Printable View
svakako to moraš inicirati ti sama, nitko drugi neće "po službenoj dužnosti", a djeca imaju na to pravo!!! Zato nemoj si dopustiti grižnju savjesti..
Ne znam u kakvom ste odnosu ti i BM, kakva vam je komunikacija, al ja bi mu na tvojem mjestu izrazila svoja razmišljanja, pitala ga da li se slaže sa promjenom i obavijestila ga o namjeri pokretanja postupka pred sudom. Nebi pustila da on to sazna službeno - od suda...
E vidiš, jednom sam pokušala razgovarati s njim o tome, kad sam mu rekla da bi plaćao više, rekao je da mi ne da ni kune više nego da će dati otkaz u firmi i raditi na crno kako ja ne bi mogla tada dobiti ni kune od njega. Niš mu ne znači da to nisu novci za mene nego za njegovu djecu. Tako da mi je ta solucija propala. Mogu mu jedino isprintati zakon u kojem piše crno na bijelo koliko mi treba plaćati i najaviti mu da to mislim tražiti za djecu. Ako želi može mi sam početi plaćati, ako ne da će dobiti poziv od suda. To vidim kao jedino pristojno rješenje.
e pa draga hvala još jednom..vidjet ćemo u kom smjeru ćemo mi krenuti.Citiraj:
Crvenkapica007 prvotno napisa
Citiraj:
SunčicaVŽ prvotno napisa
I ja mislim tako. Pristojno i smireno izloži mu svoju namjeru i kreni...
Pretpostavljam da njegova reakcija i postupci neće biti ugodni..i ja sam kroz slične situacije prolazila, i bilo mi je teško...Al izborila sam se i sad je mir...I sretna sam kaj sam se izborila za pravo svog djeteta.
Mislim da postoje nekakvi mehanizmi za naplaćivanje alimentacije od onih koji rade na crno...Možda neko drugi zna neštoviše o tome...
U svakom slučaju,
sretno! :*
Eto, ja konačno skupila hrabrosti i ulovila BM, dala sam mu ispisani članak zakona u kojem piše koliko iznosi alimentacija za djecu po starosti. Rekla sam mu nek si to pogleda i da toliko djeci pripada po zakonu, a on si nek razmisli da li želi dobrovoljno preći na to ili budem to potraživala preko suda. Naravno, reagirao je u skadu s mojim očekivanjima, poludio je kao, ne da mi on tolike novce, na kaj bum ja to trošila, pa to je skoro 2000 kn. Rekla sam mu da dobro zna koliki su mi troškovi za klince - njegov odgovor je bio, sama si tako htjela. Nisam htjela raspravljat pa sam mu rekla da se vidimo na sudu.Citiraj:
s3ja prvotno napisa
Poslije 2 sata poslao je poruku da ako budem išla na sud da budu tako djeca ostala bez ikakvih novaca. :evil: Muka mi je od same pomisli na njega i na sud, ali ne želim više svaki put kad me klinci nešto mole odgovarati da nemam novaca - jer nemam , priuštim im maksimalno koliko mogu i sve novce trošim na njih...
ja mislim da trebas na sud i kraj. nadalje ja sam kad mi je moj prestao placati nakon 6 mj trazila od CZSS privremeno uzdrzavanje i dobila ga, a CZSS kad je nakon 3 mjeseca vidio da isti nije poceo placati, podnio je automatikom drzavnom tuzilastvu prijavu. e pa nije da se nista ne radi ...trba samo pravno sve ganjati jer to dijeca imaju pravo dobiti i kraj....mislim da se ne bi trebala prepasti vec rijesiti sve pravno. i ja svom e kazem kad me trazi igracku da nemam novaca, i zato ne posustajem
sretno
Hvala jassi :love:
Podnijet ću prijedlog sudu za izmjenu visine alimentacije i točka :)
I ja sam imala prilike čuti prijetnje i prebacivanje krivnje na moj račun:"sama si si kriva, ti si odlučila biti bez mene"... I bilo mi je jako teško, knedla u grlu, srce mi se stiskalo, doslovno mi je muka bila. I nije mi bilo lako ući u cijeli taj postupak. Sva sreća , imala sam rođaku pravnicu koja mi je pomagala, pa ako imaš koga, svakako iskoristi, bit će puuuno lakše.Citiraj:
Poslije 2 sata poslao je poruku da ako budem išla na sud da budu tako djeca ostala bez ikakvih novaca. Muka mi je od same pomisli na njega i na sud, ali ne želim više svaki put kad me klinci nešto mole odgovarati da nemam novaca - jer nemam , priuštim im maksimalno koliko mogu i sve novce trošim na njih...
