Citiraj:
mama courage prvotno napisa
:lol: :lol: :lol: :lol:
Printable View
Citiraj:
mama courage prvotno napisa
:lol: :lol: :lol: :lol:
Oh, ja sam bila u srednjoj/faxu iskompleksirana raznim stvarima: klempavim usima, velikim dupetom i jakim nogama. Stvar je samo u glavi i stavu, jer danas, necete vjerovati, usi mi se vise uopce ne cine klempave, guza je ala Beyonce, a noge su sexi i oblikovane :mrgreen: Ironija je u tome (o tome smo vec pisale), sto sam tad sigurno bila deset kg mrsavija, utegnutija, a definitivno i > 10 god mladja nego danas.
Malisa je savrsen (uvjerite se na slicicama na predstavljanju :mrgreen: ) i ujedno klempav. Nije ni na mene ni MM. Nisam o tome nikad razmisljala nesto posebno, ali proslo ljeto mi je MM ispricao da je prije njega uletio u neki dvor i jedan djecak mu je viknuo 'di ces ti klempo'... Trenutno me to zapeklo, iako malisa to nije ni razumio, al jos vise me strecnulo kad mi je MM rekao da je pogledao tog djecaka i da je bio iznimno klempav - sto znaci da se i sam naslusao takvih naziva i ne zna ni sam drugacije.
E sad, hoce li malisi usi ostati klempave, hoce li mu to uopce biti vazno, hoce li mu smetati, hoce li mozda trebati cekati 30 godina pa da mu dodje do mozga da to nije bitno, kao mami, ili ce mozda traziti korekciju ranije, vidjet cemo. Od nas ce sigurno dobiti samo podrsku i poruku da su te usi nesto najsladje na svijetu. :heart:
pratim malo ovu temu, pa vidim da smo svi mi, uglavnom, u svojim obiteljima imali podršku i da su nas ubjeđivali da smo divni i krasni, ali da to ni malo nije smanjilo naše komplekse
to se promijenilo tek odrastanjem i prihvaćanjem sebe, ili korektivnim zahvatom
ni malo utješno
Joj te uši.... Već sam pisala na jednom topic-u o tome. MM je klempav, ceo život. Ja sam debela, ne baš ceo život, ali nikad nisam bila mršavica.
Nikad sa tim nisam imala problema (osim tehničke prirode npr. da nađem odgovarajući brus za moje gromade), izlazila sam, zabavljala se, imala momke, živela normalno.
MM isto kaže da ga nikad niko nije zezao zbog ušiju (baš su klempave) i on je uvek normalno živeo.
Ne znam do čega je to, moja mama npr. uvek pazi kako izgleda, skriva stomak ako se malo ugojila, vodi jako računa o tome gde ide našminkana, kako, koliko, šta oblači. Ja sam tim nikad nisam imala problema, čista i uredna, ostalo mi nije bilo previše bitno, našminkala sam se jednom u životu, za maturu, tad sam jedini put i obukla štikle.
Kad smo došli iz porodilišta sveki je prvo pitala da li je mala klempava :roll: iskreno ja joj ni jednom nisam pogledala uši do tada. Imala je savršene male uši tik uz glavu. Sa tri meseca su počele lagano da se odvajaju od glave. Sad već fino strše. Možda će biti klempava, možda i ne, ako bude imala kosu na MMa neće baš imati ni čime da sakrije uši. Meni je savršena isto kao što volim MMove uši i ljubim mu ih stalno.
Nadam se da mala neće povuć na bake brigu o izgledu i da će biti cool kao i roditelji joj.
Evo kako to izgleda:
http://public.fotki.com/nadjolina/na.../dsc03124.html
http://public.fotki.com/nadjolina/na.../dsc04308.html
http://public.fotki.com/NadjinSvet/n.../dsc04759.html
pa u tome i je stos, zar ne? to prihvacanje kad odrastes, na kraju je rezultat i toga sto su te i roditelji podrzavali i voljeli, zar nije? moja prijateljica (zapravo vise poznanica, nekad smo bile dobre) sebe ni dan danas ne prihvaca zato jer su joj roditelji nabili neke komplekse.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
vissnja cura ti je bombon :heart: i za mene to nisu klempave usi. bas ti je predivna!
i ja mislim da postoje ljudi koji vec u sebi imaju neku urodjenu sigurnost i ne daju se "iskompleksirat" komentarima okoline a postoje i oni koji su ranjiviji i manje imuni na komentare. s tim se definitivno slazem.
pa ne bi rekla da je u tome štos
mislim da je štos kako da dijete prihvati svoj nedostatak, a ne da se s njim pomiri u zrelim godinama, nakon što se poprilično napatio, bez obzira na podršku okoline
moj sin ima klempave usi. kad se zagledam, to se vrlo jasno vidi. bas fino jednako klempave, cvrste, prekrasne, velike, na toj najljepsoj glavici na svijetu, malo sa strane dva prekrasna oka :heart:. kad ga gledam, ne vidim ih, al ih vidim na slikama.
to su mamine usi; moje su i dan danas takve, plus sto mi nisu bas jednake.
ne sto sam ja neka faca, al meni su te moje usi bile uvijek sasvim normalne. mislim, znam da nisu lijepe, al to su samo usi...!
i voljela bih da i on tako gleda svoje klempace, vrijeme ce pokazati, ako vidim da ga opterecuju - pretpostavljam da cemo mu predloziti operaciju. nemam pojma, al ne cini mi se to neki veliki problem.
mamasch, tvoja prvi post je tako poseban, sretno :love: :heart:
a na ovo sam iskreno odvalila :lol:
Citiraj:
mama courage prvotno napisa
da, kuzim sta si tila rec. u pravu si. samo sam tila rec da je i to prihvacanje na kraju opet rezultat roditeljske ljubavi.
moj je post isao aleksandri.
nije roditeljska ljubav lijek za sve
isto kao sto komplekse dobivamo unatoc njoj
ja sam se kompleksa klempavih usiju rijesila tako sto sam se jednog dana osisala masinicom na golo. cetiri pet godina tifusarke je bilo dovoljno. :mrgreen:
kod ivara sam skuzila da ga neki nedostaci (svake vrste) vec pocinju muciti :/ ali on je odrana sklon introspekciji i lagano depresivan, sunce mamino :saint:
potpisujemCitiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
a sandraf, stvarno ne vidim klampave usi na djecaku s tvog avatara.