Ostati s djetetom do 3. godine?

I ja sam jedna od onih koja je ostala sa djeteom kod kuće do iza 3 godine, nije mi nimalo žao.Kćer je krenula sa 3 i pol u vrtić, bez problema, sa voljom i željom za igranjem sa drugom djecom.(Ionako se do treće i igraju sami). Ne smatram da je djete ovisno o meni, niti je bila za vrijeme kada smo bile kod kuće.Išli smo u razne igraonice, družili se sa djecom (pokupili bolesti,vidjeli različita ponašanja što djece, što roditelja) i bilo je sasvim ok. Ako mogućnosti - financije dopuštaju, ja sam svakako za ostanak kod kuće.

I ja razmišljam o ostanku kod kuće do Laurine 3. Naravno, u međuvremenu bismo poradili na još (barem) jednom djetetu.

Nije nam prevelika panika s lovom, iako ja nisam sretna ni pomirena s činjenicom da bih živjela na grbači mm.
Čudan neki sklop, ali eto kako je tako je...

Isto tako mi je jako teško 'zatvoriti se'. Nikako ne bih uspjela biti 'samo mama', moram još nešto raditi... Pa se tako nadam i već polako stvaram okružje (imam još manje od mjesec dana) u kojem ću malo raditi, puno biti s Lauricom, a malo ću je prepuštati bakinom odgoju (u koji imam povjerenja).

Vjerujem da je to definitivno najbolje za moje djetešce i definitivno preporučam to svakome tko ima prilike ostati kod kuće.

Citiraj:

---

@n@ prvotno napisa

I ja razmišljam o ostanku kod kuće do Laurine 3. Naravno, u međuvremenu bismo poradili na još (barem) jednom djetetu.

Nije nam prevelika panika s lovom, iako ja nisam sretna ni pomirena s činjenicom da bih živjela na grbači mm.
Čudan neki sklop, ali eto kako je tako je...

Isto tako mi je jako teško 'zatvoriti se'. Nikako ne bih uspjela biti 'samo mama', moram još nešto raditi... Pa se tako nadam i već polako stvaram okružje (imam još manje od mjesec dana) u kojem ću malo raditi, puno biti s Lauricom, a malo ću je prepuštati bakinom odgoju (u koji imam povjerenja).

Vjerujem da je to definitivno najbolje za moje djetešce i definitivno preporučam to svakome tko ima prilike ostati kod kuće.

---

sve potpisujem :)

ja nemam priliku ostati sa malenim toliko dugo, ali nisam sigurna da bi ostala i da imam tu priliku.. rad van kuce je nesto sto mi je potrebno., kada bi mogla birati idealno bi bilo da mogu raditi pola radnog vremena i ostalo biti kuci, , ali birati izmedju punog radnog vremena i ostanka kuci toliko, biram raditi.. M ce jos malo godinu dana, prekrasan je i dobar deckic, lako je s njim.. kada ga ostavim par sati sa cuvalicom kasnije mi je s njim jos ljepse., valjda ga se jos vise zazelim.
Mislim da svaka zena koja dugo ostane kuci pocinje nakon nekog vremena svoje dijete uzimati zdravo za gotovo., njoj su vikendi isti kao svaki drugi dan., dok zene koje rade vikende pokusavaju zaista kvalitetno provesti sa svojom djecom ( ili bi barem tako trebalo biti ? )

Ja sam definitivno ZA ostajanje kući, naravno, ako ti dopuštaju financije.
S prvim djetetom sam se vratila na posao s njegovih godinu, i bilo mi je teško, često sam zažalila što nisam ostala doma bar još neko vrijeme. Nitko ti ne može platiti to vrijeme koje ne provodiš s djetetom, a to tako brzo prođe... A za posao i karijeru ima vremena.
Sad se nadam ostanku kući, možda ne baš do 3. godine, ali barem do 2., ako mi poslodavac nešto ne zakomplicira ili ako ne promijenim mišljenje zbog nekih neplaniranih razloga.