Definitivno treba pokušati. Neće biti lako, al mislim da bi ti bilo još teže da u sebi znaš da si mogla, a nisi poduzela ništa...Citiraj:
ja mislim da trebas na sud i kraj.
...trba samo pravno sve ganjati jer to dijeca imaju pravo dobiti i kraj....mislim da se ne bi trebala prepasti vec rijesiti sve pravno. i ja svom e kazem kad me trazi igracku da nemam novaca, i zato ne posustajem
[quote]Podnijet ću prijedlog sudu za izmjenu visine alimentacije i točka /quote]
Tako je. Samo hrabro, držim fige. Ako zastane u kojem trenu ili bude teško, javi se (na PP), možda mogu kako pomoći! :love:
tak je, ne posustati. ja sam mozda imala srecu ili ne znam kaj, ali na CZSS je sve dosta brzo se rijesavalo, a i priv.tuzbe na sudu su isle bez nekih velikih cekanja
samo naprijed
http://www.net.hr/crnakronika/page/2...7/0410006.html
evo me razveselio clanak
Hvala curke na podršci :love: To mi puno znači.
Članak sam pročitala ujutro i mene je isto razveselio :D Pravda je spora, ali stigne svakoga.
:love:
je draga, i ja cekam tu pravdu, pa koliko god da je spora zelim ju za dijete
haha, fenomenalno!
i mene je razveselio ovaj članak! nadam se da će uskoro sudovi i u drugim gradovima krenuti tim stopama...
Da javim novosti, BM se ipak prepao suda i ponudio mi da mi za klince plaća 1400 kn do lipnja iduće godine dokad ima jedan kredit, a nakon toga će mi plaćati puni iznos alimentacije koja po zakonu pripada djeci :)
Eto, problem riješen na najbezbolniji mogući način.
draga sve stavi na papir......lijepo da je sad pristao, no tako je i moj pa se sada sudimo iako sam kasnije sve na papir stavila. draga moja cist racun duga ljubav....trebas onda napraviti vansudsku nagodbu i kraj.
Ma mene uopće nije razveselio članak. Potpuno mi je nejasno kako država uspjeva uvesti sustav PDV-a, kako zna naplaćivati poreze, kako gradovi znaju prireze, kako štošta zna uvesti i redovito naplaćivati, a ne zna naplatiti alimentaciju.
Nije mi jasno zašto se ne može uvesti skraćena procedura. Kakvo pozivanje na sud 3+ne znam koliko puta, kakvo gubljenje vremena, kakve isprike zbog ne dolaska. I nije mi jasno zašto se kod zaposlenih neplatiša ne odredi odmah iznos koji će plaćati, a koji će se korigirati presudom.
e pa valjda nismo dovoljno prioritetna grupa!!!!!!!! to je strasno slazem se, ali ja sam se razveselila jer jednostavno moram vidjeti dokaz da se nesto desava, jer vec gubim nadu i vjeru u sustav, pa ako ju izgubim do kraja onda k vragu. sve je sramotno. mi smo u 7 mj dali zahtijev za jednokratnu pomoc,odobren je prosli mjesec a isplatiti ce nam krajem 12 mj.......do tada sam vec u gabuli do kraja.....ali ajde, isto i sa sudovima, npr. za ovrhu stoji jer njega nema u drzavi, paralelno je CZSS podnio drzavnom tuzilastvu....i sad ce valjda biti procesuirano, i tjeralica i sve....ali trajeeeeeeee, i za vidjanja....sud je vec tri puta trazio od njegovog CZSS koji mu je dodjelio skrbnika, da se ocituje s ocijenom jer su bili na terenu,tj. kod njegovih doma jos u 8 mj. i CZSS Centar jos nije nasao vremena poslati sudu svoju ocjenu....ma daj molim te, tek kada te skroz uniste i naprave od tebe pravi soc slucaj, onda bus dobila oricu kruha.....fuj, sram ih moze biti. moja frendica kaze da se drzavno tuzilastvo i sudstvo -ma u biti svi medjusobno da su ko pas i macke....fuj, umjesto da skupa rade.
