Mi nismo nista cekali. Odmah drugo. :lol:
Printable View
Mi nismo nista cekali. Odmah drugo. :lol:
ja još ne bi drugo
Kod mene je razlika kod cura 3 godine i dva mjeseca. Meni je to idealno. Paula je već sve kužila kad se sestra trebala roditi. Bez problema joj je ustupila krevetić i prešla u svoju sobu. Nije bila ni malčice ljubomorna, a sad se već znaju i igrati zajedno. A kad narastu velike već ih vidim kao najbolje frendice.
sve ti to ovisi kakvo ti je prvo dijete, al mislim da je razlika od 3 godine dobra. ja sam tako napravila između L i J i onda razmišljala hoću, neću još jedno. Pa je razlika J Š ispala 7 godina. Nije mi žao jer sam postigla u toj pauzi dosta na svom poslu, stekla neke pozicije i ugled i sad mi je nekako s trećim najljepše na porodiljnom. uživamo svi skupa. a stariji dečki su dovoljno veliki da im ne trebam toliko a i nisu ljubomorni. ja imam 34 i baš mi je sve nekako na vrijeme
Meni je trudnoća bila super super svi me mazili i pazili i stvarno bi opet sve iz početka osim zadnjih 15 sati naravno to bi nekako ako ništa onda bar skratila.Za mene idealna razlika izmedu djece je oko 3-4 godine jer se na taj način stigneš dovoljno posvetiti prvom a kad se drugo rodi,prvo je dovoljno veliko da razumije bar malo šta znači mala beba.u međuvremenu se malo vratiš na posao,među ljude a kad ti svi dosade :x onda fino iz početka.Moja poznanica ima 4 sina,između svakog je 4 godine razlike i savršeno funkcioniraju.
___________________
Dora 1.10.2004.
Moj bebač ima 4,5 mjeseca. Kad sam rodila tako sam se uplašila da nisam htjela više djece. Poslije sam vrlo brzo htjela hrpu.
Sad sam trenutno tužna i umorna i ne bih se željela tako ponovo osjećati. Iako znam da ću se vjerojatno predomisliti i zaboraviti i obožavam svog sinčića, zanima me da li nekom NIKAD nije došlo da ima više djece i koje su prednosti imati samo jedno :/ ?
A vjerojatno ima. Imaš puno vremena za to jedno dijete i možeš mu se više posvetiti. Imam prijateljicu koja je odlučila imati jedno dijete radi groznog iskustva na porodu i kaže da nikad nije zažalila. Ja si nekad pomislim koliko sam samo vremena imala kad sam imala samo jedno dijete i koliko je to bilo lakše, ali je zato sad neusporedivo ljepše.
4 g razlike između F i O je super jer smo F mogli pripremiti na malu bebu i to je stvarno bilo ok, nije uopće bilo ljubomore, agresije i sl. Razlika je ipak velika zato jer je F morao dugo čekati na zajedničku igru koja ni sad, naravno, nije ravnopravna.
Naši kumovi imaju 2g razlike i to je super, čini mi se bolje od 4 jer se njihovi klinci fenomenalno igraju skupa, baš su pravi najbolji prijatelji.
Sad me brine kako ću pripremiti O jer je ipak premali da mu mogu objasniti kako ćemo imati još jednu malu bebu, a on je taj koji je u našoj obitelji ljubomoran. Makar, ovaj vikend smo išli posjetiti jednu nalu bebicu i reagirao je prilično nježno i ni malo agresivno.
Leia, i ja sam osiječala poslije teškog poroda da neću imati više dijece i to me držalo mjesecima, to a i činjenica da je moja cura bila jaaakoo zahtjevna beba, sama pomisao da to prolazim još jednom mi se činila mazohistička. Ali evo njoj je sad 3,5 godine i ja sam u 7 mjesecu trudnoće i jako sam sretna što znam da je to razdoblje iscrpljenosti, nemoći, neispavanosti ipak kratko trajalo, toliko kratko da sam skoro i zaboravila kako je to. A ove naše zajedničke 3,5 godine su mi bile toliko intenzivne u pozitivnom smislu, toliko sam sretna s njom da nekad imam osiječaj da ću puknut od ljubavi, sreće i zadovoljstva. Jako se veselim ovoj bebici, a kad vidim moju curicu kako mi grli stomak, priča s bebanom, u trgovini više ne traži igračke za sebe nego za njega, ja se sva rastopim i znam da će mi bit lakše izdržat onih teških par mjeseci.Citiraj:
LeiA prvotno napisa
Tvoj Noa je još mali pa se nemoj zasad zamarat kako ćeš s drugim djetetom, a kasnije ćeš se sigurno predomislit ;)
Ja sam imala jako težak i dugi porod ali sam već nakon 2 mjeseca rekla da bih mogla opet. Nije me hvatala nikakava tuga, ni umor, ni ljtunja. Zapravo tek sad mi je život potpun i onakakv kakav sam oduvijek sanjala. I ne bih voljela ostati samo na jednom. Želja mi je dvoje...
Vec sam od nekoliko zena u mojoj blizini cula da zbog teskog poroda ne zele imati jos djece.Meni je to pomalo neshvatljivo jer i sama sam imala tezi porod, oporavak mi je dugo trajo primala sam 3 dana infuziju i prvih dana sam i samo mislila nikad vise.Ali vec poslije nekog vreman mi je zaista falila beba u trbuhu.Mi cemo pricekati ali planiram najmanje jedno a ako se odlucimo i dvoje.Pa nek boli koliko hoce sta ti je tih par sati muke naspram onog lijepog sto dolazi poslije.Meni je isto tako malo cudno kad netko kaze da nece imati vise djece jer misli da ne moze dijeliti ljubav izmedu dvoje :? ili jos najgore sto sam cula od jedne poznanice, i ne samo od nje,da si je sad tako super mrsava i da nema sanse da se opet udeblja.
Meni su isto čudni ti komentari: zbog izgleda, zbog teškog poroda, da dijete ne mora dijeliti... ja se ne osjećam tako. Ja trenutno osjećam da moram cijelu sebe dati svom djetetu - mene uopće više skoro nema. Dijete me usrećuje i obožavam ga. Cijelo to iskustvo je jako nabijeno emocijama i iscrpljujuće. Osjećam da mi Noa to vraća svakim smješkom i da će mi vratiti još više kasnije kad bude više razumio.
Mislim da su djeca najsretnija kad su im roditelji sretni i zadovoljni i da uče o životu na našem primjeru. Svi su ljudi drugačiji. Ja bih željela, u snovima, imati mali čopor djece koje trči oko mene i zapitkuje me svašta - to mi je super! Ali ako budem osjećala da nemam dovoljno energije i vremena radije ću ostati na jednom nego da svi budu nesretni... :cry:
Pa u tome nema ništa loše, čemu taj tužni smajlić!Citiraj:
LeiA prvotno napisa
Moja šogorica ima troje dijece i toj dijeci se obrača jedino kad viče na njih i kad ih udara i kažnjava. Što je još smiješnije kaže da će ić na četvrto, kao neka dječice. :?
Ja sam iz istog razloga kao i ti odgađala trudnoću do njene 3 godine jer sam joj se željela potpuno posvetit.
Kod mene je razlika 2 godine i 2 mjeseca. Vjerujem da ce im poslije biti lijepo igrati se skupa, imati podrsku jedan u drugom kad im bude trebala, buduci da razlika u godinama nije velika....ali, sad je tesko prezivjeti, bez obzira na dobru organizaciju i dobru volju. (ona ima 2,8 godina-dvije godine ,osam mjeseci; on 6 mjeseci)
Vidi kod mene razliku :roll: A od novembra cemo biti sami sa djecom. Bez icije pomoci sa strane.(uspaniceni smajlic:)Citiraj:
Mette Marit prvotno napisa
Kod nas ce biti razlika od 2 god i 2 mj. Bas me panika hvata. :?Citiraj:
Mette Marit prvotno napisa
Nema mjesta za paniku ako imas nekoga, samo jednu osobu da ti tu i tamo pomogne.
