Kako se posvađati?

Ja pamtim svađe svojih roditelja! I baš zato ih ne želim priuštiti svom djetetu!
Jer i najmanja svađa između mame i tate je bila za mene smak svijeta! Kao što rekoh- nisu se vrijeđali, nisu se tukli, nisu te svađe shvaćali uopće kao strašne....ali meni su bile strašne! Sam povišen ton mi je bio strašan....

I vjerujem da niti jednom djetetu nije ugodno gledati kako roditelji viču jedno na drugo....samo to neko dijete pokaže, drugo drži u sebi.

Pa tko želi to priuštiti svom djetetu, slobodno nek mu priušti...ali to je moje mišljenje.

Konstruktivne rasprave bez povišavanja tona su nešta sasvim drugo....ali kao što je Vertex rekla- to niti ne smatram svađama!

Ok, onda sam:

prijetvorna i glumatam:

Citiraj:

---

pa mi je onda bezveze biti prijetvorna, stvarati te lažne idile dok u meni sve ključa od bijesa i samosažaljenja, nabacivati fasade pred sobom i naravno, najčešće drugima o tome kako sam ja divna osoba i kako je kod nas sve savršeno

---

lazljivica:

Citiraj:

---

ali nikako ne vjerujem onima koji tvrde da se nikad ne svađaju pa čak i da za tim nemaju potrebe.

---

jadna i nesigurna:

Citiraj:

---

izbjegavaju bilo kakvu konfliktnu situaciju zbog nedostatka samopouzdanja i sve gutaju u sebi i guraju pod tepih?

---

Ako sam takva jer mislim da djeca ne trebaju gledati i slusati roditelje u svadji i jer se nastojim ne svadjati oko svakodnevnih trivijalnosti, neka sam.

Citiraj:

---

dok u meni sve ključa od bijesa i samosažaljenja

---

Pa koliko ima zivotnih situacija koje izazivaju ovakve osjecaje? Mozda 2,3 u cijelom zivotu? To su onda neke velike zivotne prekretnice i mogu shvatiti da se tada ne uspijeva kontrolirati. Ili, s druge strane, zar se bas u tim slucajevima mora svadja odigravati pred djetetom?

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Citiraj:

---

dok u meni sve ključa od bijesa i samosažaljenja

---

Pa koliko ima zivotnih situacija koje izazivaju ovakve osjecaje? Mozda 2,3 u cijelom zivotu? To su onda neke velike zivotne prekretnice i mogu shvatiti da se tada ne uspijeva kontrolirati. Ili, s druge strane, zar se bas u tim slucajevima mora svadja odigravati pred djetetom?

---

Ma daj Daedi....Mislim ja potpuno postujem ono sto si ti napisala i nemam problema s tim da ti vjerujem.....jednostavno nismo svi istih naravi....


A u meni sve kljuca od bijesa i samosazaljenja svakog PMS-a u mjesecu, a u trudnoci svakodnevno...

2-3 situacije u zivotu???

Svaka cast - pa to su nevidjeni sretnici....

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

da imam volje i samoprijegora, da sam bolja i kvalitetnija osoba možda bih mogla (barem pokušala naučiti) kontrolirati te svoje emocije, a ne nekad kao rastresit teret, sve to bacati oko sebe bez ikakve samokontrole

ali nisam takva, pa mi je onda bezveze biti prijetvorna, stvarati te lažne idile dok u meni sve ključa od bijesa i samosažaljenja, nabacivati fasade pred sobom i naravno, najčešće drugima o tome kako sam ja divna osoba i kako je kod nas sve savršeno

naravno da ne mislim da se treba uvijek i oko svega derati pred djetetom, ali nikako ne vjerujem onima koji tvrde da se nikad ne svađaju pa čak i da za tim nemaju potrebe..osim ako su dugotrajnim mentalnim vježbama došli vrlo blizu stupnju blaženstva i opće sreće kada im svi ti problemi izgledaju trivijalno i nemaju više u sebi niti jednu negativnu emociju

ili?

izbjegavaju bilo kakvu konfliktnu situaciju zbog nedostatka samopouzdanja i sve gutaju u sebi i guraju pod tepih?

ili ne znam..možda i im i zavidim, ako je to uistinu tako

---

:mrgreen: mislim da - da....bar ja im zavidim....U stvari mnogo vise zavidim onima koji strucno iznesu argumentiranu debatu od pocetka do kraja....

ja mislim da je vazno kvalitetno se "svadjati" pred djecom jer ona onda uce i taj manje ugodan dio suzivota i medusobne komunikacije.

ja recimo od doma nosim urlanje i prosipanje uvreda--"zasluzenih" ali puno cesce nezasluzenih--od strane starog, i mamino vjecno povladivanje i sutnju. mislim to sigurno nije dobar temelj za kvalitetan odnos, posto ja godinama u vezama nisam zeljela reci kad nesto nije valjdalo i naravno te veze bi na kraju pucale. sad vise nema sanse da nesto presutim, naravno, bez ikakvih vrijedanja i "cascenja". bitno je imati cist odnos.

nece na djecu nista imati trajan traumatican utjecaj ako vide da se tim neugodnim razgovorima doista nesto rjesava, te da mama i tata imaju kvalitetniji odnos nakon toga.

