Same here :oops: :mrgreen: ;)Citiraj:
plavaa prvotno napisa
Printable View
Same here :oops: :mrgreen: ;)Citiraj:
plavaa prvotno napisa
zrinska mislim da nitko osim tebe i TM ne može donijeti odluku kada bi trebali imati bebu. Bez obzira koliko imate novaca i imate li sređeno stambeno pitanje, postavite si pitanje jeste li vi dušom, tijelom i srcem spremni za dijete. To nije stvar koja dođe kad središ ostale stvari u životu. Za dijete je jedino potrebno puuuuno pažnje i ljubavi, obostranog poštovanja i sva pomoć svijeta koju možeš dobiti. Ne trebaš gledati na to što ti govore ljudi, niti imaju li tvoji prijatelji djecu niti kad ti je mama rodila tebe ili tvoju braću ili sestre. Posegni duboko u sebe, saberi svoje misli i želje i donesi odluku. Jer, koliko god vagala i gledala druge, zapamti, tebi nikad neće biti kao drugima jer svako je dijete osoba za sebe i bitno se razlikuje od ostalih. Ono će biti kreirano za tebe i tvoga muža i nitko nikada u potpunosti nije spreman na ono što roditeljstvo donosi. To je jedan sasvim drugačiji svijet, pun obaveza i strahova, sreće, veselja i zadovoljstva. Zato odluči i samo hrabro naprijed.
Meni je jednom jedan bioenergetičar rekao: " Ti ne možeš izabrati kada ćeš dobiti dijete. Dijete će izabrati tebe i taj ćeš trenutak osjetiti."
Sretno i :*
Bokić..Jako lijepo napisano, no da bi kod mene bilo barem tako...
Ne znam što hoću. Poprilično sam nesigurna. Tako da sam sad full u proučavanju literatutre. :(
Jel istina da bi prije trudnoće trebalo smršavjeti??? :/ Ili su to babske priče? :lol:
Pa, bilo bi bolje uci u trudnocu mrsaviji ako zaista imas viska, no mislim da je dovoljno da si u okvirima BMI-a, ne manekenski mrsava. Ja recimo imam viska (ocitog po bokovima i slaufu :oops: :mrgreen: ) al jos uvijek spadam pod "normalan" body mass index, tako da je ok, ali da imam vise od toga bih probala skinuti tako da bude do granicama normale.
Ne znam koliko imaš kg, ali debljina toliko bitno ne utječe na trudnoću. Neke studije govore da debele žene upravo zbog svoje debljine imaju problema sa začećem. Ako si pak "predebela" to bi ti moglo stvarati probleme kad budeš nosila dijete jer ćeš se naravno nešto ako ne i dosta udebljati. Od debljine i težine će ti najprije stradati zgobovi i bubrezi. A sad je li potrebno mršaviti u tvom slučaju ili ne zbog trudnoće, to sama procjeni. U svakom slučaju, svaka žena koja misli da ima viška kilograma, odlučuje se na dijetu radi vlastitog zdravlja i zadovoljstva.
Nemoj biti neodlučna, pokušaj poraditi na toj svojoj karakternoj osobini koja ti u većini slučajeva može biti i mana. Postavi si pitanje u glavi: "Želim li ja imati dijete?" Ako te u tom trenutku obuzme lagana sreća i zadovoljstvo od same pomisli na dijete, znači da se u tebi volja i želja počela rađati. Ako pak osjetiš ravnodušnost, nelagodu i paniku, radije onda još malo pričekaj. Želja i volja će doći. Ne brini.
cure, ovu raspravu mozete nastaviti ovdje - ovo je tema o godinama, a ne kilama
Soriš, nisam imalo namjeru pokrenuti raspravu o kilama. Napisah to kao primjer što sve luta mojim mislima kad razmišljam o trudnoći...
:cry: Možda i godine nisu toliko bitne. Bitno je sve ostalo. Ili još bolje da citiram "Bitno je očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi" :heart: :saint:
Mislim da "idealnih godina" nema.
Ili osjetiš, ili ne.
