Ne znam kad sam izasla vani bez nje, osim naravno na posao. A to mi je teze nego neznam sto pogotovo kad je bolesna.
Inace ide s nama i na pireve i sve, pa dok izdrzi i kuci.
Printable View
Ne znam kad sam izasla vani bez nje, osim naravno na posao. A to mi je teze nego neznam sto pogotovo kad je bolesna.
Inace ide s nama i na pireve i sve, pa dok izdrzi i kuci.
pa meni je tesko i u ducan otici. jeko mi fali. svugdje ide s nama, ali ja se trudim da ga povremeno posaljem s bakom i dedom u setnju i idem kontra sebe jer najradije nebi, ali zelim da bude samostalan, da se sa svima osjeca ugodno. kad ja odlazim on ne place niti ne drami, pozdravi, mahne i to je to. krenuli smo i na prilagodbu u jaslice pa se nadam da ce zbog svega toga i njemu biti lakse.
u jaslicama ne ide zamnom, nego istrazuje i igra se i povremeno dodje k meni. danas nam je bio prvi dan i teta mu je pelenu mijenjala. bio je super. cak sam se sakrila iz vrata kad je imao neki nesporazum s jednom curicom i malo je zaplakao da vidim da li ce ga teta smiriti. i uspjela je, za pola sekunde se smirio. :)
Šnapi, a ja već pomislila da sam monstrum.
Ida je strasno vezana za mene. Kad sam ja tu nece nikoga da pogleda osim ako je ne kupe nečim :roll: Ona uglavnom ide sa nama i naravno da mi nedostaje kad sam na poslu....bilo gdje, ali mislim da je s vremena na vrijeme treba navikavati da postoje i drugi ljudi osim mame. Ne smijem ni pomisliti šta bi se desilo da moram otići na poslovni put :(
Bravo za veeeeeeeelikog dječaka :heart:
Ja jos ne radim tako da sam non stop s njim, doslovno od 0-24. Zivimo u gradu gdje nemam nikog svog- bake, dede i sva ostala rodbina zive 300-tinjak km dalje od nas, tako da stvarno svugdje ide sa mnom, ili s muzem kad on ne radi. Jaaako smo vezani, jos nikad nisam bila odvojena od njega dulje od 2,3 sata.
Kad idemo k mojima, u prosjeku svaka 2 mjeseca na par dana, uvijek mislim kako cu konacno moci nekud otici sama,s prijateljicama ispijat kave i imati malo vise vremena za sebe dok njega paze i maze bake i dede, a na kraju i kad odem, za sat vremena jurim doma jer mi fali i jedva cekam da ga zagrlim, i jako mi je cudno i pusto bez njega.
Bojim se da malo i pretjerujem, da bi ga mozda trebala vise ostavljat s drugima, jer je stvarno jako vezan uz mene, i ne znam sta bi bilo da bas moram nekud otic na par dana, ili sta ce bit kad pocnem radit i kad on krene u jaslice..Htjela bi da bude dovoljno samostalan i neovisan da moze takve stvari prozivjet bez trauma i šokova..
Ja sam isto kilometrima udaljena od prve bake, tako da smo nas dvije nerazdvojne, ali moja buca bez problema ostane kod bake na par sati (iako je vidja 2-3 puta mjesečno). Puno ovisi i o djetetu.
evo i mene natrag
A gdje je društvo????
Ovdje, Draga: http://superbaby.org/forum/index.phpCitiraj:
vesso prvotno napisa
:*