, pa kaj mora biti tak grozno. I fino ja razmjestila spavaću sobu, približila kindač krevetu, starijeg sinka stavila u njega, da mu mogu dragati ručicu kad ide spavat, a bebu stavila između kindača i mene, piđamu nisam ni oblaćila, tak da bi se mogao prištekati kad god hoće, i tako ja desnom rukom mazim Domija, lijevom rukom pridržvam cicu dok beba jede, po završetku jela opičim muža nogom da digne dijete da podrigne. I tak, lagano, jesam se ja budila noću, ali sam ležala i nisam morala ustajati tisuću puta da ih pokrivam kad bi se otkrili ili ako bi se budili noću, bila sam im blizu i brzo bi se umirili. Ono što sam naučila je to da nije lako biti mama, zahtjeva tebe cijelu od 0 do 24, jer i kad spavaš, ne spavaš, jer vijuge u glavi stoje u pripremi i dižu te na prve zvukove plaća, kašljucanja,okretanja....
rinama, :* :love:
Ljudi moji, ja pucam zbog MM-a!!! :evil:
Jučer, show doma. U subotu je putovao, došao doma u 2 ujutro, u nedjelju ujutro radio par sati.
Došao doma sa neizrečenim zahtjevom da ima mir, da djeca budu tiho, da se dva dvoipolgodišnjaka lijepo mirno igraju :? (vidi se da nikad nije bio 0-24 sam s djecom), da ručak bude gotov u sekundu, da ja ne budem nervozna nego da sa smiješkom na licu slušam kako mi prepirčava što je bilo na putu a za to vrijeme djeca se igraju negdje sa strane, da ja ne vičem kad Sven zabija olovku u stol a Stela šara po stolu, da budemo smireni i super jer je ON umoran.
Uhhhhhhhhhhhh, posvađali smo se jer sam ja viknula na djecu da ne nabijaju bojicama, na što je MM podivljao što mu vičem pod uho, psovao i nedjelju i ženu i djecu, bacio bojice kroz prozor i otišao kolegi nešto odnijeti za posao. Ja sam obukla klince i izašli smo u šetnju, jer sam mislila da ću se objesit od nervoze i napetosti.
A baš smo par minuta prije proloma oblaka dogovarali da ja odem s djecom idući vikend na more. :/
Kako objasniti muškarcu da djeca nisu dresirani peseki i da djeca ne znaju kad je tata umoran i kad bi htio malo tišine? Jedina taktika je da ja odem u šetnju s klincima da on može malo ohanut, ali šta ako sam i ja nepokretna od bolova u križima i ne ide mi se van jer nemrem mrdnut i najradije bih se zavaljala u spavaću da me nitko niš ne pita?
:sick:
Ja se to isto dosta često pitam jer mi se stalno čini da se MM ne zna staviti u glavu tom djetetu da shvati da dijete ne može razumijeti da je roditeljima išta preče od njega. Doduše tako bi trebalo biti, ali možda u nekakvom savršenom svijetu gdje nema posla, kuhanja, peglanja, čišćenja, gdje nitko nikada nije umoran, neispavan i nervozan.Citiraj:
mamasch prvotno napisa
MM mi redovito govori da kako su njemu djeca dobra i poslušaju ga "ma samo da vidiš kako bi oni meni bili dobri da smo sami doma..."
On pod tim podrazumijeva da bi se cijeli dan samo posvetio njima i naravno da bi djeca bila zainteresirana i mirna. Možda bi i skuhao ručak a ali ne bi počistio za sobom :roll:
A spremanje i presvlačenje kreveta, spremanje igračaka 3x dnevno, vješanje i peglanje veša, čišćenje podova, brisanje razbijenih krvavih čela, presvlačenje ukakanih guza, pospremanje beskonačnih sitnica po kući, šetnja i igranje sa kamenčićima, ribanje u kadi, borba sa presvlačenjem u piždame i pričanje priča za laku noć........ TO RIJEŠI DOBRA VILA, JEL DA???????