e da bitno da su odlucili da ce cigarete ici za 5 kn gore i to je hebena tema, a nas ko sisa......... :evil:
Pročitala sam ovaj članak ...
Eto..neka se oni samo zaje....
Pravda je spora ali neka, sve to sjedne na svoje.
Ja planiram tražiti povećanje alimentacije na makar 1000 kn. Sada plaća 720 kn i nikada se nije ni sjetio kupiti nešto od odjeće i obuće. Valjda misli da je to dovoljno.
A i nedavno se desilo to da je mali (4,5) god. došao od njega sa šljivom iza uha i po vratu. A drugi dan mu je cijeli obraz bio u crvenim točkicama ... sve mu je krv podlila od udarca. A bivši mi je samo rekao da se možda udario od stol. I kada sam mu rekla da je sin rekao da ga je tata lupao po glavi.. njegov odgovor je bio neka ja pripazim na djetetovo ponašanje. Razlog udaranja je bio jer je dijete skakalo po kauču.. ono mislim!!!
Bila sam u CZSS i rekli su mi da mogu bivšeg pozvati na razgovor.. A ja da ne mogu zabraniti viđanje.. Sada dijete ne želi ići kod oca i ja ga neću siliti.
I sada ja neka budem pametna šta napraviti.. pustiti dijete i strepiti šta će se desiti tamo.. hoće li mu dijete dići živac pa da se ovaj opet iskali na nedužnom djetetu... jer je po prirodi nasilan.. i u braku je bilo svašta.
Malo sam otišla van teme alimentacije..
nadam se da nećete zamjeriti jer sam jako :evil:
O, bože, nemogu tako nešto ni zamisliti! I ja bih bila jako :evil: :x :cry: :evil: da mi se to događa...Citiraj:
newa prvotno napisa
Zar stvarno ne postoji nikakav mehanizam? Mislim, ako on želi viđati dijete, ti malog moraš pustiti k jnemu???
Ma ja ne mogu zabraniti viđanje..
Mogu ga jedno vrijeme ne pustiti.. ali on ima pravo jer je tako sud odredio.
Oni ga mogu jedino pozvati na razgovor..
ma ljuta sam da bih nekog mogla zadaviti.
Ali malog neću dati dokle god on ne bude rekao da bi išao kod tate..
newa, :love:
zašto se takvima ne odredi prisilna terapija kontrole agresivnog ponašanja pod prijetnjom oduzimanja roditeljskih prava?! :evil:
ma vidjet ću sve kada soc.radnica dođe sa bolovanja...
nitko mi nezna ništa konkretno reći šta da napravim..
eto toliko od njihove pomoći
eto mene nakon nekog vremena, dakle krenulo je u smjeru plaćanja alimentacije...ha,ha..
e sad on već 3 mjeseca uredno plaća 4.000 kn kako smo se dogovorili. nisam sigurna da li bih sad pilila i tražila sve na papiru, ili uvijek ako stvari krenu nizbrdo imam vremena se dokazivati?
i ako se odlučim sve staviti na papir, da li je dosta otići javnom bilježniku ili?
opet hvala...
