seksuali transmitid diziz?
Printable View
seksuali transmitid diziz?
lisca jeste li uspijeli lijepo civilizirano pricat i rijesiti sta?
kako je mali?
Javljam se nakon jako puno vremena. Sve je ovo postalo previše za mene, više se ne snalazim, sama ovo ne mogu riješiti, a pomoć nemam ni od koga. Odmah na početku moram reći da nismo napravili ništa. U biti, ja sam ona koja svoje starce gura i gnjavi da se nešto MORA poduzeti, tj. da se moralo već davno.
Oni su se nedavno preselili u novi kvart. Prije 3 dana saznali smo strašne novosti. Susjedi su cijelo vrijeme šutjeli, znate kako ide guranje glave u pijesak drugih ljudi. Sve je krenulo time da je sestra završil jedan dan u bolnici (ne znam da li znate da je trudna 8 mjeseci i da svaki čas može roditi). Rekla je da je dehidrirala. Hm... Kasnije nas je nazvala kuma od njenog dečka (možda čak i muža jer imamo i neke dokaze od tome) koja nam je rekla da ju je sestra noć prije odlaska u bolnisu NAZVALA U 3 UJUTRO PITAJUĆI DA LI ONA I MALI MOGU DOĆI SPAVATI KOD NJE JER JU JE ON ISTUKAO!!!. Isti taj dan nam je 18-ogodišnja susjeda rekla da je čula stalna deranja njega na nju i maloga, a prije 2 tjedna i njenu rečenicu:AKO VEĆ TUČEŠ MENE, NEMOJ BAREM MALOGA. Isto tako, masu su puta čuli da se mali plače, a on dere na njega da šuti. Jedva sam nagovorila starce da se istog trena spremimo i odemo tamo. Bilo je 11 navečer, nije ih bilo doma, pa smo se zaputili na policiju. Naravno, oni ne mogu ništa dok ga ona ne prijavi. Pa u krasnoj državi živimo.
Sutradan sam se ja našla s njom na kavi, rekla mi je da ju je udario, ali DA GA JE ONA IZAZVALA I DUARILA PRVA, TE DA JE ON NJU SAMO PO LEĐIMA. Tipično da ga brani. Jučer smo bili kod nje, mali i kreten su bili vani, pa smo ulovili trenutak i rekli joj da sve znamo, i da tuče nju i maloga. SVE JE POREKNULA, REKLA DA SMO MI SVE IZMISLILI, DA SUSJEDI LAŽU. DA ON NIKADA NIJE NAUDIO MALOME. Isuse, ja sam se tresla. Onda sam rekla:Pa ajmo njega pitati šta misli o tome, a ona mi, sa suzama u očima i vičući, odgovori:- SAMO PROBAJ, NAUDIT ĆU PRVO TEBI, PA SEBI. Naravno, starci su šutjeli jer je ona to tražila, ali se rezgovor oko sasvim nebitne teme sa njim pretvorio u svađu. Odjednom sam primjetila da nema maloga sa nama u kuhinji. Nakon 5 min sam ga krenula potražiti, i našla ga ZAVUĆENOG U VELIKI PRETINAC OD STOLA U SVOJOJ SOBI, SA PRSTOM U USTIMA I STRAHOM U OČIMA. Ljudi, ja ne znam šta napraviti. Moji su "nepokretni" jer se boje da će ona i dalje sve poricati i ostajati s njim, socijalnoj se službi ne žele obratiti jer se boje da ćemo ostati bez maloga i jer bi njemu srce puklo. Kako, kamo, kome, od kuda.... POMOZITE!!!!! Još smo saznali da joj prijeti da će ubiti maloga, a još nerođene dijete odnijeti svojoj mami.
nazovi plavi telefon i trazi informacije kojim redom da pocnes. zovi babe i pitaj koja je procedura
odi u skolu i razgovaraj sa djecijim psihologom, ne moras sluzbeno ti biti ta koja je pokrenula, moze psiholog pokrenuti citavu pricu
normalno je da tvoji nemaju pojma odakle bi poceli, pa to je nenormalna situacija
jel se mozes nasamo naci sa sestrom i pitati je kako da joj pomognes, sto mozes napraviti za nju
Na Plavom telefonu su mi rekli da zovem Babe. Jesam. Ne bi vjerovali, ali oni su na kolektivnom godišnjem odmoru. Ne možemo ništa bez njezinog priznanja i želje da se makne od njega. Jučer smo ju sve pitali, rekla je da smo bolesni i sve izmislili.