E luda sam kad mi dođe sa spikom da meni ni ne treba mobitel jer kad on mene zove ili se ne javljam ili se u isto vrijeme derem na djecu (jer baš se onda počnu penjati naogradu od terase ili bacaju igračke jedno drugome u glavu ili netragom nestanu negdje u kući a ja imam signala samo na tri mjesta: na terasi, kraj bračnog kreveta i u kupaoni :shock: :( )!
Bože sačuvaj da ga zovem sa fiksnog iako tako uvijek mogu hodati za djecom i pričati, jer imamo tarifu 0 pa onda ko prava baba trošim lovu bez veze samo zato jer ne znam smiriti djecu! :evil:
Ali ako je on tog dana dobre volje, ako je naplatio dobar posao, e onda ga mogu zvati s kojeg god telefona hoću i onda ga ne smeta ni galama ni nepospremljene igračke....... :(
Dane kad djeca uopće ne spavaju preko dana neću ni spominjati.
mamasch, nekako mi sve to prepoznato zvuči, iako ne mogu reći da je baš uvijek tako, lagala bih, a s dvoje istovremeno, vjerujem da je atmosfera još uzavrelija :* :love:
Ma draga Stijeno, naravno da nije uvijek tako, ali kao da u muškim mozgovima "takvi" dani izbrišu one mirne, zaigrane i nasmiješene dane, kada smo svi naspavani i spremni na suradnju, kad posao ide dobro i kad je žena raspoložena za večernje maženje.
Svakog dana sve mi se više dokazuje da je muški mozak izrazito crno-bijel i selektivan, i da nisu sposobni držati više konaca odjednom a da nekako stvar funkcionira, nego da se uhvate jedne ili dvije stvari, odrade ih više-manje odlično i onda se s time busaju u prsa (na to poludim :evil: ).
I najjače mi je kad mi veli "pa doma si!" aaaaaaaAAAAAAAAAA :evil:
E pa ako još i doda "Da od čega si umorna,pa oni su (bar njih troje)već veliki"! :evil: Doduše ne često ali i to malo mi ide na sve organe!On se stvarno satare na poslu(radi u brodogradilištu kao izolater)i ja ga štedim gdje god mogu i žao mi je što nema neki finiji i lakši posao,ali nisam robotda me samo uključiš i piiiip sve super riješeno.Ne razumijem da većina njih samo ono mrvicu pažnje nezna dati baš kad je "gužva".
jesam..jednom sam se jako izderala na malenu,bila sam umorna,nervozna,,tuzna..bilo mi je tako zao da sam se rasplakala,posebno zato sto nije sad napravila neko veliko sr...
sad je u fazi:"bacam se po podu,tucem mamu i tatu,grizem,grebem sebe "pa se stvarno moram suzdrzavati da ne poludim.svaki dan scene po kuci.a jos mjesec dana do nove bebe.
Uza sve to Sven je počeo u ljutnji bacati igračke po sobi a ponekad i seki u glavu :shock: :x , a povremeno se i zaleti u zid glavom ili u rub stola pa onda viče "boli boli"...
Kaj da radim, kako da se postavim, nemam više ni ideja ni snage, najradije bih ih sve poslala kvragu. :cry:
Barem od ovog mog odraslog (MM-a) očekujem da bude razuman... :no:
svaki dan na kavu kod nekih prijateljica. pon kod mare. uto kod sanje. sri.... 8)
pojma nemam....i meni masa tog ide na živce. no, hvala Bogu, nije tako drastično. da je...hm...
moj se pravi "polovičnim". ono za sve mu treba moja asistencija... :lol:
mamasch, posalji ga kvragu. barem dok ne pokaze respect za ono sto ti radis. kakav god posao bio, ni jedan nije tako zahtjevan kao majcinstvo. u krajnjem slucaju, mozes jesti i otici na wc kada ti je sila, a to je vec sloboda o kakvoj majke mogu samo sanjati.
konkretno, nemoj mu kuhati i prati, i pusti ga neka on hendla djecu kada dode s posla jer si ti umorna. :love:
ovo što je mikka napisala ok "slobode" do wc-a.....jaaaaako poznato i koma iskustvo. e to je sloboda, kad moš libero do wc i neko vrime u njem i oprat ruke!!!!! :P
pa da. izgleda da muske polovice jos nisu uspjele to shvatiti. dok ne osjete na vlastitoj kozi.
