Samo javljam da smo donijeli odluku ZA mjesoviti razred. :)
Danas smo obavili razgovor u jednoj drugoj skoli koja ima vec cca desetogodisnju tradiciju vodjenja dva ovakva razreda, na putu su da formiraju i treci.
Argumente ZA sam vec gore napisala pa necu puno pisati o onome sto kaze direktorica. Uglavnom, njihova iskustva su jako pozitivna.
Djeca imaju priliku biti u istom razredu od predskolske dobi pa do desete godine. (u biti bezveze mi je uopce pisati o predskolskoj dobi, ovom ili onom razredu jer toga nema niti to tako klasificiraju)
Znaci, dijete se upise u skolu sa sest ili sedam godina. U nasem slucaju izgleda da ce ipak prevagnuti ovo sa sest. Puno smo razgovarali, preturali razloge za cekanje, razloge za polazak....i na kraju je ispalo da nam je u biti svejedno ide li Zorka tu jednu godinu u vrtic ili u takav jedan razred jer bi se u oba slucaja igrala, a ucila bi nesto iskljucivo ovisno o volji i nista vise od onoga sto bi radila i u vrticu. (osim ako bi ona htjela drugacije)
Tempo ucenja bi se maksimalno prilagodio njezinom interesu i sposobnostima. Svaki razred ima tri uciteljice ili ucitelja, od kojih je jedan specijalziran za Montessori pedagogiju, jedan za pedagogiju i rad s djecom s posebnim potrebama bilo koje vrste. U razredima ima maksimalno 24 djece.
A sad onaj prakticni dio tj. dojam o vidjenom....dosli smo do hodnika u kojem su smjestene tri "ucionice". Sve tri ucionice su povezane hodnikom.
Atmosfera je bila stvarno :heart: Pored ulaza u hodnik smjesten je stol na kojem se "izlezavalo" troje djece i radilo nekakve zadatke iz matematike. Jedna starija djevojcica je objasnjavala nesto ovim mladjima.
Pored njih na podu je sjedila uciteljica i smijala se s nekoliko vece djece.
U uglu hodnika se nekoliko djecaka igralo.
U samoj ucionici ne postoje klasicne skolske klupe i sjedalice nego se sjedi za dva ili tri velika "obiteljska" stola. Za jednim takvim stolom je ucitelj odradjivao nekakav projekt s djecom. U uglu sobe sjedio je djecak za kompjuterom i igrao igricu. :mrgreen:
Neka djeca su jurcala okolo i smijala se, neka su bila duboko udubljena u citanje....atmosfera je uglavnom totalno drugacija od one kakva prati skolsku nastavu, jako familijarna i opustena.
Inace, voditeljica ove skole nam je rekla da je i ona osobno protiv preskakanja razreda, a posto smo se odlucili za ovakav model poducavanja, takve odluke necemo ni morati donositi jer se prate djetetove zelje i mogucnosti i u skladu s tim se ide dalje.
Nema ocjena, nema stresa, nema forsiranja. Djeca se "blago" usmjeravaju, nema onog strogog autoritativnog pristupa, djeca se kroz nenametanje i opustenu atmosferu poticu na razvijanje sklonosti i na ucenje. Eto toliko, nadam se da nisam previse udavila......Hvala svima koji su se javili sa sugestijama i iznijeli misljenje. :)