Citiraj:

---

Aphro prvotno napisa

j.
Mislim da svaka zena koja dugo ostane kuci pocinje nakon nekog vremena svoje dijete uzimati zdravo za gotovo., njoj su vikendi isti kao svaki drugi dan., )

---

na svu srecu - netocno ;)

Nebi si to mogla priuštit, nemam sponzore ni stan, a auto smo morali kupit jer u zg nebi mogli bez njega s djetetom.Kad bi platili kredu za auto i podstanarstvo....
Nije to jedini razlog, ne osjećam se dobro kad sam 24h doma, imam samo dvije frendice s djecom, jedna radi, druga ima i novorođenče. Bila bi u ZGB sama s djetetom gotovo čitav dan. Ne razgovarat s nikim do večeri...ja bi poludila.
To je baš tema koja mi je zanimljiva, bila sam doma (M je jako rijetko- kad sam imala ispite išao u vrtić ), do prije 6mj (njegove 2g 3mj) i već sam počela lagano ludit :(
Dok mi, s druge strane, ni ovo ne odgovara, kad ga ovako malo vidim.


E jesam zahtjevna.

Ako nisi žena od karijere i ako ti nije birna poslovno zadovoljstvo, uspjeh i napredovanje, onda samo naprijed. Ja znam da bi to za moje samopouzdanje i karakter bilo ipak previše.
Isto tako, ako ti ne predstavlja problem materijalna ovisnost o suprugu, samo naprijed.

A nema nekog odgovora na pitanje: otići ili ostati...
Svaka od nas je različita; netko provodi dane vani i svaki dan je u stanju iznaći neki novi način i mjesto zabave za sebe i klince, a netko se zatvori u kuću i nema ga za nikoga. Također, nekome je karijera važna, nekome je obitelj na prvom mjestu. Nečije dijete je zahtjevnije od drugog...
Tisuću je faktora, nažalost, jako često se tu upletu i financije.

Ja recimo gledam mm... znalo se naći par dana da nije radio, npr. kad sam ja bila bolesna. Taj čovjek STALNO nešto radi i STALNO je u stanju smišljati takve igre i izlete i svašta da sam ja padala na rit! Ja nisam takva, moj stil je više rutinske naravi.

I ja bih poludjela da sam stalno doma, ali si zato osim što radim poslove koje obožavam i mogu raditi kad god mi odgovara (treninzi pasa i fotografiranje te neki sitniji projekti za firmu), uvijek nađem i neki hobi tipa pletenja, šivanja i šta-ja-znam svašta.

I DEFINITIVNO nema te karijere zbog koje bih, ako mogu, otišla raditi full time nauštrb vremenu provedenom s djetetom. Čak mislim da nema ni tih novaca.

ja bi ostala da financije dopuste,ali ne dopuste,pa radim.

s druge strane,volim činjenicu da idem na posao-odnosno da nisam doma,jer i kad sam bila falila mi je prijašnja dinamika mog života.makar imam i frendice i ekipu sa slično starom djecom i ne mogu reći da sam stalno doma sjedila,svuda nas je bilo.

kao što je clumsy mum rekla-dobro mi je da radim nešto osim hendlanja djece.ali da sam mogla ostati,ostala bi,jer ipak,nježne su to godine i stvarno nas trebaju.

Ja isto razmišljam da ostanem još neko vrijeme doma kad Paula navrši godinu dana. Inače nemam posao pa bih ga morala prvo naći, a mislim ga početi tražiti kad bude imala cca. 1,5 god.

Da ju dam u jaslice s godinu dana mi ne dolazi u obzir, jedino bih je ostavila mojoj mami koja nažalost radi još uvijek, ali postoji mala vjerojatnost da odluči otići u prijevremenu mirovinu sljedeće godine. Svekrva je doma, ali ne želim da ju ona čuva. MM-a je tukla kad je bio mali i misli da je to normalno i da dijete treba dobiti batine ako je zločesto. Osim toga par puta mi je spomenula da nije dobro kaj smo bebu naučili da ju nosimo i s njom stalno plešemo jer bu to onda problem nekome tko će ju kasnije čuvati. (mislila je na sebe, naravno). Iz tog razloga mi je problem uzeti čuvalicu jer nikad bih mogla biti sigurna da nije takva, a pred nama samo glumi.

