ne mogu prestati plakati

draga moja ja sam babaroga familije...a zašto...zato što...
-ja sam prva i uvijek (mm i ja jedino) presvlačila moju djecu
-ja sam prva i jednima kupala moju djecu
-ja sam prva i jednia (dok sam dojila a kasnije se i mm pridružio hranjenju) hranila moju djecu
-ja sam određivala kad i koliko ću nekog viđat
-ja se nisam i ne javljam na telefon kad mi to nedogovara
-sama sam sebi kuhala/spremala/čistila i nisam dala da nam iko zadire u našu privatnost
-nisam dala okupljanja kad smo iznosili djecu iz rodilišta
-nisam dala bančevanje do iza 22:00 doma kad i kako je kome pasalo
-nisam dala da se djeca nosaju i da im se u facu puše
-nisam dala da se puši blizu njih niti u prostoriji u kojoj su boravili
-nisam i ni dan danas ne dozvoljavam da ikome budu pasi za igru kako se kome ćešfne, u šetnju idu s mamom i tatom i mama i tata su najkompetentniji kad su u pitanju njihove potrebe


posalji sve u tri lijepa prikrajka, zagrli svoje dijete i muža i uživajte...onaj ko te voli i ko te poštuje doce do vas kad za to bude prikladno vrijeme i kad to bude pasalo tebi, muzu i bebeku...

sta se hrane tice, juhica iz vrecice je predivna, kuhani krompir s kuhanom piletinom (od koje se može napraviti i juhica kasnije) su predivni
sve je vrlo jednostavno samo kad se ti i tm dogovorite...lezi i govori mu što i kako da napravi i sve ce biti ok...a te ostale otkantaj od sebe i ugasi telefon... :love:

eh, da drage moje... situacija je napokon mnogo bolja. trebalo mi je zaista samo malo mira. istina sad su uslijedili ovi neugodni bolovi, ali predeverat ću, nadam se, i to...
upravo sam uspavala bebče, malo se vrzmam po kući i uživam u tišini.

:love:

bjuma, vezno uz bolove, ja nisam imala nikakvih, doduše nisam rodila carskim. Jedno kada sam dojila - može biti od dojenja (vele da je prirodni lijek za skupljanje maternice i njeno vraćanje u prirodni položaj i veličinu). Ja bih ti savjetovala da odeš ginekologu, nemoj paničariti, ali neka te dobro pregleda, zlu ne trebalo. Ja sam ti tjedan dana nakon poroda završila u bolnici sa temperaturom, kraj mene je bila jedna "carica" i nju je boljelo za popizditi. Dakle, kao i sve, možda nije ništa, ali svejedno idi ginekologu za svaki slučaj.

a) nije pristojno ić u goste prije mjesec dana - šest tjedana, a osobito bez pristanka majke; fino ti to sve rastjeraj, nisi niti trebala to dopustit ženo
b) sezona je gripe - ja svoje skoro trogodišnje dijete nikam ne vodim i ne primam goste. Da imam bebu ne bih goste u tolikoj količini niti na dvorište pustila da gledaju bebu kroz staklo.

ovo je vrijeme za tebe, bebu i obitelj.

Mislim da SVAKAKO moraš stavit na red te posjete i to tako da ih odbijaš dok se stvari ne poslože. A ti ljudi koji ti dolaze, a bebača tako mala, mislim, fakat ih NE RAZUMIJEM :? :?
A što se tiče PPD-a, i ja sam bila u tome i to oba puta. Držao me skoro 2 mjeseca, al je prošlo. Al, draga, skroz te razumijem kako ti je. I, naravno, kad ti se plači-plači, kad ti se urla-urlaj iz petnih žila i sl., jer je najgore držati osjećaje u sebi i tako otežavaš PPD-u da prođe.
Daj MM-u da malo pročita o tome,moj me počeo bolje razumijeti od kad se PPD-ovski uzdigao......
U svakom slučaju, šaljem ti dobre vibracije :love2: :love2: :love2:

eh drage moje, da se javim... danas sam bila kod doktorice i- sve je ok, barem što se tiče postooerativnog dijela priče- rana je ok, UZV nije pokazao bilo kakvu malformaciju. riječ je o crijevnoj virozi, dobila sam neke tabletice koje ne škode mlijeku i dojenju... istina, stomak se još uvijek nije smirio, ali barem nemam više one neizdržive bolove.
posjeta nema više, uživala sam u miru sa MM i bebom zadnja tri dana. sad se samo malo više brinem za mlijeko zbog ove situacije, mada ste mi rekli da ne moram.
ali, ne znam jesam li si umislila ili su mi se grudi nekako ispuhale... :mrgreen:

hvala vam na podršci. :heart: :heart: :heart:

Ja sam znala reći da su moje cice pametne, da točno znaju koliko mlijeka treba u kojem trenutku. I normalno je da ti se malo povrate u lakše stanje, pa ne mogu stalno biti tvrde. Sad se već stvorila neka ravnoteža između ponude i potražnje.
Ne brigaj :love2:

kad smo dosle iz rodilista MM se izborio da ide sam po nas jer se vec slagala delegata docekali su nas moji starci sa finim toplim ruckom kasnije popodne dosli i njegovi proslo ok
sutra dan je bila festa okretao se odojak na raznju hrpa ljudi ali meni je to cak i pasalo jer se sve odvijalo vani i ja i beba smo mogle u bilokojem trenutku otici u kucu :P

posjete su se dozirale jedan do dva para dnevno po sat ali meni je tako odgovaralo vrlo je bitno da se ti i TM dogovorite sto vam odgovara a sto ne

MM je kad je ona bila stara 6-7 dana iso na momacku a samnom je ostala mama samo kao potpora nije se nista mjesala samo me dvorila :P

a kad je bila stara 11 dana iso je kumu na svadbu i dosao drugi dan u 8 ujutro doma isto nas dvije je dvorila mama :P

ali tako smo se nas dvoje dogovorili i tako nam je pasalo

Kako si, bjuma? :love:

Ja sam plakala otkad smo krenuli iu rodilista. Moja mama ga je drzala na zadnjem sjedalu a ja sam sjedila naprijed. Bilo mi je toliko tesko da me MM cijelim putem drzao za ruku. Doma su nas docekali njegovi, prikljucili se i moji ali stvarno nisu puno smetali. Bebac je ionako spavao, mi smo rucali a onda sam im svima ljepo objasnila da imam zelju i potrebu da nas svi puste na miru i da nas troje uzivamo sami. Iako je moja mama planirala ostati par dana pa je malo bila razocarana, ja sam joj probala na najbolji nacin objasnit. Plakati nisam prestajala iz neznam ni sama kojeg razloga. Mislim da svi strahovi s kojima se hrabro nosimo tokom trudnoce, poroda i boravka u bolnici jednostavno moraju izbiti, pa netko place, netko vice...kako ko. Tek nakon mjesec dana, kad sam posteno upoznala svoje dijete i kad sam shvatila da sam ja centar njegovog svijeta i da on osjeca sve sto i ja, tek tada je sve krenulo kako treba.
I tek tad sam primala posjete, ljudi su zvali, pitali dali i kad mogu doci pa je i to funkcioniralo. A kad bi netko predugo ostao, otisla sam u sobu s bebom pod izovorom da moram dojiti. Ako sam zaspala, zaspala sam. Bas me bilo briga.

Kasno čitam ovaj topic pa tisamo mogu reći da smo svi uz tebe i da izdržiš, cure su sve već lijepo objasnile, vas troje ste najvažniji a ostali ako se uklope dobro a ako ne, koga briga 8)

Uživajte u vašoj srećici :*

Citiraj:

---

Irena23 prvotno napisa

Ja bih lijepo kad bi netko pretjerao s posjetama otisla u sobu dojiti uz objasnjenje da mali zeli samo lezecki dojiti, pa bih onda zadrijemala dok oni ne odu.

---

ovako sam i ja :)

ovdje ima stvarno dobrih savjeta, morat cu si zapamtiti ili zapisati.
nadam se da si ih poslusala.

i NEMAJ obzira za druge!!!
samo ti i beba ste na prvom mjestu.

zaboravi obzire prema tetkama, stricevima i slicno. treba im pokazat zube sto prije to bolje. to je u interesu vase male obitelji.

lijepo lezi, odmaraj i jedi. i mozak na pasu.

joj kad se samo sjetim!
sva sreća da sam i inače crna ovca pa mi i nije bio toliki problem!
ja sam se jednostavno znala pobrati s malom u sobu i više ne izaći!
ako nekome nije neugodno doći u 8 navečer vidjeti tak nekoliko tjedana staru bebu, zašto bi meni trebalo biti ako odem sa svojim djetetom na spavanje!
ona je beba a ja se još nisam bila oporavila!
i savršeno me nije ništa drugo interesiralo!
i sad, nema te posjete koja bi me natjerala da ne poštujem njenu večernju rutinu!
pa što god neki mislili o tome!

