cure malo da vam pobijem teoriju.
Ja sam odrasla u obitelji koja je samo za poželjeti. Divni roditelji i brat puni ljubavi i razumijevanja. Kad bih jednom riječju trebala opisati iskoristila bih riječ harmonija.
A ipak je ta idiopatija tu
Printable View
cure malo da vam pobijem teoriju.
Ja sam odrasla u obitelji koja je samo za poželjeti. Divni roditelji i brat puni ljubavi i razumijevanja. Kad bih jednom riječju trebala opisati iskoristila bih riječ harmonija.
A ipak je ta idiopatija tu
i moji se razveli :roll:
Muž iz harmonične obitelji, moji su isto neloši - ono - relativna normala. Moja sestra zatrudnila unutar 3-6 mjeseci odnosa bez zašitite, jednako kao što je i brat MM-a napravio dijete i to ne tako mladoj mami (mislim da je imala 36) u prvom odnosu bez zašite :). Tako da ne mislim da su neke teškoće odrastanja uništile psihu meni i mom mužu, ali ne i njegovom bratu i mojoj sestri. A najbolje su mi argumenti kontra psihe i kontra onih tirada - e, da ste se čuvali u mladosti itd. - iskustva nekih soc. radnika koji su istovremeno i na ovome forumu pa kažu - kako to da bez problema ostaju trudni promiskuitetni ljudi ili ljudi koji žive u ekstremnim uvjetima -alkoholizam, narkomanija, psih. bolest itd. - čija djeca dospijevaju zbog nebrige u domove? Tako da bih ja stvarno psihu dismisala, to je tako ono argument po meni petparačke literature - Gloria, Arena, ili lifestyle magazina - Cosmo itd. Ako je to tako, a kako to stvarno da nas niko ne šalje psihijatrima, na primjer? Jeftinije bi to državi i zdravstvu bilo, nego da moraju pipetirat po laboratorijima za nam pomoći, a osim toga narastao bi natalitet bez tih, u očima nekih, kontroverznih terapija - ono, čisti win-win? Kako? Zato jer to nema veze jedno s drugim, naravno.
Ma, ja sam uvjerena da će za nekih tipa 50-100 godina skužit kako još bolje selektirat embrije i u čemu je štos i da će se idiopatija pretvorit u neku kontkretnu dijagnozu - tipa sindrom taj i taj (na čisto kemijskom nivou - ova ili ona antitijela itd.) koja sad ne kuže. Tako da će argument psihe, ako je ikad i važio, otić u povijest, i idiopataija će bit jednako banalna i laka za dijagnosticirat, neće se zvat tako, nego npr. sindrom ovaj ili onaj, kao što su to loš spermiogram, začepljeni jajovodi, septumi u maternici ili nešto tako jednoznačno.
Kao i tia, odrasla u obitelji za poželjeti. Starci puni poštovanja i razumijevanja, svađe rijektke i kratke, braća i sestre ko iz bajke (i danas, kao odrasli ljudi sa svojim obiteljima, volimo se, posjećujemo i lovimo svaku priliku da se nađemo zajedno kod staraca!). Prekrasna brojna obitelj, s puno veselja! A seka i ja pokušavamo i pokušavamo s MPO.
Baš sam danas pogledala svoje stare i nove nalaze i gle čuda :shock: , dva MPO dr. pišu o idiopatskoj neplodnosti!
Djetinjstva se i danas rado prisjećam s osmjehom na licu. Obitelj puna ljubavi i podrške. Iako su nas direktno pogodile neke ratne strahote, zahvaljujući roditeljima, bila sam maksimalno zaštićena.
I sama ušla u sretan brak, pun podrške i povjerenja.