Nekima je bitno ići po "pravilniku"-fax,posao,stan.....I tada čak poremete taj redoslijed :)
I ja sam mislila biti ziheraš, ali sada...hmmm...više nisam tako sigurna. Pa gle gde postam 8)
Slazem se.Zatrudnila sam sa 25,imala sam dosta planova,nezavrsen fax i propuh u glavi,a svejedno sam bila sretna-trebalo mi je nekoliko dana da se pomirim s tim,da se ufuram u novo stanje i to je to.Naravno da sam imala histericne ispade plakanja (par puta :mrgreen: ),ali mislim da je to normalno.Citiraj:
MalenaMM prvotno napisa
Moja rodica je zatrudnila sa 30 (neplanirano),radila je i bila udata i svejedno nije bila spremna-mislim da velika vecina prvu trudnocu doceka neplanirano.Svi se bojimo promjene i imamo strah od nepoznatog.Ja sam prva mislila kako je moj zivot gotov i da vise nikad necu izaci van s frendicama :lol:
Sad mi je uzasno drago da sam "mlada mama" :mrgreen:
:love: :heart:
ka da san ja pisala. i sad san recimo spremna, drago mi je šta je tako ispalo i ne vidin dana kad ću postat mama. jedino se ja još nadam izlascima i kad budem mlada mama ;)Citiraj:
ema1980 prvotno napisa
Joj ja sam spremna već duuuuugo ali moje tjelo očito nije :(
Ili nije spreman onaj gore :/
Ovaj mjesec opet ništa :( jutros stigla M mrzim je svaki mjesec sve više sreća jedino što ovaj mjesec ne lupam glavom o zid kao inaće od bolova :)
Bliže se 2 godine pokušavanja, već se pitam jel' vrijeme za doktorske mjere ?!?! Godina 27počela sa 25 samo mi je žao šta nismo pokušali i ranije pa lijepo s drobčićem pred oltar, nije li tako sve lakše :mrgreen: ali ne pitamo li se sve koje smo imale dugu vezu prije braka, zašto smo se čuvali sve te godine ? Možda se i tjelo jednostavno navikne na odbacivanje :? Ma udebljat ćemo se mi jedan dan i dobit našeg malog :saint: i uz tu srećicu zaboraviti na sva ova dosadašnja razočarenja...
svima vama :love:
Draga moja ja sam ti rodila s 28 pa sam se već računala kao starija prvorotka! A najveća ironija je bila u tome što tamo nije bilo ukupno 2 žene mlađe od mene!Citiraj:
zrinska prvotno napisa
Evo, ja imam želju još od puberteta valjda... sa 19 prva trudnoća, željena, neuspješna...
sada imam 21 godinu, i u čekanju sam kiretaže...
e, pa se nadam da će barem, ako ništa drugo biti dovoljno vremena za pokušavanje, i nadam se jednom :saint: brzo...
svatko zna kada želi, i ništa nije kasno ili rano...
ja imam neopisivu želju i nemrem si pomoći...
ivona, pa računa se da nešto ne štima ako začeće ne uspije kroz nekih godinu dana. Dvije godine je fakat dugo.... Možda ti ne bi bilo loše napraviti osnovne pretrage, a pogotovo TM (jer je za njega lakše).Citiraj:
ivona30 prvotno napisa
Želim ti bebicu što prije :love:
Novel, draga moja, ma bit će bebica za tebe brzo :heart:
samo jedno je sigurno- nema pravila.. Kad se osetis spremnom-onda je pravo vreme :mrgreen:
Ja sam se udala pre 7 meseci i imam 24 godine a na bebi radimo oko godinu dana,.. tako da,.. neko ce reci da sam poranila, al ja ne mislim tako :) zelim to svim srcem i nema ko da mi sudi :)
a ifaks je pri kraju,.. samo da ne odem na diplomski sa stomacicem :):):)
..mene zanima nešto slično..ja sam navršila 34,a MM 36...šta mislita da li nam je stvarno smanjena mogučnost začeće s obzirom na godine..ili je to samo pitanje vremena i sreće..ima li koja vršnjakinja.... :roll:
bokić...ne mislim da bi trebalo biti probleme. moja rođeakinja rodila s 39. Porod prošao super, bebe najzdravija i svi sretni i zadovoljni. :love:
Sve zavisi od vaseg licnog zdravlja i stanja... ako je sve ok, nemas razloga za brigu :) godine nisu uvek merilo,.. ja sam dosta mladja pa imam problem .. tako da,.. don't worry :)
Žena koja je bila samnom u sobi u porodilištu je rodila prvo dijete s 38. Bila je 8 god. u braku i nije mogla da ostane trudna i konačno se odluči za potpomognutu (ne znam zašto je morala da čeka 8 god.) i uspjelo iz prve.Citiraj:
r_i_t_a prvotno napisa
Znam nekoliko žena koje su prvi put rodile sa 33, 34, 35...