:cry:
Nakon onakvih prijetnji s njegove strane, nije ni čudo da je sva u strahu i da ne želi nikome ništa priznati.
Pomoć joj treba, ali bit će teško dok se ona sama ne odlući na to.
A jel možeš kako bar na kratko maloga uzet k sebi? Ne mislim pod prisilom, već kao da ode malo kod tebe da se družite, dok se ona kao malo odmori, pa kad on bude na sigurnom pokušaš s njome razgovarati u četri oka (bez staraca), možda se otvori.
Situacija je zamršena, tim više što je pred porod, ali i zbog tipa koji očito i nije tako bezazlen i treba biti jako, jako oprezan s njime.
Ako bude priznala i prihvatila tvoju pomoć, savjetujte s nekime od kuda krenuti, a svakako držati u tajnosti sve planove i mudro se odmaknuti od zlostavljaća.
Moje je mišljenje da je ona toliko u strahu da nema šanse da prihvati pomoć Pa, dopušta da naudi malome, to je dokaz ili da joj je on bitniji od maloga, ili da ju je jaaako strah. Rekla mi je jučer da njega voli (dečka) i je najgore što joj se u životu može desiti da ga više nikada ne vidi. zaboravila sam napomenuti da joj je oduzeo mobitele i da se može javiti samo kada on nije u blizini (isto je i sa fiksnim).
Moja ideja- otići u Centar za socijalnu skrb ili anonimno javiti što se u obitelji događa i oni su po zakonu dužni reagirati. Sigurno jesu, znam jer sam radila u Centru.
Ili nešto drugo, odvesti dijete pedijatru. Ako na tijelu ima bilo kakvih vidljivih ozljeda, pedijatar će obavijestiti policiju, a policija Centar. Pedijatar kao i liječnik opće prakse, ukoliko uoče vidljive tjelesne ozljede, dužni su policiji predati izvješće o tome, a onda policija dalje. Ima još nešto, prije škole djeca idu kod psihologa na razgovor, zar ne? Što je on uočio, kakvo je mišljenje dao? Ako je dijete zaista loše, on je to i napisao. Samo gdje je nalaz???
Žao mi je, ali braneći sestru, ne činiš nečaku dobro. Ako ga centar i izdvoji iz obitelji, uvijek postoji mogućnost da se udomi kod vas. Samo treba djelovati mudro i strpljivo!
Sretno!
bojim se i pomislit što bi moglo biti kad sestra ode rodit, a dijete ostane samo doma sa njenim nasilnim deckom??!! :(
glasam za reninu opciju
a inace ima zena koje toliko pateticno zele biti u vezi da ce uciniti sve da ostanu uz partnera, nema nikakvih kriterija i samopostovanja u toj prici (moja je susjeda kad je krenula sa sadasnjim kretenom ostavila autisticnog sina kod svoje mame, a sad kad su dobili bebu svoju autisticnu kcer je otprasila u instituciju za autiste pa sad mala ima simptome kakve nikad nije imala).; njen kreten je Glup i ne kuzi da je autizam poremecaj i da se ta djeca ne ponasaju tako kako se ponasaju iz objesti, pa mu to ide na zivce i klinci su nestali iz njenog zivota, u ime ljubavi
nisu te zene uz te bolesnike iz straha, problem je puno dublji i treba debelo dobra terapija da takve zene postanu svjesne situacije u kojoj se nalaze
u principu si i biraju bolesnike i takve traumaticne veze
ako ikad imas priliku pricati nasamo sa njom, samo joj reci da je jako volis, da ti je sestra i da ti u svako doba moze doci na razgovor, i da ces joj pomoci koliko god mozes
nemoj ju ispitivati, neces nista postici "otvaranjem ociju" i slicnim pristupima
sto je sa bioloskim ocem od njenog malog? jel ima sanse da on uskoci
Ja mislim da ne smiješ čekati jer je situacija svakim danom gora.