Ma možemo i pričati i žaliti se i svašta nešto ali to je do njih .Razlike postoje ali brate mili ima masu muževa koji mogu biti neznam kako umorni ali nađusnage i volje za još i pomoći i razumijeti žene koje su doma.Ne kažem da ovi drugi manje vole i poštuju ali možda i mi neznamo sistem kako ih preoblikovat u te dobrice.Ali to je možda neka druga tema.
potpis :lol: :(Citiraj:
mamasch prvotno napisa
a meni je najjače kad skuži da to nije samo tak i onda još i prizna da to nije samo tak, al nema veze...ionako sve mora biti podređeno samo njemu i njegovim potrebama :roll:
mikka, kad god u afektu poželim izać iz kuće kad on dođe doma pa nek se snađe s klincima, u malom mozgu mi se upali neka čudna lampica koja mi kaže "ne, to se ne radi tako, ti si iznad toga, znam da mogu pa ću opet izdržati..." i slične buje baje koje me šoraju po mozgu i tako ja svaki put popustim. Ne mogu reći da MM ne pomaže, daleko od toga, ali kako ti kažeš nema poštovanja prema mojem trudu (ili ga ne pokazuje) i rijetko kad me pohvali kad nešto uspješno hendlam ili organiziram, ali evo jučer sam rezervirala karte za avion za mene, djecu i baku da odemo 10 dana na more i naravno, u strci, zaboravila naglasiti da su povratne i onda se još čudim kaj mi ispadne jeftino... a kad sam MM-u rekla da sam se zeznula i da je put zapravo duplo skuplji, okrenuo je očima uz "evo vidiš zakaj ja šizim, nemreš ni avion rezervirat kak spada" (to kaj sam isto jučer sredila da klinci 99% upadaju u vrtić izvan sezone to nikom niš). Eto tak se mi prepucavamo već godinama ko je kome što napravio, mada se ja trudim uvijek mu dati do znanja da poštujem i hvalim njegove dobre strane, ako ne zbog njega a onda zato što sam ja takva, dobra osoba koja se ne boji pokazati da voli ljude bez obzira kakvi oni bili prema meni. Da li tu griješim, ne znam, ali se tako trudim odgajati i SiS. :/ :?
WC, miran obrok, što je to? Kad odem na WC nacrtaju mi se oboje pred vratima i rade ku-kuc ili bacaju i gračke u WC (patim s oproštenjem ili od zatvora ili od proljeva i odem na no.2 5-6 puta na dan), jedem na brzak ili kraj djece (ili ih usput hranim ili stalno opominjem da ne smetaju jedno drugome), ili ja jedem a oni mi bulje u tanjur i žicaju da im malo dam...
Grrrrrrrrrrrrrrrrrrr a on ode u Plješivičku klet i sa kolegama obrtnicima fino papa.......
Hmmmm dok čitam svoj post sve mi se čini da sam i ja počela gledati samo na ono teško i ružno i ono s čim sam nezadovoljna, ali moram si svaki dan ponavljati da nije uvijek tako loše, da je MM u mnogim stvarima posvećeniji djeci, kad recimo uspoređujemo njega i druge očeve s kojima se družimo (iako ne volim uspoređivati niti volim da se mene uspoređuje) :/
sandra123, ne možemo mi žene popraviti muškarce niti popuniti ono što su mame propustile. Na žalost. Najgore od svega je to što nismo spremne priznati same sebi kakvi su naši muškarci i dati sve od sebe da ih prihvatimo takvima kakvi jesu (ako želimo ostati s njima). Mene u ovoj mojoj teoriji jedino muči kako postići da ON MENE prihvati kakva jesam, što mu je izgleda jaaaaaaaaaaaako teško, a ima sreće što sam ja tolerantna i do besvijesti sposobna imati razumijevanja.
