Curke,da li vas je strah poroda???????????

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

bjuma, imas li neku prijateljicu s malom bebom? mene je u trudnoci isto prala trema - kako cu nakon poroda, hocu li se snaci i sl. shvatila sam da bi mi bilo puno lakse da sam u trudnoci obilazila prijateljice s bebama, gledala kako ih hendlaju i kako im izgleda dnevna rutina, mozda koji put i sama premotala bebu ili ju stavila na rame da podrigne... iskustvo i priprema na ono sto te ceka je velik neprijatelj straha ;)

---

imam prijateljice s bebama, ali su sve daleko od mene. naime, MM i ja smo se dogovorili da cemo sami nekako predeverati ti 40 dana. svi su mi savjetovali da si zovnem mamu, ali to je sad, u ovoj situaciji nemoguce. a i ne znam bas kako bismo nas dvije to... cudna je to kombinacija, mada bi u neku ruku bilo bolje, jer barem znam da se na nju mogu izderati, kad mi nesto nije pravo. a njegova mama- ne dolazi u obzir!!! iz prostog razloga sto nemam nikakvu namjeru da gusim svoje emocije, zato sto neko misli da je u pravu, a ja se ni najmanje ne slazem s tim... ne mora znaciti da ce to biti tako, ali ipak... postoje tu dvije njegove radne kolegice, koje su onako OK (obje imaju djecu), ali bojim ih se uznemiravati previse, mada u obje imam povjerenja... i onda ti neki kretenski obicaji... grozim ih se. misha mu, pa davno smo prestali zivjeti u plemenskim zajednicama i izvoditi kolektivne rituale. strah me je da cu "prevrnuti" i baciti shiz sa emocijama, a bojim se da on to nece moci podnijeti...
najgore mi je sto sam sama u tom gradu. svi moji su predaleko/ manje daleko (svejedno nisu tu). i prijatelji i porodica.

Citiraj:

---

Care Bear prvotno napisa

ja se panično bojim poroda čitav život, i to boli, rezanja međice, pucanja, seksa nakon istog, ma svega. stoga sam izabrala carski jer je prihvatljiviji mom moždanom sklopu.

---

Ali zasto poistovjecivati porod s rezanjem medjice.. Zasto to uzimati kao zdravo za gotovo, kao nesto sto ce se desiti i nema sanse da se izbjegne?

Cure, nema potrebe za rezanjem. Sve ste u stanju iznijeti svoju djecu na svijet :love:
Vi ste ZENE, stvorene ste za radjanje :heart:

Evo cisto kao podrska... ja ni u ludilu nisam htjela da me rezu. I inizistirala sam na tome. I nisu me rezali. A bila sam prvorotka, a mali je bio 3950 i 37 opseg glave.

Poslije poroda - DIVNO. Nikakvi bolovi nigje, nista ne boli. Odmah mogla sjediti kako god hocu. Kao da nisam ni rodila. U miru sam se mogla skrbiti s MM-om za nasu bebicu. (MM me zezao kad je dolazio u posjete da sjedim k'o kauboj za razliku od drugih zena :mrgreen: )

Inzistirajte da vas ne rezu. Stvarno nema potrebe za tim. Sto vas vise inzistira na tome, to ce njima postati normalnije da to ne rade ;)

Citiraj:

---

bjuma prvotno napisa

bojim se upale grudi, bojim se dojenja, jer otkad znam za sebe grudi su mi uzaaasno preosjetljive... bojim se postporodjajne depre... bojim se svih tih nekih ljudi koji ce se petljati u to sve, a ja ne zelim da me gledaju u tim nekim situacijama...