MM i ja smo odlučili da je nećemo ostaviti samu s nikim tak dugo dok ne bude znala govoriti.

Citiraj:

---

Aphro prvotno napisa

Mislim da svaka zena koja dugo ostane kuci pocinje nakon nekog vremena svoje dijete uzimati zdravo za gotovo., njoj su vikendi isti kao svaki drugi dan., dok zene koje rade vikende pokusavaju zaista kvalitetno provesti sa svojom djecom ( ili bi barem tako trebalo biti ? )

---

cak i da se to dogodi, mislim da je za dijete od godine dana bolje da je s mamom nego da nije, a za vikend da mu se organizira neka turbo luda zabava.

mozes ti uzeti dijete zdravo za gotovo, ali dijete ce te uvijek pokusati korigirati ako ga na neki nacin zanemarujes, bez obzira koliko vremena s njim provodis.

moje dijete je najsretnije kad smo svi doma i igramo se. vikend je poseban zato sto je i mm prisutan puno vise nego preko tjedna jer dosta radi. a djetetu treba i otac, ne samo majka. obavezno idemo negdje svi zajedno preko vikenda, a nekad ja sama negdje jedan dan popodne, a tata i sin se druze. inace mm je jako rano poceo uzimati doriana u setnju preko vikenda po par sati, da se ja malo odmorim. sad mi takav odmor vise nije potreban, pa to vrijeme nekako drugacije iskoristim.

meni isto poenkad fali da radim izvan kuce, ali kad pomislim koliko bi dorianu falila odmah odustanem od te ideje. isto tako znam da bi tu bilo jako puno gnjavaze, plus cinjenica da bi u prosjeku 10 sati dnevno izbivala iz kuce i jos vrijeme koje bi mi trebalo za spremanje, planiranje, odmor od posla...povjerenja nemam u nikoga izvana, moja mama bi ga mogla cuvati par sati dnevno, vise ne. tako da kad malo naraste ici ce u vrtic.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

Citiraj:

---

Aphro prvotno napisa

Mislim da svaka zena koja dugo ostane kuci pocinje nakon nekog vremena svoje dijete uzimati zdravo za gotovo., njoj su vikendi isti kao svaki drugi dan., dok zene koje rade vikende pokusavaju zaista kvalitetno provesti sa svojom djecom ( ili bi barem tako trebalo biti ? )

---

cak i da se to dogodi, mislim da je za dijete od godine dana bolje da je s mamom nego da nije, a za vikend da mu se organizira neka turbo luda zabava.

mozes ti uzeti dijete zdravo za gotovo, ali dijete ce te uvijek pokusati korigirati ako ga na neki nacin zanemarujes, bez obzira koliko vremena s njim provodis.

moje dijete je najsretnije kad smo svi doma i igramo se. vikend je poseban zato sto je i mm prisutan puno vise nego preko tjedna jer dosta radi. a djetetu treba i otac, ne samo majka. obavezno idemo negdje svi zajedno preko vikenda, a nekad ja sama negdje jedan dan popodne, a tata i sin se druze. inace mm je jako rano poceo uzimati doriana u setnju preko vikenda po par sati, da se ja malo odmorim. sad mi takav odmor vise nije potreban, pa to vrijeme nekako drugacije iskoristim.

meni isto poenkad fali da radim izvan kuce, ali kad pomislim koliko bi dorianu falila odmah odustanem od te ideje. isto tako znam da bi tu bilo jako puno gnjavaze, plus cinjenica da bi u prosjeku 10 sati dnevno izbivala iz kuce i jos vrijeme koje bi mi trebalo za spremanje, planiranje, odmor od posla...povjerenja nemam u nikoga izvana, moja mama bi ga mogla cuvati par sati dnevno, vise ne. tako da kad malo naraste ici ce u vrtic.