Slažem se da bi možda škola mogla obavijestiti Centar za s.skrb.Ja sam npr. kad je jedan moj učenik(prvi srednje)pao s motora i bio u modricama, odmah digla paniku,jer sam imala već iskustava s zlostavljanom djecom. Napravila sam frku, pa me mama učenika i sva sila rodbine dolazila uvjeriti kako je dan prije stvarno pao s motora. Možda pretjerujem,ali radije da sam u krivu nego...
Skupi hrabrost,snagu i djeluj!
Nije lako,ali je u interesu malog.
Još jednom, poduzmi sve i shvati roditelje,njima je vjerojatno još teže sve to gledati.I zbog njih moraš biti hrabra,jer očito samo ti imaš tamo snage za to.
Ne razumijem kako niko ( od nadležnih institucija ) neće da djeluje bez obzira ko podnio prijavu?!? A baš sinoć mislim na to dijete iz ko zna kojih razloga, nadam se svim srcem da je dobro :(
Mi smo ( kolege iz firme ) nedavno prijavili jedan slučaj fizičko/psihičko/emocionalnog teškog zlostavljanja trogodišnje curice od strane rođenog oca :evil: koje je jedna od kolegica gledala kroz prozor, sve se dešavalo u obližnjoj kući... i REAGOVALI SU ODMAH!
Draga, HITNO i neodgodivo prijavi sve u Centar za socijalnu skrb!!! Ne vidim drugog rješenja. Neka ti ne bude teško, nemoj razmišljati da izdaješ seku, već da radiš u najboljem interesu za nećaka!
Sestra svaki čas treba roditi..Ponudi da nećak bude kod vas, jer joj je i ovako naporno zbog trudnoće, priprema za dijete i svega ostalog, pa da joj na taj način olakšate...Barem do škole! Pa dok je mali kod vas, možete puno toga...
Sretno, drži se,
HRABRO
:love:
Potpisujem i još naglašavam ako nema prijavljeno boravište u Hrvatskoj bit će i ste strane ,štošta,L lako mu se nešto zanimljivo pronadje jer ako nema stalno zaposlenje a ima novce,nebere ih na drvetu.M ja bi mu prikopčala sve i svašta a bome i njoj jer kakava majaka može zpostavljat svoje djete užas,oprosti na iskrenosti al sablažnjavam se nad takvima.Citiraj:
rena7 prvotno napisa
ja mislim da ces prijavljivanjem centru za socijalni rad uciniti jedino sto je preistalo da eventualno spasis sestru
koj bolesnik lupa trudnicu? kaj je njoj u glavi da to dopusta i da dozvoljava bilo kome da joj zlostavlja djecu
Danas smo se opet čule, rekla sam joj po stoti put (i reći ću još milion puta ako treba) da ima svu našu pomoć što se tiče i maloga i bebe, i nje same. Da možemo otići na policiju prijaviti ga, da mogu preseliti k nama dok se ne nađe drugo rješenje... Ona samo tupi da će joj uzeti dijete (mada nema šanse, jer niti ne radi, niti ima gdje živjeti osim kod nje), a i sigurna sam da bi mu to dijete bilo samo na teret. On je inače samo preslika njegovog oca (tukao ih je sve cijelo vrijeme, nije radio, nije donosio novce, krajnja sirotinja), i sada to prenosi na nju. I mene užasava njen odnos prema malome, naravno, i koliko god pokušavala shvatiti kako to razmišlja dolazim samo do 2 zaključka: ili je u ogromnom strahu ili je totalno i blesavno zaljubljena. Što se tiče odlaska u soc.skrb, stari mi ne dozvoljavaju, pa sam rekla da ćemo pronaći nekog psihologa da popriča s malim. Ali, sestra nam nikako i nikada ne da maloga (ponekad tek na sat vremena i to nenajavljeno bane o dovede ga).A što se tiče toga da ga uzmemo dok je ona u bolnici- već je rekla da će ga on voditi u školu i da ne dolazi u obzir da bude kod nas.
