Printable View
Ita, ja zbilja ne shvaćam čemu se ljutiš :?
Ok, možda ti se prvi odgovori nisu svidjeli, ali mislim da je na ovoj temi bilo nekoliko vrlo dobrih postova i vrlo korisnih razmišljanja. Zbog nekih odgovora koji ti se ne sviđaju, mislim da bi bilo šteta zaključati temu.
(tim više što nas ima još koje zanima odgovor i razmišljanja drugih na ovu temu...)
ja uopće nisam rekla da si ti ugrožavala svoje djete ja sam se samo nadovezala na tvoj post u kojemu kažeš:
i ne kritiziram te ni najmanje, ja samo izražavam svoje mišljenje, ne moraš se s njim slagati, ali ni vrijeđati - odoh ja neću više palamudit :roll:Citiraj:
Daklem, da li je itko od vas radio i probio u trudnoći onaj zakonski rok od 45 dana obveznog porodiljnog (a sve od straha da neće računati na vas nakon povratka), da li ima mama koja se u strahu od egzistencije umalo porodila za uredskim stolom? (puno radno vrijeme radeći.)
ita, nemoj čitati postove s automatskim osuđivanjem onih koji ne misle kao ti. cure su svašta pametno rekle na tvoju temu, nešto od toga ti sigurno može pomoći da kristaliziraš svoje mišljenje. :*
a moj slučaj je "grlom u jagode" što bi se reklo, pa neću o tome ovdje jer ti sigurno ne bi koristilo :mrgreen:
Ita, cemu tako burna reakcija? Mozda mi je promaklo, ali nigde ne videh da te je neko nazvao nemajkom.
Niko te nije napao, vec samo rekao svoje misljenje. Iskreno, i moj je stav da porodiljsko i trudnicko ne sluze tome da nam se daje niza plata, vec da na pravi nacin iznesemo trudnocu sa sto manje rizika. Verujem da je Sun na to mislila, ali, uostalom ,neka se ona javi.
Meni licno "para usi" taj ton kojim se ovde obracas svima nama.
ni meni nije jasno na šta si pošizila... forum je razmjena mišljenja i iskustava... ne moramo svi bit jednoumni :lol:
Evo, Sun me je pretekla i objasnila bas to o cemu sam malopre govorila...Citiraj:
Vishnja prvotno napisa
Ja se stalno premišljam dal se javit ili ne... ni meni se ne sviđa tvoj ton...
Po nekim stavkama sam uključena u pravo odgovora, po nekima ne.
Dakle, imam 8-satno radno vrijeme, izbivam 10 sati jer mi treba sat vremena za ostaviti cure u vrtiću i stići na posao.
Nemamo baka servis. Čekaju nas u vrtiću dok ne stignemo.
Želj za drugim došla je isto kao i želja za prvim, prirodno.
Popodne i večer smo s njima, više ja nego MM koji radi zahtjevan posao.
Radim +8 (tj. dnevno radim 8, osim kad imam seminar, prezentaciju, putovanje), mm radi isto ko i ja. Nemamo babe, strine i tete. Živimo na krajnjem kraju ZGBa, ja se na posao vozim pola sata, vrtić je kod moje firme.MM se vozi sat vremena (sve to jednim autom). Dijete kreće na gimnastiku. Odlučili smo za drugo. U toj ću kadgodbila trudnoći radit do kraja, osim ako dr kaže drugačije. NEma šanse da si priuštim tetu jer imam kredu za stan i auto (auto nam je nužda).Ne kužim pitanje. :? :mrgreen:
pokretačica teme kao da ima već svoj stav o drugom djetetu (koji ne znamo) i svaki savjet koji se ne slaže s tim njenim stavom kod nje izaziva bijes i ljutnju
Na poslu sam pa ne mogu iščitati cijelu temu ali...
Ita u potpunosti te razumijem...iako ja imam baka servis (baka radi ali ipak kupi Jana iz vrtića)...