---

slažem se s medom, a posve se ne slažem s aphro - što si više s djetetom, više mu se diviš, bolji odnos gradiš i općenito :love: :love: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart:

Ne želim sol na ranu ženama koje moraju radit - al vrijedi svake minute bit s njima. ja bih mogla više lofrat jer imam kome ostavit dijete, al mi je krivo i žao mi je svakog momenta koji propustim. A moram reć da sam više tražila samoću dok sam još i radila... :roll: overload... jelte.

Aphro je napisala/o:

Citiraj:

---

Mislim da svaka zena koja dugo ostane kuci pocinje nakon nekog vremena svoje dijete uzimati zdravo za gotovo., njoj su vikendi isti kao svaki drugi dan., dok zene koje rade vikende pokusavaju zaista kvalitetno provesti sa svojom djecom ( ili bi barem tako trebalo biti ? )

---

Ne slažem se, ja si nekak naivno razmišljam da će nam onda svaki dan biti vikend. Šalim se, znam da će uvijek biti teških trenutaka, kao što ih i sad ima, biti će dosade i svega ostalog što ide u kompletu kad si s nekim 24/7, ali opet smatram da će biti i puno sreće, zabave, ljubavi, osmjeha, igara, razgovora, šetnji, druženja, plesanja, pjevanja, čitanja, kuhanja,....

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

a djetetu treba i otac, ne samo majka.

---

ne, djetetu treba JEDNA topla i stalna osoba u zivotu u ulozi roditelja... ne mora biti ni (bioloska) majka/otac...
ostalo je bonus...
ali, na zalost, moze biti i smetnja (npr. miru u kuci - koji je isto jedna od primarnih potreba djeteta)...

istina, djetetu do 3.godine treba jedna konstanta, zato je vrtić(do th godina) nužno zlo,dok je kasnije super mjesto za socijalizaciju.
Mama je kao konstanta najbolji izbor, zbog dojenja, ako dojenja nema, jednak je izbor i netko drugi.
(i zato su ove gluposti koje naši političari promoviraju pod krinkom prava žena neutemeljene skroz)



Moje dijete, naravno, ide u vrtić, tamo mu je divno, al mislim da mu bilo još draže da je sa mnom još koji mjesec.
Nažalost, ja si to ni financijski ni psihički ne mogu priuštit.

Ima još nešto o čemu smo nedavno raspravljali i s čim se slažem, quality time je izmišljotina, mi smo jednako bliski kad zajedno vadimo robu iz mašine, kad ja perem sudje, a M ih briše il kad mijenjamo vodu ribici, kao i kad radimo predstave i slažemo legiće, tako da se sve na svijetu može vratit, nadoknadit, promijenit, osim vremena koje je prošlo.

krompiric - samo kod zlostavljanja je nemoguce ponovno uspostaviti povjerenje, svi drugi jos imaju shanse :) nekako mi je ovo zadnje tako konacno zvucalo...

Citiraj:

---

lucky day prvotno napisa

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

a djetetu treba i otac, ne samo majka.

---

ne, djetetu treba JEDNA topla i stalna osoba u zivotu u ulozi roditelja... ne mora biti ni (bioloska) majka/otac...
ostalo je bonus...
ali, na zalost, moze biti i smetnja (npr. miru u kuci - koji je isto jedna od primarnih potreba djeteta)...

---

ja se ne slazem da djetetu treba jedna osoba, tko god to bio. naravno, jedna osoba ima prednost nad institucijom kao sto je vrtic. ali situacija da dijete ima majku koju vidi dva sata dnevno i toplu osobu koju vidi 10 sati dnevno, a koja mu nije majka...ne znam, meni su tu dvije osobe od kojih niti jedna ne ispunjava funkciju 100%. a da djetetu treba i otac...ne znam sto je tu sporno. ok, ako ga nema prezivjet ce (kao sto sam i ja), ali mislim da ako vec ima oca koji je psihicki zdrav i kojem je stalo do djeteta onda moze samo profitirati od toga. mislim da djetetu u idealnom slucaju treba stabilna obitelj.

i ne mislim da je majka najbolji izbor zbog dojenja, a ako ne doji moze bilo tko biti jednako dobar izbor...majka je nezamjenjiva.

ovo za kvaliteta vs kvantiteta se slazem. samo sto ja mislim da je i vjesanje vesa kvaliteta, isto kao i igranje s igrackama.

