kako osloboditi traumu

Citiraj:

---

erik prvotno napisa

ulazak u rodilište mi je bio velika trauma, koju si nisam htjela priznati.
dovezli su me muž i mama, i kad su me smjestili u apartman,
osjećala sam se kao da me netko kažnjava jer ostajem sama...
još nije pukao vodenjak, trudove nisam osjećala i rekla sam da ću zvati muža da dođe kad sve polako krene...
njegov odlazak..sad mi se plače,
nije fer, trebala sam roditi, čekala početak, sama, ostavljana,
i to mi je bilo teže od trudova, priznajem.

---

eto, sama si odgovorila :) hormoni koji upravljaju porodom su jako, jako osjetljivi na psihicko stanje rodilje. jedino u slucaju kad je porod vec pred krajem, ne moze se vise zaustaviti cak ni ako si u neprijateljskom okruzenju (tj. tada se cak ubrza, jer je prirodni instinkt sto prije roditi i pobjeci s bebom na sigurno ;) ). zato se preporucuje otici u bolnicu tek onda kad je porod zaista ozbiljno uznapredovao.

Citiraj:

---

erik prvotno napisa

Felix još jedno pitanje za moju prijateljicu,
doktor okrenuo bebu, stajala je malo ukrivo naslonio se na trbuh i izvuko je van...
to mi se čini loše, ali ne znam zašto pogotovo jer je mama bilo otvorena i pod jakim trudovima, svojim, i mogla je sama roditi...
drugu prijatelj. kad su porađali, bebinu glavu je babica uhvatilia s dva prsta i zadržala da se ne vrati natrag, beba ima neku izbočinu i udubinu na tom mjestu :/ ni to mi se ne čini ok...

---

zasto su to cinili? jer tako oduvijek rade, jer vjeruju da je aktivno vodjenje poroda najbolji nacin. jer u zivotu nisu vidjeli pravi prirodni porod. jer ne znaju za bolje...

poznata primalja ina may gaskin je prvo dijete rodila u sezdesetima, u bolnici (amerika). objasnili su joj da se prvo dijete MORA vaditi van forcepsom, uz obaveznu epiziotomiju, jer inace ce trpjeti velike i strasne posljedice (krvarenja u mozgu i sl.). uglavnom, iako je porod proticao savrseno, nije se uspjela izboriti da to ne ucine, pretrpjela je traumu (a i dijete isto). ali oni su zaista vjerovali da cine dobro. da je to NAJBOLJI nacin poroda za prvorotku...

Ajoj, čitam ovo i u meni se budi onaj neki loš osjećaj... već sam davno mislila napisati svoju priču s poroda, ali evo skoro je prošla godina dana a ja nikako da to istisnem iz sebe. Razlog je djelomično i to što mi ni dan danas nije sve sjelo na svoej mjesto. Sjećam se svoje euforije neposredno nakon poroda, kako sam ih svih jako voljela, kako mi je sve bilo super... a sad kad promislim - je li baš moralo tako? Nažalost, ma koliko da sam se ja informirala prije poroda, maštala o prirodnom na stolčiću, kontaktirala primalju, pokušala uspostaviti kontakt s doktorima (jer sam ležala u bolnici 5 dana prije poroda) - ništa, ništa mi to nije vrijedilo.
Moja je beba bila okrenuta na zadak, i isto tako mislila sam, OK, oni znaju da sam ja htjela prirodno pa će mi koliko-toliko ići u susret, ONI znaju što rade... kako li sam bedasta samo bila. A unatoč svemu što sam pročitala, ja danas ne znam što sam sve dobila na porodu niti što su mi radili... znam za drip (jer je to obavezno kod poroda zatkom :evil: ) koji je potpuno preuzeo kontrolu nadamnom i bacao me po stolu. Ma ne znam, dok ovo pišem, bude mi se emocije i suze idu na oči, ali ono najgore od svega, što nikada neću zaboraviti je neutješan plač moje bebice kada su mi ju dali (na moje traženje, ne znam jel bi inače) i koju nikako, nikako nisam mogla smiriti. Zbog nje mi je žao što je tako prošlo. Da ne pričam o teškoj PPD koja se javila nakon 2 mjeseca a i sada zna iskočiti ko avet iz mraka...
Joj, sorry ja se raspisala a niš pametno rekla nisam, ali ovo me totalno zdrmalo. Erik :love:
I ja bih htjela drugu bebicu a strašno me strah istih ljudi u rodilištu :(

Citiraj:

---

mamažabica prvotno napisa

znam za drip (jer je to obavezno kod poroda zatkom :evil: ) :(

---

Ja mislim da je drip najgora opcija u svakom slučaju ali pogotovo u slučaju zatka. Požurivati takav porod čini mi se kao potez jako nestručne osobe. A o kojem se rodilištu radi?