Citiraj:

---

U stvari mnogo vise zavidim onima koji strucno iznesu argumentiranu debatu od pocetka do kraja....

---

Cuj, zavrsila sam i diplomaciju, pa je primjenjujem i doma...Sta ces, profesionalna deformacija.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Citiraj:

---

U stvari mnogo vise zavidim onima koji strucno iznesu argumentiranu debatu od pocetka do kraja....

---

Cuj, zavrsila sam i diplomaciju, pa je primjenjujem i doma...Sta ces, profesionalna deformacija.

---

Pa mogla si odmah reci... :mrgreen:

ja sam poslijednja koja moze davati savjete obraku i svadjama jer su gadnije svadje (dakle vrijedjanje vikanje i cak jedan udarac) bile razlogom naseg prekida...

ipak:
kako i dalje radimo na odnosu (jer distanca pomaze ali ne rjesava nuzno probleme) nasla sam nacin koji meni/nama pomaze... moj bivsi ga ne prakticira i, koliko vidim, stvarno nije ni nuzno... dovoljno je da sam ja cista, bistra i jasna...
izgleda da je jasnoca, kao i svadja, isto zarazna...
a ako je NAS odnos postao toliko bolji onda to svakak moze i odnos vas ostalih kojima se, pretpostavljam, radi o manjim detaljima...

zove se 'the Work' od Byron Katie i vec se pisalo o tome po forumu i ima par forumasica koje ga rade kad osjete da im zatreba...
neki oblik 'uradi sam/a' psihoterapije i jako pomaze pri nenasilnoj komunikaciji - mozda bas zato jer se problemi u odnosima koriste za kvalitetnu introspekciju (a ne da nas jos vise ubiju u pojam)...

kad su sirove strasti u igri tesko je primjeniti neke smjernice nenasilne komunikacije, koliko god da su fantasticne...
pa radom na sebi, brigom o svom mentalnom zdravlju - nekako nenasilna komunikacija dodje sama od sebe (ja sam se masu puta zacudila samoj sebi kako SPONTANO ne padam u zamke koje su prije masu puta kulminirale svadjom)... nema neke teske samokontrole, trpljenja i ostalih stvari koji samo nabijaju tempiranu bombu u svakom odnosu...

svi materijali potrebni za rad su dostupni potpuno besplatno na njenom siteu www.thework.com ...
knjige se mogu kupiti ali nisu potrebne (i, u mom slucaju - njezina istina nije i moja istina pa su mi knjige mrvicu i bezveze, cisto sto se vokabulara tice, ali sam rad je kao tehnika fantastican)...

ovdje je kratki video s radionice u malibuu kako se 'the work' radi na jednom od cescih i zescih uvjerenja koje znamo imati o svom partneru (i ne samo partneru):

moj partner me ne bi smio osudjivati

traje oko 7 minuta...

e i jos nesto,
ima skroz zgodna slikovnica 'petra i roditeljska svadja'...
mislim da je isto zgodno pomagalo ako se sa djeteom zeli razgovarati o svadji...
ter zgodna slikovnica 'kad sam ljut' koju isto mozemo kreativno iskoristiti za razgovor s djetetom o tim naizgled mracnim ali svjedno realnim fenomenima :mrgreen: zivota...

:heart:

Citiraj:

---

clumsy mom prvotno napisa

Mi ne odlažemo ništa - tada kad zatreba tu je svađa makar i deca bila tu. Impulsivni smo oboje, ne možemo da čekamo da nam se podese zvezde.

Zbog dece se ne sekiram jer se mm i ja ne svađamo već imamo tzv konstruktivne rasprave. Tome nas je naučilo 15 godina zajedničkog života. A i deca moraju naučiti da postoji civilizovani način da se istera svoje ;)

---

ovako :mrgreen:

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

svađamo se preko telefona

---

a ponekad i ovako :lol:

u zadnje vrime se ne svađamo, ako smo preljuti da konstruktivno razgovaramo (glasnoća nebitna) , jednostavno šutimo
ja prepoznajem njegove "žute" minute i sklanjam mu se s puta , i on moje

moj pradjed bi šetao gore-dolje vrtom s rukama na leđima kad bi mu žena/djeca digli tlak
(žestoki protivnik "po guzi")