:oops: Sorry, Saradadevii, osamucena sam jos od ovih prekrasnih prica :love: :heart:
Printable View
:oops: Sorry, Saradadevii, osamucena sam jos od ovih prekrasnih prica :love: :heart:
Predivno.....pročitala sam u jednom dahu, osjećala kao da sam sama tamo bila...tako smirujuće, tako lijepo....
hvala :heart:
Hvala ti :heart:
Saradadevii, hvala ti na ovim prekrasnim pricama. :heart: Zaista, predivno.
Kako istinito - ovako sam se ja identicno osjecala na mom drugom porodu.Citiraj:
Ali ja nisam bila ta koja je tiskala nego je mene tiskala izuzetno snažna bujica u kojoj sam ja bila samo mala kap koja se jedino mogla prepustiti vrlogu
I svaka cast na dojenju tijekom trudova! :)
prekrasno....o Hari, Hari...
Hvala ti na ovome. Ponovno sam proživjela svoj porod i osjetila miris plodne vode, koja zaista miriši :heart:
lijepo :heart:
ako nije previse indiskretno pitanje, sto znace vasa imena i odakle poticu.
Ajme, ja sam morala napraviti pauzu.
Priča o Shantatninom rođenju me toliko dirnula i duboko zamislila, da sam namjerno htjela ostati još malo u tom filmu.
Idem sad s nestrpljenjem pročitati o Ayanovom dolasku.
Joj, joj, kao da uzimam u ruke knjigu koju sam dugo čekala da mi dođe u ruke.
:heart:
E da, jedino što me vraćalo su stvarnost dok sam čitala priču je to što ne znam pročitati ime tvog M-a, pa me nerviralo to što nisam sigurna da ga ćitam ispravno. Ajde, tko prvi vidi ovu moju kuknjavu nek mi napiše kako se izgovara ime cool tate.
ja sam ga čitala ko' đotrimaji
:heart: Hvala Saradadevii! :heart:
:heart: Prava inspiracija!!! :heart:
wow, kako moćno... :heart:
prekrasno :heart:
čudesno :heart:
čitam ispravnoCitiraj:
tweety prvotno napisa
ime njenog muža se čita Đotirmaja :)
:love:
trebalo mi je dva dana da 'progutam' priče.
predivne su, dirljive i tako 'normalne', a opet nevjerojatne!
:heart: :heart: :heart: :heart: za svakoga od vas
Tvoje priče ostat će mi urezane u sjećanje. :heart:
Čitajući ih, odmah sam poželjela roditi (a trebam se strpiti još 2,5 mjeseca). :mrgreen:
nakon sto sam procitala uvodni dio cekala sam priliku da price procitam u miru jer sam slutila da ce biti fascinantne. sada kad sam ih procitala, malo je reci da su fascinantne, toliko su jake da se osjecam ispunjeno nakon sto sam ih procitala.
tesko je reci najdojmljiviji trenutak, ali opcenito me dojmilo kako su napisane bez ikakvih materijalnih mjerila; vremena, broja, tezine i duljine djece... sve ono cime su ispunjene nase ostale price s poroda.
mozda kao i Shantana, i ja sam najvise fascinirana posteljicom. od toga kako je puno vremena proslo do poradanja posteljice (nevjerojatan podatak za nase bolnicke porode) do cisto tehnickih pitanja kako se to hendla beba koja je pupkovinom spojena s posteljicom...
za Shantanu sam znala da si rodila doma u vodi, za Ayana sam cula da je roden u opni... ali ovako ispricano... nesto preposebno.
hvala! :heart:
:heart:
Moram ovdje reći da da sam nakon ovih priča, danas, nakon što svo slobodno umno vrijeme provodim vraćajući im se, shvatila neke puno dublje stvari o sebi koje su me nemalo iznenadile. Još jedno veliko hvala!
Tako lijepo ispričano, osjećam se gotovo kao da sam ja glavni lik..