---

Normalno je da se bojis toga svega. Da se ne bojis to "ne bi bilo dobro"... ovako posto imas strah sigurno ces dati sve od sebe da napravis najbolje sto mozes. I to je vec vise od pola posla obavljeno :saint:

A ako se budes osjecala sama... Gle koliko nas je tu, i koliko nas ti moze dati podrsku u trenucima krize :love:

evo u vezi rezanja u našoj bolnici sve režu.znam jednu koju nisu rezali i to jer joj je 5 porod i dosada je nisu rezali pa joj je njena dr bila na porodu pa je nije rezala.ostale sve "cap".

Citiraj:

---

vlatka5 prvotno napisa

evo u vezi rezanja u našoj bolnici sve režu.znam jednu koju nisu rezali i to jer joj je 5 porod i dosada je nisu rezali pa joj je njena dr bila na porodu pa je nije rezala.ostale sve "cap".

---

To sto sve rezu ne znaci nista... Uvijek postoji prva koju nisu ;-)

Napravi plan poroda, potpisi ga i trazi da ga postuju... inzistiraj da ne rezu. Vukovarska bolnica je sada baby friendly ak se ne varam. Reci im da ne zelis da te rezu jer ne zelis imati problema s dojenjem kasnije zbog toga (tesko se namjestiti u dobar polozaj i dojiti). Inzistiraj. Tko zna, mozda ces bas ti biti prva i probiti put drugima ;)

Evo i ja sam na osnovu skupljenih informacija cvrsto odlucila da necu da me rezu. Puuno cura mi je dalo podrsku u mom naumu. I ja sam inzistirala i zaista sam prosla bez reza. I tek kasnije sam saznala da sam na forumu bila prva prvorotka koju nisu rezali 8) (doduse tad nas nije bilo 5000 :mrgreen: )

Za sve postoji prvi put :saint: Nemoj da te to obeshrabri :*

Evo me opet.
MM i ja nismo od nikog tražili pomoć kad se J rodio. Bilo nam je prekomplicirano u malom stanu hendlati još nekog tko se muva i ima svoje predodžbe o njezi novorođenčeta (imam drage sestrične s djecom, njih sam konzultirala telefonski jer me bilo sram žicati da mi dođu - i one imaju dosta posla sa svojim klincima). I odlučili smo izdržati sami koliko god bilo teško. Je, znala sam se rasplakati od nemoći, pogotovo u prvim tjednima, ali sve se to može. Patronažna je došla 3x i onda smo se morali zahvaliti... nisu nam pasale nebuloze o čajevima, Syntocinonu i sl. Oko dojenja su mi pomogle cure sa SOS-telefona, za ostala pitanja i nedoumice je MM postao tu na forumu i Rode su se odmah javile. Stan je bio kao da je bomba pala, ali beba je imala sve što joj treba.
Mi smo se skrpali poslije.
Može se i bez pomoći nekog trećeg, samo treba biti u pogonu 100 na sat.
Nakon nekog vremena se samo posloži i više se ni ne sjećaš straha.
:love: samo hrabro, sve će biti ok!

Nije me strah ni rezanja ni ničega. jednostavno ne razmišljam još o tome. al porod mi je nešto normalno i kad su prije žene rađale po poljima bez problema šta ne bi i ja uz doktora u bolnici. (ovako se ja hrabrim već nekih 30 tjedana ;) )

Da, istina za rezanje.
Ja nisam dovoljno inzistirala - u jednom trenutku, kratko prije izgona, nisam više mogla razgovarati s osobljem, a u rodilište smo došli prekasno da bih pripremila teren kako treba (u samom boksu bila 50min, od toga primalju vidjela 15min).
Naravno da bih drugi put bila pametnija i upornija :mrgreen:
Ovako mi je trebalo desetak dana da sredim tu ranu i počnem se kretati normalno.
A i to je prošlo...

drage curke / mame,

hvala vam na podrsi... u svakom slucaju, lijepo je znati da se na nekoga mozemo osloniti. :love:

Citiraj:

---

bjuma prvotno napisa

drage curke / mame,

hvala vam na podrsi... u svakom slucaju, lijepo je znati da se na nekoga mozemo osloniti. :love:

---

Zato ovaj forum i postoji :love:

Citiraj:

---

Angelina_2 prvotno napisa

a kaj ja zanm kaj im moze doci u glavu... :mrgreen:
I da..nisam se navikla na vadjenje krvi i nikad nebum...panicno se bojim..neznam cega (ne boli i znam da cu prezivjeti) ali kad mi netko uperi iglu :evil:
Ja mogu druge do besvjesti ali mene...
Zato molim Boga da nemoram na ogtt...
Ne daj Bože da mi na porodu zbog kompl. budu morali davati infuziju...
Ne bojim se trudva...ni pucaja...ali sivanja da (siva se iglom)
Ma grozna sam kaj se toga tice...
Kad dodjem kolegici na vadjenje krvi...to su muke..

---

Kao da si mene opisala! :lol: Ja još uvijek nisam otišla napraviti krvne pretrage koliko se grozim vađenja krvi - svaki put zveknem u nesvjest. Mislila sam da će ovaj puta biti lakše (budući da sam prošla carski), ali niš, sve po starom... :roll: :mrgreen:

Citiraj:

---

Care Bear prvotno napisa

ja se panično bojim poroda čitav život, i to boli, rezanja međice, pucanja, seksa nakon istog, ma svega. stoga sam izabrala carski jer je prihvatljiviji mom moždanom sklopu.

---

Vjerujem da nema puno žena koje se poroda boje kao što sam se ja bojala prije trudnoće; u crnijim fazama sam mislila čak da to neću preživjeti :oops: . No kad sam zatrudnila, moja misija je bila: riješiti se straha, roditi prirodno i izbjeći epiziotomiju. Sve sam od toga ostvarila, a sad imam novu misiju: hrabriti žene koje se boje! :love:
Kad snagom svoga tijela i uma pomažeš svojoj bebici da se probije na ovaj svijet, bol postane toliko nevažna da ju ni ne osjećaš. A poslije poroda, svijet je tvoj! Svima možeš pogledati u oči i reći : JA sam rodila, nitko to nije učinio umjesto mene.
Trudnoća traje 9 mjeseci i to je dovoljno vremena da se žena psihički i fizički pripremi. Ima težih i lakših poroda, ali i jačih i slabijih žena. Treba vjerovati da će tvoj porod biti upravo onakav kakav si sposobna podnijeti.

Citiraj:

---

Elinor prvotno napisa

Svima možeš pogledati u oči i reći : JA sam rodila, nitko to nije učinio umjesto mene.

---

Ne kužim baš ovu izjavu... :? A u kojem to slučaju ne možeš reći? :roll:

Pa ako npr. izabereš carski, a nisi ni probala prirodno.

I tu tom slučaju je žena TA koja rađa - pa neće i ne može to nitko učiniti umjesto nje! Ovakve izjave zbilja omalovažavaju žene koje ne rode isključivo vaginalno!
A svima koje razmišljaju o CR (bez medicinske indikacije) bih rekla ovo: ok, sam porod ne boli (toliko), ali zato opravak nakon... neuporedivo više boli i teži je od najtežeg vaginalnog poroda. A tu je onaj mali krhki smotuljak koji treba tvoju brigu, blizinu i snagu... Pa sad vidi što je bolje.
Iz osobnog iskustva: prvi porod je bio CR (radi zadka) i zbilja sam se brzo oporavila (za tjedan dana), ipak ovaj puta činim sve što mogu i psihofizički se pripremam za VBAC. Iz tog se da nešto zaključiti, jel' da? :mrgreen:

U prvoj trudnoći me bilo jako strah i nisam imala pojma što me čeka, iščitala sam brdo tekstova, milion priča s poroda, čitala savjete iskusnih mama..sve to mi je jako pomoglo. Inače, kad sam pod stresom ili kad se nečeg bojim, kad mi je u životu teško, imam neki čudan način rješavanja tih problema..smijem se na svoj račun, valjam provale i zabavljam sve oko sebe, pritom uopće ne shvaćajući da to radim. Tako da su se i babice i doktori skupili oko mene i smijali se, očito sam im bila jako simpatična, a još kad su čuli da mi je rođendan..svi su se potrudili da beba ugleda svijet istoga dana. Tako da sam uspjela dobit najljepši rođendanski poklon na svijetu...