Zaključak je ono što Ina kaže:to nema veze jedno s drugim
jeste li ikad razmišljale o tome kako i sama neplodnost utječe na psihu?
osobno smatram i ponavljam vjerojatno po neznamtikojiput na ovom forumu, a prije smo se oko toga i složile u jednom drugom kontekstu, kako je psiha neodjeljiva od tijela, tako da taj segment neuspjeha nikad ne treba ignorirati.
no, vrlo često je on udružen s kojekakvim tjelesnim problemima pa ga zbog toga ne možemo gledati kao nešto što je osnovni razlog neuspjehu.
sumnjam da će se ikada otkriti na točno koji način uspjeti.
evo za primjer:
osoba koja tvrdi da psiha nikako ne utječe na uspjeh u 100%tnom uvjerenju kopa po netu i traži kojekakva rješenja kako da poveća uspješnost svog IVF postupka.
u vrijeme dok tako traži po netu, nailazi na forum osoba koje su u istim problemima i koje također traže isto po forumu i bespućima sajberspejsa.
dok se tako druži i razglaba sa svojim forumašima, osjeća da nešto poduzima i sigurna je da će saznati u čemu je kvaka neuspjeha, a njena podsvijest i neurofiziologija konačno dobivaju zasluženi odmor od konstantne napetosti koja je osobu pratila sve ove godine neuspjeha i koooonačno obavi svoj posao pripreme organizma za trudnoću kako treba.
naravno, tu pomogne i tim MPO stručnjaka, pokoja placebo i nekoliko pravih tabletica koje riješe neke male nedostatke i...dogodi se TRUDNOĆA.
ja na to eto tako gledam-iz osobnog iskustva i malo svoje mašte ;-)
:shock: i moji....Citiraj:
pirica prvotno napisa
mm i ja idiopati,e sad ne znam vazi li to za nas jer vec imamo curu od 9 god (koju smo dobili poslije 3 god.cekanja, a osnovni nalazi i hsg .sve5),kad smo htjeli drugo opet ne ide 6-7 god,opet spermiogram, hormoni, hsg,opet sve ok (povremeno prolaktin povisen, i ne bas dobar pct-ali kazu da uglavnom svima tako bude :roll: )
Uspjeli smo u sept.07,ali je bio missed u 7ned. (kiretaza u 11 ned.),i sad iznova....ne znamo sa cim se borimo ...
a ovo u vezi porodica iz kojih poticemo,
nemojte me sad otpiliti,ali negdje sam naisla na podatak da nas odnos sa majkom ima veze sa nasom plodnoscu,ne znam sta ni kako,ne pitajte me, ali ako je neko nesto o tome vec cuo voljela bih znati objasnjenje...Moje djetinjstvo je bilo divno,stvarno,moji jesu razvedeni, ali stvar je u tome sto mi ,djeca, nismo kuzili da stvari ne stimaju dok nije puklo, a tad vise nisam bila tako mala ( a ni tako velika- 15) faza do puberteta je bila bajka...i uvjek sam bolji odnos imala sa taton nego sa mamom.
Nisam ja ubjedjena da je u tome kvaka,ali voljela bih cuti sta vi mislite, i samo jos ovo-i moj brat i moja sestra su bebe dobili kad su ih pozeljeli , isti mjesec (sestri je sutra termin :love: ), ali sad kad vratim film, drugacije smo i reagovali na njihov razvod i oni imaju puno bolji odnos sa mamom nego ja....naizgled smo mama i ja ok,ali u dubini stalno ja nju krivim za krah naseg malog carstva....bas sam oduzila,bolje da prekidam,sorry...
pa odnos s majkom utječe na koješta u našim životima, ali da je baš toliko povezan s našom plodnošću...sumnjam.
možda bismo mogli prokopati postoje li istraživanja na tu temu.
npr. meni je pokojna baka često govorila da je za mene bolje da budem žena od karijere-tako si je ona zamišljala moj život, nego da budem majka jer kao majčinstvo donosi prevelike brige.
to mi je jako često govorila i moguće da mi je na taj način zaista usadila određenu dozu ambivalencije u tom pogledu-priznajem da sam često razmišljala o tome što mi je govorila.
nego, opet ispada da su žene glavni "krivci" neplodnosti.
zbog čega je našim muževima loš spermiogram?
