Kužim Grubi, ali nije moje dijete čulo o drogi na ulici prvi puta, valjda je čulo nešto i od mene za sve ove godine, a vidiš da ima i primjer u užoj rodbini. Šta sam napravila, napravila sam, svjesna sam toga. Danas kada povedemo razgovor o tome na tuđem primjeru - OK je, može se normalno i ozbiljno s njim razgovarati, a kada njega pokušam staviti kao glavnog glumca sve završi s "De, daj, pa od kut ti SAD to? De, nemoj me s tim, znaš da nisam taj tip" - i sve završi s komedijom gdje on meni svečano obeća da nikad neće. :mrgreen:Citiraj:
ako samo spomeneš testiranje (bez prethodnih uvoda -problema, svega vezanog za droge - po izgledu itd..) normalnom tinejđeru , doslovce mu kažeš:
- ti mi lažeš
-tvoje izjave su bezvrijedne bez dokaza
- ti si loš
Uglavnom, ne da mu se više o tome razgovarati.
Ali, kada bih ja skužila da je njegovo dotadašnje lejzi ponašanje dobilo na dinamici ili suprotno, tu više ne bi bilo govora o tome tko je bed a tko gud gaj. Vrag bi odnio šalu.
I iskreno, zadnje na pameti bi mi bilo misli li on da ja njemu narušavam integritet ili ne. Tada je na meni red da djelujem.