Sada u drugoj trudnoći, mislila sam ok, prošla sam sve to, bilo je super prvi put...ja to mogu ponovo..a onda su me suočili s možda neizbježnim carskim (toga se užasavam otkad znam za sebe, neznam zašto) i evo sad prolazim sve ispočetka..ogroman strah..al ga opet rješavam u hodu, čitam sve o tome, čitam forum, priremam se..i nekako pokušavam pomirit s time. Zapravo, više se bojim krvarenja i sličnih stvari koje bi mogle utjecat na bebicu, iako se još nadam da će se posteljica pomaknuti, neće bit dijagnoze placenta previae, mirovanja, krvarenja,zastoja u bebinom rastu i samim tim carskog reza kao posljedice svega toga.. (uglavnom me okolina zasipa negativnim iskustvima, al ja se nedam)Ma, mogu ja to ponovo..samo je teško bit showman pod općom anestezijom :mrgreen:

Nina, sve će biti dobro. Nije ni carski takav bauk - nemoj slušati negativne priče koje će te još više uplašiti. A ako ćeš roditi pod spinalnom (a ne općom) bit ćeš svjesna svega i vidjeti svoju bebicu odmah. :heart:

Strippy, ja ne omalovažavam žene; ja vjerujem u njih!
Žene su hrabre, moćne, jake, i mislim da je šteta, neizreciva šteta da netko propusti prirodan porod a nema medicinski opravdanih razloga za to. Kod svake vrste poroda postoji određena doza straha; da li će biti sve u redu s bebom, kakav će biti tijek i trajanje poroda, kakva će biti reakcija na anesteziju, hoće li lijekovi naškoditi bebi, hoće li se majka poslije poroda moći brinuti za bebu...To je normalan strah sa kojim se suočava svaka žena. Panični strah je nešto drugo; strah koji blokira tijelo i um može upropastiti cijeli porod i ako žena smatra da nije rasčistila sa sobom to pitanje do kraja trudnoće, bolje da ide na carski. No ono što ja pokušavam reći a nitko ne shvaća je da se strah u većini slučajeva može pobijediti, samo se treba uhvatiti u koštac s njim.
I ja sam prva tri mjeseca padala u nesvijest na slike poroda, ali s vremenom sam se bojala sve manje i manje. A što sam htjela reći izjavom "ja sam rodila" je da iskustvo porođaja jako podiže ženino samopouzdanje, poslije toga misliš da možeš sve: osvojiti olimpijadu, popeti se na Mt. Everest, letjeti u svemir...
Dakle, ime ovog topica je "Curke, da li vas je strah".
Odgovor je: da, ali ja ću taj strah pobijediti.
Moj post nema veze sa medicinski opravdanim carskim rezom; cilj mi je bio samo malo ohrabriti žene koje razmišljaju o CR isključivo zbog straha.
Nina_ri, ti si pravi primjer borca protiv straha! :naklon: Da sve prođe sretno i što bezbolnije ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ :heart:

Samo hoću reći HVALA svim iskusnim rodiljama koje tješe nas uplašene prvorotke :love:

Ja si sad polako dozvoljavam da počnem razmišljati o porodu. Prije 2 mjeseca mi je gin praktički zabranio da o tome uopće razmišljam jer sam bila toliko opterećena time :lol: Užas!

