Citiraj:
Koliko smo puta čuli kako nije važno tko će pobijediti na američkim izborima, jer su i republikanci i demokrati ionako samo dvije strane iste medalje?
Ovog puta, međutim, nije tako. Nije isto.
Već desetljećima Amerika nije birala između toliko suprotstavljenih opcija i toliko različitih vizija o odnosu pojedinca i države kao ovog puta.
Obama je u proteklom mandatu započeo mijenjati američki društveni ugovor, čime je raspametio republikansku stranku, koja se u međuvremenu pretvorila u ekstremističku sektu.
Iako je u mnogim pitanjima istinski razočarao, Obama je također učinio nešto što nikome nije uspjelo. Skoro 50 milijuna Amerikanaca koji nisu imali nikakvu zdravstvenu skrb sada je dobilo zdravstveno osiguranje.
U drugom mandatu bit će još slobodniji, jer neće stalno morati misliti na izbore koji ga čekaju. Ako pobijedi Romneyja, Obama će povećati poreze bogatima, dok će bankarima na Wall Streetu nametnuti nametnuti strožu regulaciju. Zato su se na ovim izborima bankari okrenuli protiv njega, uloživši milijune u Romneyja.
U situaciji kada Europa teret izlaska iz krize svaljuje na vlastite građane, Obama, čini se, shvaća kako samo radikalna reforma sustava koji je odgovoran za situaciju u kojoj se nalazimo može svijet izvući iz krize. Glavni uzročnik krize nisu dugovi, niti manjak proračunske štednje, kako misle u Europi. Suštinski problem je koncentracija bogatstva u rukama manjine i posljedično siromašenje većine i dramatično povećavanje društvene nejednakosti u protekla tri desetljeća.
D ok se vladarica Europe Angela Merkel sprema europsku socijalnu državu ispratiti na povijesno smetlište, na drugoj strani Atlantika pod Obaminim kormilom nekadašnja tvrđava individualizma postaje »socijaldemokratska« Amerika, europska Amerika, u kojoj uloga države nije više samo da ratuje po svijetu, nego da služi i servisira svoje građane kod kuće. Obama postaje Europljanin i socijalist. Europa se amerikanizira, Amerika se europeizira.
Dolazak Romneyja na vlast značio bi trijumf kontrarevolucije. Slavili bi oni koji su krivi za krizu. A upravo je Romney simbol te krize. Svoje bogatstvo – Romney je sada »težak« 250 milijuna dolara – stekao je kupujući slaba i posustala poduzeća. U kupljenim je kompanijama potom provodio »bolne rezove«: »restrukturirao« ih je i »racionalizirao«, otpuštajući »višak zaposlenih« i seleći proizvodnju u Kinu, samo da bi ih prodao i na tome dobro zaradio. Zvuči poznato?
Romney je tako postao utjelovljenje »jednog postotka«. Čudi li onda što je u predsjedničkoj kampanji objavio rat protiv ostalih »99 posto«, ali i protiv žena, Darwina, biologije, homoseksualaca, Latinoamerikanaca, ateista...
A meričkog predsjednika nekad su nazivali vođom slobodnog svijeta. Iako je upitno vrijedi li i danas ta titula, neprijeporno je kako mnogi slijede američki primjer. Znajući kamo nas je već jednom odveo neoliberalni anglo-američki savez Ronalda Reagana i Margaret Thatcher, lako je zamisliti gdje bismo stigli s predsjednikom Romneyjem i kancelarkom Merkel? Svijet ne bi preživio novi savez Romkel.
Zato kada čujete kako govore da nema veze je li Obama ili Romney, ne vjerujte im. Ovdje se ne piše samo američka povijest za sljedeće četiri godine, nego za nekoliko sljedećih desetljeća, i to ne samo Amerike, već cijeloga (zapadnog) svijeta.