šta su i za to krive njihove mame?
;-)
sretno svima u postupcima,
ne vrijedi se previše osvrtati u prošlost kad tamo više ništa ne možete promijeniti.
bolje živite sad i za sad, a onog od prije se sjećajte samo ako je valjalo :-)
drago mi je što se pokrenila ova tema jer smo mi opet među idiopatima.
naime, već smo bili dok nakon 2,5 godine konstantnih pokušaja nisam ostala trudna.
svi nalazi, brisevi, testovi i meni imm-u bili su odlični, bezprijekorni, ali T nikako dvi i po godine.
i svega sam se naslušala, a najviše onoga: to je u glavi, opusti se.....koji idiotizam to kazat nekome ko ide leć i budi se s mišlju je li danas onaj dan D koji treba iskoristit.
i tako je vrime prolazilo (sorry unaprid ako malo odužim i što će nekim moja priča bit u najmanju ruku za odmahnit rukom i kazat da fantaziram).
kad smo skužili da od trudnoće ni T počnemo se malo aktivnije bavit mišlju o pohođenju doktora osim za vadit briseve.
io danas se sićam datuma ko da je jučer bilo:
- 3.12.2203. odem na dogovor za obavit HSG (i dogovorim ga za siječanj 2004. čim mi prođe menstruacija).
- ciklusi su mi bili točni u sat, 25 dana.
- 5.12. dobijem M (znači slijedeća stiže 30.12.)
- 30.12 ništa, 31.12 ništa......10.1. ništa. mene obliva znoj, muka mi živa da se sad nešto i dodatno iskompliciralo taman pred dogovoreni HSG.
- 10.1. radim ipak na nagovor kume test koji se zaplavi (srići naravno nije bilo kraja).
ali bitan je dio od dogovora za HSG do turdnoće.
negdi 6.12. dobijem ja jedan komad tijesta koji se zove "vatikanski kruh", tom komadu se nadoda još sastojaka i miješa 5 dana zaredom uz intenzivnu molitvu za ono što želiš. naravno, ja sam imala samo jednu želju. 6. dan fino taj kruh podijeliš na 4 komada i 3 podijeliš onima za koje misliš da im treba, a 4. ispečeš i pojedeš (btw, kolač je predivan).
taj mjesec sam ja većinom provela kod mojih dok je mm bio doma. i vratim se ja doma 17.12., naravno mm-a nisam dugo vidila i uslijedi "posao". nakon toga mene uhvati svrab, neke beštijurine i tu je bilo gotovo s "pravljenjem bebe". znači jedan jedini put smo se "pohvatali", 17.12. i urodili predivnim plodom.
ja vjerujem kako je meni ta duboka molitva, vatikanski kruh i činjenica da sam se ja stvarno opustila kad sam rekla: ok, od prirodnog hopa-cupa nema rezultata, idemo vidit šta se dalje može napravit. i tad sam nakon dugo, dugo vrimena s mm-om legla u krevet neopterećena mišlju je li sad onaj pravi trenutak, jesmo li pogodili dan, jesam li dobru pozu odabrala.....i sve šta inače muči one koji se "oznoje" za doć do diteta.
sad smo opet u pokušajima, ne ide nam najbolje. odnosno nema rezultata. osim što svako malo ja skupim neki svrab, pa se liječim, pa opet khopa-cupa" i tako u krug bez rezultata.