na zenama koje su uplasene to mozes viditi, seka cak ne mora biti zaljubljena ali moze vjerovati u to. ima jedno dijete iz prve veze, na putu drugo i vjerovatno je tesko priznati samoj sebi da je obadva puta fulala. ko zna koji mrakovi njoj setaju po glavi.
odi u skolu od malog i pricaj sa psihologom. ili javi anonimno, pa susjedi su okolo pricali nemora se saznati da dolazi od tebe
kad pricate o njenon napustanju partnera, pa predlozi joj da sama nazove babe, recimo od tebe i da cuje kaj on legalno moze na temu uzimanja djeteta
cinjenica je da joj fizicki moze oteti bebu
Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
XXXXXXXXXXXX
jako dobra ideja
napravi nešto
što prije...
danas je već 28.08. od prvotnoga maila iz ožujka, nije se vidim ništa konkretno pomaknulo... dakle nema tu više izgovora tvoje sestre "ja njega volim", "on meni treba" i sl.. koliko vidim iz sveg opisanog, situacija je bila više nego alarmantna još u ožujku, znači možemo samo naslućivati kakva je tek sad... dijete trpi! DOKLE VIŠE? Vjerujem da u svima nama izazivaš porive da bismo najradije sami uzeli stvar u svoje ruke nego čekali što će se pametnoga desiti...
Sestra ti iz svega rečenog očito nije trenutno uračunljiva za racionalno postupiti, jer je pod pritiskom vlastite neodlučnosti i slabosti kako i što učiniti, ali je isto tako jasno ko sunce da nije osvještena kakvog njeno odgađanje zauzimanja čvrstog stava neminovno ima katastrofalnog utjecaja na njeno dijete i da nema prostora ni lufta za premišljanja... Isto vrijedi i za tebe i tvoje roditelje! Ja sam odavno mislio da je po om pitanju nešto poduzeto... nije dovoljno oslonit se na telefonske razgovore, pogotovo kad se razočaraš i dobiješ odbijenicu sa naznakom "na kolektivnom godišnjem"... ok, podijeliš tu razočaravajuću činjencu s nama, ali se ne zaustavljaš sa pirovom utjehom "eto pokušala sam, al nisam imala sreće" nego ideš odlučno dalje...
Nisu babe jedina institucija za zaštitu... vidio sam ovdje hrpu kvalitetnih prijedloga, školski pedagog ili psiholog, centar za soc. rad i sl.! Idi u školu, pričaj sa psihologom, uputi na problem, stručna osoba će sigurno znati bolje od tebe kako postupiti i što učiniti... osloni se na znanje i stručne sposobnosti drugih... mi smo ovdje iako dobronamjerni, ali ipak samo kao i ti čisti laici, i sve što savjetujemo je iz čiste ljudskosti i suosjećanja, a ne iz znanstvenih i stručnih metodologija u takvim slučajevima...
zatim napadni ozbiljno i na Socijalni rad, idi direktno u onaj centar kojem pripadaju po boravišnoj adresi, napiši konkretan "Zahtjev za intervenciju u obiteljske odnose" to im je sveto pismo po kojem moraju zakonski reagirat i pozvati odgajatelje tog djeteta na razgovor, a onda i ispitivanje o okolnostima u kojima dijete živi... detaljno napiši o čemu se radi, nemoj nipošto pretjerivati i nagađati nešto u što nisi sigurna da sebe ne dovedeš u nezgodnu situaciju, ali opiši svakako detaljno i opširno stvarnu situaciju i cjelovitu, opiši i stanje djeteta i sve njegove iztraumatizirane plašne reakcije... ako su fizički udarci u pitanju, još gore - sve navedi!