Citiraj:

---

djetetu do 3.godine treba jedna konstanta, zato je vrtić(do th godina) nužno zlo,dok je kasnije super mjesto za socijalizaciju.

---

za mene je ovo sa socijalizacijom totalna glupost. i ako je to glavni argument za vrtić, onda smatram da je vrtić nužno zlo bez obzira na dob :/

the potpis

planiram isto, ostati kod kuce, dok svako dijete ne bude 3 god.
vec sam se pripremila na to da sljedece 4 god, dane cu provoditi ovako kako ih sad provodim... (nekad me copi kriza)

ali, ako si to mozes priustiti, samo budi sretna i uzivaj s djecom, jer mnogi si to prizeljkuju, a ne mogu...

ima vremena da idu u vrtice , skole, cuvanja, druzenja, i sve to nakon 3 god....a do tad = mama! :love:

Ja skidam kapu onima koje bi ostale doma do 3. godine. Mi bi si to mogli priuštiti, ali ja bih završila na psihijatriji (a MM i ja pred razvodom). Ja sam se spasila od kad sam otišla raditi (nemojte sad drvljem i kamenjem, please).

Andriju čuva gospođa s kojom smo prezadovoljni, i na Andriji se vidi da s njom uživa.

martinaP razumijem te. kao što razumijem i krumpirić

po meni to i nije toliko pitanje "karijere", koliko postoji opasnost da se time majka potpuno zapusti i zanemari svoje interese i želje. to što sam postala majka, ne znači da sam prestala živjeti kao osoba. naravno nitko ne spori da su djetetove potrebe bitnije, al ni majčine ne smiju biti zanemarene.. inače imamo slučajeve kao onaj nedavno kad je majka ubila svoje dvoje djece... svi ćete biti suglasne sa mnom, da... no u teoriji je to lako reći, a u praksi to često izgleda malo drugačije... i na kraju često, prečesto sve ostane na ženinim plećima.

ja se samo sjećam moje prve godine kad sam bila doma, na šta sam ličila - i psihički i fizički (ok, bilo je tu još nekih stvari koji su utjecali na moje stanje). i tek kad sam se trznula, počela izlaziti, krenula na studije - ponovo malo više intelektualno uključila mozak, susretala se sa drugim ljudima - preporodila sam se. što je u konačnici samo dobro došlo i mom djetetu.

martinaP je napisala:

Citiraj:

---

Ja skidam kapu onima koje bi ostale doma do 3. godine. Mi bi si to mogli priuštiti, ali ja bih završila na psihijatriji (a MM i ja pred razvodom). Ja sam se spasila od kad sam otišla raditi (nemojte sad drvljem i kamenjem, please).

---

Nema razloga za drvlje i kamenje, svi smo mi različiti, ne mora svaki aranžman odgovarati svakome. Ja isto dok ne probam ne mogu 100% tvrditi da ne budem od svega "luda". Kao što sam i rekla trenutno mi se čini da bi ostajanje kod kuće bilo divno rješenje (najbolje) i za bebu, mene i MM. Nadam se da će se sve posložiti u našu korist i da ću stvarno ostati kod kuće s našim zlatom. E onda ću se javiti s novim iskustvima.

mislim da ce, vec samim tim sto to stvarno zelis i uvjerena si da bi tako bilo najbolje za tvoje dijete, to stvarno i biti najbolje rjesenje za vas. :)
ja sam isto odlucila ostati kod kuce do 3. godine prvog, a sad i drugog sina.
ponekad pomislim da cu izgubiti zivce jos dok E. navrsi 3, ali probat cu. ako u bilo kojem trenutku vidim da vise ne ide, upisat cu ga u vrtic ranije i krenuti na posao.
za sada nam ide jako dobro i zadovoljni smo. F. ce uskoro navrsiti 3 i krenuti u vrtic onoliko koliko bude htio. sretna sam sto imamo tu mogucnost da ga necemo morati ostavljati u vrticu ako on to ne bude htio.