Radim također od 9 pa dok ne završim..jedan dan do 17, drugi do 19 kako kad a MM radi tako da ga niti ne viđamo..dolazi oko 20 sati doma, često je na putu...
I sličnim se mislima bavim u posljednje vrijeme..
I nemojte da temi dođe kraj jer bi fakat mogla biti konstruktivna!
Znas sta, nemoj imati jos jedno djete jer po svemu sto si napisala i tonu tvojih izjava i ovo jedno ti je izgleda previse.
Kako ti uopce moze pasti napamet da dodjes na ovako javni forum i da ti odlucujes ko se smije javiti a ko ne i da umanjujes neciji trud i rad i odredjujes koliko je dovoljno da netko radi a da oni ostali su neradnici i nemaju pojma sta znaci odgajati djecu usporedno sa ganjanjem karijere.
Sta mislis da svi ovdje ili vecina i imaju pomoc sa strane?
Jedino pitanje koje ti sebi moras postaviti je:
Sta ti je vaznije, djete ili karijera?
Ima puno ljudi koji sa malo novaca, malim stanovima, bez pomoci sa strane, punim radnim vremenom.........i dalje imaju vise od jednog djeteta.
Tvoj prvi post vec odise negativnoscu i ruznim tonom i mislim da si ti svoju odluku vec donjela i nema nista lose ni u tome da se ima jedno djete.
A kad si vec toliko zauzeta mozda je bolje da to malo vremena sto imas posvetis samo njemu.
Sretno.
Nataša...dzizus :shock:
Svašta...
Natasa, stani malo na loptu.. ona ima pravo i pitati i filtrirati.. sama ce doci do zakljucka da je jednoj zeni jedno dijete kao drugima troje, neke nemaju bake, ali placaju dadilje, druge imaju bake, ali se ne odvajaju od djece.... nema potrebe ovako grubo reagirati, koliko god te iziritirala. :)
:shock:
uopce mi nije jasno zasto se rasprava razvila u ovom smjeru. a pitanje je bas na mjestu, i vjerujem da ima puno mama koje dijele slicne probleme, dileme, brige, i sl.
osobno imam drugaciju situaciju pa ti ne mogu odgovoriti, ali znam ljude koji su u slicnoj situaciji i znam da im nije lako.
ja bih ti samo htjela reći da sam se premišljala iz drugih razloga ali kada je želja za djetetom prevagnula ništa me nije moglo omesti u naumu.
istina, tada mi je već 40a zakucala na vrata.
nije mi žao, dapače!
Asti boga :shock: ,dirnula sam neke mame u živac čini se.
Pitala sam mame s više djece kako su se organizirale,prosto ko pasulj.
dobila sam na svoje pitanje nekoliko protupitanja; tipa gdje ja to radim kad toliko radim,
ovo je bio vrhunac; (Natašu iz dalekog Toronta)
"Znas sta, nemoj imati jos jedno djete jer po svemu sto si napisala i tonu tvojih izjava i ovo jedno ti je izgleda previse.
Kako ti uopce moze pasti napamet da dodjes na ovako javni forum i da ti odlucujes ko se smije javiti a ko ne i da umanjujes neciji trud i rad i odredjujes koliko je dovoljno da netko radi a da oni ostali su neradnici i nemaju pojma sta znaci odgajati djecu usporedno sa ganjanjem karijere.
Sta mislis da svi ovdje ili vecina i imaju pomoc sa strane? "
nataša, žao mi je ako sam te jako povrijedila svojom temom, još više ako si se prepoznala neradnicom ili ženom koja nema pojma o odgoju. Nikome nisam rekla da je neradnik, a izvući zaključak da mi je vl.dijete previše za imati, je odvratno i govori više o tebi nego o 10 mojih tema, u kojima nikad u ove 3 godine nisam nikoga napala, ili izvrijeđala.