i na kraju imaj na umu da to što se nama tu jadaš, istina olakšava dušu i pomaže ti sabrati utiske i ohrabriti čin, ali ipak pomaže samo tebi, a nažalost nimalo djetetu, a pomoć je ipak u ovom trenutku HITNO i nezaustavno, potrebna prvenstveno i najviše NJEMU!
hrabro i sretno!!!
pa što ako ti tata ne da da odeš u centar? ti si odrasla osoba odgovorna za svoje postupke. centar će tu jednog dana sigurno imati posla, ako ti sad i ne prijaviš,
a što misliš kako bi se onda kod eventualnog izdvajanja djeteta iz obitelji i odluke o tome kuda s njim moglo gledati na činjenicu da ste znali za zlostavljanje i niste reagirali.
ako sad prijavite stanje, dijete bude dano vama na skrb, pa ono neće izgubiti majku... i požurite, prije nego sestra ode u bolnicu, ali imajte na umu da bi sestrin dečko mogao biti opasan (to vas naravno ne smije zaustaviti jer je opasan i ovako)
na kraju imaj na umu da to što se nama tu jadaš, istina olakšava dušu i pomaže ti sabrati utiske i ohrabriti čin, ali ipak pomaže samo tebi, a nažalost nimalo djetetu, a pomoć je ipak u ovom trenutku HITNO i nezaustavno, potrebna prvenstveno i najviše NJEMU!
Citiraj:
potpisujem od n do uskličnika
naravno citat je ono što je tata! napisao a ne to da potpisujem
Lisca- evo sad 1. put čitam i ne mogu se suzdržati od komentara.
Ako znaš da je mali zlostavljan (psihički očito, a i fizički vjerojatno) i ne poduzimaš ništa da to spriječiš, onda si suodgovorna!
Prebacivanje odgovornosti i jadanje na ovom forumu tebi olakšava savjest, ali ti jesi odrasla osoba, stalo ti je do tog djeteta i tvoja je odgovornost što ćeš ti poduzeti. Dakle: Što ćeš poduzeti? Ti, ne tvoja sestra, ne tvoji roditelji.
Što se tiče postupka: 1. pismena prijava ili zahtjev na Centar za socijalnu skrb kojem po adresi stanovanja tvoja sestra pripada-vezano za dijete (Sestra ti je odrasla osoba i ako ona ne prijavi svog dečka za nasilje nitko ne može ništa, ali dijete su dužni svi zaštititi.); 2. onda su oni dužni pokrenuti postupak, izaći na teren i snimiti situaciju te razgovarati s svim članovima obitelji. U sklopu toga i psiholog CZSS radi obradu djeteta i roditelja.
upravo sam ovo htjela napisati :/ :(Citiraj:
bucka prvotno napisa
potpisCitiraj:
iridana2666 prvotno napisa
ja sam prijavila(doduše anonimno) šta sam vidjela vani
a kamoli da bi na ovo šutila
pa ako i prijaviš centru neće joj oni oduzeti dijete,nažalost kod nas još
uvijek puno treba za takvo što
Tata!, i svi ostali. Potpuno ste u pravu kada iznosite svoja mišljenja, i ja bih vjerojatno reagirala kao i vi da se ne radi o nekome koga gledam kao vlastitog sina. Šta da vam kažem? Pitate me za njegovog tatu. Tata je alkoholičar,nekoliko mjeseci ima novu žensku koja ima 2 djece, od 6 i 10 godina. Oni ga zovu "tatom". Mali tamo ruča paštetu i hrenovke, a kad ga zamoli da mu kupi kečap ili nešto slično, ovaj mu nikad ne donese. I sad mi recite, kamo s malim????? Nama ga sigurno neće dati, jer je po meni vjerojatno otac prvi izbor. A da se povuca po nekim domovima, ... ma srce mi puca i od same pomisli. Znam da mu niti ovako nije dobro niti malo, i da već sada ima preduboke ožiljke. Evo, krenuo je u školu, na rubu je suza kada ga pitamo kako mu je. Uništila ga je. I da, sestra sutra odlazi na kontrolu u bolnicu i ostavlja maloga s kretenom.
da li bi ga tata uopće htio? i zašto misliš da bi ga dali u dom a ne vama?
jeste li ga vi uistinu spremni primiti ili je to prvenstveno na verbalnoj razini?