Citiraj:

---

ako počnem raditi nema povratka. :/

---

Ne znam kako je to regulirano s prvim djetetom, ali pravo na 3-godišnji ostanak s 3. djetetom možeš prekinuti i ponovo koristiti (do navršene treće godine djeteta). Npr. ja sam sa svojim trećim bila na porodiljnom godinu i pol, a onda sam se vratila na posao. Neko smo se vrijeme "snalazili", a onda je zadnjih pola godine pravo na porodiljni koristio MM (dakle - ne samo da može prekid i ponovno korištenje, nego i zamjena korisnika prava).

Anemona, ovo gore dajem samo kao dodatnu informaciju. Ja bih, kad bi mi mogućnosti dozvoljavale, ostala kod kuće tri godine. Ne kažem da je to najbolje rješenje za sve mame, ali, čitajući tvoje postove, čini mi se da bi za tebe moglo biti... U svakom slučaju - sretno!

--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005

oprosti, meda, ja stvarno ne kuzim kako koristis rijec 'treba' u svojim postovima...

ako ju koristis za primarne psihofizicke potrebe (tako sam ju ja koristila) - onda mi je masa izjava jako sporna...
ispada skoro da je zadovoljenje potreba djeteta zaposlene majke (van doma) skoro usporedivo sa zadovoljenjem potreba djece u sirotistu... :shock:
nadam se da krivo primjecujem :/

Citiraj:

---

lucky day prvotno napisa

oprosti, meda, ja stvarno ne kuzim kako koristis rijec 'treba' u svojim postovima...

ako ju koristis za primarne psihofizicke potrebe (tako sam ju ja koristila) - onda mi je masa izjava jako sporna...
ispada skoro da je zadovoljenje potreba djeteta zaposlene majke (van doma) skoro usporedivo sa zadovoljenjem potreba djece u sirotistu... :shock:
nadam se da krivo primjecujem :/

---

problem je nastao kad si ti izvadila moju izjavu iz konteksta ;)

ja sam s tim da djetetu treba i otac htjela reci da nece djete ne znam sto patiti ako majka nije sto posto posvecena njemu jer je stalno s njim, jer i otac provodi vrijeme s djetetom, i za to vrijeme moze majka malo napuniti baterije.
nisam mislila vrijedati jednoroditeljske obitelji ili posvojenu djecu. nego ako djete vec ima oca bio bi red da mu se malo i posveti. a mi tu vecinom pricamo o majkama ko da sva nasa djeca imaju samo 1 roditelja - majku.

i da, krivo primjecujes ;)

o da, sad kuzim sto si htjela reci...
i cak se i slazem... :mrgreen:
hvala ti na odgovoru...

Kanga je napisala:

Citiraj:

---

Ne znam kako je to regulirano s prvim djetetom, ali pravo na 3-godišnji ostanak s 3. djetetom možeš prekinuti i ponovo koristiti (do navršene treće godine djeteta).

---

Niti ja ne znam kako je to regulirano za prvo dijete, ali stvarno mislim da nema povratka kad jednom nakon što je dijete starije od godinu dana počneš raditi. Ako netko zna točno neka me ispravi.
Ali da se i to može, nekako si mislim da bi me na poslu u top nabili da radim npr. 2 mjeseca, pa ponovno otiđem kući. Ustvari ih i razumijem, jer kad se vratim, posao mi je takav da treba oko 3-4 mjeseca uhodavanja, pa bi bilo krajnje neozbiljno da ih onda napustim. Iz tog razloga to kod mene mora biti konačno, kad se vratim, tu sam, na raspolaganju. Iz tog razloga me brine i druga trudnoća, ponekad mislim da bi bilo najpametnije ostati tri godine doma, negdje pred kraj druge zatrudniti i samo nastaviti. (Naravno za ovu soluciju treba živaca i jedan srednji dobitak na lotu).

Jednom kad se prekine neplaćeni, nema više povratka, ne možeš ga prekidati i ponovo ga koristiti.

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Ja skidam kapu onima koje bi ostale doma do 3. godine. Mi bi si to mogli priuštiti, ali ja bih završila na psihijatriji (a MM i ja pred razvodom). Ja sam se spasila od kad sam otišla raditi (nemojte sad drvljem i kamenjem, please).