Papir, odnosno presuda. Možeš k javnom bilježniku ali to ti ne pomaže puno jer samo sud određuje alimentaciju odnosno potvrđuje ono što ste se dogovorili. Mi se danas na sudu dogovorili za 1500 pa bumo vidli dal će plaćati...
poštovanje !
evo situaciaj kod mene stoji ovako mi smo pokrenuli sporazumni razvod , no moj bivši je tražio da se odreknem uzdržavanja za našeg sina
na što mu je sutkinja na prvom ročištu rekla da se ja nemogu odreći uzdržavanja i odredila svotu od 822, 97 s obzirom da je moj uskoro bivši suprug još uvjek nezaposlen. E sada me zanima dali on mora plaćati toćno taj iznos dakle 822,97 ili se mi međusobno možemo dogovoriti za neki drugi iznos .
meni ovo oko alimenztacije malo stavra zbrku . :( :( :( :(
Draga vlatkapeno,
odgovor na tvoje pitanje vezano za alimentaciju je da, mora plaćati taj iznos. Može i viši ako se dogovorite, manji ne.
jućer je moj još uvijek sadašnji muž bio kod nas u posjeti i dotakli smo
se alimentacije , rekao mi jeda mi ne može davati alimentaciju jer da nema love niti za život . Kaže da je već u debelom minusu a ništa ne radi osim tu i tamo koji fuš . Dao mi je pismenu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika u kojoj piseša da sve što je u satnu ( pokretnine , ostavlja
Janu -Renatu i meni u trajno korištenje cca: 21 614.00 kn za što imam i originalne račune i kopije ) E sada mene zanima dali mu se to može priznati kao dio doprinosa za uzdržavanje .
Suprug također potražuje od mog oca 12 429.73 koliko je uložio u sanaciju dotrajalih instalacija i sanitrija , moj otac mu je rekao da mu ne želi isplatiti taj novac jer nrma u njega povijerenja i da mi onda nemora davati alimentaciju dok mu se ta svota ne "istopi" odnosno da če meni otac davati novac umjesto njega a kada se to izjednaći onda moj suprug mora poćeti palčati alimentaciju neovisno o tome radi li ili ne i da se izvoli zaposliti .
Mene cijela ova situacija oko alimentacije jako iscrpljuje , mene samo zanimaju prava mog sina , on ima pravo na tih 822,97 kn
Citiraj:
Mukica prvotno napisa
Da li to znači da se minimalni iznos određuje 17% prosječne hr plaće (koja je cca 5000,00 kn) ili?
odnosno ako neko ima plaću recimo 2.500, odredit će mu isti taj iznos (17% prosječne hr plaće)
a ako neko ima 8.000,00 šta u tom slučaju?
da li se gledaju samo djetetove mjesečne potrebe (koje su recimo ukupno 1500 kn - pa se sukladno tome određuje iznos) ili kako?
hvala na odgovorima
ne, to su minimalni iznosi alimentacije. Evo ih u kunama:Citiraj:
Nikiva prvotno napisa
Sukladno odredbama Obiteljskog zakona minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom iznosi:
– za dijete do 6 godina 822,97 kuna,
– za dijete od 7 do 12 godina 968,20 kuna,
– za dijete od 13 do 18 godina 1.065,02 kuna.
Visinu alimentacije određuje sud sukladno potrebama djeteta i mogućnostima roditelja sa kojim dijete ne živi.
Imam jedno pitanje. Što je s alimentacijom ako je dijete pola kod mame, pola kod tate? Razvod još nije služben (i ko zna kad će biti) a roditelji se ne mogu dogovoriti jer mama smatra da bi trebala dobivati alimentaciju (valjda zato što je mama) iako je dijete čitav mjesec bilo pola/pola. Kako se te stvari reguliraju nakon razvoda, jel tu postoji nekakvo zajedničko skrbništvo ili..?
a kakva je to situacija pola kod mame, pola kod tate??? kako dijete uopće funkcionira tako... što konkretno u toj situaciji smatra svojim domom, gdje mu je radni stolić, knjige, ormar s odjećom, ko mu pere i pegla? Zar ima odjeću jednu kod tate, drugu kod mame?
bože što se jadnoj djeci komplicira život! pa dobro na kojoj adresi je prijavljen?
meni stvarno nije jasna ta situacija pola pola?!? kako dijete uopće reagira na to?