Moja baka je rodila prvo sa 33,a SEDMO sa 46 :mrgreen:
ali nekako mi se čini...već ak je moguće roditi prvo do 30...No to je samo moje mišljenje...
ivona, pa računa se da nešto ne štima ako začeće ne uspije kroz nekih godinu dana. Dvije godine je fakat dugo.... Možda ti ne bi bilo loše napraviti osnovne pretrage, a pogotovo TM (jer je za njega lakše).
Želim ti bebicu što prije :love:
Novel, draga moja, ma bit će bebica za tebe brzo :heart:[/quote]
Draga moja, nisam mislila na te osnovne mjere naravno da sam to obavila, brisevi, papa, UZV, MM spermiogram, i u tome i je problem što je sve ok :/
Te doktorske mjere odnosile su se na potpomognutu...
Hvala ti na ljepim željama :love:
rita mislim da ti nije prekasno za prvo dijete. Zapravo sam sigurna u to. Moja rođakinja je rodila prije tri mjeseca savršenu bebicu i tvoje je godište a muž joj je nešto stariji.
Dakle, ima ima šanse i to dobre. :*
Sa 25 sam se udala s 27 željela bebu ,sad imam 27 a u 6 mj.imala sam spontani :cry:
Mislila sam da su to prave godine za majčinstvo!!
Imam prijateljicu koja je rodile s 21,druga s 33 prvo dijete i obe su divne i odgovorne majke!
Mislim da ne postoji neka odrđena dob ,postoje pravi trenuci .........
:heart:
Čovjek snuje,...
Ja sam se željela udati s 21 - 22, roditi odmah, imati troje djece do barem 30-te...
Udala se u 27-oj, rodila nisam, 1 missed, 2 biokemijske, usvojila dijete s 32.
Ako ikako možete nemojte predugo čekati
Po znanstvenim istraživanjima najbolje godine za rađanje su između 20 i 25 godine. Žena je tada fizički najfleksibilnija i najpodobnija za trudnoću i njena jajšca su najkvalitetnija...
Evo tako kažu doktori...
Baka ti je kraljica, meni se čini da će tako biti i sa mnom :lol:Citiraj:
Moja baka je rodila prvo sa 33,a SEDMO sa 46
Slažem se, ali nakon toga treba pogledati mentalno ekonomski faktor...Citiraj:
Ora prvotno napisa
:mrgreen:
najbolje je kad ti sam osjetis da si spreman, a to neki znaju odmah a neki doznaju tek kad im se dogodi.
ja imam dvi vrste prijateljica sta se tice trudnoce, one koje su ostale trudne vrlo mlade (18-19) i one koje sad sa 25-26-27-30 pocinju/pokusavaju ostat trudne, ove mladice su ko od sale rodile i po dvoje zdrave vesele djecice, bez ikakvih problema i prije i tokom i poslije trudnoce, a sve ove starije sa pustim problemima, medju njima i ja. no ja sam ostala prvi put trudna sa 23. pa sa 25. i tek sam sad rodila prvi put sa 27. i cini mi se da sam prvi put bila najspremnija a sad najmanje spremna ali ne zato jer nisam zelila bebu vec zbog nagomilanih strahova u ove cetri godine, e dva spontana, e kiretaze, e operacija, zato je moje iskustvo - sta ranije pocnes to bolje, manje se bojis u najmanju ruku. a ostale stvari u zivotu - fax (zavsila 2 cak), posao (uskoro mi istice ugovor i bit cu opet nezaposlena) i stan (podstanarka) ce valjda doc jednom kako to u zivotu vec ide, treba bit hrabar! mi smo se pustili i dobro nam je :) sretno!