---

čula sam mnoge mame da isto tako razmišljaju. (i ne vidim zašto bi itko išao drvljem i kamenjem na tebe).

ja imam pravo ostati s djetetom do njegove 3. godine, no mislim da to pravo neću u potpunosti iskoristiti i to ne iz isključivo financijskih razloga, već zato što trebam odmak od same uloge majke.

ne zagovaram nikakvu stranu po pitanju ove teme, osim što sam jako sigurna da je itekako potrebno da majka što prije prepozna svoje potrebe, osjećaje i da sukladno tome i djeluje - zbog dobrobiti sebe, ali i zbog svog djeteta, obitelji.

inače, priklanjam se mišljenju onih koji kažu da je za dijete dobro da ima jednu osobu koja će biti alfa i omega njegovog najranijeg odrastanja, no to ne mora nužno biti majka.
naime, u psihologiji čak i postoji termin "majčina ljubav", no to se ne prevodi doslovce, jer tu "majčinu ljubav" dijete može dobiti i od oca, tetke, bake.... :)

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Ja skidam kapu onima koje bi ostale doma do 3. godine. Mi bi si to mogli priuštiti, ali ja bih završila na psihijatriji (a MM i ja pred razvodom). Ja sam se spasila od kad sam otišla raditi (nemojte sad drvljem i kamenjem, please).

---

čula sam mnoge mame da isto tako razmišljaju. (i ne vidim zašto bi itko išao drvljem i kamenjem na tebe).

ja imam pravo ostati s djetetom do njegove 3. godine, no mislim da to pravo neću u potpunosti iskoristiti i to ne iz isključivo financijskih razloga, već zato što trebam odmak od same uloge majke.

ne zagovaram nikakvu stranu po pitanju ove teme, osim što sam jako sigurna da je itekako potrebno da majka što prije prepozna svoje potrebe, osjećaje i da sukladno tome i djeluje - zbog svog djeteta, braka, obitelji, ali prvenstveno zbog sebe.


inače, priklanjam se mišljenju onih koji kažu da je za dijete dobro da ima jednu osobu koja će biti alfa i omega njegova najranijeg odrastanja, no to ne mora nužno biti majka.
u psihologiji čak i postoji termin "majčina ljubav", no to se ne prevodi doslovce, jer tu "majčinu ljubav" dijete može dobiti i od oca, tetke, bake.... :)

Ja mislim da to sve ovisi o individualnoj situaciji. Koliko žena ima ambicija u poslu, voli li svoj posao, ispunjava li ju, ima li joj tko čuvati dijete, kakva je financijska situacija itd.
Ja sam se s njegovih 11 mjeseci osjetila spremnom za povratak na posao i osjetila sam želju za radom. Posao me potpuno ispunjava i da ga nema bilo bi mi monotono. On mi daje jedan balans. Kada dođem na svoje radno mjesto odmaram se od obiteljskih obaveza, a pred kraj radnog vremena jedva čekam da dođem kući i posvetim se djetetu. Malog mi čuva mama koja svoj posao obavlja izvrsno, financijski mi posao jako dobro dođe i što je najvažnije uživam u njemu, upotpunjuje mi život.
Isto tako mi je bilo nezamislivo vratiti se kad je on imao 6 mjeseci. Netko bi me morao puškom tjerati i odvajati od njega. Mislim da svatko mora sam za sebe procjeniti jer nema nekakvog pravila, sve je splet okolnosti i situacije u kojoj se trenutno nalazimo.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

Citiraj:

---

djetetu do 3.godine treba jedna konstanta, zato je vrtić(do th godina) nužno zlo,dok je kasnije super mjesto za socijalizaciju.