Ali zavidim ti jer te može raspizdit ovako tema jedne anonimne žene na forumu. :D
Da su i meni takvi problemi, gdje bi nam bio kraj.
ita, mene nisi raspizd... jer te ja razumijem, vjerujem da ti je teško i da, vjerujem da netko kome baka živi 20m dalje i ima tetu čuvalicu, čistilicu ili radi 6h dnevno ne zna kako je tebi.
nemojmo psovati...
meni se tema sviđa, svašta pametnoga sam pročitala...
i ja ti kažem da se upitaš ovo o čemu litala piše.
mi, naizgled, imamo super, super situaciju, pa već sada kose čupamo kako ćemo se organizirati kad starija krene u školu, a mali u jaslice...
pitam se hoću li imati snage svako jutro voziti u školu, jer nema tu vrtićkog "kliznog radnog vremena"...
pa razvažati na slobodne aktivnosti...
pa pisati zadaće...
imam osjećaj da ću same sebe imati još manje nego sada kada sam pretvorena u - sisu :/
ali, uprkos svemu tome... da sam mlađa, išla bih i na treće :heart:
veliki potpis.Citiraj:
apricot prvotno napisa
nekako mi se čini da bi se za treće puno lakše odlučila nego li sam se za drugo.
...ali bih bolje birala s kim.
Ita, nisam skupila hrabrost, i vjerojatno ni necu.
Nazalost, muce me krediti (za osnovne potrebe, stambeni, auto...ne nekakvi luksuz..)....
Eh, ja se pitam tko ce to razvazati (ili pratiti) umjesto mene, jer ja moram raditi...Snage bi sigurno nasla, ali problem je kako biti na dva mjesta u isto vrijeme.Citiraj:
pitam se hoću li imati snage svako jutro voziti u školu, jer nema tu vrtićkog "kliznog radnog vremena"...
pa razvažati na slobodne aktivnosti...
pa pisati zadaće...
eto, ja nemam snage...
pa ti, ita, poručujem, da godine nose svoje...
draga Ita, ja te razumijem.
i u sličnoj sam situaciji, naime, mm i ja razmišljamo o trećem djetetu koje si oboje jako želimo i trenutno važemo kako i kada bi se uklopilo u životni plan.
I ja radim u marketingu i pr u privatnoj firmi, točnije u novinama, ali , ja najkasnije idem u pol 6 doma jer sam se tako dogovorila.
I u izuzetno sam nezavidnoj situaciji jer u čitavoj firmi djecu imamo samo direktor i ja.
ja svoj posao odrađujem predano i uživam u njemu, ali kad dođem doma, ja sam samo mama i moja djeca im aju moj 100 % angažman.
Kad se pripremaju eventi , posebni prilozi, dodatna izdanja, radim extra, ali preko telefona od doma i stretna sam da imam šefa koji se ispričava ako smeta i čak mu je bed nazvat nekad.
I ja ko krumpirić živim na kraju grada, dijete mi ide u školu 10 km daleko zbog mog komoditeta jer onda poslije škole može otić kod moje mame jer ne želim da bude sam 2,5 sati, a on i nije takav tip.
Auto imamo službeni , uz napomenu da ja ne vozim, pa smo u banani kad mm radi duže, a to je često jer je on informatičar u velikoj firmi.
I digresija- ja sam starijeg rodila sa 19 godina, učila, radila, davala ispite i bedinala bebu SAMA, bez muža i ičije pomoći, ali uz beskrajnu moralnu podršku. živili smo tada kod moje mame i bake, ali mama radi, a baka je jako bolesna, pa sam u većini (90%) slučajeva bila prepuštena sama sebi.
Frizeru udem dvaput godišnje, kozmetičarki nikad, s frendicama se vidim jednom u dva mjeseca.neću ni spominjat dva sporta kojima se stariji junior bavi i na koja ga vodimo...
