Rađati pod svaku cijenu?

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Naročito me zanima što misle mame-dijabetičarke.

---

nisam dijabeticarka, al imam frendicu dijabeticarku. ima jedno dijete i vise ne namjerava imati djece jer smatra da je rizik za nju i za bebu prevelik (njm nije dijtabeticar, njena mama je)

ja ju potpuno razumijem. meni bi u takvoj situaciji riskirati bilo malo sebicno i neodgovorno. shvacam da zelja za djetetom moze biti jaka, ali kako je MC lijepo napisala, ne treba se imati sve sto se pozeli, ili tako nekako ;)

i meni bi bilo tesko podrzati prijatelja u takvoj nakani.

cure, moram priznati da ste me natjele na razmišljanje. Nisam dijabetičar, ali u mojoj obitelji: baka umrla od dijabetesa, ujak isto i teta :( (njezino je stanje jako loše). Radi se o dijabetesu T2 (svi su dobili u poznojoj dobi), tako da je moguće da i mene očekuje. Kad sam ostala trudna nisam razmišljala da bi to mogla prenijeti svom djetetu, mislim da o tome čovjek niti ne razmišlja. Iskreno, nadam se da joj nisam prenijela gen. I u dogledno vrijeme mislim ići na drugo dijete i nadam se da niti njoj (moja velika želja da opet bude curka) neću prenijeti gen. Jer kad bi tako razmišljali nitko ne bi imao djecu (pretpostavljam da svatko u široj ili užoj obitelji ima neku opasnu boleštinu koju bi dijete moglo naslijediti).
Međutim, mislim da je konkretan problem od mim taj što se boji za frendicu koja jest dijabetičar, a takve trudnoće su riskantne. I sad ona, pravilno, razmišlja što će biti ako frendica ne preživi, a tu je još i muž od frendice koji je dijabetičar (pa zar da ostane sam sa 3 djece) i do kad će on živjeti. Ja da sam u takvoj situaciji bilo bi mi teško, ali bi postupila kako sam navela u svom postu: nikakvo nagovaranje/odgovaranje nikoga, ali podrška ako se odluči za novu trudnoću.

nemam dijabetes, ali imam visoki tlak od 16-te godine, na lijekovima sam od 20 i neke. u mojoj obitelji se uglavnom umire od moždanih i srčanih udara. jedna teta je umrla u visokoj trudnoći od moždanog udara i to je bio moj najveći strah, ali želja za djetetom je bila jača.
nisam nikada razmišljala na način da zbog toga ne bih trebala na svijet donijeti djecu i ne znam je li to sebično ili ne.

mim, u tvom slučaju ja bih svakako bila uz nju, ali nema šanse da bih njenog muža nagovarala na bilo šta. tu tvoja prijateljica nije ispala fer što te uopće pokušava uvući u to.

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Ima posljedice dijabetesa na očima...

---

mm-ova rođakinja je išla riskirati i ostala je slijepa... već u prvoj trudnoći koju nije ni uspjela održati.
sada živi u nesretnom braku bez djece, potpuno ovisna o mužu i roditeljima. :(

nemaju dijabetes ali znam jedne koji oboje imaju jaaako problema s vidom.imaju jedno dijete koje je nažalost nasljedilo isto to i išli su na drugo :? mi se nismo slagali s tim(ali tko nas pita) i naravno i mala ima problema s vidom jako.meni to nije ok-tak svjesno uništavati život.

šta se sekiraš, pa danas sa laserom lako ispraviš dioptriju
za 10-20 godina će napredak biti jš veći, vidjeti ćemo šta budućnost nosi

mim, ja sam postavila više općenita pitanja, principijelna...
a konkretno: reci otvoreno prijateljici da je to odluka roditelja i da se za takve stvari ne pita za savjet (eventualno za informacije i to kod liječnika)..