Citiraj:

---

amaranth prvotno napisa

Citiraj:

---

mamažabica prvotno napisa

znam za drip (jer je to obavezno kod poroda zatkom :evil: ) :(

---

Ja mislim da je drip najgora opcija u svakom slučaju ali pogotovo u slučaju zatka. Požurivati takav porod čini mi se kao potez jako nestručne osobe. A o kojem se rodilištu radi?

---

rade to u svakom bez obzira sta je to JAKO losa stvar.

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

rizik infekcije.

vjerojatno i jesu, jer je velika sansa da si dobila i dolantin, lijek za smanjenje boli, od kojeg rodilje budu kao osamucene, u magli, ne mogu razmisljati, osjecaju se kao u nekom snu, a bol se cesto uopce ne smanji

---

gle ovo :shock: ja sam doduše tražila nešto protiv bolova, ali nisam se osjećala grogi, međutim kad sam čitala neke postove cura s poroda pomislila sam da sam debil jer pola toga pri svom porodu nisam skužila. Naravno, bol nije bila smanjena zato sam i pomislila da ne djeluje.
Ma najgore od svega je što se uopće nisam osjećala kao ljudsko biće, nego kao stvar i taj me osjećaj i dalje prati. Nikako da ga se oslobodim, nekakav čudni osjećaj ništavosti, bezvrijednosti koji onda bude praćen nekakvom laganom depresijom tako da mi se ništa ne da, samo bi spavala i da me svi puste na miru. Onda prođe za 2 dana i opet se vraća u nekakvim valovima. Nešto čudno, kao da sam kakva popravljena, polufuncionirajuća star. Sorry, ne znam da li me tko razumije ili sam si ja opet nekaj umislila.

---

ti osjecaji su vrlo cesti nakon vodjenog porodjaja. homeopatija ti moze puno pomoci s tim.

mamažabica potpuno se nalazim u tvojoj priči...
ali sad smo iskusnije! i nema tog doktora koji će me ubuduće nagovoriti na drip i epiduralnu!
ustvari na mom drugom porodu neće biti doktora.

meni je važno da imam cijelu priču oko poroda, da otpustim, što mislim da se upravo dešava...i da krenem dalje.
ja sam slušala doktore jer sam vjerovala da znaju više i bolje od mene...
ali s tim je gotovo.

na sreću erik nije imao nikakvih posljedica osim jako slabog imuniteta i stalnih prehlada sinusa prvu zimu...a ja samo emocionalne povrede :)

felix zanima me zašto se nesmije pretiskati trbuh da beba ide van brže,
što se sve time riskira?
i jeli normalno da babica tako pri izgonu uhvati glavu bebe koja sad na tom mjestu ima udubljenje, tj. kao neki val, ispupćeno i udubljeno..

elin, najbolje je tako pisati, onda se misli i osjećaji lako poslože,
jasnije je i iznese se na površinu sve što čuči negdje...
zato sam i otvorila ovu temu, iako sam iskreno mislila da će većina reagirati -ma šta ova fura, get over it!
sad mi je drago, puuno mi je lakše, i sretna sam što se javljate s vašim pričama!

lijepo je kad te netko razumije, ne osuđuje, ovo je mjesto gdje mogu reći sve što me tišti i osjećam da mi je dopušteno osjećati se tako,
za razliku od vanjskog svijeta gdje samo govore ma to zaboraviš, ja sam imala još teži porod...

kristellerov hvat je opasan manevar koji se ne bi smio koristiti, iako se kod nas koristi maltene rutinski. opasnosti postoje i za majku i za dijete. moram sad ici, napisat cu kasnije kad prokopam literaturu.

Citiraj:

---

mamažabica prvotno napisa

Ma ne znam, dok ovo pišem, bude mi se emocije i suze idu na oči, ali ono najgore od svega, što nikada neću zaboraviti je neutješan plač moje bebice kada su mi ju dali (na moje traženje, ne znam jel bi inače) i koju nikako, nikako nisam mogla smiriti. Zbog nje mi je žao što je tako prošlo.

---

joj, dušo, baš mi je žao, stvarno su te lišili apsolutno svega.
Meni je bio i ostao najljepši osjećaj kad su mi je stavili na prsa, te čudne male okice (činilo mi se kao da me poznaju) i odmah je prestala plakati i tako smo se gledale, a ja sam ju mazila i samo govorila kaj nije super, kao u snu. A čim su je uzeli opet je počela plakati (tad mi je bilo teško). Toga se uvijek sjetim i to me izvači iz mojih bezvoljnih stanja, i ona kakva je sada i sve to skupa, i sad bi opet još jedno dijete (hvata to mene onak u valovima). Fala bogu da sam izbjegla drip kad već ovo drugo nisam.

dodatak: baš mi je super ovaj topik, promišljam o onome što sam bacila u zabačeni kutak svog mozga. Sad i ja vidim ono što prije nisam vidjela ili nisam željela vidjeti.