Svoj posao volim i jedva sam došla do njega pa mijenjanje ne dolazi u obzir, kredit imamo abnormalno velik i nemama novaca za privatni vrtić i tete čuvalice niti mi padaju napamet, ali ja ZNAM da ću biti najsretnija kad u naručje primim još jredan zamotuljak s mirisom banana...
A možeš li i ti to tvrditi?
Razmisli još malo i odvagni, ali znaj da konačna odluka mora biti tvoja i da ti s njom moraš znati živjeti... :love:
Ita, moja situacija nije identična, ali je slična. Mama sam dvogodišnjeg sina i vlasnica privatne firme u kojoj sam jedini zaposleni - ja. Ima neka glupa reklama na tv-u na kojoj vele da poduzetnici nemaju radno vrijeme jer oni žive svoj posao, što je nažalost potpuna istina. Baka servis nemam, a nemam ni pomoć u bilo kojem drugom obliku. Izbivanje s posla dulje od mjesec dana u mom slučaju jednostavno ne dolazi u obzir. A vraćanje na posao s bebom od mjesec dana... Još manje dolazi u obzir.
Ja sam odlučila da neću imati još jedno dijete osim ako se moj život drastično ne promjeni iz nekog razloga. Na primjer, firma propadne pa silom prilika postanem kućanica :) . Ne mislim da će mom sinu nešto faliti ako ostane jedinac. Više će mu faliti mama ako uza sve svoje poslovne obaveze budem morala hendlati i još jedno dijete. Uostalom, odvratno zvuči, ali nešto što nikad nisi imao ne može ti ni faliti, pa tako ne mislim da će njemu faliti brat ili sestra.
Istu logiku primjenjujem i na sebe. Mantram da ni meni neće faliti dijete koje nikad nisam imala. Da, bilo bi tako lijepo imati još jedno dijete, ali... Postoji tisuću ali. I tisuću razloga protiv. Ne znam, 28 mi je godina, imam još određeni window of opporunity da se predomislim, ali ne preveliki. Zasad je moja odluka zacementirana, kažem, osim ako se nešto ne promjeni djelovanjem neke više sile na koju nemam utjecaja.
Eto, nisam ti baš pomogla sa svojim jadikovkama, ali se nadam da sam bar objasnila na temelju čega sam donijela odluku kakvu sam donijela. Tebi želim da doneseš najbolju odluku za tebe i tvoju obitelj, kakva god ona bila, i da svi skupa budete sretni :heart:
Draga Ita,
razumem, shvatam, podržavam, saosećam u potpunosti.
Nemoj se nervirati zbog tuđih mišljenja, svako ima pravo na svoje, ali, ipak, teško je razumeti dok se ne nađeš u problemu. Uz to, svi smo mi različiti i imamo svoje prioritete.
Ovako, čini mi se da smo vrlo slične. Moja je priča slična, mada malo bolja.Moj mališa ima 4 godine i ja, iskreno, nisam još spremna za drugo, iako bih volela.
Neko mi kaže da sam sebična, egocentrična, materijalista i slično, ali ja osećam da nije pravi momenat, čim ja toliko merim, razmišljam, planiram... Jednostavno, novi život ne sme da opterećuje još pre nego što je stvoren. Kad bude pravi čas, ja ću to znati. nekako. Za sada - ništa.
Nemoj se opterećivati. Čudni su putevi božji. ne treba ništa činiti na silu.
Poljubac.
Meni se čini da tu i nema previše mudrosti. Ako nemate nikakvu pomoć obitelji, radite do 19 sati i dalje i nećete to mijenjati, onda morate imati plaćenu pomoć i novaca da je platite.
Daklem, da li je itko od vas radio i probio u trudnoći onaj zakonski rok od 45 dana obveznog porodiljnog (a sve od straha da neće računati na vas nakon povratka), da li ima mama koja se u strahu od egzistencije umalo porodila za uredskim stolom? (puno radno vrijeme radeći.)
nisam radila jer sam bila na komplikacijama.
