U svemu možemo biti bolji, pa tako i u "mamanju".
Ali ja vjerujem da se moje dijete i ja zajedno i paralelno oblikujemo, zajedno rastemo (ona kao dijete, a ja kao mama), i svakim danom sve više učimo biti mama i kćer, učimo jedna od druge (potrebe, reakcije, nježnosti, granice...). Nikad nećemo biti savršene, ali već i sama težnja prema tome, nas dvije- kao kćer i mamu, dakle kao jedan ljubavlju i životom neraskidivi par, čini nas savršenim parom kćeri i mame.
Nitko od nas ne zna kako biti mama kad dobije u ruke malu plavu drečavu štrucu koja je tek izašla iz nas. Jedino što znamo je da ju u tom trenu već volimo više od sebe same. U tom trenu počinje učenje suživota, kojeg bi ja opisala kao vreću punu sreće, punu ljubavi, ali i vreću punu upitnika, nesigurnosti, tankih živaca, monotonije, brige, umora...
Nikome od nas uvjeti života i obaveze nisu isti, tako da se ne možemo uspoređivati ni sa kim u "mamanju"- kao niti i sa čim drugim. Napr. ja bih željela provoditi više vremena sa svojom kćeri, i da me ona više ima, ali su mi trenutni uvjeti života i obaveze takvi da to jednostavno ne mogu. Vrijeme koje provodim s njom nastojim iskoristiti maksimalno, i pred njom se trudim biti topla, vesela, nježna, ne pokazati joj da sam sva u brigama, igramo se, družimo, pričamo, čitamo. Naravno da ponekad puknem i budem sva jadna i nervozna i da ona to vidi. Ali... prema njenom veselju i napredovanju ne vidim da joj je ikako naškodilo to što me nema 24/7 uz sebe i to što ona vidi moje faze umora. Ona vrlo dobro zna tko joj je mama, tko je uspavljuje, tješi, mazi, voli najviše, koga zaljubljeno gleda itd (odgovor na sve: mama). Svejedno, često me ruje crv sumnje: jesam li ja njoj zbog čestih izbivanja dobra mama. Pa ponekad zaključim da nisam, da je zapostavljam, da sam često nervozna, da nemam snage za igre s njom, da će mi ona to zamjeriti... ali onda se saberem i shvatim da meljem gluposti, jer mi njen osmijeh upućen samo meni kaže sve. Jednostavno, ona i ja se oblikujemo zajedno, unutar ovog velikog svijeta i unutar života koji i kakav nam je dat. I zato mislim da sam joj MAMA i da smo nas dvije kao par savršene.