---

za mene je ovo sa socijalizacijom totalna glupost. i ako je to glavni argument za vrtić, onda smatram da je vrtić nužno zlo bez obzira na dob :/

---

sa ovim se isto totalno slazem. jednom sam razgovarala sa jednom lijecnicom cije je dijete od pet godina doma i cuva ga baka. i ja ju pitam da kako to jer da na mene svi vrse pritisak zbog socijalizacije (btw poceli su cim je navrsio godinu dana :roll: ) i meni ona doslovno veli: "ma dajte molim vas kakva socijalizacija, to je totalna izmisljotina. pa ne zivite u sumi bez ljudi da bi vam dijete bilo nesocijalizirano. imate prijatelje, idete u park, ne? to je djetetu dovoljno sto se socijalizacije tice.

kada govorite o financijama mislite uglavnom na plaću, jelda?
a mirovina? ;)

MM i ja smo isti dan sklopili ugovor za II mirovinski stup. Danas 5 godina nakon toga ja iza sebe imam dva porodiljna od godinu dana i par mjeseci čuvanja obje trudnoće i rezultat: imam točno duplo manje novaca uplaćenih u mirovinski fond. a nemam puno manju plaću od njega čak smo u to vrijeme kad smo sklopili ugovore imali iste plaće.
govori li nam to što, na žalost?

Šta se tiče socijalizacije, mislim da je važna za djecu predškolske dobi važna, a za koju nije nužan vrtić. Imam jedan dobar primjer u široj obitelji - curicu od godinu dana počela je čuvala baka, koja se usput brinula za bolesnog djedu. Curica je nakon par mjeseci počela plakati svaki puta kad bi vidjela nekog nepoznatog, pa i svoje bliže rođake. Slabo je jela, spavala, skrivala je lice rukicama, sklanjala se od nepoznatih ljudi, i po meni, bila na najboljem putu da završi kao totalno asocijalno dijete. Na koji se način baka brinula za nju tokom dana, koliko joj je vremena posvećivala, stvarno ne znam. Uglavnom, roditelji su je, nakon što su vidjeli sve to, prebacili kod druge bake, koja je već čuvala nekoliko unuka i gdje je imala "ekipu" svojih godina - i tamo procvala.

A što se mene tiče, uvijek mi je bilo krivo što nisam išla u vrtić, nego me baka čuvala. Kad sam došla u školu, najteže mi je padala komunikacija s vršnjacima. Trebalo je par godina da sve to dođe na svoje. Tako da o toj predškolskoj socijalizaciji imam neki stav koji je prije svega subjektivan.

Kad govorim o financijama ja ne mislim samo na plaću, nego i na budućnost, jer izostanak sa posla od tri godine, posebno u mojim godinama, nije uopće lako nadoknaditi. Niti sa nekakve stručne strane, a još manje sa strane pozicije na poslu. Ja sam to vrlo bolno osjetila.
Normalno - opet - ima različitih poslova.

po meni socijalizacija nije samo igranje s djecom u parku (što se i ne može sprovoditi uvijek), nego puno puno više i smatram da djeci prije škole u svakom slučaju treba vrtić (kao jedan blaži oblik ulaska u institucije). o tome jesu li jaslice potrebne - o tome se da diskutirati, al' vrtić kao vrtić - od 3-4 godine do škole (možda i skraćeno vrijeme) - ne vidim ništa loše u tome, dapače. i pored svoje ogromne želje da se posvetim djetetu, ne mislim da bih mu se mogla s istim žarom posvetiti cijeli dan (izmišljati igre i biti skoncentrirana, ne praviti ništa za jesti, zapostavit sebe i kuću) kao što to čine dvije tete i onda ja kad ju ostatak dana preuzmem. o igri s prijateljima, o učenju u načinu ophođenja s drugima, o društvenim igrama, o svemu ostalome da ne govorim. to je jedno (dodatno) ogromno blago koje se na ovom forumu počesto relativizira.

Citiraj:

---

ja ne mislim samo na plaću, nego i na budućnost, jer izostanak sa posla od tri godine, posebno u mojim godinama, nije uopće lako nadoknaditi.

---

mima, na njemačkom principu je dokazano da žene koje su s muškarcima krenule s iste pozicije (završen faks, početna plaća) NIKAD više ne dostignu njihov stupanj (bilo plaće, bilo položaja i sl) ako si uzmu tih 3 godine dopusta.