Meni je tesko jer sam u Norveskoj, muzevi roditelji su umrli, nema ni sestre ni brata, a tete cuvalice kostaju oko 100 kuna na sat, a to mi je previse. Mi smo potpuno sami u svemu vec 3 godine i to mi je najteze u cjeloj prici.
Da imam jednu osobu da mi dode samo par puta tjedno pomoci oko spremanja ili da samo uzme djete na jedan dan, ja bi se preporodila.
Ovako preporod cekam kad dodem u posjet u Zgb, kad vidim mamu i tatu i uvalim im malce, barem na kratko.
Petra i Robi su taman tak nekako razlike u godinama.
Bas sam neki dan pricala s frendicom ciji su klinci iste razlike (i spolova) ali godinu dana mladi od mojih da ce se tesko razdoblje kroz koje sad prolazi promijeniti u samo godinu dana i da ce postati puno lakse. Ovo iskljucivo na osnovu iskustva koje smo mi imali prije godinu dana (a koje je isto kao i njeno trenutno) i koje imamo sada.
Prosle godine Robi je jos uvijek bio u fazi igranja sa strane, uz promatranje drugih, te sa izrazenom potrebom za suparnistvom, dok je Petra bila vec u fazi igre u drustvu i sa drustvom ali ne dovoljno zrela da postuje tude zelje i da bude "fer partner" u igri.
Sada se igraju fenomenalno, druze, prate jedan drugog i postuju. Ne uvijek, naravno, i trzavice su svakodnevne ali razlika, kad pogledam, izmedu ovog doba prosle godine i sada je neusporediva.
Robi vise nije samo "promatrac" nego aktivno sudjeluje u igri a Petra je pocela kuziti kada vodenje igre treba prepustiti njemu, ili barem mu to dozvoliti, te kako se igrati tako da obadvoje aktivno sudjeluju u igri.
Koliko god da je bilo naporno imati dvoje male djece u pocetku, sada sam jako sretna da su toliko blizu jer su zaista povezani i odlicni partneri u igri.
ovdje već dugooooo svi spavaju vidim...........a ja sam baš neodlučna, tako bi htjela durgo dijete, al nikako se odlučit, a prvo dijte ima već petu godinu.......
Pa meni je počela baš faliti još jedna beba kad je L. krenuo u školu i postao samostalniji. Do onda mi nije padalo na pamet...Citiraj:
DeaDea prvotno napisa
Na kraju nam se desilo, nije da nismo htjeli, jednostavno se nismo mogli odlučiti i početi "raditi" pa je M. odlučila umjesto nas i pojavila se :heart: .
L ima 14mj i donedavno sam odbijala svaku pomisao na drugo dijete. Najviše radi vremena - ako nemam toliko slobodnog vremena mislila sam da ga je bolje iskoristiti samo na jedno dijete.
No kad vidim L kako uživa u društvu drugih bebača, kako se MM zbedira svaki put kad dobijem mengu, kako me L razveseli i koliko ga volim...bit će uskoro još jedan (barem :mrgreen: )
Ja sam pred 2-3 mj. baš pomislila kako bi ipak mogli još jedno i to čim prije.
Jučer mi završio porođajni. Sad da dignem malo prosjek plaće i akcija.
Nadam se da ću krajem godine opet imati trbuščić.
Mislim imam ga i sad, ali trudnički. :lol:
Mislim imam ga i sad, ali NIJE trudnički. :lol:
zbog carskog moram čekati do prvog ročkasa ali za prvi ročkas čim mišek ode spavati momentalno radimo drugo :)