Moja prica s poroda

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Nakon dva poroda u bolnici, ja sam ocekivala da cu morati tiskati bebu da izadje van. I u biti sam citavo vrijeme cekala kad cu osjetiti nekakav nagon za tiskanjem. A toga uopce nije bilo.

---

Vidiš, to ja i tvrdim. Rodiš dva puta i misliš da znaš kako, potom te treći iznenadi u vrlo važnom segmentu, a tko zna bi li ti i četvrti dao odgovor na sva pitanja?
Nevjerojatno je kako prijenos "u živo" može srušiti memoriju :lol:

Citiraj:

---

Kad izuzmes nametnuti strah od poroda i stres koji prati odlazak u bolnicu, bolnicke procedure i sve sto ide uz to...na kraju se ustvari pitam cemu uopce tolika drama oko svega?

---

Ali sve se posloži na svoje mjesto kada sebi i drugima odgovoriš upravo na ovaj način. :)

Nakon svega, sigurna sam da bih mogla (i željela) sama. Pitanje je samo logističke potpore.

Sto se potpore tice....muz zna vec otprije da ja ne volim ometanje na porodu. Tako da je to bilo jasno.
S babicom sam stvarno imala srecu. Nas dogovor je od samog pocetka bio vrlo jasan a njezina potpora se moze opisati jednom recenicom koja glasi: zovi ako me trebas.
8)
Zena je bila totalno nevidljiva i nenametljiva. Ja sam htjela jedan pregled...nakon toga joj je muz skuhao kavu. Ona je fino legla na jedan kraj kauca, a muz je lezao na drugom. I oni su tu fino lezali i cekali....tek sam je vidjela kad je ustala da pripremi stocic za radjanje. Tada sam joj se kratko pozalila da vise ne mogu...Ona mi je samo kratko rekla da mogu, da sam uspjela vec dva puta, mogu sigurno i treci....Nas iduci susret je bio kad sam je dozvala iz wc-a da mi dodje pomoci prenijeti bebu..

Sto se pomagala tice, trebala sam pripremiti nekoliko rucnika, babylove nepromocive podloge za presvlacenje, uloske za rodilje i one bolnicke mrezaste gacice. I to je sve.

ajme Zorana, guštam te čitat.
imam osjećaj da nam ovakve priče, predivne u svojoj jednostavnosti, tako trebaju i daju krila :love: .

Ma daj....a sta je tek s pricama tvoje seke.. :) Sjecam se kad sam tek pocela dolaziti na Rodu i kad sam pronasla pricu s poroda jedne forumasice iz Nizozemske. (Lily???) Ta prica me se isto skroz bila dojmila svojom jednostavnoscu.

fora s tvojom, saradadeviinom, lillynom... pricom s kucnog poroda je sto su tako jednostavne da se nema sto pricati, a nakon sto ju procitam zelim jos i jos vise detalja :)

Zorana :heart:

Palo mi je na pamet dok sam čitala priču, koliko ti je smetala svjetlost (kad je svitalo)? Dok sam sebe zamišljala u toj priči, nekako mi se činilo da bi rado spustila rolete i produžila mrak. Jel ti se čini da te možda to ometalo?
I koliko su te stvarno smetali klinci koji su se probudili? Da li bi radije da nisu bili u kući?
I da li te ometao "stranac" u kući? Čini mi se super ako se babica ponašala tako opušteno da se legla na kauč i nije te niš pitala niti proučavala.

Ne znam koliko je važno da se što više eliminiraju vanjske dekoncentracije ili je sila ženske snage u porodu prejaka da bi "obični" kućni zvukovi i događaji ometali proces?

I, kako sada s odmakom tumačiš strah i bojazan da "nećeš moći"?

Sori na puno pitanja, ali bolje da si ih odgovorim unaprijed uz pomoć tuđih iskustava nego da ih promišljam tamo negdje početkom proljeća ;)

I za kraj, nakon svake pročitane priče o porodu kod kuće mi je jedna od prvih misli: a sad se svi skupa lijepo nabrzaka pospakirajte i bris kući :lol: (a onda mi sine..)