Lisca vi samo trazite izgovore i pustate da sve ide svojim tokom...sigurno ne bi ovo, sigurno ne bi ono...a kako mozete znati?
Nemate ga muda prijaviti, reci istinu, nemate muda...kada moram biti bezobrazna :evil:
Pustate da djete pati zbog vaseg straha, e pa trgnite se malo jer ona ocigledno nece.
Ako je od moje sestre sogorica prijavila rodjenog brata kada je svog sina (mog necaka) istukao onda mozete i vi ovo prijaviti, sto cekate? Da ga se nepovratno unisti? Strasno, prestrasno, kako imate srca to sve gledati i nista ne poduzimati :(
Skroz potpisujem Marsupilami. Jeste li išta napravili od savjeta koje su forumaši ovdje dali, pokušali sa školskim pedagogom, anonimnim prijavama, zvali ponovo babe (koliko znam vratile su se s kolektivnog)? Ako nemate namjeru ništa od toga napraviti, čemu ovo jadanje na forumu? Frustrirajuće je i čitati o tome u kakvoj je dječak situaciji, ne kužim kako to samo tako mirno promatrate ako vam je poput sina? Pa njemu ne može biti gore nego što mu je, što bi se trebalo dogoditi da to uvidite??
Ženo, ili poduzmi nešto ili se ne javljaj više!
Srce mi se kida svaki put kad naletim na neku novu informaciju.
Kako možeš ne dobiti infarkt na konstatacije tipa "Evo, krenuo je u školu, na rubu je suza kada ga pitamo kako mu je. Uništila ga je."
Pa šta čekaš više??? Da se mali ubije ili šta!?!?!?
Potpisujem Marsupilami, Maju i Natašu.
Jadno, jadno dijete prepušteno samo sebi.
Ako vi ne želite poduzeti ništa reci nekom podatke, pa da poduzme neko drugi nešto i da se dijete već jednom spasi. Mislim da bi mu u svakom domu bilo bolje nego tu gdje je sad.
odi kod skolske psihologice, odi jos danas
fakat, daj nama podatke, prijavit cemo mi
Draga Lisca, vidim da ti je dobrobit tog djeteta na srcu, tebi i tvojima. Teško vam je zbog sestre, ali...
Sad je najvažnije zaštititi to dijete od daljnjeg zlostavljanja.
Ako to ne učinite vi, tko će to učiniti? :shock:
Dalje se može graditi malim koracima.
Nađi u sebi hrabrosti i snage, sreća pomaže hrabrima. :heart:
Otac ga, čini se, ne bi htio, vjerojatno nema ni uvjete. Vi se možete javitiCitiraj:
Lisca prvotno napisa
kao udomitelji. Majci se dijete može vratiti kad se za to steknu potrebni uvjeti - sredina bez zlostavljanja.
U domu ne bi bio zlostavljan, a i vi biste ga mogli posjećivati, povesti kamo.Citiraj:
Lisca prvotno napisa
I na kraju: Isus je rekao: "Što ste učinili jednom od ovih najmanjih, meni ste učinili." :love:
Djeca su svjetlost svijeta. :heart:
Draga Lisca, vidim da ti je dobrobit tog djeteta na srcu, tebi i tvojima. Teško vam je zbog sestre, ali...
Sad je najvažnije zaštititi to dijete od daljnjeg zlostavljanja.
Ako to ne učinite vi, tko će to učiniti? :shock:
Dalje se može graditi malim koracima.
