Eto zašto Rijeka daje tako malo za djecu! :mrgreen:Citiraj:
Milana prvotno napisa
Meni je moj danas rekao "mama stoji k'o mona". Najbolje je što sam i ja to od svoje mame naučila...
Printable View
Eto zašto Rijeka daje tako malo za djecu! :mrgreen:Citiraj:
Milana prvotno napisa
Meni je moj danas rekao "mama stoji k'o mona". Najbolje je što sam i ja to od svoje mame naučila...
:lol:Citiraj:
Ja mislila ispravlja u smislu da ti popravi psovku
:lol: Nama je otac ovo znao reci,a meni i bratu uvijek bilo smijesno,nisam nikad ni skuzila sta to znaci,uglavnom nisam to svatila kao psovku nego njegov izraz nemoci :) (a sta to ustvari znaci?)Citiraj:
pa sunce mu kalajsano! i nije psovka, barem ne nama bosancima. moja zna reći: a kaj će ti to bolan!
M je neki dan svom uji rekao : Ujo nemoj me zajebavati!
Odvalili smo od smijeha :lol:
Ne znam gdje je to čuo :oops:
Ja sam moju okolinu samo obavijestila da ce dijete zbog tih njihovih fora biti kaznjeno,pa ako ih veseli sto cu dijete kaznjavti zbog njih nek nastave,a oni mislili da se zezam.Citiraj:
kahna prvotno napisa
Jedan dan poslije rucka hocu malu staviti na spavanje,brat od MM je nagovara"reci mami jesi ti popi*dila kakvo spavanje?koji ti je ku*ac?"
Mala ponovi i svima smijesno osim MM i meni.
Ja pred svima malu za ruku i u kut i kazem da me cuju "e sad se fino zahvali stricu sto ces za kaznu stajati u kutu!"
Nakon toga, prestalo je "ucenje"!
Sunce kalajsano zna biti simpatično jednako kao i kad doziva koke, kad opsuje mater ili konstantno spominje guzu :shock: . Nije baš za malu djecu, a još nezna ni šta znači.
Zna me razveseliti jer je kasno počeo pričati, a još kasnije postao brbljav ali sve ima granice.
I još je meni to po cijeli dan.
Još kad me pred nekim zacrveni, bilo bi neugodno da u vrtiću počne častiti djecu ili tete!
ja moram priznati da su imeni smiješna mala djeca koja psuju :oops:
suzdržavam se pred njima, ali hebi ga, smiješna su mi i gotovo :mrgreen:
M&A, drugi put stavi strica u kut, a ne malu, niš joj neće biti, ali meni nekako žao djeteta. :mrgreen:
I meni je smiješan, ali kad smo na samo. Bez publike.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
to svakako.Citiraj:
monax prvotno napisa
u svakom slučaju, sva sreća - nama je psovačka faza stvarno kratko trajala.
Podižem temu jer smo danas imali problem s psovkama koji me jako rastužio.
Otišli smo u posjet rodici koja ima dva sina, jednog od 5 i jednog od 3 godine. Odjednom je, usred igre, mlađi dječak onako iz štosa rekao: idi u pm. Ja i muž smo se pogledali - što je to rekao? a rodica je samo usput dobacila - to će ga proći.
Nakon par minuta, trogodišnjak se zaigrao sa mm, u jednom trenutku ga je pogledao pravo u oči i ponovio - idi u pm. Muž je u prvi tren ostao zatećen, a onda je MAMI rekao kako ovo govori, baš je bezobrazan. Na spomen riječi "bezobrazan" rodica je poludila, i izvikala se na mm kako on jedan čovjek od 34 god. ne razumije da je mali samo dijete od tri godine koje ne razumije što je psovka, i da nitko njenom djetetu nema pravo reći da je bezobrazno, te da se takve stvari rješavaju ignoriranjem, a ne da ga se tuće i sl. Navodno je i stariji imao fazu psovanja, i što su ga više klepali, više je psovao. Tek kad su ga počeli ignorirati, prestao je. Tako će i mlađi. I ako misli da je njeno dijete bezobrazno, da joj više ne dolazi. :/
Kasnije su nekako prešli preko toga, ali osjećala se napetost u zraku. Sad ne znam što učiniti, muž kaže da ne želi više ići kod nje jer ga je uvrijedila, ona a ne dijete, jer se nije ni ispričala, a on od 34 godine ne mora tolerirati da ga dijete od 3 godine šalje u pm. Ja ne želim prekinuti taj odnos, jer smo se do sada dobro slagali, iako se viđamo povremeno. Muž se uvjek rado igrao sa dječacima i zaista nema razloga da nas tako ispraši radi jedne psovke.