Da li ste ostavile dijete koje je još puzalo u vrtić, sa nepunih 12 mjeseci jer ga niste imale kome ostaviti?
moj je krenuo s 12 mjeseci u vrtić, doduše hodao je. nisam ga imala kome ostaviti.
da li ste bile primorane plaćati kupljenje djeteta iz vrtića jer ga nema nitko pokupiti od daljne i bliže rodbine? a dijete je premalo da bi provodilo po 10 sati u vrtiću.
nisam plaćala da ih netko kupi iz vrtića, ali snalazili smo se svakako. od toga da ih je muž znao pokupiti i odvest na posao, zvali bi nekog od prijatelja koji su ranije završili s radnim vremenom, ili bi muž pokupio dijete i u autu smišljao kud će s njim :/
nismo nikoga plaćali jer nam nije trebalo svaki dan.
Da li ste dijete vukle sa sobom na pregled ginekologu
da, ona bi čekala kod sestre dok ja završim s pregledom.
da li je dijete s vama čitalo novine kod frizera
ne često, ali znalo se desiti.
da li je dijete poznaje vaš ured gotovo kao i svoj stan :D
moj ne tako dobro, ali zato je u suprugovom ko u svojoj sobi.
nemamo nikoga u zagrebu, znači nikoga tko bi mogao čuvati dijete (bake, dede, tetke, stričeve, ujake), svi naši prijatelji, bratići i sestrične su zaposleni. nitko nam nikada nije skuhao niti jedan ručak, pospremio stan, popeglao ili odveo dijete na neku aktivnost, sve sami.
zna biti užasno teško i naporno, ali znali smo da će tako biti i pripremili smo se na to. oboje smo umorni i iscrpljeni, ali i svjesni da smo sada u najgoroj fazi i da će za koju godinu sve doći na svoje.
ja sam u trudnoći dosta razmišljala o tome kako ćemo, ali kad rodiš to dijete sve ti postaje nekako normalno. ne razmišljaš više na način -kako ćemo to, hoću li imati vremena, kud ću s djetetom nego samo ubacuješ nove obaveze u dnevni raspored i šibaš.
Za mene to nije bila dilema. Rodila prvo s 39, a drugo dijete s 40. Daklem, bilo je - odmah ili nema više... Unatoč kompliciranoj drugoj trudnoći nikada nisam požalila odluku. Sretna sam danas što imam 2 sina, a ne samo jednog.
I istina je - svatko od nas ima svoje strahove, svoje dileme, svoje situacije i svoja životna iskustva. Zato je teško napraviti bilo što osim napisati svoju priču ili svoje mišljenje. Odluku pak svatko donosi sam, u dobroj vjeri i s najboljim namjerama... Sretno svima!
Cuj nisi ti mene ras........ znas sta vec. 8)
Nema nista lose ni ostati na jednom djetetu.
treba jednako hrabrosti za ostati na jednom djetetu, kao i za ici na drugo, cetvrto peto.
Slazem se.Citiraj:
ivarica prvotno napisa
Iz osobne perspektive čini mi se i više. Ja nisam bila dovoljno hrabra, odnosno, odluka da rodim još jednom mi je bila malo lakša.Citiraj:
ivarica prvotno napisa
Meni bi bila zanimljiva sljedeća tema: koliko dugo smo spremni raditi 10 h dnevno (oba supružnika), koliko bi to razdoblje moglo trajati ukoliko se imaju djeca i ukoliko se želi imati nešto, bilo što od života (ne mislim ovdje na financije, jer, s oproštenjem, podrazumijevala bih da nas poslodavac koji od nas zahtijeva takav angažman plati toliko puno da o financijama uopće ne razmišljam).
