oni koji konstantno impliciraju da je imanje jednog djeteta sebično i komotno su mi fakat nevjerojatni
meni je nevjerojatno (iz moje perspektive) da netko ima petero djece..pa se ne iščuđavam i ne osuđujem
Printable View
oni koji konstantno impliciraju da je imanje jednog djeteta sebično i komotno su mi fakat nevjerojatni
meni je nevjerojatno (iz moje perspektive) da netko ima petero djece..pa se ne iščuđavam i ne osuđujem
Meni ništa nije nevjerojatno, i mogu shvatiti i jedan i drugi izbor, kao i izbor ne imanja djece. Nevjerojatno mi je jedino to što si ljudi dopuštaju osuđivati izbor drugih ljudi, kad ih se to ni najmanje ne tiče.
još to i mogu shvatiti. svašta ljudi procjenjuju pa i to.Citiraj:
Joe prvotno napisa
al' kad to radi država u ime nekih viših ciljeva :/
Zašto se uvijek "broj" djece povezuje samo sa materijalnom situacijom?
Mislim da je odluka o tome imali djece i koliko djece puno kompleksnija i nije uvijek uvjetovana isključivo financijama?
xxCitiraj:
sofke prvotno napisa
Iako ne mogu smisliti gospođu Suzanu Paštetu :lol: , moram se složiti sa Davorom.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Ne mogu da se ne sjetim šoka kada su mi na početku mog prvog porodiljskog skresali naknadu sa 2500 na 1600, bez dodatnih objašnjenja... to se od jedne ljevičarske stranke nikada nisam nadala.
:(
S obzirom da si očito pogrešno shvatila što sam mislila, moram te zamoliti da još jednom pročitaš moj post.Citiraj:
seni prvotno napisa
Dakle, ne smatram da dijete treba određivati roditeljima koliko će djece imati, nego sam samo opisala kako sam se ja kao jedinica osjećala.
Ti osjećaji koje pamtim iz djetinjstva učvrstili su moju odluku da ću imati sigurno dvoje, a, ako nam zvijezde budu naklonjene, i više djece. Znači, nisam odredila roditeljima koliko će djece imati (ne znam kako bih i mogla), nego sam to, kao danas odrasla, odredila sebi.
Mislim da nijedna moja rečenica nije tvrdnja da je moj način života jedini pravi, niti da sam ja 100% u pravu, kao ni oni koji žele samo jedno, ili možda uopće ne žele djecu. Svatko neka odluči ono što misli da je najbolje za njega. :coffee:
ja na primjer ne mogu shvatit kad netko želi imat jedno ili sedmero djece, pa tko me pita.
Ne mogu ja shvatit ni da su nekom lijepe LV torbice, baš su ružne :shock:
Live and let live.
I u potpunosti se slažem sa a zakaj u pogledu uvažavanja i mišljenja djece. Djeca su također članovi obitelji, pa bi im se barem trebalo dati pravo glasa. Normalno da se sve želje ne mogu ispuniti, ali o nekima bi se barem moglo razmisliti.
Ja se ne slažem :mrgreen:
Mislim, kod nas je bilo malo drugačije. Starija kći je tad bila mala, mislim kad smo oslučili imati drugo dijete.
Nismo je ništa pitali i to nam dan danas kad je ljuta na sestru predbacuje.
A opet, u puno više situacija je retna što ima sestru. REcimo, jako je sretna jer idu u iti vrtić i stalno o tome priča pa viče "VOLIM TE, SESTRO MOJA!!!"
eto vidiš, tvoja mala viče volim te sestro moja, a ja i moj brat nemamo nikakav odnos
i koja je sad formula..?
to šta vi nemate nikakav odnos nema veze s time jesi ti sa 3 godine željela brata ili ne i imaju li tvoji roditelji 2 ili 7 djece.
limunada, nije nista osobno :)
niti ti ja ista "spocitavam" bili tebi, bili drugima.
doduse konstatacija: "ne bih isla toliko daleko pa okarakterizirala takve roditelje kao zlocince" meni zvuci malo :/ koliko blizu bi isla?
tvoj me post inspirirao na odgovor, u smislu da mi se cini da puno ljudi misli da djeca imaju pravo odredivati roditeljima stvari koje naprosto nisu u njihovim ingerencijama.
jos jednom, nista osobno. :)
zato kad netko ima dvoje (više) djece stalno nam servira te sretne crtice i primjere bratske ljubavi
ima svakojakih primjera, i dobrih i loših
pitam se samo kakve to veze ima s brojem djece za koje se netko odlučio?
