OK, evo mene konacno :D
U svezi autosjedalica koje ne prolaze testove:
Koliko sam ja upoznata (ali moguce je da nisam dobro), nazalost sistem atestiranja sjedalica u Europi nije toliko striktan koliko u nekim drugim regijama.
Npr. u Kanadi (otkud dolazim), a mislim i u SAD, sistem je slijedeci. Proizvodac dizajnira i proizvede sjedalicu koju onda sam mora samostalno testirati kako bi potvrdio da zaista zadovoljava kanadsku regulaciju koja definira minimalni standard koji taj tip sjedalice mora zadovoljavati.
Prije nego dobije potvrdu da tu sjedalicu moze pustiti na kanadsko trziste, proizvodac mora predati svu dokumentacijukanadskom Ministarstvu transporta sto se tice testiranja koja pokazuje da taj model zaista zadovoljava odredbe regulacije. Nakon toga proizvodac dobije dozvolu i pusti taj model u prodaju.
Nakon sto model stigne na police trgovina, Ministarstvo transporta posalje nekoliko svojih ljudi u soping, kupe pet-sest sjedalica tog modela iz nekoliko trgovina (bas kupe, kao normalni kupci, tako da proizvodac ne moze znati koja ce sjedalica zavrsiti u njihovim rukama) i onda ministarstvo zasebno testira i provjerava da li su rezultati zaista onakvi kakve je prilozio proizvodac kada je trazio dozvolu za prodaju. Ukoliko jesu, sjedalica ostaje u prodaji, ukoliko nisu, sjedalica se povlaci iz prodaje ili, ako je problem rjesiv, sjedalice se adaptiraju tako da zaista zadovoljavaju regulaciju.
Ovdje pomaze i to sto regulacija o sjedalicama takoder obvezuje proizvodace da sa svakom sjedalicom priloze formular s kojim kupac moze registrirati (kod proizvodaca) svoju sjedalicu tako da, ukoliko se otkrije kakav problem sa sjedalicom, proizvodac moze (i MORA) obavijestiti vlasnike takve sjedalice da postoji problem te je zamijeniti ili adaptirati kako bi se problem uklonio.
Takoder, ukoliko neki vlasnik sjedalice uoci kakav problem s njegovom sjedalicom, on taj problem prijavi ministarstvu (a u ministarstvu uvijek ima netko tko ce toj osobi odgovoriti/pomoci/savjetovati je), ministarstvo ce razmotriti problem. Ukoliko ono smatra da je potrebna akcija veceg obima kao sto je povlacenje odredenog modela, ili odredene grupe sjedalica odredenog modela (recimo sve sjedalice tog i tog modela, te i te marke, proizvedene izmedu sijecnja i travnja 2004. g.), ili adaptacija odredenog modela ili podgrupe odredenog modela, o tome ce obavijestiti proizvodaca te javnost putem svojih internet stranica, a proizvodac mora obavijestiti takoder putem svojih internet stranica te direktnim kontaktom s onima koje ima registrirane kao vlasnike tih sjedalica koje imaju problem.
Za razliku od ovog sistema kontrole kvalitete sjedalica, u Europi je sistem drugaciji (po mojim saznanjima). U Europi sjedalice dobiju dozvolu za proizvodnju na osnovu kompjuterskih simulacija te testiranja prototipa. Ako prototip zadovoljava odredbe regulacije ECE R44/03, proizvodac dobiva dozvolu da izgradi sjedalicu po tom prototipu i pusti je u proizvodnju. Nakon toga ne postoje kontrole (da li je, npr., sjedalica koja je pustena u proizvodnju zaista u skladu s prototipom i da li zaista zadovoljava odredbe regulacije) sjedalica koje su na trzistu, osim nezavisne od strane organizacija kao sto su ADAC i sl.
Zbog ove rupe u procesu - manjka kontrole kvalitete samih sjedalica nakon sto su proizvedene - dolazi do ovakvih problema kao sto je postojanje sjedalica na trzistu koje u stvari ne zadovoljavaju minimalni standard odreden regulacijom ECE R44/03.
Ovo je boljka europskog procesa po pitanju sjedalica i tu nazalost ne mozemo nista (osim mozda koristiti se rezultatima testova autosjedalica testiranim od strane nezavisnih organizacija). Eventualno da stisnemo barem nasu vladu ;) da uvede ovaj minimum a to je da imaju nekog tko ce se brinuti o primjedbama i problemima na koje ljudi naidu kod koristenja njihovih autosjedalica, da nesto po tom pitanju i cini, te da uvede obvezu proizvodacima da obavijesti kupce njihovih sjedalica ukoliko su upoznati s nekim problemom odredene sjedalice koji moze ugroziti sigurnost djeteta u njoj.