Da je nazovem i ispričam se? Moj muž ne mora znati da je "bezobrazan si" napad na djetetov karakter a ne čin, jer mi još nemamo djece, ali i ona mora znati da jako ružno zvuči i zaboli kad te preslatko dijete koje voliš tako pošalje u pm. Kasnije se ipak opravdavala kako je to skupio s ulice, po čemu sam zaključila da mi nismo jedini koji smo joj "izružili" dijete, jer inače ne bi tako burno reagirala.
I na kraju me najviše zaboljela ona "ako ikad budete imali djece, shvatit ćete..." :cry: :cry: :cry:
Ma daj, uvrijedio se na to kaj mu je rekao trogodišnjak?
TM ima problem a ne ta mama,
jer još nisam upoznala dijete koje je odraslo bez psovanja u jednoj fazi života.
Ako ne s ulice ili di već, naći će se neki dušebrižnik da ga 'nauči'.
Iskreno, mislim da TM pretjeruje, kao i rodica sa reakcijama.
Ma naravno da nije dijete problem, psovka je na kraju ispala najmanje bitna, samo nas je malo iznenadila. Problem je nastao kada mu je MM rekao da je bezobrazan (to mu je prvo palo na pamet u tom trenutku), a mama je bez puno objašnjavanja rekla da to njenom sinu više nije ponovio i točka, i ako neće neka više ne dolazi. To ga je u stvari pogodilo, mama, a ne dijete, jer se osjetio nepoželjan. Ako je muž pretjerano reagirao, onda je dobio i pretjeranu kaznu za to. Na kraju smo dobili dojam da je mama već od prije nabrušena na takve izjave, da nismo mi prvi koji su prigovorili, i da je jednostavno pukla.
Ah, po meni su ovo sve dječja posla od kojih odrasli naprave gadni skeč. :(
I ja mislim da je tvoj muž reagirao bezveze. Svako dijete u nekoj dobi psuje, to je neizbježno. A da se odrasla osoba uvrijedi što ga trogodišnje dijete poslalo u pm, meni je to smiješno.
Nisam sve čitala :oops:, ali moram reći da me psovanje dječice uopće ne zabrinjava; nekako si mislim da je i to faza koja će doći i otići.
Mislim, moji zasad još nisu počeli, ali očekujem da će i to doći. Imaju to od koga čuti (ja, jelte), ali ako ne pokupe od mene, pokupit će već od nekog drugog (vrtić, itd.).
I to su riječi kao i svake druge, ne vidim nekakvo veliko zlo u tome. Ne treba ih ohrabrivati u psovanju, ali niti se previše zabrinjavati oko toga.
Kako dođe, tako će i otići. Niš strašno.
Pa ja ću reći ovo: prije Rode ja bih smatrala dijete nekako bezobraznim, ali sada više ne. I da, više bi smatrala roditelja bezobraznim što nije reagirala u trenutku kada ja mislim da je trebala, tj. nakon psovke sa riječima npr. "to se ne smije govoriti" itd., ali opet sada, kako su mi otvoreni novi vidici što se tiče akcije i reakcije i odgoja drugačije gledam i doživljavam takve stvari, pa mi je razumljivo zašto mama nije reagirala - iz prostog razloga što je izabrala put ignoriranja takvog ponašanja. Taj način, tj. ignoriranje, se jako često preporučuje i jako je učinkovit koliko vidim iz pisanja mama s ovog foruma.
Isto tako, ja mislim da na dijete ima veće posljedice reći mu da je bezobrazan nego da 34.godišnjak sažvače riječi od trogodišnjaka, a ne mislim da će sada dijete imati neke posljedice od toga svega.
Imaju i oni svoju otpornost.
Ja mislim ustvari da je sveukupna reakcija bila preburna, a sviju razumijem i ne treba dizati tenzije oko toga. Možda popričate o tome bez djece i sve 5.
Mi ne psujemo (skoro pa nikad...)
ali u autu, kad vozim se pretvaram u pravog kočijaša, i zaboravim da je K. iza mene....u autu...
najbolje je bilo kad je izvalila, mama, hebote, vidi bezglavu kokoš! Ko joj je dao vozačku! :roll:
Sad kad sam pročitala malo o tome, razumijem neke stvari, ali ni roditelji ne mogu oćekivati da svi znaju za metodu ignoriranja, i da se netko ipak neće uvrijediti. Mi nemamo još djecu ni iskustvo, prvi put smo i čuli da dijete tako psuje, a kamoli da znamo za metodu ignoriranja. Maleni je psovao nekoliko puta i prije svađe, i ignorirali smo ga, a MM je reagirao tek kad se obratio baš njemu.
Baš lijepo Denny da si pročitala i da si uvidjela neke stvari...
Jako puno metoda kako rješavati stvari je naučeno i što većina primjenjuje. Ja nemam djece, ali sam bila jako često u krugu djece i jednostavno sam imala isto mišljenje - dijete je bezobrazno, jer su me tako naučili VALJDA, pojma nemam, ili sam možda očekivala od djeteta da razumije neke stvari. Sada mi se čini da znam bolje i više.