inače alimentaciju ne prima MAMA radi majčinstva, nego ga prima DIJETE za svoje potrebe! Mami je jako loš argument traženja alimentacije samo iz činjenice što mama, ako su obaveze i doprinosi prema djetetu u stvari izjednačeni, to je valjda jasno i vrapcima! Al upravo za takve stvari onda postoje sudovi i Privremena rješenja koja se donose u vrlo brzom roku i reguliraju odnose roditeljskih partnera do službenog zaključenja brakorazvdne parnice.
nisam doduse rastavljena ni razvedena, djeca su sva na okupu (kao i roditelji) ali uopce ne vidim razloga da se toliko iscudjavas takvoj situaciji?Citiraj:
Tata! prvotno napisa
djetetu je normalna obitelj ona obitelj koju i kakvu ima. ako su mu roditelji pokazali da je za njihovu obitelj normalno da on ima mamu na jednom mjestu i tatu na drugom - prihvatit ce to kao svoju obiteljsku situaciju.
i sto znace ta pitanja o ormarima, stolovima, robi?? zar je nemoguce da dijete ima sve to i kod jednog roditelja i kod drugog? zar bi trebalo, kad od jednog odlazi drugome - pakirati svoju odjecu, obucu, svoj stolac i tanjuric s priborom za jelo? :roll: i da ne zaboravi cetkicu za zube i toalet papir ponijeti, slucajno... :roll:
Tata!, dijete ima dva doma, onaj u kojem je mama i onaj u kojem je tata. Ima dva kreveta, dva radna stola, hrpu igračaka i tamo i vamo...ovaj bivši par zbog kojeg sam postavila pitanje funkcionira vrlo kratko po takvom principu jer su friško rastavljeni ali imam prijateljicu čije dijete već nekoliko godina tako živi. I ne mislim da joj išta fali. Obožavano dijete sa četiri strane-mama, tata, baba/did s jedne strane i baba/did s druge strane. Tri dana kod tate, četiri dana kod mame. Ali ne u komadu nego rascjepkano kroz tjedan, što je lako izvedivo jer žive jako blizu jedno drugog. Meni to izgleda baš kao idealan rezultat razvoda. Nisu zajedno jer se ne vole ali dijete ima sretnu mamu i sretnog tatu u jednakoj mjeri i posvećeni su mu 100%. Samo sam se pitala zašto i u jednom i u drugom slučaju mama treba primat alimentaciju za dijete kad je briga podijeljena napola? Kako su riješava te stvari? (moja prijateljica nije bila u braku, otac njenog djeteta je sam odredio svotu i plaća joj, a ovi drugi sad pokreću čitav postupak)
Fali mi jedno slovo u rečenici. Kako sud riješava te stvari?
ma ok pitao sam prvenstveno zato da se pokuša razumski razlučit gdje dijete pripada, ako mu se zna gdje mu je glavno utočište, pa se vjerojatno tamo dostavlja i alimentacija...Citiraj:
litala prvotno napisa
a s druge strane nejasnoća u percepciji ovakve situacije vjerojatno polazi iz mog osobnog doživljaja obitelji i topline mog željenog kutka u kojem sam se osjećao zadovoljno, a koji nosim iz djetinjastva...
neznam još uvijek se kao čovjek odrastao u cjelovitoj obitelji nemogu naviknut kako djeca percipiraju takvu situaciju? ja sam imao svoju sobu, svoj zid za šaranje i ljepljenje postera, svoje prijatelje, svoju garderobu, neko svoje malo toplo skrovište u kojem sam se osjećao sigurno... možda mi je zato neshvatljivo s kakvim se poteškoćama djeca nalaze kad odlaze iz utočišta u drugo... meni bi to bilo strašno, sjećam se kad sam trebao ići baki i tovarit sve stvari u torbu... bilo mi je mrsko i ništa mi od toga nije bilo gore - nosit sve sa sobom i radije sam se pola stvari odricao imati tih 10 dana nego vucarat sa sobom... al tih 10 dana je bilo samo dva puta godišnje, pa se dalo izdržat tako kratko bez dragih stvari, a i dve selidbe se nekako lako podnijele... al pola pola je ipak 180 dana kod jednog roditelja i 180 kod drugog i vjerojatno bar 90 selidbi vamo tamo... nije li to malo prenaporno za dijete?!? nije li isuviše kaotično?