Ja sam rodila u 27 i meni je to bilo super vrijeme,izguštirala sam se prije i sad sam bila totalno spremna posvetit se djetetu.
a recimo moja svekrva je rodila prvo djete sa 16,drugo sa 18 i treče sa 26 i njon je to super,a njena kčer je rodila več sa 18 tako da je ona bila več baka u ranim tridesetima.
Tako da sam ja za nju nenormalna šta sam čekala do sada sa rađanjem,a meni nije normalno rodit sa 16 jer tada si još i sam parktički dijete.
Moje mišljenje je da nikad nije kasno. Ja sam se udala sa 28 (nakon 10 god veze), o djetetu smo počeli razmišljati sa 30, rodila sam s 31,5, i moram priznati da ne bi ništa mijenjala.
Na porodu (išla sam na indukciju u 42 tjednu) mi je prof. Podobnik rekao prilikom bušenja vodenjaka, a na moji komentar kako sam ja starija prvorotkinja, da tko mi je to rekao pa da sam ja sad u najboljim godinama za rađanje.
Niti jedna cura s kojom se družim nije rodila prije 28 (faks, karijera, stambena pitanja itd) tako da možda i nisam mjerodavna, ali opet ponavljam nikada nije kasno jer nema ljepšeg od prvog zagrljaja moje bebe i kad mi je dala prvu pusu.
meni je idealno bilo s 30 kad sam porješavala sve egzistencijalne probleme, naputovala se, nauživala 7 godina s tadašnjim dečkom - sadašnjim mužem i kad sam od svega toga osjetila prazninu :heart: znala sam da sam spremna!
Meni je to bila misao vodilja.
Možda bi bilo bolje da je bilo malo ranije, ali nije bilo iz ovog ili onog razloga....a kad se netko uopće usudi komentirati da mi je bilo krajnje vrijeme, ne pada mi na pamet da se opravdavam!
Citiraj:
sweety prvotno napisa
možda me neko sad i kažnjava zbog tog,ali ja u tim godinama nisam ni pomišljala imati djecu,nit volje nit želje a niti muža.jednostavno sam si bila prebalava i malo duže mi je trebalo da odrastem.Ja smatram da bez obzira na godine djecu treba imati kad misliš da si spreman,neke žene su bile već u 20-tima za to ,ja nisam.i zato za mene ne postoji pravilo kad su godine u pitanju :mrgreen:
Mene je uvijek bilo strah da neću bit sposobna za djecu(tip sam kojem nisu sva djeca slatka i zanimljiva jednostavno ne znam s djecom).Kad bi vidila da neko djete kriči i plače uvijek bi pomislila e da si moj.....a sad kad se borimo sa neplodnošću svaki neuspijeh sam doživila kao da sam izgubila dijete.Mislim da nisu važne "kronološke"godine nego "psihičke"godine.
P.S. grozno se nekada osiječam kad je neko dijete svima slatko a meni nije(još uvijek sam isti tip) 8)
Postoje neka pravila u smislu kad je organizam fizički najspremniji, no po meni su manje bitna od trenutka kada smo usitinu psihički spremni.
Ja sam rodila s 27, godinu dana sam željela, no htjeli smo u miru i bez trudnoće obaviti svadbu i još neke stvari Udala sam se 30.04., a ostala trudna 05.06. i to iz prve, a imala sam veliki višak kilograma radi kojeg su mi prognozirali puno pokušaja i jedan od najneretnijih i najstresnijih tjedana u životu koji se svima činio kao golema prepreka da ostanem trudna.
Nije mi žao ni sekudne što mi se nije desilo prije, dapače, paranoično sam se čuvala, iako je moja mama rodila mene i brata mlada i sad nam je predivno što imamo mlade roditelje. No, neka hvala u mom slučaju.
I sad me već pitaju u 29. kad će drugo...no iako želim još jedno dijete ne želim trenutno biti trudna, želim uživati u mojoj mrvici i trenutnom životu u troje.
I ako se poslije desi da bude problema neću razlogom smatrati čekanje jer sam sama izabrala da trenutno ne želim drugu bebu, a to e najvažnije od svega.