Prvi put sam rodila prije 18 godina. Lezala sam 4 dana u bolnici icetvrti dan u jutro dobila svoje trudove i javila se sestri, ona kaze lezite u sobunetko ce vas doc pogledat. Vratim se u sobu, disem kak sam ucila na tecaju, cure u sobi mi se smiju (drugorotkinje), "tisina" kazem ja, ja se pripremam za porod.
Dodje dorucak, odem pitat sestru smijem jestjer me jos nitko nije pogledao (proslo dva sata), moze ak ste gladni. Popijem gut caja i zagrizem kruh i vise ne mogu. Zovu me na pregled i kaze doktor "vi ste za carski, jest kaj jeli?"Ispricam kaj sam pojela, a on veli da mogu na operaciju tek poslije 1h po podne
Spustili me u predradjaon istavili CTG i niko me do 1 nije ni pogledal. od prgleda nisam imala trudove, pa kad su dosli u 1 prikopcali me na drip bez ikakvih pitanja.To me je uzasno iscrpljivalo do 5, a nisam osjecala nikakve promjene, pa sam ga sama iskopcala oko 6. U 7h sam poludila skinula flasu sa stalka i opuzala do hodnika, gdje me je nasla cistacica, pa su se svi ustrcali. Kao kaj ja panicarim ionak idem na carski..
Di je doktor, oce me neko pogledat, ja nisam nosila dijete 9 mj. da ga sad izgubim zbog vas..
doktor je na viziti
kaj je sam jedan doktor u bolnici i kaj je cijelo po podne na viziti
(o primaljama nisam imala pojima, niti se koja pojavila)
Konacno je doso neki doktor, pogledao me i rekao da pripreme salu
Rodila u 8,30h

Rekli su da dijete ne mogu dojit 3 dana, al na moje inzistiranjesu mi ga ipak dali drugi dan, pa treci dan zaboravili, jer ja kao jos ne dojim

Nakon trinaest i pol godina sam rodila drugo, nesto jednostavnije!

Citiraj:

---

erik prvotno napisa

...a ja samo emocionalne povrede :)

---

draga, ne podcjenjuj emocionalne povrede, one su puno jace i teze zacijele od fizickih. zato je dobro da pises ovdje o tome, to je prvi korak ka oporavku :love:

sto se tice ovih koji govore da zaboravis.. to su ili muski (kao npr. moj stari, koji mi je govorio da "pretjerujem" kad sam se plakala nakon prvog poroda :x ), ili su zene isto tako traumatizirane koje hoce sto prije zaboraviti, a ne znaju da bi im bilo lakse da se s tim suoce.. :*

Drage cure, mene je ovaj topik (a posebno krumpiricev porod u kojem sam pronasla iste momente kao u svom prvom porodu) potakao da konacno napisem svoju pricu s poroda (zapravo, dobrim dijelom skupim tekst koji sam ranije pisala na drugoj temi).
Postaje mi ocito da nisam samo ja i moje izolirano iskustvo problem, kao sto sam cesto mislila. Pitala bih se imaju li smisla promjene kad toliko zena dozivljava rooming-in kao opterecenje, uzimanje svog poroda u svoje ruke kao nepotrebno petljanje u struku, a porod kod kuce kao neodgovorno pomodarstvo. Postaje mi sve jasnije da to nije tako, da postoji potreba da se postojeci sustav mijenja. Odoh ispuniti pristupnicu u Rodu, makar i kao podupiruca dok mi vremenske okolnosti ne omoguce vise od toga.

uh, meni mrak pada na oci kad citam neke price s poroda. ja nisam nikad napisala pricu sa svog prvog.

totalno mi je zao da vecina zena cak bude s tim zadovoljna :/

Citiraj:

---

Kanga prvotno napisa

Pitala bih se imaju li smisla promjene kad toliko zena dozivljava (...) uzimanje svog poroda u svoje ruke kao nepotrebno petljanje u struku

---

na ovo ne znam bi li se smijala ili plakala. petljanje u struku? kad se u glavi zena preokrenulo da je porod necija tuda stvar, a ne nasa, zenska, najintimnija?

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

kad se u glavi zena preokrenulo da je porod necija tuda stvar, a ne nasa, zenska, najintimnija?

---

onog trenutka kad su muskarci usli u opstetriciju i izgurali primalje van pocela je nasa propast.

da, proklet bio luj ne-znam-koji, koji je htio gledati kako beba izlazi pa su tada prvi put zenu natjerali da legne dok rada.. :x

nadam se da je izgorio u paklu, u lezecem polozaju :mrgreen:

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

vjerojatno i jesu, jer je velika sansa da si dobila i dolantin, lijek za smanjenje boli, od kojeg rodilje budu kao osamucene, u magli, ne mogu razmisljati, osjecaju se kao u nekom snu, a bol se cesto uopce ne smanji

---

gle ovo :shock: ja sam doduše tražila nešto protiv bolova, ali nisam se osjećala grogi, međutim kad sam čitala neke postove cura s poroda pomislila sam da sam debil jer pola toga pri svom porodu nisam skužila. Naravno, bol nije bila smanjena zato sam i pomislila da ne djeluje.