a opet jedno mu je od ta dva utočišta sigurno draže i toplije i sigurnije i voljenije, nije li nesretan onu drugu polovicu kad je u onom drugom... zar ne stiče emotivnu povezanost s jednim mjestom? vjerojatno ne kao dijete od 3 god, ali već kao školarac 8-9god, koji ima već svoj krug prijatelja (njih nemreš sam tak prenijet), ima svoj radni stol (meni bio prepun stvarčica, neprenosivih, a uvijek sitno korisnih koji su mi stvarali ugođaj za učenje i poticali koncentraciju), svoje knjige, stripove, hrpe bilježnica sa svakojakim bilješkama, ormar s kolekcijom martensica i hlača, kompjuter s dragim stvarima, igricama koje voli, slikama, uspomenama... nižem neke od uobičajenih životnih detalja jednog djeteta da bih stvorio atmosferu realnosti koju možda litala nije sebi dovoljno predočila... pa pitam kako prenijeti to sve 90 puta godišnje?
litala kako se uopće možeš kvalitetno stavit u poziciju takve djece i doživljavat sasvim prirodno takve selidbe, ako to sama nisi prošla u životu kao dijete ili te životne okolnosti nisu nagnale da o tome ikada razmišljaš iz prvog lica i za interes vlastitog djeteta?
ja svoje dijete volim najviše na svijetu i više od ičega bih ja prvi želio da je mališan bar pola/pola vremena kod mene kad već nemože sve vrijeme... ali kako bi on to sve podnosio, bi li patio? je li prirodno i podnošljivo tako raspolavljati život dijetetu zbog interesa roditelja?
neznam možda griješim... možda krivo razmišljam, ali nekom svojom intuitivnošću pretpostavljam da bi dijete trebalo ipak imati svoj stacionar i svoj mirni kutak i znati gdje je njegova adresa, a da zna da uvijek može na onu drugu kad hoće i koliko hoće, onda kad bude dovoljno svjesno i disciplinirano o tome i samo odlučivat...
je, potpuno si u pravu.
ja si s cetvero djece sasvim sigurno ne mogu predocit atmosferu realnosti jednog djeteta...
i jos cu se slozit i s tvojim potpisom - mene mojih cetvero djece sasvim sigurno nije ucinilo mamom. to sto sam ja njih stvorila i rodila, a pijanist svoj klavir nije - nema, naravno, nikakve veze.
Tata, to nije odlazak 500 km sa hrpom prtljage i tugom u očima. To je odlazak kod roditelja kojeg voliš i kod kojeg se osjećaš sigurno, njegov dom je i tvoj dom u kojem su tvoje stvari. Sutradan te umjesto tate iz vrtića skupi mama s kojom ideš u svoj dom gdje te opet čekaju tvoje stvari i sva udobnost. Mama i tata su udaljeni 3 minute vožnje jedno od drugog, ako zatreba bilo koji od roditelja je uvijek tu.
Ne znam zašto od svega praviš dramu. Zar stvarno misliš da je ovakva solucija gora od one di očevi viđaju djecu jednom, dvaput mjesečno?
Ja još nisam dobila odgovor na pitanje
moja prijateljica je imala presudu:
iznajmiti drugi stan. mjesec dana s djecom (troje) je jedan roditelj, dok drugi boravi u iznajmljenom stanu. sljedeći mjesec zamjena. djeca ostaju tamo gdje im je sve poznato.
i tako do službene rastave.
nakon rastave je ona ostala s djecom, a bm - odmaglio na neke daleke otoke. od alimentacije nije vidjela ni "a".
Stvarno?!? Ne mogu vjerovati koja presuda, osuda, kazna..živjeti svaki drugi mjesec sa vlastitom djecom.