Uzet ću primjer djeteta koje stalno i stalno i stalno baca stvari, ne mislim u glavu, nego ono - baci, mama dodaj; e dok nisam gledala i čitala da je to normalna faza razvoja djeteta sve sam mislila da, hmmm, pa da zeza i u najmanju ruku da ako mu sada stalno dižem i udovoljavam da će imati loše posljedice u budućnosti :oops:
I da, ne može se očekivati da znaju svi tu metodu. Trebala je možda kada je 1. put opsovao vama starijima reći da dosta psuje i da se samo ignorira.
Bolje reći, MM se obratio mami, a ne direktno dječaku, jer je vidio da ona ne reagira i rekao joj da je bezobrazan. Tu su se porječkali, a što se dječaka tiće, on svađu nije toliko ni registrirao, nastavio se igrati i još je nakon toga par puta opsovao, kao da ništa nije bilo. Naravno, opet smo svi šutjeli. Sad da nemate djece, da niste upoznate s djetetovim emocionalnim razvojem, i dođete tako u goste, bili vam bilo barem malo nelagodno?
Bi :mrgreen:
Ali, situacija su izrodila i bila je takva kakva je bila. Sada trebate gledati pozitivno da ste naučili nešto i da sada bolje razumijete mamu, djecu i jednu od tehinka rješavanja nepoželjnog ponašanja, a s mamom možete porazgovarati da joj kažete šta je vas zasmetalo i zašto ste tako reagirali.
I svi ste i upravu i ukrivu po meni... jednostavno, eto tako se desilo i ne treba dizati buku veliku oko toga.
I meni jako često govore - kada budeš imala svoje vidjet ćeš - pretpostavljam i nadam se da ću i ja vidjeti!
Sorry maslačkica, izgleda da smo pisale u isto vrijeme.
Mi ovu grešku vjerojatno više nećemo ponoviti, ali potrebno nam je malo vremena i iskustva da shvatimo neke stvari. Pa i ta mama je priznala da je starijeg sina i vikala, i ponekad udarila, a tek onda je otkrila metodu ignoriranja. Eto, nije ni ona odmah znala i učila je na metodi pokušaja i pogreške. Iskustvo se izgleda stječe praksom.
Podižem temu!
Moj bebač ima 2god. i 3mj. je negdje pokupio citiram "**bem ti" i "piku matinu", od nas doma to nije čuo, niti id bake i djedova to sam sigurna, ide u vrtić 2x tjedno i skužila sam da taj dan kada dođe iz vrtića posebno naglašava i govori te riječi, još mi kaže: "mama **bem ti" :-( meni se srce steže....
Znam da vjerojatno ne mogu na to utjecati, za sada ignoriramo ali suprug nekada ne može prešutiti i kaže mu da je to ružno i da to ne smije govoriti.
Razmišljala sam pitati tete u vrtiću da li ima djece koja psuju (a sigurno da ima) ali ne znam da li bih time nešto postigla?
Što vi mislite?
Inače dvije su vrtićke grupe, jasličari i veća skupina ali su svi zajedno.
Idi na razgovor! Svakako! I kad bude roditeljski sastanak, digni glas oko toga. Osoblje vrtića to rješava na individualnim razgovorima i sastancima. Riješit će se to, samo im treba vremena da uvjere roditelje psovače da prestanu s tom praksom.
Doma ignoriraj, eventualno ponekad upozori u stilu "mi doma ne koristimo takve riječi, one su ružne, meni je to ružno čuti" i gotovo.
Evo da ispričam naše iskustvo na temu psovanja.
Dvije godine sam vodila rat sa mojim mužem da ne psuje pred djetetom, ali on se nije dao krstit. Smišljao je razne argumente, ali mislim da mu se jednostavno nije dalo gnjavit s tim paženjem i suzdržavanjem. Ja sam ga upozoravala svako malo (ne pred djetetom), zaustavljala kad pretjera, živcirala se -bez ikakvog efekta.
Prije par tjedana dogodilo se neizbježno, vrli sinak krenuo je s "p*** m*****". To mi je bilo tako grozno čuti. Rekla sam mu da je to jako ružno i da ne želim da tako priča.
Onda je probao još par puta, opet sam ponavljala da je ružno, onda je počeo namjerno meni u inat, to sam ignorirala. Nakon dva dana došao mi je jedan dan i pitao:
- mama, smije li se reći "ajme meni!"?
- smije
- a "bože dagi"?
- smije
- a "p.... m...."?
- to ne smije
I odonda ništa. On naravno ne razumije značenje, nego kontekst, a ti izrazi se koriste u istom kontekstu, s istim emocijama. Jednom ga je nešto nanerviralo, krenuo je sa pi..., zaustavio se i ispravio u "ajme meni!". Uspjela sam ga naučiti u dva dana što muža nisam u dvije godine.