Ma,da,u pravu si...samo, malo me potakla tema, pa sam se sjetila toga,inace da jako vjerujem u to ne bih se toliko povlacila po bolnicama, vec bih isla na "opustanje" u neki sanatorijum...Citiraj:
rvukovi2 prvotno napisa
(a mozda i to podsvjesno izbjegavam ,jer znam da bi me pitali o mom odnosu sa mamom :lol: )
;)
Ne znam niti jednu ženu koja ima nekompliciran odnos sa svojom mamom - većina ih je normalno plodna. A tek što brat od muža ima kompliciran odnos i s tatom i s mamom, pa je zabio gol iz prve. Odnos mama-kćer je jedan od kompliciranijih, kao i općenito roditelj-dijete. Ne znam čemu razbijat glavu s time, ali stvarno. Možda to sve ima veze i s podzemnim vodama i ne znam čime ne - harmanovo ono nešto je točno prolazilo preko kreveta mene i sestre, po našoj desnoj strane, i gle, i ona i ja imamo veću desnu dojku (bez zezancije), plus meni je duža i desna noga i bolestan mi je i desni kuk - možda je u tom čvoru ili struji rješenje svih misterija mog života, a ja luda idem kod doktora (za nogu nekih 12 i ostala bez dijagnoze), a za neplodnost obišla regiju Aple-Jadran... Ajde, cure, nemojte se naljutit sad na ovo - ali čemu sad to čačkanje po prošlosti, a možda je ovo, a možda je ono, oh, the mystery of life :* .
E, i meni je moja mama govorila - putuj, ćerce, ne budi luda, šta će ti dica, vidi mene šta sam se usosila (vjerojatno da me utješi, ali ko bi znao), doduše, ali je govorila i da tek ako rodim nju ću razumit, tata mi je rekao da nek' ne upisujem fakultet u ZG-u jer kako ću ja preživit u tom "Sibiru" s mojim problemima, pa mi je none govorila da niko nije pitao ko je šutio, nego ko je govorio i da ću ja u poduzeću "visit na vješalima" (utjecaj komunizma na nju je bio prejak, muž strijeljan u ratu), a teta mi je govorila da ću bit poslovna žena ka i ona, da sam ja njeno pametno i šarmantno itd. E, i jednom mi je mama rekla da je čitala da je moje ime loše skombinirano za djecu (pritom je intelektualka, ali ima svojih "new age" momenata), pa je sestri rekla da je imala spontani sigurno zbog para koje je udisala u laboratoriju umjesto da je ispijala kave i šetala se kao sve "normalne" trudnice, a i ti vražji mobiteli. E, i ja taman pred kraj osnovne htjela bit kaubojka i ić' jahat u Sinj na hipodrom, možda je i u tome neka negativna vizija. MM-u su govorili... ne znam šta su njemu govorili, on je bio u izviđačima, ali mislim da je to fakat overblown sve skupa i da nema smisla tako čačkat naš personality na sitne djeliće jer mislim da ne vodi ničemu, ali uistinu. Sretno nam bilo svima, uz liječničku ili božju pomoć (ali bez "psihoanaliza", po mogućnosti) :heart:.