Nađi u sebi hrabrosti i snage, sreća pomaže hrabrima. :heart:
Otac ga, čini se, ne bi htio, vjerojatno nema ni uvjete. Vi se možete javitiCitiraj:
Lisca prvotno napisa
kao udomitelji. Majci se dijete može vratiti kad se za to steknu potrebni uvjeti - sredina bez zlostavljanja.
U domu ne bi bio zlostavljan, a i vi biste ga mogli posjećivati, povesti kamo.Citiraj:
Lisca prvotno napisa
I na kraju: Isus je rekao: "Što ste učinili jednom od ovih najmanjih, meni ste učinili." :love:
Djeca su svjetlost svijeta. :heart:
DOMU?!? pa zar se itko usudi spomenuti dom kao alternativu i ustvrditi da tamo nebi bio zlostavljan? grozim se i od pomisli na spremanje djeteta u dom, pogotovo nakon sve učestalijih afera sa domovima koje izlaze u javnost, kao legla pedofilije, a koliko tek sličnih afera ostaje zauvijek skriveno i ušutkano iza vrata tih ustanova!Citiraj:
dutka_lutka prvotno napisa
Lisca, iskreno se nadam da uz vas kao zamjenske skrbitelje i udomitelje otvorene prihvatu djeteta i njemu najbliskije, ne postoji neka pravna začkuljica da ga ipak socijalci daju u Dom, jer bih se otvoreno zgrozio nad tim činom!
Ma dajte ljudi, kakav dom?
Pa ne spremaju socijalci tako olako djecu u domove :roll:
Naravno da se prvo gleda na obitelj, ako izraze zelju i pokazu volju da prime dijete socijalci bi im bili zahvalni.
meni se ovdje vise cini da nedostaje volje da se dijete udomi u konkretnu obitelj jer "sto ce netko tamo od susjeda i rodbine reci" zasto je dijete kod njih?
Mozete me sada i kamenovati ali ja sam sigurna da je tako.
bdw. dom je uvijek, ali uvijek krajnja solucija i to vec u slucajevima kada dijete pokazuje ozbiljne probleme u ponasanju, ako ga nema tko od familije udomiti smjesta se u udomiteljsku obitelj.
Tata!, upravo se toga svi bojimo. Dovoljno je samo prelistati dnevne novine, i uvjeriti se kako funkcionira to kod nas. Ženi oduzmu dijete jer nema dobar ormar, pobogu, a šta bi tek bilo sa ovim slučajem. Netko je napisao da nemamo muda... Opet ću ponoviti, nisam u mogućnosti donositi tako veliku odluku u ime svojih roditelja i ostatka obitelji. Iako sam spremna na to da do kraja života ne prozbore samnom niti riječ ako prijavim stvar Centru, u glavi mi stoji mogućnost njegovog odlaska. I da, grozno je što sve znamo a opet sve ide po starome, al ne smijemo donijeti brzopletu odluku. Situacija je jako osjetljiva, sestra treba roditi svaki čas, svakih par dana izjavi da će se ubiti, da ju nikada više nećemo vidjeti. Šta bi tek bilo da pozovemo stručnjake?! Niti jednom niste doživjeli kako je kada ju pitamo nešto osjetljivo, doslovno vrišti da svi čuju, i mali naravno. Prije par mjeseci smo bili kod Jovančevića, rekao je da se vidi da i ona i mali djeluju nesretno i nesređeno, i to je bilo to.
meni se ovdje vise cini da nedostaje volje da se dijete udomi u konkretnu obitelj jer "sto ce netko tamo od susjeda i rodbine reci" zasto je dijete kod njih?
Puno je toga ovdje napisano,ali je ovo prevršilo svaku mjeru i granicu ukusa. To je dijete od prvoga dana života živjelo s nama, ja sam ga čuvala dok sam studirala, mjesecima nije vidjelo svoga doma jer je u kući bilo hladno,pa je ostajao s nama i dan i noć, i vikend, i svetkom i petkom.