A ne znam...
Znam da je nas bilo troje, samohrani roditelj, ne baš sjajna materijalna situacija i nas troje smo si jako bliski.
Imali smo jednu sobu i nikad to nisam gledala ko opterećenje. Brata smo kad je već bio veći ogradili nekim ormarom pa smo ga zezali da sad ima svoju jazbinu.
Aali, stvarno smo ekipa :love:
nema veze.nikakve.Citiraj:
sofke prvotno napisa
JA ne vjerujem da je ima.
sofke, ovaj moj post je išao na onaj tvoj s pitanjemCitiraj:
koja je sad formula..?
Pa dobro, i moja nije baš odmah prihvatila sestricu, imala je 2 godine kad ju je dobila, skoro za rođendan. Mislim da bi je najradije bila pojela od muke.Citiraj:
Anci prvotno napisa
Sad je već druga priča. Stalno je grli i ljubi i pojela bi je od dragosti. :P
Ne znam jel misliš na mene, ali ja ništa ne "serviram".Citiraj:
sofke prvotno napisa
To je moja obitelj, moj život i ne mogu to nikako odijeliti.
Kužiš?
Ja ovdje pišem i o stvarima koje su mi lijepe i stvarima koje su mi teške za hendlati i gdje ne znam kakoda se postavim :/
ja bi voljela najviše na svijetu da smo burke i ja ekipa
ali to nema veze s brojem djece koje se usudim/mogu/želim imati
Kad već pitaš, išla bih toliko blizu da bih rekla kako bi, po meni, roditelji s jednim djetetom, koji imaju mogućnost imati još djece, ali to iz nekog razloga ne žele (kao što su to bili moji), mogli preispitati svoju odluku o nemanju više djece ako, npr, njihovo dijete-jedinac žarko želi brata ili sestricu.Citiraj:
seni prvotno napisa
Dovoljno jasno? :)
yes.
i ja se slazem da trebaju cuti zelju/potrebu ali se ne slazem s time da po njoj trebaju i postupiti.
Potpis.Citiraj:
Berlin prvotno napisa
Po ovome, ja sam uistinu preteški zločinac i kao takvu bi me trebalo osuditi na smrtnu kaznu ili barem strpati u zatvor na doživotnu robiju: 1. imam samo jedno dijete i 2. rodila sam u 38. godini. ('Ko me pita za razloge!) A ja sam zapravo sretna, presretna...
ja sam majka jednog diteta i ne smatram se zločinkom.
ali me nitko ne pita zašto imam samo jedno nego konstatiraju: a šta čekate, pa ne valja da ostane jedinica...i ostali kretenski komentari koji mi tlak dignu u sekundi.
nitko se ne pita, a najmanje pronatalitetna politika, mogu li imat još jedno, dvoje.....ne zbog financija nego možemo li napravit dite.
a ta ista pronatalitetna politika te doslovno financijski zakolje ako ideš na raznorazne postupke.
zašto ta ista pronatalitetna politika naše zemlje ne osigura besplatne i lijekove i preglede i tretmane koliko god je puta potrebno, odnosno dokle god onaj tko želi imati dijete ima volje/snage/zdravlja ići u postupke?
i zašto se ne pogleda malo statistika neplodnih parova u hrvatskoj kojih je sve više, pa se malo ispita što je tome uzrok i koja je starosna dob tih parova ili pojedinaca.
a ne odma na prvu: žene ne žele rađat prije 30-te, ljudi su postali sebični zločinci i tome slično.
je su li se i novinar i ginekologica upitali (ili makar iznili podatak) koliko je tih majki što su rodile iza 30-te npr. godina pokušavalo doći do diteta, jesu li zanile odmah i tome slično?
lori :love: :heart:
Još jedan, ma u kojem smijeru išlo, prema većem broju djece ili jednom.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
uz premale kapacitete vrtića i škola te cijelu vojsku nezaposlenih, ne znam zašto država inzistira na povećanju broja stanovništva
sve mi se čini da ne zna ni kaj bi s ovima koji su već ovdje
Ma degutantno je uopće komentirati koliko bi tko trebao imati djece.
I o zastupljenosti spolova.