Sad se polako hrabrim i počinjem planirati u kojoj ću bolnici roditi, probati naći dobrog doktora iz te bolnice koji će znati za moje psihičko stanje i probati "dogovoriti" porod u najviše detalja koliko je to moguće. A onda se prepuštam majci prirodi :saint:

Majuška, tako se to radi; polako ali sigurno! Kad dođe vrijeme, bit ćeš spremna. Bitno je da i tvoj muž zna tvoje želje u detalje; tako ćeš se mirno moći prepustiti porodu, a on će biti tvoj glasnogovornik kad zatreba! :love:

Kako se bliži termin poroda sve više razmišljam o porodu i malo me strah kak će sve proći. Već unaprijed znam da ću roditi na carski vjerojatno pod općom anestezijom (ne svojevoljno nego iz zdravstvenih razloga ).
Sad se vi sigurno pitate čega se bojim? Možda će vam se činiti glupo, ali strah me da se neću probuditi poslije opće anestezije. Fakat sam luda, zar ne?

Citiraj:

---

Helena28 prvotno napisa

Kako se bliži termin poroda sve više razmišljam o porodu i malo me strah kak će sve proći. Već unaprijed znam da ću roditi na carski vjerojatno pod općom anestezijom (ne svojevoljno nego iz zdravstvenih razloga ).
Sad se vi sigurno pitate čega se bojim? Možda će vam se činiti glupo, ali strah me da se neću probuditi poslije opće anestezije. Fakat sam luda, zar ne?

---

Nisi luda i to je normalan strah...A zasto mora biti opca? Ako se bojis trazi spinalnu.

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

Nisi luda i to je normalan strah...A zasto mora biti opca? Ako se bojis trazi spinalnu.

---

Zbog skolioze :cry:

Pa sta onda, da ti kazem.....bice te i dalje strah, ali ce proci kad se probudis i ugledas malo ruzicasto lice :mrgreen: :heart:
A probudices se, ne brini - ja sve znam... :)

ninet, hvala na podršci :)

Evo i ovdje još jednog topica o strahu.

mene nije nimalo strah. prvi je bio ok. boljelo je ali je i vrijedilo.

ja sam se sinoc budila, pa neko vrijeme nisam mogla zaspati... i, naravno, stigle su me crne misli- kako cu ja to, hocu li imati snage, sta ako nesto podje po zlu... a onda, pokusam otjerati sve te neke ruzne misli... zapravo, odgodim ih za neki drugi put... i mislim da cu tako do trenutka kad se to pocne desavati... a onda... kako bude- bude!
naime, vec sam pisala da sam dva put prisustvovala porodu, jer sam isla u medicinsku skolu. poslije tog iskustva sam rekla da porodjaj dolazi u obzir jedino pod nekom opcom anestezijom... i tog sam misljenja bila sve do ulaska u drugi trimestar. a onda se odjednom nesto promijenilo u meni. ne kazem da se ne bojim. i ne kazem da su te slike isparile iz mene. ali, nekako mi se tijelo pripremilo na to. ma, nemam pojma, iskreno!!! sve se nadam da je to individualno i da nas vise strah grci, nego sto je to slucaj sa stvarnom boli koju osjecamo prilikom porodjaja. znaci- treba se osloboditi straha. a svaka zena koja se odluci na to, vec se, na neki nacin, suocila s tim... 8)
stoga, ja se nadam da cu biti jedna od onih koja ce reci- pa nije to bas tako strashno koliko sam mislila da jeste! :D

Ma daj, bjuma, možda si u školi naletjela na neke primjere koji su bili posebno dramatični... osim toga, nije isto kad gledaš i kad si ti u tome. Ja se uopće ne sjećam nekih trenutaka, super sam se držala (veli MM) i nisam imala vremena razmišljati. Pri porodu te vodi instinkt (ako ti se nitko ne petlja) - ja sam točno znala kad što treba i kad treba zvati osoblje (oni se povukli iz boksa da nas puste na miru).
Uostalom, zadnji tjedni su bili taaaako tromi, bila sam sama sebi kao morž i jedva sam čekala da krene. Kakav strah, tijelo te samo vodi do trenutka kad ti se ne da više furati trbuh naokolo. I onda krene i nema mjesta za paniku :love:

Upravo tako...kad krene porod i ako si se prije plasila vise se ne plasis. Strah dobiva oblik, boju, osjet i nije vise nesto strano - pa samim tim ni strasno.

ma ne mislim da su bili predramaticni... nego samo mislim da sam bila premlada da to gledam. i nezrela da to shvatim. i da, vjerovatno, zene koje nisu radjale, ne bi trebale imati dodira s tim, osim ako im to nije profesija (ja sam svoju promasila u to vrijeme), jer si mogu pogresno postaviti sliku u glavi, kao sto sam ja to uradila. svako dozivljava na svoj osobni nacin.
osim toga, mene je vise strah osoblja neodgovornog, a vrlo cesto i oholog ponasanja, nego boli. strah me je da mi sta ne zeznu. jer, kod nas si gotovo uvijek uzimaju za pravo da samo ni znaju najbolje i da im se nista ne moze sugerirati. a ako i pokusas, onda se prema tebi ponasaju jos gore.

i sama sam rekla da se nesto promijenilo u mojoj glavi otkako sam trudna i da sam na prirodan porod pocela i gledati tako- da je prirodan. ne zelim da me nose te slike. niti zelim da procjenjujem unaprijed da ce mi biti bolje ili gore. ali da kazem da sam skroz 8) , lagala bih... i zato se uzdam u vas, hrabre zene, koje mi kazu da je to normalno i prirodno i uopce nije toliko strashno. :heart: :heart: :heart: :heart: :heart:

bjuma da si gledala mene kako rađam, bilo bi ti dosadno! :lol:
Bilo je mirno, tiho, dostojanstveno, bez vike, cike, dreke... Da si takav porod vidjela, poželjela bi imati 10-ero djece :mrgreen: .
Slažem se da si bila premlada za takve prizore. Sada znaš da ima svakakvih porođaja, od užasnih do predivnih. Meni je sama spoznaja da postoje lijepi porodi, da su oni mogući i da se dešavaju u stvarnom životu bila presudna; prije ovog foruma mislila sam da je porod po defaultu horor :( . Preobratile su me priče žena koje su imale lijepe porode. :bouncing:

cure, osobito bjuma ;), bacite oko na ove topice, možda vam budu inspiracija.

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=25493

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=26307


a evo i jako zanimljiv tekst s portala , između ostalog i o porođajnoj boli i njenoj ulozi
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=164&Show=2504

Nije me bilo strah poroda, nekako sam znala da će sve biti u redu.
S doktorima i sestrama sam cijelo vrijeme nešto pričala i zapitkivala.

Jedino me bilo strah rezanja (a u tom trenutku nisam o tome ni razmišljala jer nisam ni stigla), ali zato se sad toga jakoooo plašim za slijedeći put jer je oporavak grozan...ja isto kao i icyoh ne volim kad moram ovisiti o drugima, a kad ne mozes normalno sjediti i hodati, a posebno ući i izaći iz auta...onda je poželjno da ti netko pomaže.
:cry:
Najgore je što te boli da ne možeš dugo sjediti za kompom i surfati po netu i igrati igrice...a beba spava, a ti ne znaš šta bi sa sobom. :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:

Također ne želim da se netko miješa u moj sexualni život...ma kakva hrenovka u hodniku...kod mene se taj hodnik nekako suzio čini mi se. :lol:

Curke moje ja sam sinoć imala fazu umiranja od straha a vidim da je i mm primilo :)
Gledali smo film :Zalomilo se, i kad sam mislila da je sve u miru prošlo,tj da je sve se smirilo u meni,kad vidiš glumicu na ogromnom ekranu kako rađa,kako se muči...Jojjj :)
Stvarno mi nije bilo ugodno...A još u kinu hrpa dječurlije,i što me najviše začudilo dosta mladih koji su bili šokirani...kako se to rađa,zar se tako rađa??? :shock:
Do mene i mm sjele neke 2 ženske koje imaju cirka 25,i kažu kaj ja bum rađala sigurno na carski,to je puno lakše nego ovak,sam ti bebu izvade iz trbuh i BOK... :?
Nato se ja okrenem,s trbuhom do zuba,i kažem onako slavodobno: Buš,buš ,a haa,baš buš tak rađala....Samo se nadaj... :D .Znijemili su ko čepovi... :love:

Citiraj:

---

ruza prvotno napisa

Nato se ja okrenem,s trbuhom do zuba,i kažem onako slavodobno: Buš,buš ,a haa,baš buš tak rađala....Samo se nadaj... :D .Znijemili su ko čepovi... :love:

---

:lol: Sirote, nisu ni svjesne kako će im se prioriteti promijeniti kad zatrudne i da će se grebati rukama i nogama za takav "užasan" prirodni porod. Mislim baš da ne bi htjele dva-tri ožiljka od carskog na svojim lijepim, ravnim trbuščićima :mrgreen: . A koji je to bio film?

Eeeeee, u kojem su te cure filmu!
Ja sam prije 2 godine bila uvjerena da niiiikad nebum rodila.
A sad bi išla rađati svake subote 8)

(stalno škicam ovamo da vidim treba li opet trubiti trudničicama da je to super) :mrgreen:

Citiraj:

---

Leta prvotno napisa

(stalno škicam ovamo da vidim treba li opet trubiti trudničicama da je to super) :mrgreen:

---

I ja isto. :mrgreen:

Onda možemo podijeliti dežurstva :mrgreen:

Drage trudnice,
totalno preznojena od doručka s malim seronjom kojem se mora pjevati i glumiti :tele: da bi otvorio usta (jer ih stisne kad vidi žlicu i stalno bi hrdao samo rižine vafle) javljam da smo mi trubilice o lijepom porodu i danas uz vas!
:heart:

ja sam se taman donekle primirila sa strahom od porođaja. A onda sam se našla sa frendicom koja je rodila početkom 2007 - uglavnom kaže da uopće nije istina da zaboraviš na bolove, da se ona svega sjeća i da obožava bebu, ali da ne planira više rađati.

a vezano uz carski, ja sam ga isprva htjela jer kakti ne boli, no nakon što sam proučila sve ga definitivno ne želim. štoviše sad me strah da ću morati tak roditi.
Joj jedva čekam da se beba rodi :)

cure, onog trena kad prebacite perspektivu sa
- grozne scene iz filmova, priče tetke babine susjede, što ako se desi/ovo/ono/nešto treće, ajme što mi je to trebalo, vadite bebu iz mene!

na
- ovo je moje tijelo, ono hrani moju bebu koja u njemu raste, ispunjava svoju biološku funkciju, beba i ja smo u sinergiji, utječemo jedna na drugu hormonima, raspoloženjima, mislima... spremamo se za trenutak odvajanja i drugačiji oblik povezanosti

nestati će strah koji vas koči. i prihvatit ćete u potpunosti i trudnoću, i porod, i dojenje i sve što vam se događa s tijelom i umom. jasno da uvijek postoji određeni strah, da uvijek nešto može krenuti krivo, da postoje stvari koje su van našeg utjecaja... ali to je tako. to je život. :)

doživljaj trudnoće, poroda, dojenja i majčinstva uopće je u velikoj mjeri subjektivan, taj grozni porod koji netko opisuje zapravo može biti samo nečiji doživljaj sasvim normalne situacije. znam puno cura kojima je trudnoća grozna i naporna iako je objektivno sve ok. nemojte se dati zaplašiti takvim stvarima - najvažnije je kako ćete posložiti kockice u svojoj glavi. :)