Naime, u jednom životnom periodu četiri sam godine radila od 8.30 do 19h (otprilike pola je odlazilo na vlastiti "ćeif" - postdipl., a ostalo na normalan posao) plus još minimalno dva sata putovanja dnevno. Vikendom je često bilo spajanja ugodnog s korisnim, pa bih još malo radila za sebe samu.
Obožavala sam to što sam radila, doduše nisam bila udana, a financijski sam stajala izvrsno.
Nakon četiri godine počeli su zdravstveni problemi :/ , ne baš bezazleni, pa sam shvatila da treba stati na loptu, a i počela sam se pitati - čemu služi takav život? :/
Rijetki su sretnici koji mogu zarađivati puno, a raditi malo i još k tome ono što vole.
Jedna meni draga gospođa s iskustvom rada po 10 h dnevno pričala mi je kako su joj svojedobno sinovi pod vrata ubacivali ceduljice "mama, molim te dođi!" (zaključala bi se u sobu da završi posao).
Iz današnje perspektive uopće se ne mogu zamisliti raditi toliko i viđati dijete po sat dnevno i vikendima.
Koja su vaša promišljanja? Gdje je granica?
Daklem, da li je itko od vas radio i probio u trudnoći onaj zakonski rok od 45 dana obveznog porodiljnog (a sve od straha da neće računati na vas nakon povratka), da li ima mama koja se u strahu od egzistencije umalo porodila za uredskim stolom? (puno radno vrijeme radeći.)
da, ja sam radila cijelu trudnoću. Na kraju su me "otjerali" sa posla nepuna 3 tjedna prije poroda.
Da li ste ostavile dijete koje je još puzalo u vrtić, sa nepunih 12 mjeseci jer ga niste imale kome ostaviti?
Nisam ga poslala u vrtić sa 12 mjeseci, ali sam se sa njegovim 6 vratila na posao. Našla sam tetu čuvalicu koja je bila sa njim do njegove 2 godine života. Nakon toga nam je dala otkaz. Tada je muž svoj posao prepolovio i prebacio ga u večernje termine, kad sam ja bila doma. Malac je krenuo u vrtić sa 2,5 g.
da li ste bile primorane plaćati kupljenje djeteta iz vrtića jer ga nema nitko pokupiti od daljne i bliže rodbine? a dijete je premalo da bi provodilo po 10 sati u vrtiću.
Ne, nisam prisiljena plaćati neku ženu 800 kuna da kupi moje dijete iz vrtića. Moj suprug se odrekao i više od tih 800 kuna, pa to radi on (oko 16 sati). Nakon što ja dođem doma, često ode ponovo na posao.
Da li ste dijete vukle sa sobom na pregled ginekologu
Ne nisam nikada niti ne namjeravam. Svoj ginekološki pregled organiziram tako da sam sigurna da neću čekati više od 5 minuta. Na pregled odem ili za pauzom na poslu ili neposredno nakon posla.
da li je dijete s vama čitalo novine kod frizera
Nikada, niti neće. Ako ne mogu organizirati da dijete ostane sa svojim ocem, onda se dogovorim sa čuvalicom da se sa njim poigra.
S druge strane, namučila sam se dok nisam našla frizera kojem je norma 2 sata za gusto pramenovanje duge kose + šišanje + feniranje (često preskačem).
da li je dijete poznaje vaš ured gotovo kao i svoj stan
Ne. U moj ured dođe samo ponekad i nakratko.
Što se ostalog tiče, moj posao je isto tako stresan. Nekad više - nekad manje. Prije sam radila i puno stresniji posao (ne samo da sam radila i po 18 sati dnevno, već sam i 8 mjeseci u godini bila van Zg-a). No, kad sam odlučila imati djecu, željela sam promijeniti posao.
S druge strane, ja sam se naučila organizirati na svojem poslu. Nastojim ga uvijek napustiti u 16.30 (prije sam ostajala i do 19 sati), kad je frka ostanem i dulje. MM je sam svoj šef. I kad ga nema na poslu nema niti zarade.