Sve što doživimo utječe na našu psihu, a di ne bi neplodnost. Po meni, treba napravit bilo koji "trik" koji će nam pomoć (po našem individualnom "viđenju" pomoć) - od molitve, do autogenog treninga, do istraživanja, pa moje omiljeno - opalit neku placebo tableticu, promijenit doktora, surfat po sajber valovima, pa onda sve to odbacit i krenit na nešto deseto, samo nek' je muving (kao u onom vicu) i sve samo ne vrtlog defetizma i krivnje ono u stilu "e, gotovo mi je, zeznula sam se, pa moji roditelji su rastavljeni ili zeznule me krive vizije" (ili nešto u tom stilu). Znači svaki neki trik koji pomaže, dobrodošao je. A u stvari, i nebitno je u svemu tome jel' kokoš, jel' jaje (jel psiha zbog neplodnosti, il je neplodnost zbog psihe, s obzirom da su nedjeljive, a psiha je tako eterična, lakše je čačkat po fiziologiji bar imaš neke brojčice za uspoređivanje nalaza. Doduše, ko voli - nek' izvoli (možda je nekima lakše i po psihi čačkat i uspoređivat jesu li roditelji rastavljeni ili nisu, šta ja znam u stvari). U biti, sva sredstava su dozvoljena u ratu protiv neplodnosti - ako vam pomaže, čačkajte o odnosu s mamom, tatom, uspoređujte njihove suodnose itd. Meni je bilo najlakše otpilit ta razmatranja, a nekome baš možda to pomogne, ljudi smo različiti :love: . Whatever does the trick, whatever rocks your boat, a svi ćemo poskakivat pri objavi trudnoće.Citiraj:
rvukovi2 prvotno napisa
ja sam pokrenula ovu temu jer mi je lakše kad se nekome izjadam a znam da od vas cura uvjek dobijem potporu i ne ja ne živim u prošlosti jer da sam tamo ostala bila bi na nekakvom dnu.stvorila sam obitelj - imam dobrog muža punog razumjevanja i podrške, završila sam fax i imam posa koji volim raditi i uz to dobrog šefa koji ima razumjevanja za moji problem, imamo puno prijatelja koji nam isto pružaju podršku, evo sve imam ali fali ono najvažnije da bi se zaokružila ova cjelina. ne tapkam na mjestu i ne osvrćem se često za prošlosti nego kao što vidite iz mog potpisa idem dalje i znam da samo uporni pobjeđuju i ja ću doći do svog cilja.
Kako mi je ovo slatko :lol:Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ameli,ne znam kroz sta si prosla,ali kad se konacno sve tako fino poslozilo, i uspjesno si izasla iz tih problema-pa ti si onda borac i sigurno ces ostvariti svoj cilj!!! Zelim ti da sto prije uspijes doci do svog bebaca
:)
Hvala vam svima na pricama, ispovijestima, misljenjima...samo citanje mi je puno pomoglo, i iako znam da je ovo vec svojevrsni klise na rodi, ali najbitniji mi je onaj osjecaj da nisam sama, da ima jos zena poput mene, da nisu sve bezbrizne majke koje su zatrudnjele iz prvog pokusaja, i da MM i ja nismo ludi zato sto svima govorimo da ne mozemo imati bebu, mada smo zdravi...zato jos jednom, hvala, hvala, hvala i nadam se da cemo nastaviti s ovom temom dok nam svima ne bude lakse. Mislim da odgovore za nasu idiopatiju necemo naci, jer kad bi odgovor postojao, idopatije vise ne bi bilo, ali dok tuzne/zabrinute/pune nade cekamo ili ne cekamo sljedecu mensturaciju, mozemo barem vjerovati da cemo i mi jednom biti mame.
A ja... nakon jos jednog mjeseca truda i zelje, nadanja, osluskivanja, pokusavanja da si ponovno ne umislim simptome, u kupaonici me umjesto plusa na testu opet cekala samo velika, crvena mrlja...kako sam samo bila tuzna.
naomi :love2:
Naomi,žao mi je :love:
Kaj se tiče ludila ,nemoraš se brinuti ,sve nas to ojača samo treba vremena (bila sam grozna ,sada 8) ) ,
Mi više nikome ne objašnjavamo ili ti se ispričavamo zakaj nemamo još djecu,ja sam to prije radila ,jer me bilo sram (da ne vrijedim ,da sam drugačija...) ionako nas ne mogu svatiti i njima je MPO naučna fantastika (ne mislim na najbliže naše,nego na njuškala u našoj okolini) zašto im davati materijala
Samo sa smiješkom ,idemo dalje :*
Naomi, :heart: ! A propos idiopatije, ako ti je lakše tako razmišljati, u biti ne radi se toliko o tome da vi zdravi ne možete imati dijete, nego da dr-ovi ne kuže točno u čemu je štos, ali svejedno nisu ni nas kužili pa opet može postupak ili kućna radinost upalit i bez obrazloženja zašto i kako. Što prije to prihvatiš bit će ti lakše. Drži se!