Uza sve ovo, Sven i dalje baca igračke i lupa glavom posvuda, udara ručicama u zid svom snagom..... :cry:
meni se cini da on radi ono sto bi ti radila da malo popustis kocnice. mislim da previse dopustas (tu si kao i ja, imamo skoro istu situaciju osim sto ja imam jedno dijete i vidjam md-a 3 mjeseca u godini).Citiraj:
mamasch prvotno napisa
meni se prag tolerancije opasno spustio. ne zelim vise trpiti nicije nepostovanje. mislim da, dok god mu ne pokazes da ne moze tako s tobom, on ce se ponasati kao do sada.
cure, oni (cast izuzecima) stvarno ne znaju koje je privilegija samo jesti u miru (da ne spominjem ostalo), da moras zvakati dok trcis za nekim i dizati se svakih pola minute od stola. meni to tako fali, da pojedem jedan jedini obrok na miru.
Vidiš mikka, čini mi se da si u pravu za povezanost mog i Svenovog duševnog stanja.
Ja NEMAM nikakav ispušni ventil, ne idem s curama 1x tjedno na kavu, ne idem na pilates a tako bih htjela, ne idem se provozati biciklom pola sata dnevno a tako bih htjela, čak više ni na RODU ne mogu kad su klinci budni jer mi jašu po tastaturi. Nedjeljom MM poslije ručka mirne duše na kauču samo začori bez ikakve najave ili barem da veli "ajde ovu nedjelju ti odi u spavaću a ja ću se igrati s djecom". Ne mogu ga natjerati jer je odrastao i ne volim ucjene i postavljanje uvjeta- - to mi se gadi, moliti ga neću jer iskreno trebao bi se sam sjetiti ako mu je stalo (a veli da mu je stalo samo "eto draga znaš kakav sam").
Sve više mi se čini da sam se sama uvalila i sad plačem nad prolivenim mlijekom a zapravo sam znala što me čeka jer sam ga u ovih 11 godina upoznala ali uvijek ta naša bapska nada "ma promijenit će se kad dođu djeca...".
Možda će sve ovo proći kad počnem raditi. Bit će mi fizički teže ali barem ću vratiti zdrav razum, zaraditi više svojih novaca (porodiljna je čista farsa) i vratiti vjeru u sebe. :/ :?
imam ideju: kad on zaspe na kaucu ti odi zaspi u spavacoj sobi-zakljucana. htjeli-ne htjeli morat ce njemu skakati po glavi :mrgreen:
draga, proci ce kada ti odlucis da je dosta s*anja i tako se postavis. ako je on tata, moze prilagoditi svoj raspored da ti odes na pilates, kavu ili voznju biciklom par puta tjedno. moras lupiti sakom o stol i pokazati ko je gazda u kuci ;)Citiraj:
mamasch prvotno napisa
a ja ti zelim volje, zelje i srece da u tome uspijes :love:
mamasch, stalno se referiram na tvoje postove jer su mi tako bliski i poznati.
I ja sam se svega odrekla, ali stalno mislim - tako je moralo biti - ako sam željela biti majka, odmah sam se s tim morala i pomiriti (a zamisli razmišljam i o drugom - gdje mi je pamet :lol: ).
MM si je nakon ove skoro dvije i pol godine sve tako "posložio" (ne mogu ne misliti da je namjerno) da kad sam ja doma, patrik neće niti biti s njim, čak i kad se sjeti da malo ovaj put ja prilegnem umjesto njega. A iskreno, počeo se "sjećati" tek kad sam ga ja to par puta "zamolila" (onak poprilično glasno).
Ne mogu reći - ode MM sam s patrikom, čitavo popodne, taman da ja uspijem poobavljati sve kućanske poslove :lol: :( , jer kad bih nedajbože to koristila za neke svoje "aktivnosti" - ono što mene veseli, znam da više ne bi išao. I kad odem frizeru svaka 3-4- mjeseca pa me nema 2 sata, nos je do poda.
Ma znam da ni MM-u nije lako, ali uvijek nekako od njega očekujem više!?