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

šta se sekiraš, pa danas sa laserom lako ispraviš dioptriju
za 10-20 godina će napredak biti jš veći, vidjeti ćemo šta budućnost nosi

---

mgrubi, pa nije bas sve tako jednostavno, a nije ni laser svemoguc niti bez rizika.

u svakom slucaju nije fer od nje da ocekuje da nagovaras njenog muza - to je stvar njih dvoje.

vjerujem da ces joj pruziti podrsku ako ostane trudna i rodi, ali isto tako mislim da je fer da zna tvoje misljenje o tome.

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

šta se sekiraš, pa danas sa laserom lako ispraviš dioptriju
za 10-20 godina će napredak biti jš veći, vidjeti ćemo šta budućnost nosi

---

daaaa, samo ne mogah ne primijetiti da oni okulisti koji pričaju o laseru (kak je super i sl.) nose naočale. 8)

Citiraj:

---

donna prvotno napisa

nemaju dijabetes ali znam jedne koji oboje imaju jaaako problema s vidom.imaju jedno dijete koje je nažalost nasljedilo isto to i išli su na drugo :? mi se nismo slagali s tim(ali tko nas pita) i naravno i mala ima problema s vidom jako.meni to nije ok-tak svjesno uništavati život.

---

Znači li to da slijepe osobe ne bi trebale imati djecu? Da gluhonijemi ne smiju rađati gluhonijeme?
Ljudi koji žive sa svojim henidkepom kompetentniji su od nas u odlučivanju žele li takav život za svoje dijete. Možda se oni nose s tim bolje nego što to nama izgleda i možda misle da život može ponuditi i mnogo više od onoga što se nama čini da njima nedostaje.

eto, ja bila malo optimisitčna i odma me spusti :P

ti znaš da se ja zezam i da ne mislim ništa loše. Jednostavno, nisam mogla odoliti :lol:

:mrgreen:

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

vjerujem da je tvoja briga iskrena i da imaš najbolje namjere
ali to je stvarno samo njihova stvar
da bilo što kažeš možeš se samo zamjeriti
a kolika je šansa, u postocima da dijete naslijedi DM?
ovo dvoje djece, su zdrava?
mene bi, više od mogućnosti da dijete naslijedi DM, brinulo kako će se trudnoća odraziti na njeno zdravlje
ništa u životu nije sigurno, i najzdravija žena može imati teške komplikacije u trudoći, i čudi me da ona riskira komplikacije, čak i neželjeni ishod
ima dvoje djece, što se ne boji da bi se njoj moglo nešto dogoditi u toj trudnoći?
pitanje je i poroda, mogućnost djeteta velike porođajne težine, CR (a vjerovatno su i prve 2 trudnoće završene CR, i to je rizik)
ja bi se svega toga bojala, ali ne bi ništa rekla, odluka je na njima