---

je, to zvuci kao dolantin. zanima me jel ikome ikad uopce smanjio bol... :/ jedina 'dobrobit' je sto se nakon toga moze raditi s rodiljom sto se zeli, jer je previse grogi. :x

---

potpisujem...
samo sto sam ja osim osamucenosti jos k tome povracala od te kemije, trud na trud nisu nis manje boljeli, a jos me na kraju i dr otvarao rukom...sjecam se samo da sam tad dreknula pa kad je rekao "ali gospodjo, moram to napraviti" puna povjerenja sam rekla "ok, ALI NE BOLI MANJE ZATO"

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

da, proklet bio luj ne-znam-koji, koji je htio gledati kako beba izlazi pa su tada prvi put zenu natjerali da legne dok rada.. :x

nadam se da je izgorio u paklu, u lezecem polozaju :mrgreen:

---

:lol: :lol:

strašno je što danas majke kažu da žele epiduralnu,
zadovoljne su kad daju dijete da mogu spavati i odmarati,
ne znam, ja sam mog dobila nakon 4 sata a molila sam da mi ga odmah daju,
činjenica jest da sam se jedva mogla okrenuti na bok, ali sam glumila da je sve super, i donesli su ga, plakala sam svih 4 h jer sam odvojena od njega,
UŽASAN osjećaj!

znam puno majki koje se ne zanimaju za porod, briga ih dali je epid. štetna ili ne, tj. teško ih je uvjeriti da je štetna... :?

ja ne znam puno o epiduralnoj, ali znam ovo,
od toga otupiš, to je kao droga, ta količina koja je namjenjena za mene ide i u moju bebu, i ona otupi i manje se bori za van...
ja šaljem poruku svojm sinu, -gle, ovo je ful bolno i teško pa ću se malo na kratko nadroksati, nije bed, medicina kaže da nije štetno.
NARAVNO kada su izmislil to znali su da će većina žena to željeti, to je opaka lova! samo je novac u pitanju, ništa više.
ja mom djetetu za dobrodošlicu na ovaj svijet zapravo pokazujem primjerom da kad je teško nije bed otupiti osjećaje,
nikako nisam željela to i na kraju me dr. ljuto opominjao, uvjeravao...
ma, užas.
:(

blažen bio dan kad će biti omogućeno primaljama da porađaju rodilje kod kuće!

kraj mog sela je Rovinjsko Selo, u tom selu je jedno malo "eko selo",
bili su i u novinama...za mene su malo ošli u krajnost, ali divni su ljudi.
cura po zanimanju psihologica, odlučila roditi tamo bebu.
svi su se živi zgražavali i osuđivali...
rodila je zdravu Skasku i sve je u redu.
jedino što nitko od njih nije bio upućen i informiran, ja bih se recimo opako naoružala znanjem o porodu i osigurala neku osobu koja je već porađala nekog,
ali koliko god je nazivali neodgovornom,
razumijem ju kad kaže da je ona dobila informaciju da se beba želi tamo roditi, i znam da je to bio rizik, ali znam da je neka viša sila bila s njima,
koja je osigurala da sve bude u redu. divim se toj majci koja je preuzela rizik i poslušala taj glas.

nadam se da uskoro takva želja rodilje neće predstavljati rizik,
možda i moja druga beba dočeka to vrijeme!?


:oops: ja vječiti optimist :oops:

Citiraj:

---

erik prvotno napisa

blažen bio dan kad će biti omogućeno primaljama da porađaju rodilje kod kuće!

---

radije-da asistiraju rodiljama kod kucnih poroda ;)

nitko tebe ne "poradja", nego ti radas, razlika je velika :*

istina!

ali dok žene ne dignu glas...
u puslkom rodilištu svačeg ima, riječko je navodno bolje, ali eto ni ja u rijeci nisam dobro prošla...
ali nikog to ne sekira, pa čak ni same majke!
pričaju svoju priču groznog poroda NI SEKUNDE ne pitajući se je li moglo drugačije, dali ti doktori uopće imaju znanje!
netko tko ti legne na trbuh očito nema razvijenu emocionalnu inteligenciju i opasno je takvom se nać u rukama,
ali to majke baš ne zanima, važno da su one rodile i gotovo.

tužno.

Draga Erik!Potpuo te razumijerm.Moj prvi porod je trajao 25 sati,pukao vodenjak,dobila epi,drip,kisik,nakon 12 sati ležanja u boksu otvorena samo 5 prstiju,ubilo me psihički!Kad je epi prestala djelovati trudovo boooole,a ni makac od otvaranja.Već sam potpisala papire za carski,sva jadna,samo sam željela više roditi.Na kraju sam ipak rodila vaginalno,s naljeganjem na trbuh,rekla sam tu noć Bože oprosti,no nikad više!
Danas sam ponosna mama još jednog bebaća,ima mjesec i pol.Rođen je tako ljepo,trudovi prohodani doma,kad su došli na 5 min odoh u rodilište,kad tamo otvorena 8 cm,ljepo u boks s osmjehom,dali malo dripa,nema veze,i jakkko bruo se rodio Juraj,bez epiziotomije,samo 4 unutarnja šavića,koja nikad nisam osjetila,a bio je jako veliki 5200g,54 dug,napominjem nisam rezana,i porod mi je nešto najljepše u životu!Naravno ovaj drugi.Neboj se,uživaj u mislima da opet budeš mama!

Ja se ispričavam na greškama kod nekih slova,no žurila sam pisati!

kanga pročitala sam tvoje priče...eto, ja se nadam da će moja druga sličit tvojoj trećoj...zato se ne bojim nove trudnoće ni poroda:love: Optimistična sam...
Iskreno, mm je bio sa mnom na porodu, i njemu je to bilo jako traumatično, jer me vidio totalno razorenu, moja mama ga je čekala vani, kaže da nikad nije vidila toliko šokiranog čovjeka :mrgreen: a mm nije neka biljčica...
...ja sad samo zahvaljujem Bogu što je s Marinom sve bilo u redu, na kraju, on je imao ap 10/10, mada vidno izmučen, s prestrašnim hematomima....moji problemi tipa ovaj glupi mjehur (uvijek imam osjećaj da moram na WC, uništena mi osjetila totalno :( ) i bolovi na rezu neće prestat nikad, šta je meni taj dio trebao?
Shvaćam da je istina da žena rađa onako kako živi. Bila sam jako mlada, čitala sam tisuće priča s poroda, ove stranice, druge stranice...knjige, pripreme...al to nije to. Nije to stvarna emocionalna i psihička priprema. Meni vrijeme i život nije bio fokusiran na porod. Imala sam ispite, probleme....jednostavno nisam dovoljno razmišljala o sebi, svom tijelu i porodu.Nisam bila ni dovoljno hrabra preuzet svu odgovornost svoga poroda na sebe.A TAJ DIO JE NAJBITNIJI.

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

čitala sam tisuće priča s poroda, ove stranice, druge stranice...knjige, pripreme...al to nije to. Nije to stvarna emocionalna i psihička priprema. Meni vrijeme i život nije bio fokusiran na porod. Imala sam ispite, probleme....jednostavno nisam dovoljno razmišljala o sebi, svom tijelu i porodu.Nisam bila ni dovoljno hrabra preuzet svu odgovornost svoga poroda na sebe.A TAJ DIO JE NAJBITNIJI.

---

ovo potpisujem!

bez obzira na naše teške porode, sretna sam jer mislim da je puno nas izvuklo pouku, mene je barem moj porod tj. ovo kopkanje po njemu,
približilo samoj sebi, tako da idući put neću ići linijom manjeg otpora,
biti ću iskusnija, hrabrija, snažnija.

žalosno je to što ljudi toliko uče kojekakve nepotrebne stvari, a nešto ovako veliko i važno, prepuštamo da odrade stranci, a to što su doktori, ne znači ništa, jer titula nije garancija.
žene prođu trudnoću a da samo kažu, ma biti će kako bude....tužno,
zapravo je sve u nama i našim rukama.
žene posvete mjesece planirajući vjenčanje, uređenje doma, a ni upola energije ne posvete educiranju o porodu i o tome što ih čeka!

strašno.

Po svim pričama ispada da su doktori uvijek u krivu, da su nehumani itd. Mislim da ipak bi trebalo sagledati stvari s obje strane, pa nije valjda da baš uvijek donose krive odluke, valjda postoje neki razlozi zašto nešto odluče na svoju ruku. Ako ste tako skeptične za sve stvari onda bi trebale ostati kod kuće i pouzdati se samo u sebe. Mislim da u svima nama ipak postoji strah što ako nešto nije u redu...onda su doktori dobrodošli, kao što je i slučaj u priči sa početka posta, žena se jednostavno nije otvarala, pa i to je moguće! Zato postoji medicinska skrb, moja je baka rodila u Trstu jer nije kod kuće mogla prirodno i sreća da je tako jer inače vjerojatno ja sad ne bih pisala ovaj post. Žene, malo više vjere u doktore...porod boli i uvijek će boljet...i nisu sve žene iste, neke jednostavno trebaju dodatnu pomoć u medicini.

Citiraj:

---

koki prvotno napisa

i nisu sve žene iste, neke jednostavno trebaju dodatnu pomoć u medicini.

---

Apsolutno se slazem, i iz tog razloga cemo uvijek reci "hvala Bogu da postoji medicina".

No zasto u startu "pomagati" svakoj zeni, kad im pomoc uopce nije ni bila potrebna? O tome mi pricamo ovdje.

možda si preletila sve ovo što su žene napisale...
ja sam negdije napisala da će idući porod biti prirodan, ne brži i manje bolan, nego prirodan, ako je ikako moguće.

one koje žele klasične porode, nek izvole, nek se ne pitaju i nek lijepo idu u rodilište, da ih porode

ja sam eto u svom porodu riskirala dosta toga, zapravo struka je riskirala.
znam jako malo priča s prirodnim porodom, a ako ih ima vodile su ih primalje, sigurno ima divnih doktora, ali situacije je kakva je,
a puno nas time nije zadovoljno.

mi ne govorimo o ugroženim porodima gdje je potrebna intervencija medicine,
govorimo o porodima kojima nije dana šansa da budu prirodni
i gdje su doktori komplicirali bespotrebno, puno puta jer im se nije dalo čekati, jer im je kraj smjene, jer je gužva u rađaonama....
to nisu iznimke, to je svakodnevica.

kome paše, paše. meni ne paše.

Citiraj:

---

koki prvotno napisa

Po svim pričama ispada da su doktori uvijek u krivu, da su nehumani itd. Mislim da ipak bi trebalo sagledati stvari s obje strane, pa nije valjda da baš uvijek donose krive odluke, valjda postoje neki razlozi zašto nešto odluče na svoju ruku. Ako ste tako skeptične za sve stvari onda bi trebale ostati kod kuće i pouzdati se samo u sebe. Mislim da u svima nama ipak postoji strah što ako nešto nije u redu...onda su doktori dobrodošli, kao što je i slučaj u priči sa početka posta, žena se jednostavno nije otvarala, pa i to je moguće! Zato postoji medicinska skrb, moja je baka rodila u Trstu jer nije kod kuće mogla prirodno i sreća da je tako jer inače vjerojatno ja sad ne bih pisala ovaj post. Žene, malo više vjere u doktore...porod boli i uvijek će boljet...i nisu sve žene iste, neke jednostavno trebaju dodatnu pomoć u medicini.

---

ovdje vidiš koga ja krivim:
"čitala sam tisuće priča s poroda, ove stranice, druge stranice...knjige, pripreme...al to nije to. Nije to stvarna emocionalna i psihička priprema. Meni vrijeme i život nije bio fokusiran na porod. Imala sam ispite, probleme....jednostavno nisam dovoljno razmišljala o sebi, svom tijelu i porodu.Nisam bila ni dovoljno hrabra preuzet svu odgovornost svoga poroda na sebe.A TAJ DIO JE NAJBITNIJI"
SEBE.
Porod nije medicinska intervencija. Medicinskom se intervencijom treba poslužit samo ako POROD ne ide kako treba.
JA vjerujem lječnicima. Općenito vjerujem stručnjacima. Ovo nije priča o tome...prirodni porod, porod koji ide u redu, ne onako kako je to sustav zamislio, 12h i ni minute duže, nego normalno, zdravo, bez problema, takav porod ne treba drip, ležanje i rezanje, nalijeganje i pucanje vodenjaka...porod s problemima je porod s problemima. LJečnici su tu da ih riješe.

Sustav se previše miješa u onaj dio prirode u koji ne treba. Negativno. NE mora svaki prvi porod trajat točno 12h, može i 2 normalna dana, radije nego 6h na dripu, ne mora svaka žena popucati, neće bit nikom ništa ako se pokaka, nit će neko umrijet od 2 ženine dlake.
Ne mora svaka beba imat 3500g, ni dobit kilo prvi mjesec, ne mora jest svaka 3h, niti mora spavat kad mi mislimo da mora.

Trebali bi pustit prirodi da nas ostavi različitima koliko jesmo različiti.
Postavit granicu-očito je ovdje u tome problem.

koki, i ja sam dugo vremena mislila kao ti. Zato u mojim postovima imaš i ovakvih i onakvih pogleda na porod (k vragu, nekad mi se čini kao da pišu dvije različite osobe). Ali nakon svega dodatno pročitanog, nakon svih pročitanih iskustava, počinjem se polako pitati. U meni kao da postoji neka unutarnja borba. Dugo sam mislila, baš zato što se nisam otvarala (da se razumijemo bolnica očito nije uzrokovala moje neotvaranje, jer sam 12 sati bila doma sa trudovima i nisam se uopće otvorila) da su doktori spasili mene i moje dijete, a sad - nisam više toliko sigurna. Doduše nisam medicinar i vjerojatno neću nikad znati, ali eto samo razmišljam na glas. Možda bi bilo drugačije da su imali drugačiji pristup, da su bili voljni reći koju toplu riječ ohrabrenja, a ne samo raditi nešto na meni a da me ništa nisu pitali kao da sam tv kojem ne štima slika, pa ajmo otvoriti i popraviti kvar. Kužiš, to je ono kaj ja pred sebe sada postavljam, to je moja unutarnja dilema. Opet, cure sorry, ne treba odgovor.

mene SMETA što doktorima epidurala niiije štetna, drip? ma jok, nema tu ništa štetno, ctg na trbuhu 10 sati, nije štetan, njima ništa nije štetno!
kad je porod ugrožen, onda je to manja šteta od one koja prijeti,
ali koristiti sve to samo zato jer postoji i ne pustiti da porord bude što prirodniji, to je bezobrazno prema rodilji i bebi.
usto ne potrude se objasniti, razgovarati, razmatrati zajedno s rodiljom,
ne nego kao da se to nje ne tiče.

Kevin je u svojoj knjizi (prirodni lijekovi za koje oni ne žele da vi znate) rekao, doktori su naučeni da izrezuju tijelo i prepisuju lijekove, a fakulteti ih uče ono što im sponzori daju.
zato ima manje slučajeva kad doktor pomogne oko manjih stvari, oni su vrhunski u krajnostima kad treba spasiti život.

koki, kad citas ovakve price nazalost neminovno ispada ovo sto kazes

Citiraj:

---

koki prvotno napisa

Po svim pričama ispada da su doktori uvijek u krivu, da su nehumani itd.

---

ali ako promotris forum, naici ces i na lijepe price s pohvalama medicinskom osoblju, naici ces i na lijepe porode, koliko god komplicirani bili. to sto isticemo ruzne price ne znaci da mislimo da su sve takve, nego da ih ne treba ignorirati, zaboraviti i zataskati. greske su ok, ako ih se prizna i ako se iz njih uci.

ono sto se svi vjerujem slazemo, je da bi dobrom dijelu medicinskog osoblja koje radi u nasim rodilistima dobro doslo malo humanosti, ljubaznosti i postivanja OSOBE koja je pred njima. to ne kosta nista, a znaci sve.

takodjer, prema zakonu o zastiti pacijenata jasno pise da su duzni obavijestiti pacijenta o postupku koji zele primijeniti, objasniti prednosti i rizike, te traziti pacijentovu dozvolu za obavljanje tog postupka. rade li to? :/ jedina iznimka kad mogu raditi na svoju ruku, bez objasnjenja, jest onda kad je u pitanju zivot i smrt.

takodjer, u kojoj god struci radio, za ocekivati je da ces nakon zavrsenog fakulteta nastaviti proucavati to s cime se bavis, da ces imati na umu nova saznanja, sto je posebno bitno u medicini, jer ono sto si ucio prije 20 godina na fakultetu sad moze biti itekako zastarjelo, netocno pa i stetno.

tu recimo spada tih famoznih 12 sati nakon pucanja vodenjaka, kao i vecina rutinskih radnji koje se obavljaju po defaultu u nasim rodilistima. nema veze sto je odavno dokazano da je to lose i stetno, rutina je takva i nece se mijenati dok god mi, korisnice sustava, ne dignemo svoj glas. ocito, vazniji je sustav, vaznija su rigidna i uopcena pravila, nego sto je vazno ono zbog cega i postoje - zdravlje pacijenata. nema individualnosti. cast iznimkama, ali bojim se da su samo iznimke.

da se napokon odluci napraviti pravilnik o postupcima u porodu (koji bi i po zakonu trebao postojati, a ne da se razlicite odluke u slicnim situacijama donose ovisno o tome u kojem si konkretnom rodilistu i o kojem se konkretno lijecniku i primalji radi), koji bi se radio po potvrdjenim znanstvenim cinjenicama, morali bi kompletno promijeniti to sto sada rade. jer u puno stvari glede poroda naprosto nema veze sa znanoscu i medicinom. kuzis?

Ok, u pravu ste, ali ajmo konkretan primjer spomenuti. Erik se nije otvarala i što sad? Čekat, a do kad? A što ako je na kraju prekasno?
Ja sam imala klasičan porod u bolnici prije 6 god., bez dripa, ali sam se otvarala...i to brzo, priroda je činila svoje i dakako da imam nekih zamjerki.

Citiraj:

---

koki prvotno napisa

Žene, malo više vjere u doktore...porod boli i uvijek će boljet...i nisu sve žene iste, neke jednostavno trebaju dodatnu pomoć u medicini.

---

Draga koki! Ja ti preporučujem da imaš malo više vjere u sebe i u svoje tijelo. Želim ti prirodan porod na kojem ti liječnik uopće neće biti potreban. Želim ti porod nakon kojeg nećeš opet morati doći na ovaj topic pričati o traumama.

Ja sam imala prirodan porod ali ipak imam traumu. Jer sam se u svakom trenutku morala boriti s osobljem koji su mi ko u nekom horor filmu konstantno prijetili dripom, infuzijom, lijekovima protiv bolova....
Ono čega me strah kad pomislim na sljedeći porod je ogromna količina adrenalina koja mi se javi kad samo pomislim na te ljude tamo. A toliko adrenalina nikako nije dobro za porod....

Ne pričam o svojim traumama, već sasvim obrnuto, želim dati jednu blažu notu cijeloj ovoj temi, ali očito ima puno žena nabrijanih na to med.osoblje tako da se više ne želim uključivati u raspravu. I rodila sam prirodno i nadam se tomu ponovo za par dana...

gle oko 9 je puknuo vodenjak, brijanje klistir...
oko 10 pregled, zatim do 11 skakanje po lopti,
ja sam oko 12 ako ne i prije bila na krevetu s infuzijom, na ctg-u i nisam se smjela okretati!
tako je bilo do jutra!
da su mi dali da hodam da budem i dalje na lopti, možda bi se bila otvorila...
da su me pogledali u jutro i rekli i dalje nisi otvorena, shvaćam, ali
meni je trebalo vremana.
mogli su mi ga dati i pogledati u jutro nakon tih famoznih 12 sati ,
i onda razmatrati koje su nam mogućnosti.

bar toliko.
ali ne dali su mi infuziju, nekšto još s njom,
neku inekciju u guzicu, kasnije drip pa epiduralnu i cijelo vrijeme na ctg-u, ležala ni makac, ma moglo je drugačije sad znam da je moglo.

Citiraj:

---

koki prvotno napisa

i dakako da imam nekih zamjerki.

---

gle, imaš tek 12 postova - tak sam i ja razmišljala u početku. Sada nakon svega, nakon što sve izgovoriš na glas, nekako ti se počne slagati drugačija slika. A i ono kaj si doživjela manje boli kad se sjećaš. Ja sam u početku bila ovak: živjela moderna medicina, kakva priroda - to je pušiona, oni su mene i dijete spasili, nema šanse da idem na drugo dijete, a kad sam čitala neke postove cura koje govore o tome kako se vesele da će jednog dana biti bake - to mi je bio :shock: (zar da moja ljubimica rodi, nema šanse da ona prolazi kroz to prije ja mrtva nego to). I onda sam malo po malo počela o onome što sam stavila u zabačeni kutak svog mozga pričati po forumu (malo na jednoj temi, pa na drugoj, pa na trećoj) i u jednom trenutku ostala začuđena što je sve izašlo iz mene. Sad razmišljam da bi drugo dijete (to se malo po malo uvlači u mene, pa nekad bude kaj si ti normalna, a nekad baš bi), a iskreno, i baka bi voljela biti jednog dana. Zato, znam da ne tražiš savjet, ali pričaj, koje zamjerke imaš. Meni je to bilo nevjerojatno oslobađajuće.

mislim, ja bih se sad svađala i plakala u isto vrijeme,
povrijeđena sam i diže mi se tlak na pomisao rodilišta!
ZNAM da ima divnog osoblja, znam da ima divnih priča i hvala bogu!
mi pričamo o ovim drugim, koji ne spadaju u tu grupu...

kako god,
na drugu trudnoću nisam spremna još nikako.
i sad sam bar s te strane u miru :)

Citiraj:

---

koki prvotno napisa

Ne pričam o svojim traumama, već sasvim obrnuto, želim dati jednu blažu notu cijeloj ovoj temi, ali očito ima puno žena nabrijanih na to med.osoblje tako da se više ne želim uključivati u raspravu. I rodila sam prirodno i nadam se tomu ponovo za par dana...

---

eh, od svog prvog poroda osjecam u sebi konflikt izmedu onoga sto dolazi iz mene i zelje da uvazim "blazu notu" koju mi salje okolina, tako da mi je ton ovog topika bas dobro sjeo. ali, nikako ne bih zeljela da tema preraste u predbacivanje med. osoblju - vjerujem da oni rade najbolje prema svojim saznanjima i da imaju pozitivnu ulogu u mnogim porodima. sustav i informiranje je ono sto treba mijenjati, a onda ce i ljudski faktor biti u prilici pokazati samo pozitivnu stranu.

svakako. svi smo na istoj strani, bar se nadam - samo problema ima, i treba ih rjesavati, a ne ignorirati ili omalovazavati.

Ne pričam o svojim traumama, već sasvim obrnuto, želim dati jednu blažu notu cijeloj ovoj temi, ali očito ima puno žena nabrijanih na to med.osoblje tako da se više ne želim uključivati u raspravu. I rodila sam prirodno i nadam se tomu ponovo za par dana...