Bake imamo. No, baka servis ne koristimo i nismo ga nikada koristili. Ništa nismo dobili od roditelja. Sve smo si sami priskrbili. Tako da plaćamo kredite za stan, auto, i ostale sitnice.
Dijete mi ide u gradski vrtić.
I da. Namjeravmo imati još jedno dijete. I svjesno idemo u to makar znam da ću sa 6 mjeseci opet na posao. Da ćemo vjerovatno opet plaćati tetu da nam čuva dijete. Da ću se rastrgati od toga da kao i kod ovog malca, što više vremena provedem sa njim.
Također moram na kraju reći da ako je u braku potreban kompromis kako bi uspio, smatram da je potreban i u svakodnevnom (obiteljskom) životu.
Ako već u tijeku tjedna roditelji radi maksimalno i minimalno vremena provode sa svojom djecom, onda to vrijeme moraju biti maximalno njima posvećeni. Također, moraju osigurati vikend ili u najmanjem slučaju jedan cijeli dan isključivo za njih.
I na kraju moram reći ovo, Ita, nemoj se ljutiti, ali tvoji postovi na ovom stvarno zanimljivom topicu, su puni ljutnje (blago rečeno). :/
Moje mišljenje je da se čovjek mora prilagođavati nekim životnim situacijama. Dijete je jedno od njih. I teško je vjerovati da se ništa u životu neće promijeniti, ako još jedno dijete "kapne" u ionako (vjerovatno i stresom) prepunjen život jedne obitelji.
Ja se pridržavam jednog znanog životnog mota: "Sutra je novi dan." :mrgreen: I stvarno je. Drugim riječima, i tvoja obitelj će se prilagoditi novoj prinovi i novom tempu. I obitelji koje imaju apsolutno isti tempo kao i tvoja, imat će svoj način kako da "siplivaju". Taj način možda neće odgovarati tvojoj obitelji. Ukratko, svatko nađe svoj put. :) Tako želim i tebi da ako želite još jedno dijete, krenite u tu avanturu. Ali nemoj biti zatvorena za kompromise. :)
Eh da..imam još jedan moto. Ja ne živim kako bih radila. Ja radim da bih živjela.
Ako je vaša želja za drugim djetetom velika, nešto ćete i žrtvovati.
Pitaj poslodavca (šefa) što bi bilo kad bi godinu dana bila na porodiljskom. To je tvoje pravo, ali znamo kakvi su poslodavci kad treba ostvariti to pravo.
I znam, mala naknada, a treba plaćati kredite. Stavite na papir i vidite možete li izdržati tih godinu dana.
A kad počneš raditi, izmjenjujte se muž i ti u dovođenju djece iz vrtića.
Ne znam, pokušavam se staviti u tvoju kožu.
Ja sam trenutno u potpunosti žrtvovala svoj posao (nije baš neki karijeristički, a ni plaćom), isplativije je meni ostati doma, nego da radim kako bi platila vrtić i tetu čuvalicu.
malo sam procitala tvpj topić i stvarno neznam sta da ti odgovorim....tko god ti je sta napisao ti kukas....sve gledas koliko kuna ce te to doci....ovako ...otplati kredit do kraja pa onda odi na drugo dijete ili skupi noge i to je to...imas jedno i gotovo.........boze mili.......
XCitiraj:
mamma san prvotno napisa
joj, lrs, preoštra si. žena, očito, ipak nije zadovoljna time što ima i što može. istina, 'ton' je neprimjeren, jer je bijesna/očajna (ita, ako fulam, ispravi me i sorry).
ita, u istoj smo branši, kužim te potpuno. privatno, jednake situacije. s tim da sam ja sama u zg, mma nema mjesecima.