Hvala na inspiraciji i prenešenoj energiji :heart:
ajme već dva dana čitam prvi dio i shantanino rođenje.
stalno želim mir a nikako...
ostaje mi još ayanova priča
ali ovo što pročitah ostavi me bez riječi... :heart: :love:
ove su priče definitivno nešto što ću uvijek pamtiti.
tako su jake :heart:
Sorry, ali meni nikako ne sjeda ono puštanje vrpce da se osuši. Zar ste 6 dana nosali posteljicu zajedno s djetetom? Kako ste to izveli?
Neugodan miris?
tako moćno i tako normalno, baš kako bi naši porodi trebali biti
hrabra si :saint:
hvala vam!
kako sam pisala ovu odiseju, tako sam se pitala zasto to pisem. Citajuci sada vase postove, nekako mi je sinulo.
Porod je jednostavan fizioloski dogadjaj (i trudnoca je isto takav dogadjaj).
Ali nasa kultura je oba procesa otudjila od nas, mehanizmom straha i potrebom da se kontorlira i kvatificira.
Ako se malo odmaknemo od straha, kontrole i kvatifikacija, priblizimo se ponovo jednostavnoj fiziologiji.
Hocu reci, nisam ja nikakva posebna cvjecka :) pa da mi se djeca radjaju k'o od sale uz nekakva misticna iskustva.
To moze biti stvarnost svake zene, ili ako ne bas svake, jer ponekad je medicinska intervencija u kojoj je kvantifikacija i kontrola itekako vazna i vrijedna, onda barem vecine zena, a zasigurno onih koje imaju relativno zdravo tijelo i zdrav um.
Da, nosis posteljicu s djetetom. Nije komplicirano, osobito kada vec jednom kroz to prodjes :) .Citiraj:
ASTRA prvotno napisa
Postoje razlozi za lotos rodjenje (tako su to nazvali) i meni, tj. nama su oni nesto znacili tako da nam nije bilo komplicirano. Vjerujem da je jako komplicirano kada nisi uvjeren u razlog zasto bi to bilo dobro.
Neki ljudi su imali iskustvo neugodnog mirisa. Mi nismo , ni prvi ni drugi put.
Posteljica se dobro ocisti i ili dobro osusi ili balzamira sa solju. Sol se mijenja svakih dan ili dva. Ni prvi ni drugi put nije se razvio miris truljenja.
Najbolji ucinak toga je taj da po rodjenju djeteta nitko ga ne moze odvojiti od majke, barem dok se ne rodi posteljica. I to stvarno jako uspori i umiri to razdoblje po rodjenju i pruzi priliku za povezanost.
sanskrtska su; J. je "onaj koji je ispunjen svjetloscu", Shantna je po hrvatski Mirna ( :lol: za one koji je znaju...), tj. "ona koja daje smirenost i mirnocu", Ayan je "Najvise utociste", a S. je boginja znanja (o bitku :) )Citiraj:
mama courage prvotno napisa
ima jos nesto...poprzis tamno zelenu papriku na malo ulja pa onda dodajes sve ostalo.Citiraj:
mara prvotno napisa
I ovaj put sam je jela.
da, meni se najveci pomak dogodio u razumijevanju tog treceg porodjajnog doba. To je svarno najuznemirivaniji dio poroda, a uopce se ne prepoznaje kao takav jer se dijete rodi i sve ostalo se cini manje vaznim.Citiraj:
mozda kao i Shantana, i ja sam najvise fascinirana posteljicom. od toga kako je puno vremena proslo do poradanja posteljice (nevjerojatan podatak za nase bolnicke porode) do cisto tehnickih pitanja kako se to hendla beba koja je pupkovinom spojena s posteljicom...
S Ayanom je bilo toliko malo uznemireno i to je bio bas jedan poseban dozivljaj. Bez puno rijeci, bez jake svjetlosti bez pitanja, razmisljanja.
Kada nema veceg krvarenja, moze se cekati satima. Naravno, u uvijetima kakvi su u bolnici, to je neizvedivo.
Medju nizozemskim babicama postoji neko pravilo da kada posteljica ne izadje nakon sat vremena, sanse da ce sama izaci se svakom minutom sve vise i vise smanjuju.
Ovdje su bolnicki protokoli da se ceka do sat vremena, nakon toga se daje oksitocin.
Michel Odent ima naravno svoje teorije. Ako nema krvarenja pretjeranog, ceka se (rekord mu je 22 sata).
Ayanova se posteljica odvojila vjerojatno puno prije, ali nije izlazila van, nego je "sjedila na rodnici", tako to zovu. Trebalo ju je malo "pogurnuti" pritiskom na pubicnu kost.
Sto se hendlanja tice, ovaj put mi je bilo stvarno jednostavno. Prvi put je malo zeznuto, jer si s prvim djetetom opcenito nesigurniji u nosenju. Ovaj put je najveci problem bilo kako je zastititi od Shantane :)
Osim toga, pupkovina postane vrlo kruta nakon prvoga dana, tako da se treba paziti da ne zareze kozu oko pupka
Ali se bas osjeti neka razlika u djetetu kada je otpusti. Tj. ja sam je osjetila oba puta.
Da, meni se isto cini da je sada nova era, osobito u odnosu na devedesete.Citiraj:
Davor prvotno napisa
Stvari se mijenjaju u nasim glavama, ali, na zalost, ne dovoljno brzo i u drustvu.
Razlika u kojem smislu, dijete je spokojnije, mirnije ili u drugu krajnost? Ili nešto treće?Citiraj:
Saradadevii prvotno napisa
kako si se pomirila s rizicima koji se mogu dogoditi u nekim porodima ?
npr. prijateljica mi neki dan kaže da je njenoj kolegici umrlo dijete u izgonu, pupkovina je bila oko vrata, prekratka i zategnula se (bolnički porod)
šta da se u prvom porodu krvarenje nastavilo još neko vrijeme?
U drugom porodu je M.Odent bio negdje iza vrata ili je došao poslije ?
Zašto nisi napisala u priči da se beba rodila u vodenjaku?
Čitajući tvoje priče, prisjetila sam se svojih osjećaja i razmišljanja kroz moj bolnički porod.
A upravo u ovim trenucima, moja sestra možda rađa. :zaljubljen:
spominje se miris plodne vode, miris djeteta ... da, sjećam se tog mirisa koji mi se urezao u pamćenje sa mog drugog poroda, i dan danas se totalno rastopim i i utopim kad se približim mlađem djetetu, taj miris me razoruža i bez obzira na nestašluke prije toga i moje namjere, rastopim se čim se približm toj malog glavici, osjetim miris kože, dobijem želju da ga ljubim i mazim bez prestanka, valjda bih svoje dijete po mirisu prepoznala i zavezanih očiju
U prvom porodu nije bilo mirisa, ničega, dobila sam dijete već "sterilizirano", oprano, i sjećam se mirisa bebe, ali onog ugodnog mirisa po kojem mirišu sve bebe.
Neke ženke sisavaca ne reagiraju na svoje mladunce kasnije, odbacuju ih, ako se na tren odvoje od nje nakon rađanja, ili ih netko drugi dira, prenese svoj miris (zečevi npr.)
:heart:
Predivni porodi
Napokon :)
Sad mi više nitko ne može skinuti osmjeh s lica. Porod je prekrasno, divno i posebno žensko iskustvo a ti si ga tako lijepo opisala. :love:
tako jednostavno i iskonski :heart: baš onako kako bi sve bebe trebale biti rođene.
i ja sam čekala mir u kojem ću moći bez daha pročitati ove predivne priče.
ma, nemam riječi :heart:
:heart:
hvala ti.
Hvala ti što si priče podjelila sa nama. :)
Shantana se bila smirila nakon sto je odbacila posteljicu (doslovno, jer ju je u duhu svoje konstitucije pocetkom sestog dana nogom "kiknula", kako bi ona to rekla). Nije da je bila jako nemirna prije toga, ali sam primijetila da je nakon toga postala smirenija.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Za Ayana mi se ucinilo da, kada mu je otpala pupcana vrpca (njemu se samo neprimjetno odvojila), kao da je tek onda usao u ovaj svijet.
Razlike su bile vrlo suptilne, mislim da ih ne mogu dovoljno jasno opisati...