---

Točno, i ja bih se osobno svega toga bojala, i ovako kad nemam DM i ne razmišljam puno o tome ne znam kaj bi odlučila. Ali da jesam u toj situaciji, dobro bi se inormirala o komplikacijama u trudnoći, porodu, komplikacijama za novorođenče i rizik nasljeđivanja. Pa tek onda donijela odluku. A vjerujem da su roditelji o kojima pričamo dobro informirani, i odluka je sigurno samo na njima.
Slažem se da je SVAKA trudnoća rizik, i da najzdraviji ljudi mogu imati najpatološkiju trudnoću i roditi najbolesnije dijete, ali i obrnuto. Posebno se to odnosi na ljude koji boluju od nekih nasljednih bolesti- za većinu njih se zna točan rizik nasljeđivanja tj statistički postotak da dijete "zaradi" bolesni gen. Upravo zbog toga postoje pedijatri koji se bave medicinskom genetikom i imaju ambulante koje se zovu Genetičko savjetovalište, i k njima se može otići raspitati se o svemu u vezi rizika za prijenos neke nasljedne bolesti, njenog liječenja, prognoze i sl. A u vezi DM bi se obratila i pedijatru- endokrinologu, koji bi mi mogao dati još konkretnije informacije baš o toj bolesti, obzirom na to da je ona u dječjoj dobi bitno drukčija nego u odrasloj dobi.
U principu, ako je dijabetes tijekom trudnoće dobro reguliran, komplikacije se u novorođenčeta ne bi smjele očitovati, ili barem ne bi trebale biti posebno teške. Ukoliko majčina bolest nije pod kontrolom, u novorođenčeta se može javiti ne samo povećan rast, nego i smanjen rast, manjak šećera, kalcija i magnezija (kaj sve može dovesti do napr. konvulzija), poremećaji disanja, smanjen razvoj pluća, srčana bolest, visoka hiperbilirubinemija, policitemija (višak eritrocita u krvi), poremećej razvoj kralješnice, mokraćnog sustava i crijeva. Ali ponavljam, ako se šećer u trudnoći kontrolira, navedene komplikacije se u principu ne javljaju.
A kaj se tiče samog nasljeđivanja, stvar je ovakva- ako je bolesna samo majka, rizik da dijete oboli je 1-3%. Ako je bolestan samo otac- rizik da dijete oboli je 3-5%. Ako su oba roditelja, rizik je za svako dijete oko 30%. Zanimljivo je to da manje od 50% genetski identičnih ("jednojajčanih") blizanaca obolijeva od DM- objašnjenje slijedi.
Inače nije dosta naslijediti samo gen za dijabetes, jer je dijabetes tipa I (iliti dijabetes ovisan o inzulinu) tzv. multifaktorijelna bolest. To znači slijedeće: potreban je ne samo bolesni gen, ili više gena, nego i faktori okoliša, koji će taj gen/ gene potaknuti da rade "probleme" u tijelu (maksimalno pojednostavljeno). Kod dijabetesa su ti "problemi" ovi (i opet maksimalno pojednostavljeno): neko zbivanje iz okoliša potakne bolesni gen, on potakne proizvodnju protutijela protiv stanica vlastite gušterače, što na kraju dovede do razaranja stanica u gušterači koje proizvode inzulin (tzv. Langerhansovi otočići). Da bi se dijabetes očitovao, potrebno je da se broj Lang.otočića smanji ispod 90% od početnog broja. A da bi se to dogodilo, najčešće je potrebno i niz godina (u dječjoj dobi se najčešće javlja između 12- 14 godina, makar, bolest se može javiti već i u dobi od par mjeseci).
E sad, koja su to zbivanja iz okoliša koja mogu potaknuti sve ove procese koje sam opisala- nisu još svi poznati, ali većina njih se zna: neki virusi (napr. rubeola, mumps), neki toksini i lijekovi, stres, neki sastojci hrane (optuženi su napr. proteini kravljeg mlijeka, ali još nije dokazano).
Dakle, zaključak bi bio da se gen može naslijediti, ali se njegovo djelovanje ne mora nikad u životu izraziti tj bolest se ne mora pojaviti- ali isto tako može se javiti već u dojenačkoj dobi. To nitko ne može predvidjeti, samo roditeljima treba objasniti i uputiti ih u sve mogućnosti.
Istina je također da je dijabetes još uvijek teška bolest, koja se doduše može današnjim metodama liječenja jako dobro kontrolirati, ali svejedno- nije neka bolest "za poželjeti" jer nosi sa sobom niz komplikacija- kako zdravstvenih, tako i društvenih i psihičkih.
U svijetu se već puno eksperimentira s novim metodama liječenja, koje još treba usavršiti a da bi se mogle široko primijenjivati (transplantacija Langerhansovih otočića, lijekovi koji smanjuju mogućnost proizvodnje autoprotutijela, umjetna gušterača isl.). Tako da vjerujem da će dijabetes u ne tako dalekoj budućnosti biti ipak jako dobro rješiva bolest.