nemam tu žive duše i snalazim se kak znam. plaćala sam čuvanje jer bi u jaslicama bila stalno bolesna, a ja bi, da prostite, bila stalno na bolovanju. sad plaćam skupljanje iz vrtića i strepim da se ne razboli. plaćam i pospremanje. i imam hebačku ratu kredita za stan. drukčije ne bi išlo. netko ti je već napisao - ili plaćaj sve živo, ako možeš, ili mijenjaj posao ... a po drugo ne idi dok to ne središ jer ćeš se razletit, a dijete neće imati ništa od matere.
i još, jako dobro znam što znači ići s djetetom di god trebaš, ne ići di moraš a s djetetom ne možeš, sve to s dvoje djece ne bih mogla nikako. sredi si život i onda rodi ili nemoj uopće.
da ti se srce stisne kad vidiš ili pomisliš kako bi bilo lijepo, je, al ne možeš si priuštit i stisni to negdje.
Vrlo zanimljivo. Dakle su na ovako miroljubivom formu gdje se raspravlja o djeci, žene ženama ovakvi vukovi, nije ni čudno da nam je cijela zemlja u banani. Neki komentari su sramotni
Mama san, baš mi je drago da ti se suprug odrekao svojih 800kn. Zapravo, ja ću sutra svom MM-u doći i reći neka i on svom šefu predloži isto. Kako se glupan samo tog nije sjetio prije? Ili ja?? :? Umjesto da radi od 9-17:00h, neka radi i on i ja od 7-15:00h. Ništa lakše. Jer je i meni gušt i veselje dolazit doma oko 19:00h. Eto, samo sam trebala mućnuti s glavom.
Ginekolog..o đavo odnio ginekologa i ko ga je spomenuo..
Nesretnom sam sam ginekologu išla samo 1x s malenom nakon što mi krvarenje od carskog reza nije prestajalo cca 2 mjeseca, a kako je privatnik, nisam ni ja puno čekala.
Irs, vidim da si nova ovdje sudeći po postovima. Da li i u životu tako inače zauzimaš apriori stranu kako se kokot (dimnjak okreće), tako da se ravnaš po filozofiji stada, i vrijeđaš nekog bez argumenata? jesi ikako doprinjela raspravi tako da si navela svoj primjer, osim što si ko papiga ponovila kako ja kukam.
I za kraj, ponavljam. Zaključajte ovu temu, ko želi neka otvori novu, a ove uvrede i sulude kvalifikacije nastavite na nečijoj drugoj temi.
Svatko se češe tamo gdje ga najviše žulja, a ja zaboravljam da je ovo forum, i da ovdje su mnoge mame svemoguće, pametne, poslovne, sposobne,prepune ljubavi i nježnosti, prodorne, odmjerene, odvažne pa i sexy.
Sve stižu sve. barem ovdje na forumu. Žao mi je ako sam ijednoj razmrdala taj koncept. Pusa svima koji su sudjelovali na ovoj temi.
Baš je tužno da se svađamo oko ovakve teme, umejsto da se svaka u svojoj okolini borimo da mame dobiju ljudska prava na poslu. Fleksibilno radno vrijeme, part time za manje ambiciozne, vrtići u firmama za ambiciozne.... Ma sve to posotji desetljećima vani, ami akod da živim ona kubi. Svi u isto vrijeme u vrtić i na posao ili u kuhinju pa si sama radi jogurt i čuvaj djecu.
Ita neću ti reći mjenjaj posao u smislu da odsutaneš od karijere - nego mijenjej svoje poslodavce. To ne radimo samo za sebe nego i za sve žene i njihvou djecu oko sebe. Mene je jednom ravnatelj jedog HNK, kad sam morala na mirovanje u trudnoći pitao "vi znate što vam je važnije?" prijetećim tonom, mogla sam nešto zmuljati da mu se ne zamjerim, ali znala sam da mora čuti "da, i to nije opera". I nikad više nisam režirala operu. Eto. A to se dobro plaća, za razliku od dječjih predstava. I uslikaju me za novine, a da nisam bila kod frizera, jer nemam ni love ni vremena.