Ej, Bjuma, kako si? ( nije me bilo neko vrijeme)Jesu li se stvari barem donekle posložile? :love:

ej drage moje,

puuuno bolje.

imam krize još uvijek, iako povremen i kratkotrajne. ali, već su se stvari dovele u red, pa je to, uglavnom, zbog umora i pojedinih nesigurnosti koje su više produkt razmišljanja unaprijed.

uživam sa bambinom, izlazimo u šetnju. e, sad imam problema sa AS. :lol:

i- hvala što brinete...

:*

Ja sam plakala neprestano kad su mi malenog odveli na neonaltalogiju radi žutice. Osjećala sam takvu nesigurnost i imala razne filmove u glavi posebice kad bi mu nosila mlijeko i vidjela ga tamo u inkubatoru. Stalno sam bila natečena i uplakana. I sada (3tj nakon) plačem radi svakakvih gluposti, durim se na muža i tak....sve je to normalno....pa zamisli samo te sve promjene tijekom trudnoće, pa strahove, pa iščekivanja, pa porod...moraju se negdje izventilirati sve te nakupljene emocije

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

ja sam se jedno 3 tjedna nakon poroda pošteno zakačila sa sveki. Jednostavno, kod svih postoji ta posesivnost što se tiče djeteta. Nisam mogla podnositi da ju ona presvlači i sl.
....
Muškarci ti to ne razumiju, niti su toliko vezani za dijete jer ga nisu nosili u utrobi 9 mjeseci, niti su ga rodili, niti toliko brinu oko djeteta...
...
Vjerujem da ti se kao i meni odnos sa M promijenio i pitaš se kada će sve ponovno sjesti na svoje mjesto. Voljela bi da ti mogu odgovoriti na to pitanje, ali nažalost i danas, X mjeseci od poroda, stvari između mene i MM nisu kao što su nekada bile. Nekada zbog toga zapadnem u depresiju, ...ali iz svog primjera znadem da muškarci takvo što ne shvaćaju. U zadnje vrijeme kod mene pale samo povišeni tonovi koji su vjerojatno na razini zakonski nedopuštene buke

---

potpisujem

...i 3 tjedna nakon poroda još sam uvijek obilno krvarila, završila na hitnu - ispalo da se maternica nije do kraja očistila pa mi je gin propisala terapiju lijekovima da pokušamo izbjeći kiretažu
U to vrijeme bila sam jako slaba (izgubila sam dosta krvi tih 2-3 tjedna a i inače sam slabašna) i nisam se mogla brinuti za bebača kako treba pa smo otišli kod MD-ovih kao da nam oni pomognu dok ja ne budem bolje (dogovor je bio da ostanemo tjedan dana - koliko traje terapija - pa ako nakon terapije ne bude trebala kiretaža da se vratimo kući)
Prva dva dana, dok ja nisam malo "došla k sebi", sveki je sve radila (ja sam ga "samo" dojila) oko maloga i meni je to užasno smetalo - čim sam mogla stajat na nogama počela sam ponovno preuzimat brigu oko maloga jer nisam mogla podnijet da netko drugi radi sve oko moga djeteta...a MD-u to uopće nije smetalo, dapače - on je jedva dočekao da ne mora ništa. Užasno me razljutilo to jer navodno obožava maloga.
I tako je prošlo tjedan dana, uzv je pokazao da se maternica očistila pomoću lijekova i da ne moram na kiretažu, ali MD sad nije htio da se vratimo nego da ostanemo kod njegovih "samo još malo" dok on ne riješi faks :roll:
Nisam mogla više, posvadili smo se gadno i na kraju sam skupila maloga i otišla kući sama s njim...jedino mi je bilo žao zbog svekija, koji su u cijeloj toj priči bili sasvim fer i korektni, jer sam ispala grozna prema njima budući da oni igrom slučaja tad nisu bili doma pa im ništa nije bilo jasno ali eto..