No ako bude kako ja želim, bit ću kroz godinu-dvije opet trbušasta :heart:
Ja još uvijek u razmišljanju...nikako da se prepusti. Osnovni problem mi je posao. Nije da se osjećam nezamjenjivom, ali...Voljela bih jednostavno da se desi...pa kud puklo da puklo....
Nemoj se toliko opterećivati time, dali si spremna ili ne. Opusti se neko vrijeme, doći će ti samo od sebe i znati ćeš da si spremna.Citiraj:
zrinska prvotno napisa
Ja i MM nismo baš previše razmišljali o bebici ali nam se dogodio ups i puče kondom. Razmišljali smo što ćemo iako nam je bilo u planu vjenčanje ali ne još. Sve više nam se sviđala ideja da imamo bebicu a onda sam ja dobila menzis. :(
Nakon velike tuge skužili smo što želimo i u žaru jednog trenutka odlučili napraviti bebu. :love: :heart:
mislim da je idealno vrijeme za radanje od 20-25 god :*
Potpis.Citiraj:
sweety prvotno napisa
Doktori promatraju trudnoću kao tjelesni fenomen koji traje 40 tjedana, a ne uzimaju u obzir ono što slijedi nakon nje i traje bar dva desetljeća, ako ne i cijeli život. Majčinstvo je najljepša, ali vrlo složena, zahtjevna i odgovorna uloga i za nju treba sazreti kompletna osoba, a ne samo tijelo te osobe. U ranim dvadesetima se još razvijamo. Sjećam se jedne djevojke iz mojeg gimnazijskog razreda. Kad se pojavila na petoj godišnjici mature, nitko nije vjerovao svojim očima - bila je viša pet centimetara! A da ne spominjem duhovni razvoj, koji teče još polaganije. Ja sam, recimo, s 23 ili 24 još bila razularena adolescentica koja je s ispita trčala na tulume i kad pogledam unatrag, jasno mi je da sam tada morala posložiti još jako puno stvari u svojem životu i da bih u tim okolnostima gotovo sigurno bila lošija majka. A to se ne vidi uvijek na početku. Ne tvrdim da jako mlade mame ne mogu biti dorasle toj ulozi, znam neke koje to doista jesu - nismo svi isti, ali mislim i na one koje su, čini se prerano, dobile djecu i dobro se snalazile prvih 10 ili 15 godina, a onda se izgubile i počele nadoknađivati nešto što su očito doživljavale kao propušteno na sasvim neprimjerene načine za nekoga tko bi trebao biti odgovoran za mladi život. Htjela bih svojoj djeci pružiti najbolje moguće uvjete za odrastanje i zato sam, za početak, samoj sebi morala dati dovoljno vremena i prostora da odrastem, da se formiram, da sazrijem, da iskusim život daleko od roditeljskog gnijezda, da si odgovorim na bar milijardu pitanja (s par novih milijardi još razbijam glavu :mrgreen: ), da se naučim nositi sa svim i svačim... Kako bih inače mogla pratiti neku drugu osobu na tom putu? To su moji razlozi za čekanje do tridesetih.
Ja imam 21, prije sam uvijek razmišljala, faks, zaposlenje pa udaja pa beba oko 26 godine... ali ne,život nema striktnih planova... ja sam željeno zatrudnila sa nepunih 20 pa sa 21, i nažalost ništa od trudnoća :cry: ... studiram i dalje, redovni sam student i dajem sve po redu... ali želja mi nikada nije minula... mm ima 28 godina(još malo), i jedan i drugi imamo veliku želju za bebom... imam ju ja od djetinjstva, valjda zato što imam puno starije sestre i braću, pa sam se zaljubila ko klinka u nećake :oops: ma i mislila sam si ponekada, ma prolazna faza,ali eto, nije... i želim bebu svim srcem svojim. ali ne ide...
i sada da ja čekam da mi se sve posloži, a ni ovako mi ne ide, znam da bi mi začas godine prošle, a ne bi bila ništa smirenija, jer bi se samo time dodatno opterećivala vremenom koliko još moram čekati. jednom kada želja dođe, teško je se samo tako riješiti. svako ima drukčiji poziv za majčinstvom, tj. u drugačije vrijeme... :love: