-
uf...kad čitam vaše postove već mi je zlo...
moja djevojčica kreće sljedeći tjedan u jaslice sa godinu dana...problem je jer je tako mala pa joj nemožeš baš puno objasniti i reći da bi svatila (iako ja to radim) .....
jedno drugo pitanje...
ja imam mjesec dana za adaptaciju...kako je najbolje da bi se najlakše adaptirala....
isto još papa cicu ali nije neki veliki ovisnik tako da mislim da joj to neće biti neki problem samo je jako vezana za mene i rijetko je kada ostajala kod neke druge osobe (osim kod svog tate)
-
Tako je isto kod mene - mislim da će biti sve u redu, djeca se ipak brzo prilagode i vjerojatno mi mame teže to podnosimo nego djeca, naravno da će biti suza ali iskreno se nadam da ćemo to prebroditi što bezbolnije. Želim svima sreću u tome i da im svima bude zabavno u tim jaslicama. Nek nijedno od djece nema nekih trauma - težih. Uh, a tako su još maleni i bebasti, mi bi ih valjda još najradije nosile u trbuhu ali to tako ne ide. Što mi to pozitivnije gledamo i njima će biti lakše, a cica? Što da kažem, on mene ni ne pozna, imam osjećaj da je toliko voli da mene i ne vidi drugačije, a kako će biti u jaslicama - pa vjerojatno će im faliti pa kad nas vide - nadoknadit će.
-
Evo da se malo javim i ovdje :) i prijavim prvi dan bez plakanja, bila je tuzna, vidjelo se na okicama, ali nije vikala ni plakala :heart:
Kad nam je krenulo bolje na adaptaciji dosli su godisnji, pa smo poslije mora imali ponovno privikavanje, sreca je da je MM mogao ostati jos malo na godisnjem pa da ne bude sa plaze direktno teti bez nas.
Svako toliko prozivimo sizenje vikendima, nacicavanje bez kraja i beskraja ali idemo polako.