i mi smo idiopate evo vec cetiri godine. :( sto vise 'svrljam' po ovim temama vise sam ubijedjena da za trudnocu pravila nema. :/ to jest, jedino pravilo koje sam ja do sada skuzila (i koje mi se potvrdilo kroz razne primjere oko mene) je - cim se fokusiras na nesto drugo, zatrudnit ces! e sad, ja sam to probala, ali znate, nemoguce je fokusirati se na nesto a znati da se fokusirate samo zato da ne mislite o bebi. tako da to fokusiranje (koliko sam skuzila) mora da bude prirodno, tj. ne da sebe tjerate da se fokusirate...eto, nadam se da znate sta hocu reci. :lol:
Lilium, kao i uvijek, saljem ti jednu veliku :*
Lambi :heart: , mozda i bolje da smo malo ludi. To nas tjera dalje... i naravno, nema ispricavanja. Samo nek me netko nesto pita, zazalit ce ;)
Ina, u pravu si. Mi jesmo na neki nacin bolesni u reproduktivnom smislu i ja to prihvacam, samo nitko drugi oko mene to ne zeli prihvatiti niti nam vjerovati. Za njih mi smo zdravi, ali "sve je to u glavi". Cak mi i vlastita mama govori, ma vidjet ces, bit ce, evo sljedeci mjesec, jos ce vam beba i dojaditi kad se bez prestanka bude derala... :( stvarno me izludjuju jer ja znam, duboko u sebi to osjecam, da nesto nije u redu.
skoro da i imamo istu situaciju. i ja imam 26 godina, 4 godina braka i ništa. prošli smo bezbroj doktora i svi kažu da je sve ok. išla sam na laproskopiju, jajovodi prohodni, kod MM je sve ok. i sad me dr. L. šalje na ivf. skoro sam prolupala, dosta mi je svega, neznam kako si pomoći. Stalno si govorim da će sve biti uredu, ali ima dana kada mislim da nikada nećemo dobiti svog malog anđela.
Naomi mislim da imamo istu mamu! ha!ha! i meni moja stalno govori "ma biće sve u redu, samo nemoj na to misliti!" Ma kako da nemislim kad me jedino ta želja drži normalnom. Kad ti je sve smrdano u životu, tražiš bar onu jednu slamku da se možeš uhvatiti za nju.
mica_7 nečeš prolupati :love: ,ipak svaki mj.,nova nada ,nikad ne znaš, slučajeva ima svakojakih,nema pravila ,neznaš kada će sreća pokucati na tvoja vrata
kaj se tiće IVF,meni dr B.odmah predložio ,tako da nema sumnje u odluku dr L.,ipak sam olučila da probamo sa 3 AIH prije
Sretno kaj god da odlučili :*
Potpuno se slazem s hani777. I ja sam se pokusala fokusirati na nesto drugo, kao ono samu sebe uvjeriti da ne mislim o bebi. To je bilo tragikomicno. Ne mogu glumiti ispred sebe same. Ako i zaboravim to ce doci prirodno, zato vise nista ne forsiram.Citiraj:
hani777 prvotno napisa
Drage moje idiopate, mene osobno drži ta pomisao da me moj MM jako voli i da mi je velika podrška u svemu ovome trčanju od doktora do doktora i da mi na sve moguče načine pokušava ugoditi.Vjerujem u to dok god ima ljubavi između nas, da če i djete stiči samo je pitanje vremena kada. Možda jednostavno još nismo spremene na majčinstvo(ja se tako tješim)...
Sve čemo mi postati najbolje mamice na svijetu............. :heart: :heart: :heart:
Evo i mene jos jedne u nizu idiopata. Iza sebe imam 15 god. borbe sa neplodnoscu. Ispocetka je bio los spermogram i bakterije u brisu. Radili smo 3 IVF-a i nebrojeno inseminacija. Probali smo sve i svasta, cak isli i kod baba vracara, ali nist od trudnoce.