Potpis. I svaki put komentar isto boli. Zapravo što dulje pokušavamo, to sve jače... :(Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
Imamo jedno dijete i moram priznati da smo kako vrijeme odmiče sve bliže tome da tako i ostane. Nikad nisam mislila da ću imati "samo" jedno dijete, nisam niti sad 100% sigurna, ali moram priznati da si često pomislim koliko to uistinu jest fer prema Sonji koja bi htjela brata ili sestru i je li ta odluka (koja kako velim nije još 100% sigurna) pomalo sebična. Financijski bi to mogli podnijeti, fizički i psihički isto, no ono što mene mući je što se nikada više nebi mogla 100% posvetiti Sonji i što to drugo dijete koje bi imala nikada nebi imalo mene u tolikom opsegu koliko i Sonja. Znam da je sve to banalno ali smatram da dok god imam osjećaj da ću bilo koga zakinuti ostajem na jednom djetetu. Sad jel to prolazan osjećaj ili je trajan vidjet ću. MM ima taj isti osjećaj tako da tu nema nekih velikih rasprava, iako znam da kad bi sad rekla spremna sam za drugo nebi baš previše okljevao.
yaya, poznat mi je taj osjećaj.
Iako, moram priznati da u zadnje vrijeme pomalo popušta... ali još smo daleko od definitivne odluke o konačnom broju djece.
Pogledaj Sonjino godište, mene još ne pušta :/Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Isto tako razmišljam.Citiraj:
yaya prvotno napisa
Ovo mi je tema o je uopće bespredmetno razgovarati.
Zašto netko ima jedno, dvoje, pet, nijedno dijete.
Zašto je netko određene spolne orijentacije ili određene vjeroispovjesti.
Zašto netko voli meso, a drugi je zagriženi vegetarijanac.
Itd, itd,....
Zato što smo svi SLOBODNI ljudi koji imaju pravo odlučivati o sebi i svom životu.
I to je to.
jvk na taj način možemo pogledati svaku temu na bilo kojem forumu svijeta... zašto raspravljati o tome ako imaš svoje mišljenje?
nitko ovdje ne raspravlja - razmjenjujemo mišljenja i širimo horizonte... o svemu pa tako i o ovome...
Ovim što sam napisala nisam mislila reći "Zašto raspravljati o tome" već da se ljudi općenito trebaju manje petljati u probleme, stvari i odnose drugih ljudi.
Recimo.
Zašto bi mene trebalo smetati što netko ima jedno dijete ili petero djece?
Ti ljudi tako žele.
Prihvatimo ih takve kakvi jesu, a ne osuđivati i govoriti da je netko zločinac.
To mi je van svake pameti.
Ako ja imam npr., 3 djece gdje piše da je to dovoljno ili nedovoljno?
Tko je osoba koja može reći što je pravilno i tko je osoba koja može pobrojati vrijednosti?
Ukupne. Za sve ljude ove države ili svijeta.
Ja uopće nisam rodila troje radi nekakve države, radi nataliteta i ne znam ni ja čega. Rodila sam ih sebi a kako mi živimo i kako se snalazimo, to je naša stvar. Tako da mi te spike :"A koliko nam je država omogućila, kakva nam je država..." ide na živce. Jer sve do jedna mama koja je odlučila imati samo jedno, kao najvažniji razlog nerađanja drugog djeteta rekla je :"NEDA MI SE!. Ovako mi je dobro, noću spavam, dijete mi je već samostalno i neda mi se prolaziti kroz trudnoću, porod, pelene...."
Nijedna mama nije rekla da neće radi manjka financija i radi bijedne države. Jer želja za djecom je toliko jaka i osobna da nijedna Hrvatska ne može spriječiti ili poboljšati brojku poroda kod nas. Mogla bi doduše da da porodiljni pet puta veći nego što je ali što je tu je.
Inače, nemojte me sad popljuvati ali obitelji sa samo jednim djetetom su mi nekako puste, poluprazne i nedovršene. Ne mogu protiv toga, takav osjećaj mi se uvijek javi. I kakve su to gluposti-Želim da moj sin jedinac bude doktor. A ko kaže da moje prvo, drugo ili treće neće biti doktor?
Nabrojali ste hrpu predrasuda u vezi obitelji s više djece-Rađaju siromašni, neuki, sva ta djeca nemaju mogućnosti napredovati li visoko se obrazovati , druga/treća/četvrta... djeca se rađaju da bi pravila društvo onoj starijoj, žene rađaju jer im se trudnoće dešavaju...Čiste gluposti!
mene nije puštalo dokle god se nije rodila mara. :/Citiraj:
yaya prvotno napisa
čak sam, dok sam bila trudna, imala i neki osjećaj grižnje savjesti :oops: