A šta kad mama mora dugo izbivati?

Vještičice, želim ti svaku sreću :heart:

Nisu iste godine u pitanju, ali evo mali primjer (za one koji misle kako je to sve djeci bezbolno :roll: ) da se zamislite:
S 10-11 godina mama je završila u bolnici, u drugom dalekom gradu, na skoro godinu dana...mi smo ostali s nonom, meni ne baš omiljenom, tata je ionako radio po cijele dane.
Mucanje koje mi je tada počelo obilježilo mi je život, badava se ja kasnije i svi moji u obitelji trudili to izliječiti...počelo se smanjivati tek pri kraju studija :/ .

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

meni ne bi
onda bi mi bilo normalno da dijete ostane kući s majkom i bakom, a otac da dolazi vikendima
uza svu ravnopravnost i angažman oca, ipak je, pogotovo u toj dobi, majka potrebnija, i ako nije moguće da je s oba roditelja, bolje je da je s majkom

---

Kak to misliš da je majka potrebnija?

Citiraj:

---

domy prvotno napisa

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

meni ne bi
onda bi mi bilo normalno da dijete ostane kući s majkom i bakom, a otac da dolazi vikendima
uza svu ravnopravnost i angažman oca, ipak je, pogotovo u toj dobi, majka potrebnija, i ako nije moguće da je s oba roditelja, bolje je da je s majkom

---

Kak to misliš da je majka potrebnija?

---

Vjerojatno iz osobnog iskustva. Mislim da je dijete ipak prirodno privrženije majci, osobito tako malo dijete kao što je vještičicina šmizla. Međutim, kao što su već cure primijetle, ne čini mi se da je voditi dijete puno bolja opcija. Mama na poslu cijeli dan, nema tate, nema bake, nema okoline na koju je navikla :/ . To itekako treba uzeti u obzir.

mislim da je većina djece u toj dobi privrženije majci
i Zorana je rekla da joj je više falila mama
moja frendica je sad žena od 50 god
i starci su je ostavili kod bake jer su turbo radili i nisu se mogli adekvatno brinuti za nju
i ona dan danas to materi zamjera
sama kaže da nije fer da ne zamjera ocu, ali da ne može protiv sebe, isključivo mater za to krivi, mada je bila s bakom koju je obožavala, i tetom koja još nije bila udata i koja joj se ful posvetila
i s majkom ima loš odnos
daleko od toga da kažem da će tako biti i s Vještičicom
njena cura je premala, ona će dolaziti vikendom, imat će oca uz sebe, neće to biti tako strašno, godina dana će brzo proći
i to nije godina, pretpostavljam da je akademska godina, znači s praznicima, ispitnim rokovima, bit će kojih 8 mjeseci, nije malo, ali ni tako strašno
ali ako ikako može mislim da bi bilo dobro da dijete bude bar dio tog vremena s njom
a ako ne može, onda će biti onako kako mora biti
i to će proći

Skoro pa identicno je bilo i kod mene.

Draga :taps:
Mislim da ne možeš unaprijed donijeti konačnu odluku. Ne znaš kakav će ti biti raspored obaveza, kako će šmizla reagirati na odlaske i dolaske, kako ćeš se ti u tome svemu snaći i osjećati. Probaj prvo tako kako si odlučila; ostavi malenu doma i dođi vikendom. U međuvremenu se razleti po Bgd-u i probaj naći neko rješenje za slučaj da šmizla mora pod hitno kod mame. :mrgreen: Kada se malo uigrate, u hodu ćete se prilagođavati i odabrati najbolju opciju. Nemoj se gristi jer znaš da moraš ići. Nije lako, ali ako netko može ovo organizirati, onda je to jedna rukata mama! :love:

Ako moraš, moraš. Ali nemoj se nadati da će ti dijete to prihvatiti. Evo ti još jedno iskustvo iz prve ruke. Moja stara je mene ostavila kod bake (ona je radila, nije me imao tko čuvati a i da me makne od obiteljskih problema) godinu dana, od moje 2. do moje 3. godine. Isto tako, dolazila je petkom, odlazila nedjeljom. Baka je udaljena 30 km od nas inače ali meni je to bilo isto ko da je i 3 000. Mogu ti reći da je za mene to bilo toliko traumatično i prestrašno da se danas,skoro 30 godina kasnije ja sjećam svega iz te moje 2. godine. Bilo mi je teško, plakala sam za mamom, falila mi je toliko da kad bi ona došla, ja bi joj se uvalila u krilo i tražila da me hrani bočicom, što sam prestala kad sam bila beba, samo da bi joj bila što bliže. Kad bih vidjela drugu mamu sa malim djetetom bila sam ljubomorna.. ukratko-grozno! A nisam bila neka silna maza, nisam bila toliko vezana za mamu ali to je bilo previše. S tm da meni tamo ustvari nije trebalo biti loše. Imala sam baku, tetu koja je tad imala 20-ak god i koja me obožavala, vodila svugdje, kupovala, zabavljala me..Ali nije mi bilo mame. Hebiga, možda smo ti otežale situaciju ali na tvom mjestu ja bi okrenula svijet da moje dijete može biti samnom

Još nešto. To što se radi o tvojoj edukaciji i to što nemaš izbora tvom djetetu ne znači ama baš ništa. Znači, ona ostaje bez tebe i tu za nju priča završava. To što bi ona, uslučaju da ode s tobom, bila bez tate i poznate okoline je u usporedbi s tobom najmanje važno. Tata je naravno važan ali mama je mama. Mislim da bi idealno riješenje bilo da ju odvedeš sa sobom, nekako se snađeš za čuvanje i da tatu viđa vikendima.

Slažem se sa Zoranom, neke stvari jednostavno nisu vrijedne ničega. Jedan takav davni događaj u mom životu obilježio je čitavo moje dosadašnje majčinstvo. A to je da u svakom trenutku razmišljam o tome da se ne osjete samima i napuštenima u bilo kojem smislu te riječi. Kući sam s njima i posvećena sam im 24/7. Koliko je to pametno ne znam ali za mene je najvažnije da sam uz njih u tako malenim i osjetljivim godinama.

Trina :*

Pa ne ostavlja dijete s vukovima već sa rođenim ocem, ako će ju uopće i ostaviti......

i meni ste nabile osjećaj krivice jer danas popodne idem raditi ,a Marko je bolestan pa će ga čuvati sveki dok mu tata ne dođe s posla i odu kod pedijatra ,a kamoli ne njoj.

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Pa ne ostavlja dijete s vukovima već sa rođenim ocem, ako će ju uopće i ostaviti......

i meni ste nabile osjećaj krivice jer danas popodne idem raditi ,a Marko je bolestan pa će ga čuvati sveki dok mu tata ne dođe s posla i odu kod pedijatra ,a kamoli ne njoj.

---

Ma teta Mare ne zahebavaj :* , ne govorim o tome nego sam htjela reći da je činjenica da sam bez matere bila godinu dana utjecala na čitav moj život. A za njihove pojmove tada sam bila beba. Eto

Ne precheruj, Mare. :P Sad cemo se jos morati prepucavati oko ovako bolnih tema. Imala sam ja i u kasnijem djetinjstvu period od cca godinu i pol kad smo bili sami s tatom. (imala sam tad 12-13 godina) Pa me savrseno boli briga sto je tata bio tu. Mama nije.

Citiraj:

---

zhabica prvotno napisa

vjesticice, mogu zamislit kako ti je tesko :(

vjerujem da nemas izbora, pokusavam sebe zamislit u takvoj situaciji i predlazem da povedes dijete sa sobom.

beograd je velik, evo imas vissnju (bas si me dirnula s ponudom, stvarno si :heart: :* :love: ) eto vec imas nekog na koga mozes racunat, a vjerujem da jos poznajes neke ljude tamo koji ti mogu pomoci da nadjes tetu cuvalicu s kojom ces bit zadovoljna.

uostalom i tu gdje si sad radis, a radit ces i u bg, znaci to je isto. umjesto bake koja bi ju cuvala bi imala tetu cuvalicu koja ce je cuvat dok ti radis. samo sto bi u tom slucaju umjesto tebe putovao tm vikendom kad bi to bilo moguce da vas vidi.

meni ne djeluje bas nemoguce za organizirat, sta mislis? sigurno da ce bit tesko, posebno tebi: nova sredina, novi grad, dijete, posao ... uh ...

ne znam jedino financijski koliko je to problem ali cini mi se da bi dodatno placala samo tetu cuvalicu,ostali troskovi ostaju isti.

pokusaj. nemas sto izgubiti.

od srca ti zelim srecu! :heart: :love:

---

ja mislim isto ovako. i mene je ganula vissnjina ponuda. :heart:
i ne mora to biti odluka za cijeli period - može biti mjesec dana s tobom, mjesec dana kući. probaj nekako, pa ako ne ide ne ide - bože moj. kako kaže zhabica, nemaš što izgubiti. ja bih da sam u takvoj situaciji ipak voljela da, ako je ikako moguće, dijete bude uz mene, pa makar to bilo iz sebičnih razloga. uopće me ne bi brinulo to što će promijeniti poznatu okolinu i što će tatu viđati vikendima.

no ako to bude neostvarivo, ne vjerujem da će dijete imati neke trajne posljedice, prije ćeš ih ti imati, pa ćeš si za sve možebitne probleme u budućnosti, okrivljavati sebe i tih godinu dana razdvojenosti. a možda bi se isti pojavili i neovisno o tome. :/

:/ Bas smo hrabri mi odrasli u tapsanju ramenima i pretpostavljanju da djetetu nece biti nista i da ce izaci ok iz situacije. Ono, vazno je da su roditelji nacisto s tim sto zele i ostale price. A sta ako ne bude tako? Sta ako im ova razdvojenost trajno obiljezi odnos? Pa najlakse je potapsati po ramenu i naskrabati par srcedrapajucih smajlica. Nadam se da nece ispasti kako mi koji to malo kriticki gledamo ustvari zelimo manje sreci vjesticici i njezinom djetetu. Ali, ja jednostavno ne mogu napisati: pregrmit cete vi to, pa nije tata vuk. Jer pregrmiti se moze svasta. Pitanje je isplati li se.

KAda je Ana imala 2 godine otišla sam zbog edukacije 3 tjedna od kuće
u drugu državu.
MM tada nije radio ,živjeli smo od moje plaće, a na poslu mi je rečenu
između redova ili edukacija ili otkaz. Bilo mi je strašno, ali posljedice
kakve smo imali nisam očekivala. Od veseleg ,otvorenog djetata koje
je svima prilazilo i sa svakim htjelo ostati imamo osjetljivu djevojčicu
koja još uvijek ne zaspiva bez mene i cice (moja osjetljiva tema), teško
se adaptira na vrtić, teško komunicira sa strancima, a do prije par mjeseci
budila se i tražila da li sam u krevetu. Iako su prošle 3 godine još uvijek kada negdje odlazim kaže -mama sjećaš se kada te ono nije jako dugo bilo? (inače bila je u svojoj sredini sa tatom ,sekom i bakom)
Bio je jedan topić o tome što bismo promjenili da možemo vratiti vrijeme i
taj odlazak bio je moja najgora odluka u životu i nema šanse da bi ga
ponovila ako ne bi mogle biti zajedno.
Znam kako ti je :love: ali mora postojati način da odete zajedno.

Sve je to lijepo, ali isključivo od ljubavi se ne živi. Ako vještičica prehranjuje svoju obitelj, a bez edukacije nema novaca, tko će onda?
Sigurna sam da je pretresla sve druge opcije da se ne mora odvojiti od djeteta, i da nije našla drugog rješenja.
A gdje je još njena profesionalna realizacija? Možda ni ona ne bi trebala cijeli život biti nezadovoljna jer se nije ostvarila? Možda bi dijete imalo donekle nezadovoljnu mamu?
Ja bih pregrmila tih godinu dana. Stekla sam dojam da je v. izuzetno nježna mama, koja će šmizli znati i htjeti nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
:love:

I to je sve lijepo, ali ovu drugu stranu banaliziras. Za pocetak, izgubljeno vrijeme se ne moze nadoknaditi, ma koliko mi sutjeli o tome.
Sto se tice profesionalne realizacije, ma daj molim te. Mislis da je smizlu briga za to? To sto bi roditelj time bio frustriran je jedan par cipela, ali onda treba fino reci i stati iza toga. A ne upakivati u kojekakve celofane i pricati o potencijalno jadnoj i frustriranoj djeci jer im mame nisu uspjele profesionalno se realizirati. :roll: I, kao sto sam vec rekla, svasta se moze pregrmiti. U doslovnom smislu te rijeci.

ne ostavljaj je... učini nemoguće, okreni nebo i zemlju - ne ostavljaj je...

ono što se studenoj dogodilo s Anom meni se dogodilo s Iv... tri mjeseca nismo bili zajedno i to nikada neću prežaliti... samo mojom greškom danas imam sasvim drugačije dijete nego što sam imala... bio je ljut na mene dobre dvije godine zbog te razdvojenosti i mislimd a mi nikada neće oprostiti što sam ga ostavila...

znam kako ti je, sve razumijem... i svi oni koji misle kako je to samo 5 dana u tjednu -varaju se... onaj tko nije to prošao ne može ni zamisliti kako je.. i što se odvija u dječjoj glavici kada mama nije tu...

Pa, mislim da je vještičicu daleko više briga, nego, recimo nas :mrgreen:
I mislim da je ono što je istinski dobro za mamu (kao ova edukacija npr.) istinski dobro i za dijete. Ne ide ona u pečalbu mlatit lovu, već se obrazovati, i time i djetetu pružiti bolju budućnost.
Možda je trivijalno, ali se od zraka ipak ne živi.

Ma daj molim te, pricas stvarno stvari bez osnove. VIse nas se ovdje javilo i s iskustvima na vlastitoj kozi i s iskustvima ostavljanja djece. I ti onda dodjes i kazes da je nesto istinski dobro za dijete ako je i za mamu. :roll:

Godinu dana mi se čini strašno dugo.
Ako već odeš, bolje da se vračaš vikendima, nego da te nema mjesecima. Ti si u ZG? Pa Beograd je blizu, iz moje firme su išli u jednom danu tamo i natrag puno puta.

je Dijana, od zraka se ne živi...

ali ne mogu ti niti približno opisat kako se teško živi kada je dijete ljuto na tebe i kad god te pogleda vidiš mu u očima osudu što si ga napustio...

i kada odbije razgovarati s tobom na telefon... i kada se povuče u sebe i postane nesigurno i plašljivo...

kako se tek onda živi sa sobom... i svojom slikom u ogledalu...

mislim da je iz Banja Luke
sigurno ne bi mogla tamo putovati

Ja sam se kad je moja starija kći imla godinu dana morala ići u drugi grad raditi.
Nama nije bila opcija ostaviti je s tatom doma. Išla je samnom, imala je tetu čuvalicu.
Situacija je, istina, bila drugačija i povoljnija od tvoje. U tom drugom gradu ima didu i baku- ali koji još rade i nitko je nije mogao čuvati, dakle, morali smo naći nekoga.

Istina, trebalo je vremena da stvori opet bliskost s ocem, ali ja mislim da bi puno teže njoj bilo da sam ja otišla i da je nisam povela.

Osim toga, dojila sam je tad još.
Napravit ćeš, naravno, onako kako vama najbolje odgovara i što mislite da je najbolje, ali ja bih djecu vodila sa sobom.
Što ja mogu, ja stvarno mislim da je mama -mama.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Ma daj molim te, pricas stvarno stvari bez osnove. VIse nas se ovdje javilo i s iskustvima na vlastitoj kozi i s iskustvima ostavljanja djece. I ti onda dodjes i kazes da je nesto istinski dobro za dijete ako je i za mamu. :roll:

---

Svako iskustvo je individualno, valjda ćeš se složiti. :roll: Ja eto znam primjer djeteta koje je s godinu dana otišlo kod bake, i gle čuda, nema nikakve traume. Nije ni svaki roditelj isti, ni dijete.
Meni niste jasne cure, ko da ćete vi prehranjivat njenu obitelj?

a gle, nitko neće odlučiti umjesto nje i reći joj da li da ide ili ne..

ali je pošteno napisati drugu stranu medalje i iskustva, a ne samo trpati smajliće u postove

bolje i smajlić nego osuđivanje

sofke, ali koja je druga strana medalje?
Iskreno, što bilo kojoj curi ovdje znači vještičino dijete? Hoće li joj iono šta utjecati na život?
vještičici je TEŠKO, koliko ja kužim, žena je htjela UTJEHU, a ne prosipanje pameti, jer se nitko normalan ne odvaja od jednogodišnjeg djeteta, AKO NE MORA. Ali vi znate da ona ne mora. Sori, vještičica, nemajka si, nađi drugo rješenje.
Ma, dajte.

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

a gle, nitko neće odlučiti umjesto nje i reći joj da li da ide ili ne..

ali je pošteno napisati drugu stranu medalje i iskustva, a ne samo trpati smajliće u postove

---

Sve je u redu, svatko neka napiše svoje, ali neki uporno i opet ponavljaju svoje, malo mi je to navlačenje na "svoju istinu" naporno, a mislim da je čak i kontraproduktivno.

znači ili je bezrezevna podrška ili osuđivanje?

ne postoji pravo na iznošenje drugih iskustava i mišljenja na ovom forumu?

očito ne...

jer možda je druga iskustva potaknu da riješi situaciju drugačije (ne da ne ide, nego da se drugačije organizira možda?)

Ja sam napisala priču iz svog života. Neka čuje više mišljenja, iskustava i iz pozicije djeteta i majke. Sigurno da joj nije lako i odluka je isključivo na njoj ali naša iskustva joj mogu biti od pomoći.

Citiraj:

---

Postoji li kakav tips&tricks da sve to ide malo lakše?
Je li neko od vas bio u situaciji sličnoj mojoj?
Pliz bar me utješite, želudac mi je od muke u grlo stigao

---

Napisa vještičica. I nisam primijetila da je dobila neku utjehu. Ja koliko kužim, žena je već odlučila. A vjerujem u njen zdrav razum, da je sve odvagnula, i odlučila se za nepopularno rješenje. Tko ne može dati utjehu, pa ne treba ni osudu.

A ok, onda smo svi zločesti i želimo joj loše jer joj pokušavamo dati do znanja da će razdoblje od godinu dana razdvojenosti biti pretraumatično za njeno dijete. Nećemo više a tko ima riječi utjehe nek je utješi.

Dobro je, kad "nećete više". :mrgreen:
Ma samo vi dajte, pa svatko ima pravo pisati što hoće. (i ja isto :mrgreen: )

Dijana, ti očito ne moraš svoje dijete ostavljati godinu dana pa je onda iz te pozicije lako davati neopterećujuće smajliće podrške

da se radi o tebi, možda bi ti koristila iskustva drugih koja kažu da to može izazvati traume kod klinaca, netko je spominjao čak i mucanje i tako dalje

i tko je onda tu pošteniji?

a spike oko osuda, oprosta i utjeha ionako nisu moj cup of tea

Žena ide u Beograd, tamo nema baš puno forumašica.Vissnja se javila da je spremna pomoći.

A što da je edukacija u Zagrebu, npr ?

Jel bi joj pomogle ? dale sobu ? ili ne ? ili bi rekle da je ona u biti kriva jer ne zna odabrati posao , muža itd ?

[

Citiraj:

---

quote="sofke"]Dijana, ti očito ne moraš svoje dijete ostavljati godinu dana pa je onda iz te pozicije lako davati neopterećujuće smajliće podrške

---

Ja stvarno ne vidim kako će se to drugi ovdje opteretiti, koji su je maltene proglasili nemajkom? (ma nisu, nisu, pretjerujem :mrgreen: )
Jedina koja bi se donekle mogla time opteretiti je vissnja, a ona joj je ponudila POMOĆ. Nije je osudila ni najmanje. vissnja, svaka čast, to se zove biti čovjek.

Citiraj:

---

da se radi o tebi, možda bi ti koristila iskustva drugih koja kažu da to može izazvati traume kod klinaca, netko je spominjao čak i mucanje i tako dalje

---

Svatko zna da razdvojenost može uzrokovati traume, mislite da v. to bez vas nije znala? Može, ALI NE MORA.

bah..

votever :roll:

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

sofke, ali koja je druga strana medalje?
Iskreno, što bilo kojoj curi ovdje znači vještičino dijete? Hoće li joj iono šta utjecati na život?
vještičici je TEŠKO, koliko ja kužim, žena je htjela UTJEHU, a ne prosipanje pameti, jer se nitko normalan ne odvaja od jednogodišnjeg djeteta, AKO NE MORA. Ali vi znate da ona ne mora. Sori, vještičica, nemajka si, nađi drugo rješenje.
Ma, dajte.

---

još najbolje da nakon svega što sam ja prošla njoj napišem kako će sve biti 5 i tješim je i šaljem :love: smajliće ....

kad bi to napravila ne bi više sama sa sobom progovorila niti riči jer bih bezočno lagala nekome - a ne volim osobe koje lažu i izbjegavam ih...

mislim da je od mene bilo fer reći što mislim, kako sam ja prošla a ne slati neke tamo utjehe - bit će sve dobro, a meni samoj nije bilo dobro...

oprosti, ali nisam osoba koja se zna pre**ravat....

šaljem :love:
bez laganja i želim joj da pregrmi ovaj period...

razumijem i to da ona traži utjehu, ali tko će je utješit ako je šmizla krivo pogleda kad u petak navečer dođe krepana s puta ?

teške su ovo situacije i opet - tko nije bio u toj koži ni zamislit ne može koliko su teške....

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Pa ne ostavlja dijete s vukovima već sa rođenim ocem, ako će ju uopće i ostaviti......

i meni ste nabile osjećaj krivice jer danas popodne idem raditi ,a Marko je bolestan pa će ga čuvati sveki dok mu tata ne dođe s posla i odu kod pedijatra ,a kamoli ne njoj.

---

rodeni otac je za neke ocito nebitna kategorija. :mrgreen: sto je otac nebitniji, to je ocito majka bitnija. mnogima to treba. sto je sasvim legitimno.

za neke druge su tata i mama jednako bitne kategorije. sto je isto tako legitimno.

zivot poslozis tako kako ga poslozis.