Da, ove domaće su definitivno najposebnije :heart: !

rasplakala si me
stvarno ljepa i dirljiva priča :love:

lijepa prica. jos jednom cestitke. :*

:heart:

Aqua, kuhinja mi je bila zamracena, cak sam i svjetla bila ugasila. Puno mi je lakse bilo u mraku.
Ne znam koliko mi je tocno tada svjetlost smetala ...da je pocelo svitati ranije, smetalo bi mi sigurno. Ovako je pocelo svitati tocno tada kad se porod blizio kraju pa mi je s te strane bas svitanje bilo kao nekakav znak da ce uskoro sve biti gotovo.
Sto se tice djece, ja sam se citavo vrijeme nadala da cu vecinu poroda odraditi tijekom noci. Bas zato jer me bilo strah sto cu i kako ako me djeca budu trazila. Znala sam da ce one shvatiti muzevo objasnjenje zasto trebam mir, ali svejedno mi je pruzala nelagodu ideja da su one mozda budne ili da ce se probuditi. Na kraju mi se ipak cini da bi bilo bolje da nije nikoga bilo. Ali, uz muzevu pomoc smetnja je bila minimalna. Djeca su me iznenadila svojom smirenoscu. Nakon sto su otisle do wc-a smireno i zadovoljno su krenule natrag prema sobi. Nisu ni stigle zatvoriti vrata, a beba se vec bila rodila. :)
Stranac u kuci mi u ovom slucaju nije toliko smetao jer je bio maksimalno nevidljiv. :mrgreen: A babica je takav tip zene da jednostavno zraci smirenoscu i nenametljivoscu, nevezano za posao koji radi. jednostavno je takva i od pocetka smo bile na istoj valnoj duljini. DA je bila drugacija, smetala bi.

Sto se tice zenske snage u porodu, definitivno je prejaka i nezaustavljiva, ali vanjski utjecaji mogu itekako ometati citavu stvar. Kucni zvukovi i dogadjaji u svakom slucaju puno drugacije utjecu nego bolnicki zvukovi i dogadjaji. Meni su izazivali mozda momentalnu nervozu jer me ometaju, ali ni priblizno mi nisu stvarali osjecaj nemira ili straha kao bolnicki dogadjaji. (pa cak i oni najdiskretniji tipa pitanje babice jesam ok)

Bojazan da necu moci kod mene je bio vezan iskljucivo za osjecaj da je bol prejaka i neizdrziva.

Ono sto mi je bila novost ovoga puta je takozvani predtranzicijski trans. :mrgreen
Sjecam ga se nesto malo i iz prijasnjih poroda, ali samo u vidu povracanja i fizicke slabosti. Ovaj put je duze trajalo to stanje pred tranziciju plus sto sam si psihicki stvarno dala oduska. Lezala sam dosta dugo na podu u stanju bez trudova i boli....totalna magla u glavi i osjecaj lebdenja, fizicke nemoci itd. a nakon toga nagli osjecaj dolaska energije, momentalno ustajanje i dosta jak pocetak trudova.
Ne znam kako je ovo bilo kod drugih cura koje su radjale neometano.

Zorana ovo je tako divno i prekrasno iskustvo :heart: Zaista ti zavidim :love:

Citiraj:

---

....totalna magla u glavi i osjecaj lebdenja, fizicke nemoci itd. a nakon toga nagli osjecaj dolaska energije, momentalno ustajanje i dosta jak pocetak trudova.
Ne znam kako je ovo bilo kod drugih cura koje su radjale neometano

---

čini se otprilike baš tako, baš Odent opisuje na vrlo sličan način kako to izgleda kada je porod potpuno neuznemiren:
oksitocin te baca u taj "trans", a nagla navala adrenalina na samom kraju, pred izgon, pomaže da beba izađe van.
i tada obično žena osjeti potrebu da se ustane ili zauzme neki drugi položaj.
ali se to u situaciji bolničkog poroda u većoj ili manjoj mjeri izgubi.

Izgubi zbog cega?

zato što nema tog bolničkog poroda koji je potpuno neometan, pa se teže padne u taj trans, zar ne ;)
osim toga, ne uste te da se ponašaš u porodu kako osjećaš, nego ga dirigiraju, govore kad i kako da dišeš, kako i kada da tiskaš, izgubi se barem dio ovoga što ti kažeš.
kako ti to vidiš sad kad imaš oba iskustva?

Pa to mi jedino nije jasno kad usporedjujem. Taj izostanak transa u bolnici. Kod prvog poroda se sjecam da sam povracala. I da sam osjecala nekakvu blagu mucninu. Ali, babica je odmah rekla da legnem, utom je dosao doktor, onda je babica pravila pregled itd. Pokusavali su me hrabriti, govorili su da je uskoro gotovo....mozda nisu ni dali priliku da to stanje dozivim takvim kakvo jeste.
A drugi porod je posebna prica. Babica me svako malo naganjala na krevet da moze putem ctg-a pratiti kako je beba. Tako da sam ja i tranziciju i stanje prije nje provela lezeci. I tih trudova se sjecam kao najbolnijih. Sto se tice transa, ista prica ko i kod prvog poroda....babica mi je stalno ulijetala s nekim pricama ohrabrenja. Nisam se uopce mogla skoncentrirati kako treba na citavu situaciju.
Nego, jasno mi je da se porod poremeti kod uplitanja. Ali mi nije jasno da neka faza moze totalno izostati ili se tako slabo izraziti.
I jos nesto, kod kucnog poroda mi se tranzicija cinila nesto duzom nego kod bolnickog poroda. Ali zato te famozne faze tiskanja uopce nije bilo.

za tranziciju je bitno mirovanje svjesti, bilokakve upadice te "vračaju " natrag,
ja sam imala skoro tranziciju, osječala sam kako dolazi , oči sam čvrsto stisnula i htjela sam im reči da umuknu i puste me na miru .. i pogase neonke (bolna svjetlost)
...
drugi put ću imati olovku i papir sa sobom 8)

Citiraj:

---

Nego, jasno mi je da se porod poremeti kod uplitanja. Ali mi nije jasno da neka faza moze totalno izostati ili se tako slabo izraziti.

---

mene ti to uopće ne čudi, jer se previše intervenira u samu srž poroda.
bome i s olovkom i papirom u ruci :mrgreen: .

E al ako te upadice vracaju unatrag, kako to da kod nekoga porod ide dalje, a kod nekoga ispadne problem?

Zorana, hvala ti za ovo iskustvo koje si podjelila sa nama... Vec sam razmisljala o tome da treci porod odradim doma ali mi se nekako sve cini tako komplicirano...

Mene su na zadnjem porodu pokusali sto manje ometati- a za razliku od tebe- bas mi je falilo tetosenje i ohrabrivanje...

Sta ti se cini prekomplicirano?

Kad sam razmisljala o toj ideji palo mi je na pamet - sto ako primalja ne moze doci taj trenutak kad ju pozovemo...
Kako ste vi s bebom nakon poroda- prvi pregled pedijatra, test sluha i ostalo?
Koliko prije se moras odluciti na kucni porod i izabrati si primalju?.. i tako jos par prakticnih pitanja...

Zorana, cijela priča je stvarno posebna, ali meni je ovo najposebnije:

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Uz njihovu pomoc sam dosla do kauca i legla s bebom...Muz je pokrio mene i bebu....djeca su veselo trckarala oko nas..to su bili stvarno prelijepi trenuci.

---

:heart:

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

E al ako te upadice vracaju unatrag, kako to da kod nekoga porod ide dalje, a kod nekoga ispadne problem?

---

ja sam uvjerena da svaku ženu to omete, ali neku manje, neku više, jer smo i inače drugačije- neke manje, neke više osjetljive na razne stvari.
pa opet splet okolnosti u tom osobitom trenutku, ovisi vjerojatno i o tome...

To ti je sve super jednostavno. Babica koju ti odaberes za porod dva tjedna prije i poslije termina mora ti uvijek biti dostupna. I dolazi onda kad ju se pozove, u bilo koje doba dana ili noci.
Sto se tice pregleda, tijekom prvog tjedna nakon poroda bebu treba pregledati doktor. Na tebi je hoces li ici kod dr ili ces dr pozvati sebi doma.
Za test sluha imas tri mjeseca vremena, cini mi se. A to je i opcionalno, znaci ako neces ne moras.
Na kucni porod se mozes odluciti kad god hoces. Ali naravno da je bolje prije nego kasnije. Jer imas vise vremena za trazenje babice, za upoznavanje itd. Babicu trazis ili po preporuci ili npr. preko interneta, u njihovoj udruzi se raspitas koja radi kucne porode.....Ja sam svoju kontaktirala nakon sto sam joj nasla tel. broj na netu.
U biti je sve jako jednostavno, ali kako vecina ima iskustvo samo sa bolnickim porodom onda se ovo cini kao neka komplikacija.
Ako bi te ovo stvarno nekad zanimalo, slobodno se javi pa cemo o detaljima.....ova moja babica je bila stvarno super. Najvaznije je to sto se maksimalno prilagodi rodilji. Ja sam npr. trazila da imam apsolutni mir. Sigurna sam da bi bila jednako dobra i da mi je trebala bilo kakva vrsta podrske.

Citiraj:

---

maslacak prvotno napisa

Vec sam razmisljala o tome da treci porod odradim doma ali mi se nekako sve cini tako komplicirano...

---

meni se, naprotiv, čini sve puno jednostavnije nego kod bolničkog poroda :).

Pinocchio :heart:
Maslacak, zaboravila sam napisati i da svaka primalja ima svoju zamjenu. Znaci, ako bi u datom momentu bila npr bolesna ili iz nekog drugog razloga sprijecena doci, ne bi se morala brinuti da ces izvisiti.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

još nisam ni trudna, ali sve sam sigurnija da treća beba stiže na svijet u našem domu

---

Potpisujem, uz malenu napomenu da nemam niti jednu. Ali, kad razmisljam o tome, sve sam sigurnija da zelim porod kod kuce. :heart:

Zorana :heart:

još jedna lijepa priča za portal! :heart:
a tako ih nisam voljela dok sam bila trudna jer su mi se činile nestvarne, kao da se ne dešavaju i ružne stvari. upravo zbog takvog razmišljanja moj je porod bio loša priča. sada bih bila puno pametnija jer znam da se s pozitivnim stavom i vjerom u sebe mogu izbjeći mnoge neugodnosti.
psiha nam može biti veliki neprijatelj ukoliko je na pravi način ne potaknemo da nam postane saveznikom.

:heart: Hvala...jos jedna prica koja mi jaca zelju....jedva cekam sledecu trudnocu i porodjaj!
I jos nesto-taj trans....jesam bila u bolnici,ali sam ga dozivela bas kao sto si napisala.....sve i pored neonki.....mm je bio kraj mene,ali je potpuno tiho sve to ispratio,bez mnogo pitanja.....osecala sam se kao da sam sama,u nekoj od mene same stvorenoj zastitnoj kupoli,i samo sa svojim mislima i krajnje usredsredjena....ili kad malo bolje razmislim,bez misli :/
A znam da je sve moglo da prodje i bez dripa i epiziotomije,ali nas niko ne pita :x
Zato sledece jeseni.....

Hvala na prici. Tako je dobro podsetiti se tih fantasticnih momenata laborlanda.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Lezala sam dosta dugo na podu u stanju bez trudova i boli....totalna magla u glavi i osjecaj lebdenja, fizicke nemoci itd. a nakon toga nagli osjecaj dolaska energije, momentalno ustajanje i dosta jak pocetak trudova.

---

Ovako je bilo i kod mene, s tim da sam ja glecala na podu naslonjena na kauc. MM mi je masirao donji deo ledja laganim pokretima na dole. Samo je tako prijalo. Ja sam odlutala negde u svojoj glavi. Ni sada ne znam koliko je proslo. A posle, nakon tog mira, katapultiranje u nove vihore energije. Zena je cudo!! Priroda je tako mocna.
Cestitam na fantasticnom iskustvu. Podrzavam porod kod kuce.

:heart:

ovo bi trebao biti standard svih porođaja.....
Zorana,malo ti zavidim,i jako sam sretna zbog tebe.Divno. :heart:

btw, do kad si dojila zorku, tj. do kad si imala tandem u trudnoci? :)

Čestitam na hrabrosti i predivnom porodu :heart: ali ja ipak to ne bi mogla. Imam previše onih "što ako" i ne bi se usudila tako nešto napraviti. Prvi put sam morala pristati na indukciju i sreća da jesam jer moja mala srečica ne bi bila živa sljedeći dan. Drugi put sam zato čekala do samog izgona ali stalno sam se pitala " što ako mi ispadne pupkovina kao mojoj tetki i izgubim bebu; što ako mi zapne rame kao mojoj susjedi kojoj djete ni danas ne miče ručicom,...." Previše se bojim da bi rodila doma a ni scena s dječicom koja gledaju porod i puno krvi baš me ne privlači. Osimtoga ja sam očajno željela nekoga kraj sebe u tranziciji i nije mi odgovaralo da budem sama.

porod doma ne znaci da si sama, nego da TI ODREDJUJES SVE - hoce li te svi ostaviti na miru, odnosno hoce li ti pomoci i na koji nacin. znaci da je zena koja radja glavna, a svi ostali su pomagaci. ne obratno (kako je cesto u nasim rodilistima).

naravno, porod doma nije za svaku zenu i svaku trudnocu.

Slažem se. Ali kako znati da se neće ništa zakomplicirati? Može trudnoća biti super a da se nešto loše dogodi na porodu. Može se vjerovati u sebe ali kako vjerovati u prirodu koja je nepredvidljiva?Možda sam ja ziheraš ali ovdje se ne odlučuje samo o sebi i svom porodu nego i o djetetu. Zar da dijete cijeli život nosi posljedicu nečega što se moglo lako spriječiti? Porod doma nije definitivno za mene ali prirodni porod da.

Kad citam o zadnjim kontrakcijama, koje su ti bile jako bolne, sjetim se svog nedavnog poroda i osjecaja da stvarno nemogu al i da se im moram prepustit..tako tocno......
Svaka cast, mislim da ja ne bi bila dovoljno hrabra..

:love:

minici, cijeli zivot je rizik. kako mozes izaci na ulicu, kad znas da postoji sansa da te pogazi auto?

stvar je u tome da se rizici u porodu svode na minimum kad je rodilja opustena, kad osjeca podrsku, kad se osjeca sigurno, kad ju nitko ne motri, ocjenjuje, kontrolira, izrazava sumnju njene sposobnosti da rodi itd.

osim toga, u porod kod kuce idu trudnice s urednom trudnocom. vodeci svjetski childbirth edukatori kazu da preko 80% trudnica moze roditi zdravo dijete bez ijedne jedine intervencije. to je jako puno.

ono sto se dogadja u bolnicama je to da se, slijedom interevencija, suptilnih i manje suptilnih, normalan porod pretvara u nesto rizicno, i nakon toga se misli - evo, dobro da sam bila u bolnici, doktori su me spasili. a stvar je u tome da u odredjenom broju slucajeva do komplikacija ne bi uopce ni doslo da se nije islo u bolnicu.

komplikacije u porodu ne dolaze samo tako. iskusna primalja zna prepoznati prve znakove i nagovjestaje da nesto nije u redu i tada se ide u bolnicu.