Prije sedam god.. preselili smo se u Kanadu, prestali smo piti sve silne, vitamine, antibiotike i ostale medikamente, rijesili se konstantnih pitanja bliznjih i ne tako bliznjih"ä sto vi cekate, kada ce bebica"?,pomirili se da za novi IVF moramo nekoliko god. sparati, i na pravo cudo ja sam ostala trudna. Na zalost u 7 tjednu izgubila sam bebicu. Od tada pa do danas izgubila sam jos sest trudnoca od koih je jedna bila vanmatericna gdje sam izgubila lijevi jajovod.
Naj duza trudnoca trajala je do 16-og tjed.
Objasnjenja za moju situaciju za sada nema. Sve nalaze koje ste vi ovdje nabrojale, sam uradila na cetiri razlicite klinike, i niti jedan odstupa od normale.
U posljednjij trudnoci koju sam izgubila u 10.mj prosle godine uzimala sam baby aspirin i progesteron.
Dali sam ja naj gori idio ili sto? Svaka moja trudnoca je bila toliko razlicita, kao da je svaku nosila druga osoba.
U prve tri imala sam krvarenja i slabu betu od samoga pocetka.
Cetvrta kao po knjizi, sve do 15-og tj. kada sam dobila kontrakcije i 16-om tj. abnormalno krvarenje. Bio je djecak, uradjena biopsija ploda, pupcane vrpce i posteljice, nalaz uredan.
Peta vanmatericna, koju sam jedva prezivjela, sesta sve ok do 7-og tj. gdje pocinjem nenormalno krvariti,uzrok ogroman hematom. Tjedan kasnije krvarenje prestaje, ali isto tako i srcani odjek.
Sedmi put, beta super, krvarenja nema ali nema ni ploda. Posteljica i zumancana vrecica rastu a bebe nemaaaaa.
Uh i sada kada vam nabrajam pitam se kako ce proci moja slijedeca trudnoca , iskreno neznam, ali jedno znam, da bit cu ja mamica naj bolja na svijetu kao i sve vi :*
Oprostite ako sam vas ugusila svojom pricom, ali ovo mi ispovijedanje dodje kao psiho terapija.
Velika
:* svima. Idemo dalje
gogica 73 :love:
Rasplakala sam se ko kišna godina. Ženo, ne mogu reći ništa doli da ti skidam kapu - toliko snage dostatno je za pokrenuti svijet. Nadam se da će tvoja slijedećea trudnoća biti školska i završiti rođenjem zdravog bebača!
gogica :love: stvarno si hrabra a bogme i uporna i mislim da ćeš biti nagrađena svojom bebicom/bebicama.
Puno sreće draga, zaslužuješ ju! :love:Citiraj:
gogica73 prvotno napisa
gogica :love:
:heart: !
Gogica73, zao mi je za tvoja iskustva! Zelim ti srecu za dalje :heart:
gogice :heart: :love:
Gogice :love2: želim ti svu sreću i puno snage za slijedeću trudnoću,želim ti da uskoro dobiješ mogućnost da budeš najbolja mama na svijetu!! :heart: :love:
Puno hvala, ljubac svima :*
gogica73, bas mi je drago da si nam se pridruzila! :love:
U ponedjeljak idemo kod strucnjaka za neplodnost. Reci cemo mu da vise ne mozemo cekati/nadati se/pokusavati do beskonacnosti. Nadam se da ce predloziti nesto konkretno, drzite fige da sve dobro prodje. Valjda cemo krenuti na ciljane odnose, inseminacije i sve sto ide po redu. Bas mi je nekako tesko zbog svega, ali moramo nesto poduzeti, vrijeme nam samo leti... :( Odlucni smo u tome da nas ovaj put ne posalje doma s onom "ma sve ce biti u redu, samo vi nastavite pokusavati". Vi koje ste prosle takve razgovore, imate li kakvih sugestija ili savjeta?