Arghhhhhh, ne znam jesmo )li ovakve zbog odgoja, geografskog položaja, genetičkog naslijeđa ili položaja zvijezda ali izgleda da smo mi žene većinom predodređene da od sebe činimo žrtve na ovaj ili onaj način, stalno predbacujemo muškima što ne misle malo u našem interesu umjesto da nađemo načino da to učinimo same. Je li nas strah ili...?
(ovo mi zvuči kao Carrie iz Sexa i grada, samo što su umjesto sexa djeca u pitanju) :lol: :lol:
nismo predodredene, nego dijelom imamo jaki instinkt brinuti se za potomstvo, a dijelom smo odgajane da smo inferiorniji spol koji se mora podrediti gazdi, muskarcu, onom koji donosi novce u kucu.
ma ja definitivno u svojoj vezi nisam inferiornija, ali položaj majke uopće nije zhavalan po tom pitanju.
Normalno je da je dijete ovisnije o majci koja je s njim bila (sama) godinu dana na porodiljskom, a normalno je da je bila jer je dojila, a normalno da ga doji jer ga je i rodila, a normalno da ga je rodila jer je žena....mislim da otuda sve ovo s brigom o djeci i "podređenim" položajem po pitanju provođenja želja i potreba u odnosu na očeve.
Moj patrik je jednostavno navikao da neke stvari oko njega radim ja i kad MM to i hoće napraviti, patrik mu ne da. A to sam velikim dijelom i sama kriva jer sam ga tako navikla, jednog i drugog. A opet sam žensko - rođena i predodređena da od svog muškarca uvijek očekujem više :lol:
Ja sam sa svojima dvije i pol godine non-stop, 24/7. Od rođenja su bili bez mene 4 dana kad sam ovo ljeto otišla MM-u u Dubrovnik gdje je MM radio.
Nema nikakvih problema ako ih tata ili baka hoće nahraniti, presvući ili ispričati priču za laku noć, ali redovito nakon toga, ako sam ja doma, zovu još i mene u kontrolu. Koliko mi je zbog toga srce ogromno od sreće, toliko mi je već dosta njihovog mamakanja i zivkanja za svaku sitnicu. Znam da djeca sad najintenzivnije uče i traže pohvalu i potvrdu za sve što čine ali zbilja sam zasićena.
Ako bude sreće, idem u subotu deset dana na more sa djecom i svojom starom, ako ništa drugo odmorit ću se od MM-a i našetati na morskom zraku. Valjda nas neće zadesiti ružno vrijeme, cijelo ljeto čekam priliku za more. :/
Ja kad sam pukla, pukla sam da se ne čuje. Potajno i potiho da nitko nije znao.
Istovremeno u to vrijeme u odnosu prema drugima (prvenstveno mislim na MM) imala sam neki odbojno-zloban stav i velika očekivanja da će shvatiti da sam pukla i zašto sam takva.
S vremenom sam naučila da je bolje na vrijeme spriječiti takvo stanje i kada osjetim da mi je svega dosta, razgovorom mu pojasnim da mi je bad i da spašava našu obiteljsku sreću kako zna i može.
ja sam pucala na očigled svog M-a... on niš. nije zna što bi. pa sam pukla ko Etna :mrgreen:Citiraj:
filipova mama prvotno napisa
šalu na stranu., al me nervira što znaju gledat a ne poduzet niš :x
doduše stanje se popravilo :)
I to baš nekako sažaljivo znaju gledat. Trebalo bi im sve nacrtati da shvate. Barem dok ih se ne istrenira.
Mene moj kad (namjerno) pucam pred njim, svaki put šalje u Vrapče, što je ipak bolje nego u...nekam drugam... :lol: :lol: :lol:
MM isto koma reagira na moje ispade, obicno se dere da nisam normalna, uglavnom samo pogorsava situaciju umjesto da me smiri.
Zato sad unaprijed izorganiziram pomoć da do ispada čim rijeđe dođe. I hoće pomoć bez problema, samo treba lijepo NACRTATI :)
U konačnici, više me nije briga da li sve razumije, bitan je rezultat..